Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-208/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Neno Rstić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5929/2022 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5929/2022 od 31. svibnja 2023 i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se provodi na mirovini tužitelja temeljem Izjave o suglasnosti zapljene primanja br. Ov-7358/2007 od 20. lipnja 2007., dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini 613,00 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se zbog zastare tražbine proglasi nedopuštenom izvansudska ovrha koja se provodi na mirovini tužitelja temeljem Izjave o suglasnosti zapljene primanja od 20. lipnja 2007., na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz Varaždina pod brojem Ov-7358/2007, a koja izjava je sačinjena radi osiguranja potraživanja iz ugovora o [broj kredita] od 20. lipnja 2007. kojeg je tužitelj zaključio s ranijim vjerovnikom Erste & Steiermaerkische Bank d.d. Rijeka, koja banka je navedeni ugovor odnosno potraživanje prenijela ugovorom o cesiji na tuženika.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da je tužitelj u predmetnu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog tvrdnji da je nastupila zastara tražbine upućen zaključkom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-329/2022 od 20. listopada 2022.,

- da je tužitelj 20. lipnja 2007. kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz Varaždina pod brojem Ov-7358/2007 ovjerio svoj potpis na Izjavi o suglasnosti zapljene primanja, kojom je kao korisnik kredita dao suglasnost da se radi naplate tražbine ranijeg vjerovnika iz ugovora o [broj kredita] od 20. lipnja 2007. zaplijeni njegova plaća, djelomično ili u cijelosti, te da se iznos isplati izravno vjerovniku,

- da je ugovor o [broj kredita], radi osiguranja kojeg je i izdana citirana Izjava otkazan 13. veljače 2012. te je u tom trenutku cjelokupno potraživanje vjerovnika dospjelo na naplatu,

- da je prednik tuženika, raniji vjerovnik, 29. ožujka 2012. pred javnim bilježnikom Ladom Škaričić Sinčić ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12376/12 kojim je utvrđena tražbina iz osnovnog pravnog posla (ugovora o kreditu), te da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 19. travnja 2012.,

- da je prednik tuženika 4. svibnja 2012. citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12376/12 od 29. ožujka 2012. dostavio

Financijskoj agenciji (dalje: FINA) na provedbu,

- da je tuženik 15. veljače 2022. podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) zahtjev za ovrhu na novčanim potraživanjima tužitelja.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da Izjava o suglasnosti zapljene primanja broj Ov-7358/2007 od 20. lipnja 2007. u trenutku sastavljanja nije bila sudsko ili javnobilježničko rješenje o ovrsi jer nije bila solemnizirana, već je na istoj samo ovjeren potpis tužitelja. Međutim, kako je prednik tuženika 29. ožujka 2012. pred javnim bilježnikom ishodio rješenje o ovrsi kojim je utvrđena tražbina iz osnovnog pravnog posla te je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 19. travnja 2012., sud prvoga stupnja utvrđuje da je time prekinut tijek zastare, odnosno da takva tražbina utvrđena javnobilježničkim aktom zastarijeva za deset godina te se stoga u konkretnom slučaju ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok. Ističe i da je prednik tuženika predmetno rješenje o ovrsi podnio FINA-i za provedbu 4. svibnja 2012. te da je i tom radnjom ponovno prekinuta zastara, odnosno da je zastarni rok počeo teći iznova.

8. Stoga sud prvog stupnja pozivom na odredbu članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., dalje: ZOO) u vezi s odredbama članka 241. i 245. stavak 1. ZOO-a, utvrđuje da je zahtjev za ovrhu na novčanim potraživanjima tužitelja podnesen HZMO-u unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, odnosno da je tužiteljev prigovor zastare neosnovan, te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) dosuđujući tuženiku na ime troškova zastupanja iznos od 613,00 eur.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužitelj u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati.

11. Međutim ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se pravilnost materijalnog prava ne može u potpunosti ispitati.

12. Prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., dalje: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok prema odredbi članka 233. stavka 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13. Dalje, prema odredbi članka 178. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., dalje: OZ), dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. OZ-a te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Člankom 179. OZ-a propisano je da se odredbe tog odjeljka na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika.

14. Prema odredbi članka 54. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94., 162/98. i 16/07., dalje: ZJB), koji je bio na snazi u trenutku ovjeravanja potpisa na predmetnoj ovršnoj ispravi – izjavi o suglasnosti zapljene primanja od 20. lipnja 2007., javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu. Stavkom 6. istoga članka propisano je da isti učinak kao i isprava iz stavka 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).

15. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe te uvidom u spis predmeta prihvaća se kao pravilno stajalište prvostupanjskog suda da predmetna Izjava o suglasnosti zapljene primanja broj Ov-7358/2007 od 20. lipnja 2007. ne predstavlja privatnu ispravu s učincima javnobilježničkog akta, već da se radi o privatnoj ispravi s javno ovjerenim potpisom tužitelja. Stoga se na zastaru tražbine iz te isprave ne primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. ZOO-a, već se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a.

16. Napominje se da je ranije važećim Zakonom o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94. i 162/98.) bilo propisano da je javnobilježnički akt izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje (članak 54. stavak 1.), a da isti učinak kao i isprava iz stavka 1. toga članka ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika (članak 54. stavak 6.). Sukladno citiranim odredbama, da bi privatna isprava imala učinak javnobilježničkog akta, uz propisani sadržaj, bilo je dostatno da je na istoj javni bilježnik ovjerio potpis dužnika. Međutim, stupanjem na snagu izmjena i dopuna ZJB-a, a koje se primjenjuju u konkretnom slučaju, za navedeno je potrebna solemnizacija isprave od strane javnog bilježnika.

17. Pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda da je ugovor o kreditu radi osiguranja kojeg je izdana citirana Izjava otkazan 13. veljače 2012. i da je u tom trenutku cjelokupno potraživanje vjerovnika dospjelo na naplatu. Stoga je zastara počela teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno 14. veljače 2012., u skladu s odredbom članka 215. stavka 1. ZOO- a.

18. Dalje, naglašava se da pokušaj naplate duga iz osnovnog pravnog posla protiv osnovnog dužnika dovodi do prekida zastare. Predmetna izjava, kako je već ranije utvrđeno, izdana je radi osiguranja tražbine iz osnovnog pravnog posla, ugovora o kreditu, stoga je podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojeg je 29. ožujka 2012. radi naplate iste tražbine podnio prednik tuženika, prekinuta zastara te je počela teći iznova pravomoćnošću i ovršnošću rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12376/12 od 29. ožujka 2012. Navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno 19. travnja 2012. Također, i podnošenjem zahtjeva za naplatu FINA-i 5. svibnja 2012. (prvostupanjski sud pogrešno navodi 4. svibnja 2012.) temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12376/12 od 29. ožujka 2012. ponovno je prekinuta zastara.

19. Naime, prema odredbi članka 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 245. stavak 1. ZOO-a propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. i 4. istoga članka, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Stavkom 5. propisano je da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

20. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, proizlazi da u konkretnom slučaju zastara počinje teći iznova od dana okončanja postupka izvansudske ovrhe po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-12376/12 kod FINA-e, odnosno od dana kada je FINA tu osnovu prestala izvršavati.

21. Budući da prvostupanjski sud u provedenom postupku navedenu bitnu činjenicu nije utvrđivao, osnovan je žalbeni razlog tužitelja u pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

22. Stoga će prvostupanjski sud u daljnjem postupku utvrditi kada je okončan postupak izvansudske ovrhe koji se vodio kod FINA-e radi naplate predmetne tražbine, temeljem čega je isti okončan i od kada je ponovno počela teći zastara.

23. Pritom se ukazuje prvostupanjskom sudu na odredbu članka 245. stavka 6. ZOO-a, kojom je propisano da se zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Dakle, činjenicom što je u vezi iste tražbine naknadno doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je pravomoćno utvrđena predmetna tražbina, ne može se produljiti zastarni rok za tražbinu po osnovi predmetne Izjave o suglasnosti zapljene. Stoga, prilikom odlučivanja o tome je li nastupila zastara tražbine po osnovi predmetne Izjave, odnosno je li nedopuštena izvansudska ovrha koja se kod HZMO-a provodi na mirovini tužitelja, a koja je pokrenuta podnošenjem zahtjeva za ovrhu 17. veljače 2012. (prvostupanjski sud pogrešno navodi 15. veljače 2012.), i dalje će se primjenjivati opći zastarni rok od pet godina.

24. Uz navedeno, uzimajući u obzir da iz sadržaja predmetne izjave o suglasnosti zapljene proizlazi da je izdana kao osiguranje tražbine iz ugovora o kreditu koji bi predstavljao potrošački ugovor, ukazuje se prvostupanjskome sudu i na obvezu preispitivanja sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) odredbe u slučaju da se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (sukladno zaključku usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022.).

25. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja koji se ne odnose na pitanje zastare tražbine, zbog čega je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ističe se da se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može raspravljati isključivo o razlogu zbog kojeg je ovršenik upućen pokrenuti parnicu (u konkretnom slučaju o žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a).

26. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom članka 370. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i donijela valjana na zakonu osnovana odluka.

27. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Rijeci 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić