REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1917/2024-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. isplatiti tužitelju OĆ iznos od 5.858,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3,32 EUR od 22. studenog 2019. do isplate, na iznos od 11,37 EUR tekućim do 18. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 5.700,00 EUR tekućim od 8. lipnja 2021. do isplate te na iznos od 144,00 EUR tekućim od 23. srpnja 2025. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 908,72 EUR te dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 144,00 EUR od 8. lipnja 2021. do 22. srpnja 2025.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.337,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 29. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19. kolovoza 2019. u jutarnjim satima prilikom dolaska na posao u Zagrebački električni tramvaj d.o.o. u Zagrebu, u Ozaljskoj ulici 105, odlazeći s prostora parkirališta ispred zelene površine zapadnog dijela stambene zgrade [adresa] u [adresa], prema nogostupu, nagazio na rubnik prekriven velikom količinom lišća, uslijed čega mu je noga proklizala, a on osjetio jaku bol u koljenu i pao. Navodi i da je za održavanje javnih površina na području Grada Zagreba odgovoran Grad Zagreb, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, a prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, on se ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, kao ni odgovornosti za štetu koja nastane građanima radi propusta u njihovom radu. Kako je uzrok pada i ozljeđivanja tužitelja neočišćena od lišća javna površina, koja je kao takva predstavljala opasnost za kretanje, postoji odgovornost Grada Zagreba i društva na koje je prenio dužnost obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti, jer nisu održavali kolnik javne ceste u stanju sigurnom za promet, a kako su oni kod tuženika osigurali svoju odgovornost od obavljanja djelatnosti, smatra da postoji pasivna legitimacija na strani tuženika. Tužitelj, nadalje, navodi da je 8. lipnja 2021. podnio odštetni zahtjev tuženiku, ali tuženik mu do dana podnošenja tužbe nije naknadio štetu. Naime, u predmetnom događaju je ozlijeđen te smatra da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i na naknadu imovinske štete. Ovo stoga što tvrdi da je trpio intenzivne i dugotrajne bolove i strah prilikom pada i tijekom liječenja, te da mu je dijagnosticirana gonartroza i induciran artroskopski zahvat. Dana 8. siječnja 2020. primljen je na bolničko liječenje i podvrgnut operativnom zahvatu artroskopije desnog koljena te je nakon otpusta provodio preporučene vježbe i hodao uz pomoć štaka. Unatoč provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom koljenu zbog čega trpi duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti, a na mjestu operativnog zahvata zaostao je ožiljak, pa trpi duševne boli radi naruženosti. Zbog mirovanja mu je bila potrebna i tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova (održavanje higijene, odlasci liječniku i slično). Stoga je zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 39.000,00 kn, i to s obzirom na pretrpljene fizičke bolove iznos od 12.000,00 kn, na pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, s obzirom na duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 12.000,00 kn, te s obzirom na duševne boli zbog naruženosti iznos od 5.000,00 kn, a zatražio je i naknadu imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći u iznosu od 2.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 8. lipnja 2021. do isplate, te je zatražio i naknadu imovinske štete u vidu troškova liječenja u iznosu od 110,66 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 25,00 kn od 22. studenog 2019. do isplate, a na iznos od 85,66 kn tekućim od 18. prosinca 2019. do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, zatražio je naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.600,00 EUR (s obzirom na fizičke bolove iznos od 2.500,00 EUR, s obzirom na strah iznos od 2.000,00 EUR, s obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.600,00 EUR te s obzirom na duševne boli zbog naruženosti iznos od 500,00 EUR), kao i naknadu troškova tuđe pomoći u iznosu od 152,72 EUR, sve sa zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2021. do isplate, te je zatražio i naknadu troškova liječenja u iznosu od 14,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3,32 EUR od 22. studenog 2019. do isplate, te na iznos od 11,37 EUR tekućim od 18. prosinca 2019. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj, dok je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, smatra da iz dokumentacije nije razvidno u čemu bi se sastojala odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, budući da tužitelju nije priznata ozljeda na radu jer je iz doznaka o bolovanju razvidno da je uzrok bolovanja bila bolest, a ne ozljeda na radu. Kako tužitelju nije priznata ozljeda na radu, a tužitelj naknadu potražuje temeljem ugovora o osiguranju, dok je poslodavac tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o. osigurao isključivo izvanugovornu odgovornost koja proizlazi iz njegove registrirane djelatnosti, što ozljeda tužitelja nije, tuženik smatra da nije u obvezi naknaditi tužitelju štetu. Slijedom navedenoga, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška. Tijekom postupka je priznao da su i Grad Zagreb i Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste imali na dan štetnog događaja kod tuženika sklopljene police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti prema trećim osobama, ali je osporio pasivnu legitimaciju jer nije utvrđeno gdje je točno došlo do pada tužitelja i pod kojim okolnostima, s tim da se u medicinskoj dokumentaciji navodi da je tužitelj pao na poslu. Priznao je i da je odštetni zahtjev zaprimio 8. lipnja 2021.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju, račune za učešće, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj KLASA: UP/I-502-03/19-02/3750, URBROJ: 338-21-02-02-19-6 od 26. studenoga 2019., stručno medicinsko mišljenje, fotografije, prijepis posjedovnog lista, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta događaja, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu, koji je vještak i saslušan, saslušan je svjedok ŠĆ te je saslušan tužitelj.
4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkom I izreke.
5. Među strankama nije sporan štetni događaj, odnosno da je tužitelj pao 19. kolovoza 2019., a nije sporno niti da su Grad Zagreb i Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste imali na dan štetnog događaja kod tuženika sklopljene police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti prema trećim osobama, kao i da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužitelja 8. lipnja 2021., dok je sporna njihova odgovornost, kao i pasivna legitimacija s obzirom da je sporno mjesto pada tužitelja, a sporna je i uzročna veza između štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji te je sporna visina zatražene naknade.
6. Tužitelj je, konačno postavljajući tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja, povisio tužbeni zahtjev u dijelu zatražene naknade neimovinske štete, te je sud navedenu preinaku dopustio primjenom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer je ista rezultat usklađenja tužbenog zahtjeva s utvrđenjima vještaka, pa se radi o opravdanoj preinaci, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
7. Iz iskaza svjedoka ŠĆ proizlazi da ga je tužitelj tog dana kada se dogodio predmetni događaj povezao do posla. Kada su stigli do Remize, zbog uobičajenih problema s parkingom, neko vrijeme su tražili parking, a onda je tužitelj uspio stati vozilom između dva vozila na parkiralištu uz ulicu koja ima drvored, a radi se o Fallerovom šetalištu. Nakon što su izašli iz vozila svaki sa svoje strane, začuo je kako je tužitelj pao. Krenuo je pomoći te vidio nakupine lišća na koje se tužitelj okliznuo, a koje lišće je bilo uz rubnik i nije bilo očišćeno. Pomogao mu je dići se te su otišli na posao i razdvojili se, ali poslije je čuo da se tužitelj ozlijedio tim padom. Dodao je da se lišće uslijed puhanja vjetra zadržalo uz rubnik, te je gornji sloj izgledao suh, ali je donji bio vlažan, uslijed čega se tužitelj poskliznuo i odmah se žalio na jaku bol.
8. Tužitelj je iskazao da mu je to bio prvi radni dan poslije godišnjeg odmora, te da je išao na posao svojim vozilom i pokupio kolegu ŠĆ u blizini Savskog mosta i povezao ga ostatak puta. Parking je našao na Fallerovom šetalištu tj. na parkingu koji se nalazi u toj ulici, a kada je izišao iz vozila primijetio je lišće na tlu, ali nije očekivao da bi bilo sklisko, te je krenuo prema rubniku i poskliznuo se na lišće, pri čemu je vrhom tenisice udario o rubnik, jer mu je noga proklizala, nakon čega je pao i ozlijedio se, ali ne zna je li se ozlijedio udarcem koljena o tlo ili o rubnik, uglavnom, osjetio je jaku bol. Rekao je kolegi da može na posao, te je otišao i zadužio aparat za kontrolu karata u tramvaju, a što mu je opis radnog mjesta, međutim, nakon nekog vremena, shvatio je da ne može hodati zbog bolova, te je otišao u Kliniku za traumatologiju. Zbog ozljede je morao operirati koljeno, a potrebnu tuđu pomoć u vrijeme oporavka pružala mu je supruga. Dodao je i da mu nije ostala naruženost ispod koljena, jer je operativni zahvat dobro izveden. Zahvaljujući trudu i vježbanju upio se oporaviti te i dalje obavlja iste radne zadatke, ali radi bolova u koljenu mora ponekad uzimati tablete protiv bolova. Napomenuo je da se radilo o većoj naslazi lišća, a misli da je na vrhu lišće bilo posušeno, a ispod vlažno, zbog čega je i bilo sklisko te da se mjesto pada, s lišćem, nalazi ispod drvoreda. Dodao je i da ranije nije imao problema s tim koljenom, a bavio se i sportom.
9. Iskaze svjedoka i tužitelja sud je prihvatio, jer su isti dani logično i neposredno uvjerljivo, a isti su i međusobno sukladni, te postojanje lišća na pločniku opisanog u iskazima proizlazi i iz fotografija mjesta pada te mjesto pada koje je tužitelj pokazao na očevidu odgovara njihovim suglasnim iskazima, s tim da u vrijeme očevida, koji je bio u proljeće, nije bilo otpalog lišća, ali je utvrđeno da se iznad parkirnog mjesta, koje se nalazi na parkiralištu na raskrižju [adresa] i [adresa] nalaze stabla.
10. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen odlazeći na posao s prostora parkirališta prema nogostupu i to tako da je nagazio na rubnik prekriven velikom količinom neočišćenog lišća, s tim da je ispod površinski suhog lišća bio i sloj vlažnog lišća, što je dovelo do skliskosti, uslijed čega mu je noga proklizala, a on osjetio jaku bol u koljenu i pao, iz čega slijedi da je do štetnog događaja došlo propustom, odnosno neodgovarajućim održavanjem parkirališta, koje se nalazi u Gradu Zagrebu, održavanje kojeg je u nadležnosti oba osiguranika tuženika, odnosno Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste, kojem je nesporno isti povjerio obavljanje te djelatnosti. Ovo stoga što je utvrđeno da mjesto nezgode, s obzirom da se radi o parkiralištu na Fallerovom šetalištu uz [adresa], predstavlja javnu površinu u Gradu Zagrebu, a sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 8. i 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/2000, 129/2000, 59/2001 i 26/03, 82/04, 110/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14), održavanje javnih površina i nerazvrstavanih cesta spada u komunalne djelatnosti te i u slučaju kada je Grad Zagreb, sukladno odredbi čl. 4. st. 1. istog zakona, povjerio obavljanje te komunalne djelatnosti nekom trgovačkom društvu, kao što je to konkretno, isti je odgovoran za njihovo održavanje, jer nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda provodi komunalno redarstvo, te je komunalni redar sukladno odredbi čl. 16. st. 1. istog Zakona ovlašten rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnju u svrhu održavanja komunalnog reda. Prema tome, Grad Zagreb je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa tako funkcioniraju da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete, a eventualno prenošenje obveze održavanja javnih prometnih površina na neko trgovačko društvo ne oslobađa ga od odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom održavanju, jer je, dakle, bio dužan preko svojih inspekcijskih i drugih tijela nadzirati djelovanje pojedinih službi od javnog interesa i poduzeti mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, pa tako i u konkretnom slučaju osigurati da se nakupljeno lišće uklanja s javih površina, kako bi se spriječio mogući nastanak štete poskliznućem na skliskoj od lišća površini, s tim da je njihova odgovornost solidarna. S obzirom da nije utvrđen doprinos tužitelja štetnom događaju, jer nije mogao očekivati da će se ispod suhog sloja nalaziti vlažni sloj lišća koji će dovesti do skliskosti površine preko koje je trebao prijeći, temeljem odredbe čl. 1084. u svezi čl. 1045. st. 1. Zakon o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), tuženik, kao osiguratelj i Grada Zagreba i društva Zagrebački holding d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste, mu je odgovoran za pretrpljenu štetu u cijelosti.
11. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu desnog koljena, te da postoji uzročno-posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih u tužbi i anamnestičkim iskazom tužitelja te zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica, s tim da je iz inicijalnih RTG snimaka te nalaza MR, razvidno da su na desnom koljenu tužitelja bile prisutne osteoartrotske promjene uznapredovalog stupnja – O. Nakon provedenog adekvatnog liječenja, po mišljenju vještaka, kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon ozljede unutarnjeg meniskusa, koja je operativno liječena artroskopijom. Prilikom zahvata su, kao što je to i uobičajeno, učinjene i procedure vezane za liječenje osteoartritisa odnosno učinjene su mikrofrakture, radi kojih je tužitelj šest tjedana morao hodati sa štakama. Da je tijekom zahvata učinjena samo meniscektomija, odnosno zbrinjavanje ozljede meniskusa, koja je jedina od kliničkih i MR dijagnoza u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događanjem, tužitelj nakon zahvata ne bi trebao koristiti štake šest tjedana. Liječenje tužitelja završeno je pregledom fizijatra dana 9. lipnja 2020., a daljnje liječenje poduzimano je u svrhu održavanja postojećeg stanja.
12. Po mišljenju vještaka, tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 7 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno. Trpio je neugodnosti u vezi liječenja zbog obavljanja pretraga i kontrola, operativnog zahvata, mirovanja, nošenja elastičnog zavoja i sl.
13. Pretrpio je i primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a u daljnjem tijeku je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat), zatim srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno 10 dana i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana.
14. Kod tužitelja nije zaostala naruženost, po mišljenju vještaka, već kozmetski defekt u vidu dva ožiljka od operativnog zahvata.
15. Vještak je mišljenja i da je, uzimajući u obzir isključivo tuđu pomoć potrebnu nakon zahvata artroskopske meniscektomije, tužitelju ista bila potrebna u razdoblju od 19. kolovoza 2019. pa narednih 10 dana u opsegu od jednog sata dnevno, i u razdoblju od 10. siječnja 2020. pa narednih 10 dana u opsegu od jednog sata dnevno, te potom daljnja četiri tjedna u opsegu od dva puta dva sata tjedno za obavljanje težih poslova.
16. U usmenom obrazloženju svojih utvrđenja, vještak se očitovao na prigovore tužitelja te je naveo da dopunjava nalaz na način da opisane trajne posljedice kod tužitelja umanjuju opću životnu i radnu sposobnost u omjeru od 5%. Navedeno se odnosi isključivo na ozljedu, dok su degenerativne promjene koje je opisao u nalazu isključene iz ocjene. Trajne posljedice predstavljaju stanje nakon odstranjenja meniskusa koje se manifestira bolovima prilikom i nakon opterećenja, te poteškoćama prilikom dugog hoda, kao i hoda po neravninama, a ponekad mogu biti prisutne i otekline i otežan čučanj.
17. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, a na isto, nakon dopunskog očitovanja i usmenog obrazloženja nalaza, stranke nisu imale primjedbi. Za dodati je i da je vještačenjem utvrđena uzročna veza između štetnog događaja i posljedica istog, te je vještak razdvojio navedene posljedice od tegoba koje je tužitelj imao zbog degenerativnih promjena, a okolnost da tužitelju nije priznata ozljeda na radu, kako bi to proizlazilo iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj KLASA: UP/I-502-03/19- 02/3750, URBROJ: 338-21-02-02-19-6 od 26. studenoga 2019., ne dovodi u dvojbu utvrđenja vještaka, jer sud nije vezan za utvrđenja koja proizlaze samo iz obrazloženja, tj. da u tom postupku nije u utvrđena uzročna veza između ozljeda i štetnog događaja i to s obzirom na degenerativne promjene kod tužitelja, koje je utvrdio i uzeo u obzir i vještak u ovom postupku. Još je za dodati da je sud odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza uvidom u spis u kojem je doneseno navedeno rješenje, jer je taj dokaz smatrao nepotrebnim, kao i izvođenje dokaza sudskomedicinskim vještačenjem, koji je isto tako odbijen, jer se vještak medicinske struke može očitovati i očitovao se o tome postoji li uzročno-posljedična veza.
18. Uzimajući u obzir vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, te trajanje i intenzitet straha, kao i omjer smanjenja životne aktivnosti, te da je kod tužitelja zaostao kozmetski defekt, zbog kojeg tužitelj ne osjeća posebnu nelagodu, pa isti kriterij sud nije uzeo u obzir, utvrđeno je da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i to temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a primjenom čl. 223. ZPP, u iznosu od 5.700,00 EUR (s obzirom na bolove u iznosu od 2.500,00 EUR, strah u iznosu od 1.800,00 EUR, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.400,00 EUR), slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen, dok je odbijen za daljnji iznos od 900,00 EUR.
19. Kako je nesporno da je tužitelju tuđa pomoć pružana besplatno, što i proizlazi iz njegovog iskaza, pripada mu pravo na naknadu za ovaj vid štete u visini neto zarade osobe koja se bavi pružanjem ovakve vrste usluga naplatno, pa mu je, usporedbom s tom zaradom, za ukupno 36 sati tuđe pomoći, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, a primjenom čl. 223. ZPP, dosuđena naknada u iznosu od 144,00 EUR (4,00 EUR po satu), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva po ovoj osnovi u iznosu od 8,72 EUR.
20. Uvidom u račune za učešće utvrđeno je da je tužitelj imao troškove liječenja u vidu troškova participacije i to dana 22. studenog u iznosu od 3,32 EUR i dana 18. prosinca 2019. u iznosu od 11,37 EUR, pa mu je dosuđen po ovoj osnovi ukupno iznos od zatraženih 14,69 EUR, a temeljem čl. 1095. ZOO.
21. Tužitelju su na iznos dosuđene naknade zbog povrede prava osobnosti, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO, u vezi čl. 1103. ZOO, dosuđene zatezne kamate tekuće od nespornog dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 8. lipnja 2021. do isplate, s obzirom da sukladno potonjoj odredbi obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, dok su mu na iznos naknade imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate, s obzirom da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti, visinu koje je sud utvrdio po cijenama u vrijeme donošenja odluke (čl. 1089. st. 2. ZOO), pa zatezne kamate na istu ne mogu teći prije dana donošenja odluke (čl. 29. st. 1. ZOO), slijedom čega je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 144,00 EUR tekućih od 8. lipnja 2021. do 22. srpnja 2025. Konačno, na iznos troškova liječenja su mu dosuđene zatezne kamate tekuće, kako je to i zatraženo, od dana plaćanja tih troškova, a temeljem čl. 1086. ZOO u vezi čl. 29. st. 1. i čl. 21. ZOO.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, s obzirom da tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva i to kada se uzme u obzir da je njegov uspjeh u osnovi 100%, a u visini 86,57%, što čini u prosjeku 93,29%, a u vezi dijela s kojim nije uspio nisu nastali posebni troškovi. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).
23. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. (100 bodova), jer isti predstavlja potreban trošak nastao u povodu tužbe, zatim trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podnesaka od 16. rujna 2022. i 29. siječnja 2025., oba po Tbr. 8. toč. 1. (2x100 bodova), trošak sastava podnesaka od 25. studenog 2021., 6. veljače 2023., 25. travnja 2023. i 4. listopada 2024., sve po Tbr. 8. toč. 3. (4x25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 13. rujna 2021., 6. veljače 2023., 3. listopada 2024., 12. svibnja 2025. i 5. lipnja 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (5x100 bodova), zatim trošak zastupanja na ročištu od 1. travnja 2025. po Tbr 9. toč. 5. (25 bodova), trošak zastupanja na očevidu po Tbr 9. toč. 7. (100 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 575,00 EUR, zatim trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR i očevida u iznosu od 49,48 EUR, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,51 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 112,81 EUR. Nije mu priznat, kao nepotreban, trošak sastava prijedlog za povrat u prijašnje stanje i trošak ročišta od 12. ožujka 2024.održanog povodom tog prijedloga, jer se radi o trošku nastalom slučajem koji se dogodio tužitelju koji ne ide na teret protivne strane (čl. 156. ZPP).
24. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 3.337,80 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.
25. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025.
Sutkinja:
Davorka Ćurko Nasić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
