REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-36/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, u pravnoj stvari tužitelja AKUSTIK MONT d.o.o., OIB 78049417278, Donji Stupnik, Topoljska ulica 13D, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, protiv tuženika VECTOR ENGINEERING d.o.o., OIB 92596814181, Umag, Ulica svetog Mihaela - Via San Michele 4, kojeg zastupa pomoćnik Bermin Meškić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Karle Ladavac iz Višnjana, poslovni broj Ovrv-3994/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-330/2023, od 1. kolovoza 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 35.222,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži da mu isplati zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 35.222,00 teče od 27. travnja 2023. do 20. lipnja 2023., pa se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Karle Ladavac iz Višnjana, poslovni broj Ovrv-3994/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-330/2023, od 1. kolovoza 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri zakonske zatezne kamate koje na tražbinu u iznosu od 35.222,00 eura teku od 27. travnja 2023. do 29. lipnja 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.776,45 eura.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupa u iznosu od 1.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. srpnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja tražbine u iznosu od 35.222,00 eura na ime naknade za dobavu i ugradnju materijala za izradu gipsane žbuke na stambenim objektu u Velom maju, Poreč, uvećane za zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka, a na temelju kojega je vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Karla Ladavac iz Višnjana izdala rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3994/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-330/2023, od 1. kolovoza 2023..

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio pravovremen i dopušten prigovor kojim je osporio tužiteljevu tražbinu obrazlažući da ne postoji bilo kakva tražbina tužitelja prema tuženiku. Tako da iz vjerodostojne isprave, računa nije vidljivo kojim povodom je izvršena dobava i ugradnja materijala za izradu gipsane žbuke, po kojoj su osnovi radovi obavljeni, po čijem nalogu ili narudžbi, tko je radove obavio, gdje, a niti da proizlazi jesu li uopće radovi obavljeni, a ukoliko jesu koja je kvaliteta istih.

3. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, rješenjem poslovni broj Povrv-185/2023-18 od 8. siječnja 2024. oglasio se stvarno nenadležnim i spis ustupio naslovnom sudu, kao stvarno i mjesto nadležnom sudu.

4. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Povrv-36/2024-2 od 15. ožujka 2024. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Naslovni sud je prije održavanja pripremnog ročišta od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatražio očitovanje o tomu je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, sve sukladno članku 221.b. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu - ZPP). Od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag-Umago, 23. svibnja 2024. zaprimljeno je očitovanje o tomu da je tuženik kao porezni obveznik po pozivu dostavio knjigu ulaznih računa, odnosno evidenciju za tuzemni prijenos porezne obveze za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. travnja 2024. iz koje da je vidljivo da je utuženi račun iskazan u poslovnim knjigama. Navedeno tijelo se stoga očitovalo da je tuženik po utuženom računu 52/1/1 od 24. travnja 2023. obračunan i iskazan PDV odbio kao pretporez i to putem PDV obrasca za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. travnja 2023.

6. Tuženik je u podnesku od 4. listopada 2024. potvrdio primitak očitovanja Ministarstva financija, Porezne uprave ali je ostao pri navodima da tužiteljeva tražbina ne egzistira. Unatoč cjelokupnom negiranju poslovnog odnosa stranaka u prigovoru na rješenje o ovrsi, u navedenom podnesku tuženik je naveo da je tuženik angažirao tužitelja radi izvođenja građevinskih radova postavljanja žbuke na stambenim građevinama koje je tuženik, kao izvođač, radio na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] – Parenzo. Tuženik prvenstveno osporava da bi tužitelj izvršio radove u količini koja je navedena, a posebice da nije točno da bi bila ugovorena cijena od 17 eura za m2, zato što ta cijena znatno premašuje i redovne tržišne cijene. Nadalje, tvrdi da je tužitelj posve nekvalitetno odradio radove za koje je angažiran, odnosno nije kvalitetno odradio unutarnje žbukanje zidova. S obzirom na to da tužitelj prilikom obavljanja unutarnjeg žbukanja zidova nije postavio bilo kakvu impregnaciju prije nanošenja žbuke, tako nekvalitetno obavljen rad koji nije u skladu s pravilima struke doveo je do izbijanja bubuljica na žbuci, odnosno da je žbuka nabubrila na mjestima i na mnogim površinama i kod samog dodira zida dolazi do pucanja te otpadanja žbuke. Zbog toga tuženik nije mogao vršiti druge radove na zidovima (bojanje zidova). Nakon što je zakonski zastupnik tuženika tužitelju usmeno ukazao na brojne propuste i nekvalitetu radova da tužitelj nije otklonio nedostatke u svojem radu te više niti nije dolazio na gradilište. Dapače, takva nekvaliteta radova tužitelja dovela je do nemogućnosti tuženika da ispuni rokove dovršetka radova, s obzirom na to da je morao otklanjati predmetne propuste te činjenica da je dulje od mjesec dana morao raditi na svoju štetu na otklanjanju propusta tužitelja zasigurno je tužitelju, pored strogo materijalne štete (ponovna kupnja materijala, trošak radnika itd.) istome uzrokovala i reputacijsku štetu. Nakon toga da su, da bi otklonili nedostatke koje je tužitelj učinio, radnici tuženika morali ručno (što je znatno dulji i skuplji postupak) strugati žbuku, skidati je te ručno nanositi ponovno žbuku na više od 60% površine zidova. Potom su radnici tuženika, s obzirom da se tužitelj nije pojavljivao, morali više puta „gletati“ i brusiti žbuku koju su sami nanijeli pa ponovno nanositi novi sloj. Na tome je 7 radnika tužitelja radilo mjesec dana kako bi se moglo pristupiti bojanju zidova i drugim završnim radovima.

7. Tuženik je u istom podnesku dalje obrazložio da u prilog svojih navoda u spis dostavlja fotografije iz kojih da su vidljivi propusti u radu tužitelja, video snimak na kojem se vide radovi koje tuženik izvodi radi otklanjanja nedostataka, predložio je provedbu građevinskog vještačenja te, u konačnici, na okolnost nekvalitete radova tužitelja predlaže saslušanje svjedoka koji su radili na gradilištu te saslušanje zakonskog zastupnika tuženika. U odnosu na uplaćeni iznos od 5.000,00 EUR od strane tuženika, tuženik ističe da je predmetni iznos kao nesporan uplaćen tužitelju na ime troška nabave materijala koji je koristio, sve s ciljem da tužitelj ne pretrpi štetu zbog toga što je kupovao materijal (a s obzirom da je dobavljač materijala vršio pritisak na tužitelja da podmiri nabavljeni materijal te mu nije dopuštao da nastavi nabavku materijala), budući da je tuženik očekivao da će s tužiteljem dogovoriti modalitet otklanjanja nedostatka te dogovor oko cijene ostatka radova. Međutim, tužitelj, osim što nije kvalitetno obavio svoje radove, propuste nije otklonio, a radove nije dovršio, više se nije javio tuženiku radi dogovora oko modaliteta otklanjanja nedostataka i dogovora oko cijene. Konačno, tuženik zaključuje da tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz o osnovanosti svojih navoda te ističe kako je očito da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8. U podnesku od 15. listopada 2024. tužitelj je uzvratio da su tuženikovi navodi iz podneska od 4. listopada 2024. nebitni jer da je tuženik korištenjem odbitka PDV-a kao pretporeza priznao valjanost računa i postojanje svoje obveze prema tužitelju. Tužitelj ističe da je tuženik utuženi račun uredno primio preporučenim slanjem te da je povratnicu i potpisao. Povratnicu je tužitelj priložio podnesku (povratnica na listu 91 spisa). Tužitelj se usprotivio provedbi dokaza predloženih po tuženiku.

9. Na pripremnom ročištu održanom 28. studenog 2024. stranke su učinile nespornim da je tuženik od tužitelja naručio izradu gipsane žbuke na objektu u Velom maju, da je tužitelj pristupio izvođenju radova te da je tuženik u korist tužitelja izvršio plaćanje iznosa od 5.000,00 eura kako je to evidentirao tužitelj. Međutim, sporna je kvaliteta izvedenih radova i tuženikovo izjavljivanje prigovora na nedostatke radova.

10. U nastavku postupka proveden je dokaz čitanjem dokumentacije u spisu i to: račun 52/1/1 (list 8 spisa), izvadak o prometu po računu (list 9 spisa), ispis otvorenih stavki (list 10 spisa), izvršen je uvid u fotografije priložene spisu (list 78-85 spisa), reproducirana je snimka pohranjena na električkom nosaču (CD u omotu, list 86 spisa), te su saslušani svjedoci EN, ĆN, ZN i zastupnik po zakonu tuženika HN dani na ročištu održanom 10. lipnja 2025 (list 133-138 spisa).

11. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.222,00 eura na ime naknade za dobavu i ugradnju materijala za izradu gipsane žbuke na objektu u Velom maju.

13. Među strankama nije sporno da su iste bile u obveznopravnom odnosu na temelju neformalno sklopljenog ugovora o djelu kojim se tužitelj obvezao da će izraditi gipsanu žbuku na objektu u Velom maju, na kojemu je tuženik bio glavni izvođač. Nije sporno da je tužitelj pristupio izvođenju radova i izvodio radove. Međutim, sporna je kvaliteta izvedenih radova i tuženikovo izjavljivanje prigovora na nedostatke radova, a posljedično svemu tome sporni su osnova i visina potraživanja.

14. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine. Sud je u parnici dužan na temelju činjenica i dokaza kojima raspolaže te uz pomoć stranačkih aktivnosti upravljenih na očuvanje njihovih suprotnih pravnih pozicija, donijeti odluku o tome čija stranačka istina je izglednija. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako stranka u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanjem pravne zaštite sud će odbiti, odnosno prigovor zahtjevu suprotne strane neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja sadržana u odredbi članka 221.a. ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

15. Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

16. Prvotno valja napomenuti kako iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag – Umago od 23. svibnja 2024. (list 71 spisa) proizlazi da je tuženik utuženi račun iskazao u poslovnim knjigama i da je odbio PDV. Odredbom članka 221.b stavka 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno, dakle, teret dokazivanja da tražbina ne postoji prešao je na tuženika. Time što je tuženik iskazao utuženi račun tužitelja u poslovnim knjigama i odbio pretporez posredno je priznao da mu je izvršena usluga na koju račun glasi.

17. Tuženik je pravna osoba koja, kao sudionik u obveznom odnosu, treba u izvršenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu odredbe članka 10. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu - ZOO), što u konkretnom slučaju znači da je tuženik, ukoliko je smatrao da tužitelj svoju obvezu nije potpuno i uredno ispunio, trebao tužitelju odmah nakon što je zaprimio tužiteljev račun, bez odgađanja i to prije no što je račun iskazao u poslovnim knjigama taj račun reklamirati, vratiti tužitelju. Međutim, tuženik to nije učinio, pa zato ovaj sud smatra da je tuženik (i) svojom evidencijom tog računa u vlastitim poslovnim knjigama priznao da postoji njegovo dugovanje prema tužitelju.

18. Dakle, predmnijeva o postojanju tražbine, pod uvjetom da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, djeluje isključivo u tužiteljevu korist. Ako pak pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu tuženik nije koristio predmnijeva se ne primjenjuje. Predmnijeva postojanja potraživanja iz članka 221.b ZPP-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) sa svrhom sprječavanja odugovlačenja postupka i olakšavanja tereta dokazivanja tužitelju, ako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza (osnovana predmnijeva), pa se u takvoj situaciji opravdano zaključuje da vjerojatno postoji i da je osnovano utuženo potraživanje. Predmnijeve olakšavaju teret dokazivanja kada primjena osnovnog pravila o teretu dokazivanja nije pravična. Razlozi odstupanja su, u pravilu, u vjerojatnosti postojanja određenih činjenica.

19. Predmetno, u situaciji kada je tuženik kao porezni obveznik odbio PDV, na tuženiku je bio teret dokaza da je utužena tražbina prestala, bilo ispunjenjem, bilo na koji drugi zakonom određeni način, odnosno da tužiteljeva tražbina ne postoji. Prema ocjeni suda, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je utužena tražbina prestala.

20. Pravna priroda odnosa među strankama normirana je odredbama ZOO-a i to odredbama koje se odnose na ugovor o djelu. Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu (članak 590. ZOO-a). Naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (članak 604. ZOO-a). Ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja (članak 605. ZOO-a).

21. S obzirom da su tvrdnje stranaka u pogledu obavijesti o navodnim nedostacima oprečne, sud se za utvrđivanje odlučne činjenice (obavijesti o nedostacima) primarno vodio materijalnim dokazima i to ispravama u spisu. Obavijest (prigovor) o nedostacima je uvjet za sudsko ostvarivanje prava naručitelja za slučaj postojanja određenih materijalnih nedostataka. Međutim, tuženik sudu nije dostavio nikakav materijalni dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je doista tužitelja obavijestio (i to pravovremeno) o nedostacima izvedenog djela. Obavijest o svim nađenim nedostacima mora biti pravovremena (u smislu odredbi članaka 604. i 605. ZOO-a) i njome naručitelj mora jasno odrediti sve nedostatke.

22. U nedostatku materijalnih dokaza, sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka ŽN, zastupnika po zakonu tužitelja u vrijeme sklapanja ugovora o djelu.

23. Svjedok ZN iskazao je da su stranke ugovorile da tužitelj izvrši žbukanje u svim kućama u nizu u Velom maju te da je tužitelj to i napravio, izveo radove i to po trojici radnika. Za izvedbu radova korišten je materijal proizvođača Grigolin. Cijena iskazana u računu je cijena koju je ugovorio sa HN, zastupnikom po zakonu tuženika. Iskazao je da je iznos od 5.000,00 eura plaćen kada su radovi već bili izvedeni. Njemu za vrijeme izvođenja radova niti kasnije nitko nije prigovorio na kvalitetu radova, a prisjetio se da kada su izvedeni radovi žbukanja da je izmjerena kvadratura i izdan račun te da potom njemu nitko nije pismeno niti usmeno rekao da dođe izvršiti popravak. Nije ga se pozivalo niti da plati trošak za gletanje ili slično. Račun mu nije vraćen.

24. Zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da je tuženik bio glavni izvođač na objektima u Velom maju. Iskazao je da je sa tužiteljem posao dogovoren na gradilištu. Da je pristao na cijenu od 17,00 eura po kvadratu te da je tužitelja uputio o tomu da je gradnja vršena posebnim blokovima koji osiguravaju akustičnost i da na iste mora doći mrežica. Osobno je nadzirao radnike koji su izvodili radove unutarnje žbuke, a osim njega radove je nadzirao i ON. Osobno je sačinio snimku kako bi dokazao da nije postavljena mrežica te o tomu uputio tužiteljeva radnika, nekog čovjeka iz Albanije, a tada nije nazvao i zastupnika po zakonu tužitelja. Međutim, da ga je zvao kada su bile uočene bubuljice i kada se počela odvajati žbuka. Te bubuljice i otpadanja uočeni su kada su radnici tužitelja već bili otišli sa gradilišta jer je takav proces da se neko vrijeme stvori vlaga i onda se mora žbuka osušiti. Kada su uočeni problemi da je nazvao ZN koji da mu je rekao da samo treba pregletati. Osim navedenog, da mu je osoba zadužena za nadzor, ON, elektroničkom poštom prigovarala na kvalitetu radova no da te primjedbe nisu stavljene u dnevnik jer se to odmah ispravljalo. Naknadno je shvatio da je tužitelj izveo radove materijalom proizvođača Grigolin, koji materijal da nije adekvatan za žbuku koju je trebalo izraditi. Pojasnio je da kada je sa tužiteljem ugovarao posao da nije tužitelju izričito rekao koji materijal on mora koristiti jer da mu je objasnio od čega je izvršena gradnja, od kojih materijala, da mu je uzvraćeno da je sve poznato i da se zna što treba raditi. U vezi uplate iznosa od 5.000,00 eura u korist tužitelja iskazao je da je situacija bila takva da je tužitelj bio dužan prodavatelju materijala društvu, „Plima“ 5.000,00 eura, pa kako bi on dalje mogao kupovati materijal i poslovati da je tuženik platio tih 5.000,00 eura. Međutim, tada je i dalje iz dana u dan bilo vidljivo da postoje problemi sa žbukom. Zbog uklanjanja nedostatka u izvedbi radova žbukanja tuženik je bio zakašnjenju sa izvedbom svojih radova za mjesec i pol dana te je trpio veliku financijsku štetu. Tako da je na svih deset kuća u nizu šteta bila na otprilike 60% sveukupne površine. Popravci su se obavljali od prilike dva tjedna. Tužitelju da se prigovaralo na količinu jer se nije svugdje žbukalo, primjerice da se nije žbukalo ispod stepeništa i u predjelu gdje je bio postavljen knauf. Ustvrdio je da je tužitelju bila predana projektna dokumentacija i troškovnik.

25. Sud po provedenom saslušanju nije utvrdio da je tuženik tužitelju izjavio prigovor na nedostatke radova i da bi prigovor bio dan pravovremeno. Naime, nije životno i logično da tuženik za nedostatke za koje tvrdi da su obima na čak 60% po zaprimanju računa za tako nekvalitetno izvedene radove ne bi izvršio povrat računa i (barem) tada istima prigovorio, a niti da bi za tako velik obim nekvalitetno izvedenih radova izostavio tu činjenicu evidentirati u odgovarajućim ispravama koje se vode pri izvođenju građevinskih radova. Zastupnik po zakonu nije dosljedno kazivao. Naime, u dijelu iskaza kazivao je da su se nedostatci uočavali kako bi dolazilo do sušenja žbuke, da bi se tada uočavale bubuljice i došlo do otpadanja žbuke, dok je u dijelu iskaza naveo da je o nedostatcima bio upozoren i po osobi ovlaštenoj za vršenje nadzora, ali da se ti nedostatci nisu evidentirali u dnevniku već da su se „odmah ispravljali“. Iako se pozivao na to da je osoba koja je provodila nadzor upozoravala na nedostatke u izvedbi radova tuženik nije predložio njegovo saslušanje, a niti spisu priložio ispis poruka za koje navodi da mu se u istima po nadzoru upozoravalo na nedostatke. Nije prihvaćen ni dio iskaza u kojem je zastupnik po zakonu tuženika ustvrdio da je iznos od 5.000,00 eura plaćen društvu od kojega je tužitelj kupovao materijal potreban za izradu žbuke kako bi „on dalje mogao kupovati materijal i poslovati“ jer nije životno i logično da nakon što su izvršeni radovi koji su u obimu od čak 60% zahvaćeni nedostatcima da bi naručitelj tih radova koji je izjavio prigovor na tako veliki obim nedostataka i dalje vršio plaćanja izvođaču sa svrhom da mu omogući kupnju materijala i poslovanje i to u situaciji u kojoj, po navodima tuženika, se tuženik oglušio na njegove prigovore, a potom tuženik niti nakon te djelomične uplate od 26. travnja 2023. dva mjeseca kasnije, po zaprimanju računa preporučenim pismom 20. lipnja 2023., nije izvršio povrat računa, odnosno izjavio prigovor.

26. Osim zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka ZN, saslušani su i svjedoci EN i ĆN. Obojica su iskazivala da nisu nazočili izvođenju radova od strane tužitelja no da su naknado vršeni popravci na prethodno izvedenim radovima žbukanja. Međutim, svjedoci nisu imali saznanja u pogledu sklapanja predmetnog ugovora, a niti neposrednih saznanja o izjavljivanju prigovora.

27. Iz spisu priloženih fotografija i snimke nije razvidno kada su iste sačinjene, a niti se iste odnose na okolnost izjavljivanja prigovora od strane tuženika.

28. Slijedom svega iznijetog sud je tuženikove prigovore u smislu odredbi članaka 604. i 605. ZOO-a ocijenio neosnovanima.

29. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. lipnja 2025. punomoćnik tuženika ustrajao je pri dokaznom prijedlogu za provedbom vještačenja na okolnost troškova tuženika radi otklanjanja nedostataka, za saslušanjem svjedoka ŠN i za dostavom dnevnika radova. Tuženikovi su prijedlozi odbijeni s obzirom na to da iz rezultata do tada provedenih dokaza nije utvrđeno da je tuženik sukladno citiranim odredbama ZOO-a uredno izjavio prigovor nedostatka radova izvedenih po tužitelju. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ne proizlazi da bi svjedok GN imao saznanja o izjavljivanju prigovora po tuženiku. Osim toga, tuženik nije izjavio prigovor prijeboja ili prigovor radi prijeboja, odnosno podnio protutužbu po kojima bi se raspravljalo o eventualnom tuženikovu potraživanju na ime naknade štete pa utvrđivanje vrijednosti radova koji bi eventualno bili poduzeti za otklanjanje nedostataka nije relevantno u ovoj pravnoj stvari. Konačno, tužitelj je ustvrdio da ne raspolaže dnevnikom, a osim toga zastupnik po zakonu tuženika izričito je ustvrdio da se u dnevniku nisu evidentirali podatci o nedostatcima. Tužiteljev prijedlog za provedbom dokaza saslušanjem svjedoka BN odbijen je jer je isti iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka.

30. Prema članku 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu, dok tuženik svoju nije, a slijedom čega je u obvezi tužitelju izvršiti plaćanje naknade za izvršeno djelo (članak 590. ZOO-a). Visinu tuženikove obveze sud je utvrdio iz utuženog računa kojeg je tuženik u konačnici i prihvatio (unošenjem u svoje poslovne knjige i odbijanjem obračunatog i iskazanog PDV-a). U vezi visine naknade za napomenuti je da je zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu potvrdio da su stranke ugovorile naknadu u iznosu od 17,00 eura za metar kvadratni žbuke, dok je u računu specificirana količina čije osporavanje tuženik u tijeku postupka nije dokazao. Sukladno odredbi članka 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu. Iz utuženog računa proizlazi da je u istomu kao datum plaćanja naveden 26. travnja 2023. Međutim, tuženiku je račun dostavljen preporučenim slanjem 20. lipnja 2023. Sud je tako kao dan od kad je tuženik došao u zakašnjenje uzeo idući dan od dana od kada je tuženiku izvršena dostava računa pa je tijek zateznih kamata određen od 21. lipnja 2023., a sve adekvatnom primjenom odredbe članka 173. stavka 3. ZOO-a. Odluka o stopi zatezne kamate je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a („Narodne novine“ broj 114/2022, 156/2022 i 155/2023).

31. U točki II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koje na utuženu tražbinu u iznosu od 35.222,00 eura teku od 27. travnja 2023. od 20. lipnja 2023., odnosno prije dospijeća utuženog računa.

32. Platni nalog održan je na snazi, odnosno djelomično ukinut na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a.

33. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je u točki III. izreke dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a i članku 155. ZPP-a.

35. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.377,78 eura koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu prema Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa) i odmjereni trošak naknade i dostave.

36. S osnova troškova parničnog postupka tužitelju je priznat iznos od po 500,00 eura za zastupanje na pripremnim ročištima održanim 15. listopada 2024. i 28. studenog 2024., na kojima se nisu provodili dokazi, sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife, iznos od 1.000,00 eura za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. lipnja 2025., sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife, 398,67 eura na ime sudske pristojbe na presudu, sukladno članku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23.). Sveukupno, u točki III. izreke presude priznat je trošak postupka u iznosu od 3.776,45 eura, dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 1.000,00 eura, koji se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na pripremnim ročištima.

U Pazinu 23. srpnja 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku,