Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-45/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po Bruni Čeru, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Opća bolnica Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja, 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbacuje se tužba kao nedopuštena.

II.Nalaže se 1. tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Opća bolnica Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB: 95156346215, naknade troškove postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se, kao radnici, nalaze u radnom odnosu s tuženikom, kao poslodavcem. Tuženik je dana 24. siječnja 2025. donio Odluku broj 01-01/14-65/6- 25 kojom se u toč. 1. 2.tužitelju zabranjuje raditi u timu s 1.tužiteljem, dok se toč. 2. Odluke 1.tužitelj opominje radi toga što navodno nije prevenirao učinjene greške tijekom operativnog zahvata pacijentice NR te je dužan raditi u timu kako to odredi pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju. Navedena je Odluka tužiteljima uručena dana 24. 1. 2025. Unutar zakonom predviđenog roka od 15 dana, tužitelji su, putem punomoćnika, protiv pobijane Odluke dana 4. 2. 2025., podnijeli zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa, sve sukladno čl. 133. Zakona o radu. Tuženik je zahtjev tužitelja primio dana 10. 2. 2025.. Na zahtjev tužitelja tuženik nije odgovorio, stoga tužitelji u predviđenom roku zahtijevaju zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužitelji smatraju da pobijana Odluka tuženika od 24. 1. 2025. nije sukladna zakonskim odredbama, niti obvezujućim internim aktima tužnika, dakle smatraju da je pobijana Odluka nezakonita i nepravilna. Tužitelji drže da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za njezino donošenje. Pobijana Odluka nije adekvatno i valjano obrazložena, u njoj nedostaju jasni i argumentirani razlozi njezinog donošenja. Prema stavu radnika pobijana je odluka arbitrarna, nejasna i uopće ju je teško ispitati. 1.tužitelj se tako opominje budući da, kao iskusan operater i uži specijalist ginekološke onkologije, nije prevenirao učinjene greške tijekom operativnog zahvata pacijentice NR. U obrazloženju pobijane Odluke se navodi da se ona donosi nakon zaprimanja Zaključka Povjerenstva za unutarnji nadzor i kontrolu od 21. 1. 2025. Ovdje staje obrazloženje pobijane Odluke, radnici o razlozima za njezino donošenje mogu samo nagađati. Apsolutno se ne konstatira što je utvrđeno prilikom unutarnjeg nadzora i kontrole, koje su to navodne greške učinjene, tko je učinio, u čemu se sastoji greška, u čemu se ogledaju njezine posljedice. O svim krucijalnim pitanjima o kojima ovisi donošenje odluke poslodavca radnici mogu samo nagađati. Realno, obrazloženje pobijane Odluke ne postoji, osobe na koje Odluka odnosi i koje pogađa ne znaju koji je njihov navodni krimen, ne znaju što su pogriješili, znaju samo sankciju, neodređenu i nejasnu, koja ih pogađa. Riječ je o autokratskoj Odluci koja je apsolutno nepodobna, opterećena brojnim nepravilnostima radi kojih ne može i ne smije egzistirati. 2. tužitelju se tako zabranjuje raditi u timu s 1.tužiteljom te je dužan raditi u timu s iskusnim operaterima. Naravno, opet je nejasno i neobrazloženo zašto je tome tako, koji su razlozi nagnali tuženika, kao poslodavca, na donošenje takve odluke. Nejasno je što je problematično u tome da tuženici rade zajedno u timu, zašto je takav spoj nespojiv poslodavcu. Odluka je donesena kao da se radi o učestalim incidentima u zajedničkom radu, što naravno nije istina i o čemu nema nikakvog pisanog traga u vidu pritužbi pacijenata ili drugih radnih kolega. Paradoksalno, 2.tužitelju se određuje da je dužan raditi u timu s iskusnim operaterima, dok se dalje u Odluci 1.tužitelj opominje ''kao iskusan operater''. U ovome je dijelu pobijana Odluka posebno kontradiktorna i nejasna. Iz pobijane odluke se ne može razaznati koji su to razlozi i činjenice doveli do njezinog donošenja. U pobijanoj se odluci uopće ne konstatira što je to utvrđeno unutarnjim nadzorom, koje su to činjenice ili eventualni dokazi doveli do ovako drastične odluke poslodavca. Radnicima prije donošenja pobijane Odluke čak nije dana niti mogućnost očitovati se na zaključke Povjerenstva za unutarnji nadzor. Pobijana je odluka donesena jednostrano, bez da je drugoj strani dana mogućnost očitovati se na zaključke Povjerenstva, nije zadovoljeno načelo kontradiktornosti. Osporavana odluka je autoritarna, jednostrana, paušalna, arbitrarna. Pobijana Odluka ne može i ne smije biti temeljena na potpuno proizvoljnoj diskrecijskoj ocjeni poslodavca, riječ je o nedopustivom kršenju radnih prava tužitelja, povredi svih pravila postupanja u ovakvim i sličnim predmetima. Pobijana je odluka donesena bez poštivanja načela kontradiktornosti, nužnog za donošenje pravilne i zakonite odluke. Donošenjem odluke tužiteljima su povrijeđena radna prava te su izvrgnuti povredi časti i ugleda medu radnim kolegama i pacijentima. Pobijanom je odlukom povrijeđeno ustavno pravo tužitelja na rad. Dodatno, oba tužitelja, kao liječnici, imaju odobrenje za samostalan rad liječnika specijalista ginekologije i opstetricije, navedeno ne bi trebalo biti dvojbeno. Radnici bi svoju liječničku djelatnost morali obavljati u punom opsegu licence, pritom primjenjujući sve vještine i znanje stečene završetkom programa specijalističkog usavršavanja i polaganja specijalističkog ispita. Također, sukladno čl. 53. Zakona o liječništvu, ograničenje opsega odobrenja za samostalan rad može se izreći jedino kao disciplinska mjera za teže disciplinske povrede, međutim koju mjeru izriče isključivo nadležni sud Hrvatske liječničke komore. Dakle, krajnje je upitno ima li tuženik, kao poslodavac, uopće ovlast i nadležnost donijeti ovakvu odluku. Nadalje, nužno se otvara i pitanje opravdanosti točke IV. Odluke u kojoj se navodi kako je pročelnik službe za ginekologiju i opstetriciju dužan „raditi raspored timovima za operacijske postupke sukladno kompetencijama operatera“, jer se time, s jedne strane Odluka može tumačiti kao da se potencijalno daju ovlasti pročelniku službe da samostalno procjenjuje kompetencije operatera, a s druge pak strane, nameće se pitanje jesu li se onda do dana donošenja ove Odluke operacije vršile bez uzimanja u obzir kompetencije operatera?! Isto tako, moramo dodati kako u samoj Odluci primjećujemo i niz drugih elemenata koji bi zapravo imali veze sa samom organizacijom rada poslodavca, obzirom da se iste odnose na indikacijske sastanke, odgode operacija, informirane pristanke pa nam nije sasvim jasna povezanost s točkama I. i II. Odluke, koji se odnose konkretno na radnike. Sukladno čl. 41. Statuta tuženika, način obavljanja unutarnjeg nadzora i kontrole provodi se temeljem Pravilnika o unutarnjem nadzoru i kontroli rada ustrojstvenih jedinica i zdravstvenih radnika te Godišnjeg plana i programa provedbe unutarnjeg nadzora. Navedeni interni dokumenti tuženika nisu na raspolaganju tužiteljima, međutim a priori se izražava sumnja da je konkretan postupak unutarnjeg nadzora proveden u skladu s citiranim internim aktima poslodavca. Prava tužitelja, kao radnika, su pogođena pobijanom odlukom, odlukom koja nije utemeljena na zakonskim odredbama, niti internim dokumentima tuženika. Slijedom svega navedenog, razvidno je kako je pobijana Odluka tuženika od 24. 1. 2025. nepravilna i nezakonita, stoga tužitelji predlažu naslovnom sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je nezakonita i nedopuštena te da se stavlja izvan snage Odluka tuženika Opće bolnice Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, 47 000 [adresa], OIB: 95156346215 broj 01-01/14-65/6-25 od 24. 1. 2025. i to u t.1. kojom se određuje da 2.tužitelj od dana 24. 1. 2025. ne može više raditi u timu s 1.tužiteljem te da je dužan raditi u timu s iskusnim operaterima, kako to odredi pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju, odnosno njegov zamjenik kao i u točki 2. kojom se 1.tužitelj opominje budući da kao iskusan operater nije prevenirao učinjene greške tijekom operativnog zahvata pacijentice NR te da je od 24. 1. 2025. I-tužitelj dužan raditi u timu kako to odredi pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju, odnosno njegov zamjenik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe da tužiteljima ne pripada sudska zaštita obzirom Odluka od 24. siječnja 2025. nema neposredne negativne pravne posljedice na prava tužitelja iz radnog odnosa.

3. Odlukom tuženika od 24.1.2025., Broj: 01-01/14-65/6-25 (dalje: Odluka od 24.1.2025.) tuženik je odlučio da 2. tužitelj PR, počevši od 24.1.2025. ne može više raditi u timu s 1. tužiteljem te da je dužan raditi u timu s iskusnim operaterima, kako to odredi Pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju, odnosno njegov zamjenik (točka I Odluke od 24.1.2025.) te je 1. tužitelj ŠR opomenut obzirom kao iskusan operater i uži specijalist ginekološke onkologije, nije prevenirao učinjene greške tijekom operativnog zahvata pacijentice NR kao i da je dužan raditi u timu kako to odredi pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju, odnosno njegov zamjenik (točka II Odluke od 24.1.2025.).

4. Obzirom tužitelji traže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je nezakonita i nedopuštena te da se stavlja izvan snage Odluka tuženika od 24. siječnja 2025. u navedenim spornim dijelovima, to su mjerodavne odredbe iz članka 133. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR) kojima je regulirana sudska zaštita iz radnog odnosa.

5. Prema odredbi članka 133. stavak 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Prema odredbi članka 133. stavak 2. ZR ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik može u daljem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

6. Nakon što su se zahtjevom za ostvarenje prava tužitelji obratili tuženiku u prekluzivnom roku od 15 dana, to su, nakon izostanka odgovora tuženika na njihov zahtjev, u daljnjem prekluzivnom roku od 15 dana podnijeli ovu tužbu 10. ožujka 2025.

7. Međutim, tužba je nedopuštena.

8. Iz citiranih odredbi članka 133. ZR proizlazi da je preduvjet za ostvarivanje sudske zaštite okolnost da je odlukom poslodavca povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa radnika.

9. Iz spornih dijelova Odluke tuženika od 24. siječnja 2025. o tome da 2. tužitelj PR, ne može više raditi u timu s 1. tužiteljem te da je dužan raditi u timu s iskusnim operaterima, kako to odredi Pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju, odnosno njegov zamjenik te da je 1. tužitelj ŠR opomenut obzirom kao iskusan operater i uži specijalist ginekološke onkologije, nije prevenirao učinjene greške tijekom operativnog zahvata pacijentice NR kao i da je dužan raditi u timu kako to odredi pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju, odnosno njegov zamjenik, prema stavu ovog suda nije došlo do povrede prava tužitelja iz radnog odnosa.

10. Određivanje u kojem timu će tužitelji raditi nije okolnost koja bi djelovala na prava tužitelja iz radnog odnosa.

11. Nadalje, ukoliko bi se Odluka tuženika od 24. siječnja 2025., zbog izrečene opomene, sagledala kao upozorenje u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR o pisanom upozorenju na obvezu iz radnog odnosa i ukazivanje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, niti u tom slučaju tužitelji nemaju pravo na sudsku zaštitu.

12. Upozorenje u smislu čl. 119. st. 1. ZR nije odluka protiv koje bi radnik imao pravo na sudsku zaštitu, već je to samo izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno pravo tužitelja iz radnog odnosa to se isto ne može pobijati pred sudom, jer takvo pravo ne pripada tužitelju u smislu odredaba čl. 133.st. 1. i 2. ZR. Naime, takva izjava (upozorenje) je samo odraz zakonske obveze poslodavca u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa, jer bez takvog upozorenja nema pretpostavki za otkaz ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika. Opravdanost takvog upozorenja ne može se neposredno pobijati pred sudom (jer se ne radi o odluci kojom se zadire i odlučuje o pravu radnika, zbog čega u odnosu na tu odluku nije propisana sudska zaštita u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu), već se neosnovanost takvog upozorenja može dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

13. Iz svega navedenog proizlazi da tužitelji nemaju pravo na sudsku zaštitu pa je tužbu valjalo odbaciti.

14. Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) tuženiku pripada naknada troškova postupka koje je određeno zatražio u podnesenom odgovoru na tužbu.

15. Troškovi tuženika sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.2., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46, ukupno iznosi 625,00 EUR, koji iznos je naložen tužiteljima isplatiti tuženiku na ime naknade troškova postupka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

U Karlovcu 23. srpnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici

2. OD Kozul & Petrinović d.o.o. Zagreb