Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-447/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-297/2025-6 od 3. srpnja 2025., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŠU.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 101. st. 2. u svezi s čl. 98. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a – sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ 72/25.) odlučio da se protiv optuženog ŠU mjere opreza određene rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj K-26/2025 od 31. siječnja 2025. i to zabrana približavanja određenoj osobi iz čl. 98. st. 2. t. 4. ZKP-a, odnosno KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2. t. 5. ZKP-a, tj. s naprijed navedenom žrtvom prema kojoj ne smije uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze, bilo osobno, bilo putem telefona, mobitela ili društvenih mreža, zamjenjuju istražnim zatvorom, te je imenovanom optuženiku određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, nakon čega je naloženo policijskim službenicima Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, da optuženog ŠU sprovedu u istražni zatvor Zatvora u Varaždinu.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ŠU putem branitelja Božidara Klepača, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati „prvostupanjskom vijeću da provede postupak radi nespornog utvrđenja svih činjenica i okolnosti pod kojima je došlo do predmetne prijave za kršenje mjera opreza i to neposrednim iskazivanjem svjedoka te eventualne dokazne radnje prepoznavanja okrivljenika od strane ZU“.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-513/2025 od 23. srpnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, budući da se njegova odluka temelji samo na izjavi žrtve koja je imala motiv da ga lažno optuži za kršenje predmetnih mjera opreza. Napominje da nema niti jednog personalnog ili materijalnog dokaza koji bi potkrijepio njenu izjavu s obzirom da ZU potvrđuje samo da je žrtvi prišao nepoznat muškarac koji je rekao da je žrtvin izvanbračni suprug, ali da ZU nije potvrdio identitet tog muškarca. Optuženik također smatra nelogičnim što je žrtva vezano za predmetni događaj najprije kontaktirala njegova brata Š, a tek je potom nazvala policiju. Osim toga, kako se navodi u žalbi, optuženikov alibi potvrdio je AU. Slijedom iznijetog žalitelj drži da je prvostupanjski sud nedovoljno kritički prihvatio iskaz žrtve, umjesto da je na ročištu neposredno ispitao sve naprijed imenovane osobe.

6. Suprotno gore iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju raspoloživog materijala s pravom zaključio da je optuženik u konkretnom slučaju prekršio mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP-a. Sud prvog stupnja je opravdano prihvatio kao vjerodostojnu izjavu žrtve KU, tim više što je ona potkrijepljena iskazom ZU koji je rekao da je bio u društvu žrtve kada im je pristupio njemu nepoznati muškarac predstavivši se kao žrtvin muž, nakon čega je on napustio kafić. Doista je nelogična i izvan svakog pravila općeg ljudskog iskustva žaliteljeva teza da je nepoznati muškarac o kojem govori ZU mogla biti neka druga osoba koja se tako predstavila. Radi se uistinu o posve neuvjerljivoj konstrukciji kojom optuženik nastoji diskreditirati predmetnu tvrdnju žrtve, a je li optuženik tom prilikom ujedno izgovorio uvredljive riječi žrtvi ili nije za konkretni slučaj je sasvim irelevantno. Što pak se tiče činjenice oko žrtvina prvotnog nazivanja optuženikovog brata, a tek potom policije, treba reći da ona ni na koji način ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njene konstatacije da joj je optuženik kritične zgode prišao i obratio se unatoč određenim mu mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP-a.

7. Budući pak da se predmetnom žalbom ne dovode u sumnju zakonske pretpostavke za istražni zatvor koji je optuženiku određen nakon ukidanja mjera opreza, valja na ovome mjestu samo konstatirati da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio obje ove odlučne činjenice.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko