Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-100/2025-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, Kranjčevićeva 5/I, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 140363338777 Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj: 406-55/2007 sklopljenog 21. 6. 2007. između tužitelja CS, kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. kao pravnog slijednika Hypo- Alpe- Adria- Bank d.d., kao kreditora sadržana u članku 4. predmetnog ugovora kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 1.193,69 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo- Alpe- Adria- Bank d.d na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj: 406- 55/2007 sklopljenog 21. 6. 2007. između tužitelja CS, kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. kao pravnog slijednika Hypo- Alpe- Adria- Bank d.d., kao kreditora sadržana u članku 6. predmetnog ugovora kojim je ugovoreno da banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl.3 Ugovora mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo- Alpe- Adria- Bank d.d ili drugog akta banke.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Aneksa broj 1. uz ugovor o kreditu 406-55/2007 sklopljenog između tužitelja CS, kao korisnika kredita i tužene Addiko Bank d.d. kao pravnog slijednika HypoAlpe- Adria- Bank d.d., kao kreditora sadržana u članku 3. kojim je ugovoreno da je kamatna stopa je promjenjiva te da se kamate plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo- Alpe- Adria- Bank d.d na dan plaćanja IV. Utvrđuje se da je ništetna odredba Aneksa broj 1. uz ugovor o kreditu 406- 55/2007 sklopljenog između tužitelja CS, kao korisnika kredita i tužene Addiko Bank d.d. kao pravnog slijednika HypoAlpe- Adria- Bank d.d., kao kreditora sadržana u članku 4. kojim je ugovoreno da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo- Alpe- Adria- Bank na dan plaćanja.

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da isplati tužitelju CS iznos od 20.890,70 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

-na iznos od 6,03 eur od 31.7.2007.godine pa do isplate

-na iznos od99,75 eur od 31.8.2007.godine pa do isplate

-na iznos od 6,03 eur od 30.11.2007. godine pa do isplate

-na iznos od 2,39 eur 31.12.2007. godine pa do isplate

-na iznos od 15,10 eur od 31.1.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 22,12 eur od 29.2.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 34,10 eurod 31.3.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 16,07 eur od 30.4.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 8,95 eur od 31.5.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 17,73 eur od 30.6.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 4,83 eur od 31.7.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 5,47 eur od 31.8.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 13,12 eur od 30.9.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 71,01 eur od 31.10.2008.godine pa do isplate

- na iznos od 32,22 eur od 30.11.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 81,51 eur 31.12.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 89,09 eur od 31.1.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 92,51 eur od 28.2.2009.godine pa do isplate

-na iznos od 83,07 eur od 31.3.2009. godine pa do isplate

–na iznos od 84,88 eur od 30.4.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 70,45 eur od 31.5.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 59,83 eur od 30.6.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 62,65 eur od 31.7.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 68,25 eur od 31.8.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 67,77 eur od 30.9.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 62,10 eur od 31.10.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 72,73 eur od 30.11.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 81,25 eur od 31.12.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 93,36 eur od 31.1.2010. godine pa do isplate

-na iznos do 90,58 eur od 28.2.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 107,03 eur od 31.3.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 103,90 eur od 30.4.2010.godine pa do isplate

-na iznos od 109,98 eur od 31.5.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 162,60 eur od 30.06.2010.godine pa do isplate

-na iznos do 151,77 eur od 31.7.2010.godine pa do isplate

-na iznos do 184,86 eur od 31.8.2010. godine pa do isplate

-na iznos od173,43 eur od 30.09.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 155,04 eur od 31.10.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 193,84 eur od 30.11.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 125,92 eur od 31.12.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 107,83 eur od 31.1.2011.godine pa do isplate

- na iznos od 103,68 eur od 28.2.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 106,71 eur od 31.3.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 104,69 eur od 30.4.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 142,38 eur od 31.5.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 141,01 eur od 30.6.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 174,29 eur od 31.7.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 159,61 eur od 31.8.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 138,91 eur od 30.9.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 141,82 eur od 31.10.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 136,05 eur od 30.11.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 286,32 eur od 31.12.2011. godine pa do isplate

-na iznos od 279,92 eur od 31.01.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 299,71 eur od 28.2.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 301,44 eur od 31.3.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 293,68 eur od 30.4.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 269,56 eur od 31.5.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 268,95 eur od 30.6.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 274,87 eur od 31.7.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 284,37 eur od 31.8.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 297,53 eur od 30.9.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 290,74 eur od 31.10.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 295,55 eur od 30.11.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 300,99 eur od 31.12.2013. godine pa do isplate

-na iznos od 304,38 eur od 31.1.2014.godine pa do isplate

-na iznos od 311,54 eur od 28.2.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 309,20 eur od 31.3.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 301,27 eur od 30.4.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 298,73 eur od 31.5.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 299,88 eur od 30.6.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 308,87 eur od 31.7.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 316,44 eur od 31.8.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 314,87 eur od 30.9.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 321,42 eur od 31.10.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 325,87 eur od 30.11.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 323,25 eur od 31.12.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 484,55 eur od 31.01.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 460,08 eur od 28.2.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 476,07 eur od 31.3.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 463,34 eur od 30.4.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 480,44 eur od 31.5.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 473,73 eur od 30.6.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 446,20 eur od 31.7.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 417,42 eur od 31.8.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 422,10 eur od 30.9.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 75,85 eur od 31.1.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 76,49 eur od 29.2.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 173,54 eur od 31.3.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 169,08 eur od 30.4.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 167,20 eur od 31.5.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 169,08 eur od 30.6.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 165,85 eur od 31.7.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 165,80 eur od 31.8.2008.godine pa do isplate

-na iznos od 167,40 eur od 30.9.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 180,81 eur od 31.10.2008.godine pa do isplate

- na iznos od171,48 eur od 30.11.2008. godine pa do isplate

-na iznos od 204,03 eur 31.12.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 205,76 eur od 31.1.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 206,40 eur od 28.2.2009.godine pa do isplate

-na iznos od 203,68 eur od 31.3.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 203,89 eur od 30.4.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 199,87 eur od 31.5.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 196,85 eur od 30.6.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 197,32 eur od 31.7.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 198,51 eur od 31.8.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 198,11 eur od 30.9.2009. godine pa do isplate

-na iznos od196,37 eur od 31.10.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 198,84 eur od 30.11.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 200,75 eur od 31.12.2009. godine pa do isplate

-na iznos od 203,58 eur od 31.1.2010. godine pa do isplate

-na iznos do 202,56 eur od 28.2.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 206,48 eur od 31.3.2010. godine pa do isplate

-na iznos od 35,65 eur od 30.4.2010.godine pa do isplate

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da isplati tužitelju CS zakonske zatezne kamate na iznos od 6.260,38 eur, koje na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

-na iznos od 169,72 eur od 30.4.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 206,61 eur od 31.5.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 219,73 eur od 30.06.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos do 216,62 eur od 31.7.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos do 224,70 eur od 31.8.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 221,43 eur od 30.09.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 216,40 eur od 31.10.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 225,87 eur od 30.11.2010 do 30. 9. 2015.

-na iznos od 216,34 eur od 31.12.2010. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 208,30 eur od 31.1.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 190,94 eur od 28.2.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 207,81 eur od 31.3.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 201,74 eur od 30.4.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 223,65 eur od 31.5.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 217,87 eur od 30.6.2011 do 30. 9. 2015.

-na iznos od 237,82 eur od 31.7.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 231,30 eur od 31.8.2011 do 30. 9. 2015.

-na iznos od 216,93 eur od 30.9.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 162,34 eur od 31.10.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 156,72 eur od 30.11.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 159,11 eur od 31.12.2011. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 161,18 eur od 31.01.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 164,05 eur od 28.2.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 164,01 eur od 31.3.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 162,44 eur od 30.4.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 158,25 eur od 31.5.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 157,83 eur od 30.6.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 158,45 eur od 31.7.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 159,63 eur od 31.8.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 161,38 eur od 30.9.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 159,96 eur od 31.10.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 160,37 eur od 30.11.2013. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 160,88 eur od 31.12.2013. do 30. 9. 2015.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CS u dijelu radi isplate iznosa od 6.260,38 eur, kao neosnovan.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CS u dijelu radi isplate zakonske zatezne kamate preko iznosa dosuđenog toč. VI. izreke presude, kao neosnovan.

IX. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da naknadi tužitelju CS trošak ovog postupka u iznosu od 3.534,65 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CS podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Addiko bank d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi da je s prednikom tuženika 21. 6. 2007. sklopio ugovor o kreditu broj: 406-55/2007 temeljem kojeg je prednik tužene isplatio tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 193.600,00,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Člankom 4. predmetnog ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednost 1.193,69 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Člankom 6. predmetnog kredita ugovoreno je da banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. Ugovora neće mijenjati do 31.12.2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora. Banka ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora. Ugovorne strane su suglasne da će korisnik kredita, ako se pridržava svih odredbi Ugovora 1.1.2008. promijeniti kamatnu stopu na kamatnu stopu važeću za kredite za mlade. Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promjenjivom kamatnom stopom. 27. 12. 2010. stranke su zaključile Aneks broj 1. uz ugovor o kreditu 406-55/2007 kojim su sporazumno izmijenili članke 3, 4 i 6. glavnog ugovora. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g utvrđeno je da su ugovorne odredbe u svim kreditima u kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u sklada sa jednostranom odlukom banke, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te koji su podignuti u razdoblju od 10.9.2003. pa do 31.12.2008., ništetne. Odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da su banke, a među njima i tuženik povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svom potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Sud je utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene i kao takve ništetne jer su banke, a među njima i tužena, propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici ad je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamate stope. Upravo ovakve nepoštene i ništetne odredbe ugovorene člancima 4.6. ugovor o kreditu broj: 406-55/2007 te člancima 3. i 4. Aneksa broj 1. uz ugovor o kreditu 406-55/2007. Naime, tužena nije prilikom sklapanja ugovora upozorila tužitelja na gore navedene rizike, niti je pregovarala sa istom prilikom izmjene kamatne stope. Člankom 323. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. S obzirom da je sve što je tužena stekla po osnovi ništetnih ugovornih odredbi stečeno je bez osnove te postoji obveza vraćanja i prema čl. 1111. st. 3. ZOO. Kako je tužena utuženi iznos stekla na temelju nepoštenih ugovornih odredbi tužitelj temeljem čl. 1115. ZOO ima pravo i nezakonske zatezne kamate od trenutka stjecanja svakog pojedinog iznosa, pa do isplate. Tužitelj i tužena su 21. 1. 2016. sklopili Aneks ugovora o kreditu broj: 406-55/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2868/2018 od 12. 2. 2019. odlučeno je da činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovora o kreditu, tj. konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti otpadne. Tužitelj je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije za postavljanje tužbenog zahtjeva koju do podnošenja tužbe nije zaprimio te stoga predlaže da sud naloži tuženiku da istu dostavi , a nakon dostave koje, kao i nakon provedenog vještačenja će precizirati tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 406-55/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, 21. lipnja 2007. (dalje: ugovor o kreditu). Također, tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu 21. siječnja 2016. (dalje Aneks). Tuženik je bio obvezan ponuditi tuženiku sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15). Člankom 19. e Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 142/13,147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 143/13 dalje ZPK) naloženo je tuženiku i drugim bankama da izjednače korisnike kredita sa monetarnom klauzulom u CHF sa korisnicima kredita sa monetarnom klauzulom u EUR valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Budući da je tuženik morao postupati u skladu sa predmetnim zakonom, predložio je tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, a što uključuje odredbu o valuti obveze i kamatnim stopama. Tako je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se promjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu, a što proizlazi i iz otplatno plana koji je tužitelj primio uz aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnice i kamata), određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu. Stoga je nesporno da je Aneksom ugovora o kreditu izmijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, i to člankom 3. na način da je određena da kamatna stopa predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope dok se promjenjiva kamatna stopa veže uz šestomjesečni EURIBOR te se ista u skladu EURIBOR-om usklađuje odnosno mijenja. Odredbom članka 3. usklađena je sa čl.11. a ZPK, a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Aneksa. Kako bi predmetna odredba bila što jasnija korisniku kredita, termin EURIBOR (Euro Interbank Offered Rate) je obrazložen. Isti predstavlja prosjek kamatnih stopa po kojima više od 50 europskih banaka međusobno posuđuje sredstva i kao takav se smatra najvažnijom referentnom kamatnom stopom europskog novčanog tržišta, a mijenja se sukladno promjenama na tržištu novca i na njegovu promjenu nema utjecaja tuženik. Navedene odredbe su zamijenjene s retroaktivnom primjenom, kao da je odreda čl. 3 Aneksa ugovorena na dan sklapanja osnovnog ugovora. Navedeno je u skladu sa ZPK kojim je određeno da se svi korisnici kredita sa valutnom klauzulom u CHF moraju izjednačiti sa korisnicima kredita sa valutnom klauzulom u EUR valuti. Isto je moguće ispuniti samo ako se ugovorna obveza izmjeni retroaktivno. Stoga je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se ista mijenja sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBOR-a na tržištu. Tuženik ističe da sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora stoga se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 326. st. 1 ZOO-a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor. Člankom 19.e. ZPK 102/15 naloženo je tuženiku i drugim bankama da izjednače korisnike kredita sa monetarnom klauzulom u CHF sa korisnicima kredita sa monetarnom klauzulom u EUR valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Budući je tuženik morao postupiti u skladu sa predmetnim zakonom isti je predložio tuženiku sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, a što uključuje i odredbu o kamatnim stopama. Sklapanjem Aneksa ugovorne strane su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. Aneksa ugovora o kreditu i to retroaktivno. Budući da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ista nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga tužitelj potpuno pogrešno tvrdi kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva odluka u kolektivnom sporu, a za koju bi sud kao treba biti vezan prilikom donošenja odluke. Također, ugovorom s valutnom klauzulom u EUR valuti, ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da, niti u vrijem sklapanja ugovora, a ni danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika. Također, tuženik i tužitelj su izmijenili valutu obveze iz CHF u EUR, Aneksom, prije donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. stoga, tužitelj ne može isticati prigovor kako je Aneksom izmijenjena ništetna odredba. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i način prezentacije uvjeta kredita klijentima. Osim toga predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate predmetnog kredita od 15 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bilo neizvjesno kretanje kako kune teko i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije moga predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 15 godina. Tuženik posebno ističe da predmetnim Aneksom ništetna odredba nije konvalidirala, odnosno nije pravno osnažena, što uostalom i nije moguće po odredbama ZOO-a. Međutim, ovdje je došlo do zamjene postojeće odredbe novom. Tu nema ugovora o konvalidaciji ništetne odredbe, budući da više nije riječ o istoj odredbi. Dakle, odredbe Aneksa u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u EUR treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom, i koje nisu ništetne. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Posebno je vidljivo da tužitelj zahtjeva isplatu u visini koja bi predstavljala razliku u odnosu na početno ugovorenu (promjenjivu) kamatnu stopu i to kao da se nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu. Aneksom je utvrđena preplata u korist tužitelja u iznosu od 47.168,87 kn, ali iz tužbe nije vidljivo da tužitelj istu smatra značajnom niti da je istu uzeo u obzir prilikom izrade neformalnog obračuna. Samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka se može pozvati a utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Kako se može vidjeti, ovdje je riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove. Naime, kod vraćanja uslijed ništetnosti ugovornih odredbi primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove. Dakle, kako ovdje nije riječ o naknadi štete, ZPP ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Pored toga, pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazivati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Tužitelj u tužbi ne navodi nikakve činjenice niti dokaze nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 odnosno Pž-7129/13 i Pž-6632/17 Visokog trgovačkog suda , te citira pojedine dijelove te presude. Međutim, to ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Tuženik osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. U slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. primjena čl. 241. ZPP u ovom kontekstu dovela i u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U konačnici, čak i kada bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da obveže tužitelja tuženiku naknadi trošak postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz sudskog registra (str. 8-13 spisa), ugovor o kreditu broj 406-55/2007 (str. 14-19 spisa), aneks br.

1. (str. 20 spisa), aneks uz ugovor o kreditu broj 406-55/2007 (str. 21-24 spisa), zahtjev (str. 29 spisa), specifikaciju uplata (str. 54,171-173, 182-184, 194-196, 205-207, 306, 347-349, 382-384, 391-393 spisa), otplatni plan (str. 115-122, 124-127, 129-132, 138-141,145-149, 167 i 168, 178, 189, 201, 212, 232-233, 239-243, 250-253, 259-262, 266-289, 291-305 spisa), obavijest o promjeni kamatne stopa (str. 123, 137, 142 i 143, 170, 177, 181, 193, 200 , 204, 211, 237, 258, 263, 265, 290, 423 i 424 spisa), obavijest (str. 128 spisa), popis uplata (str. 150-154, 174-176, 185-187, 194-197, 208-210, 244-248, 342-346, 376- 381, 386-389 spisa), izračun konverzije (str.163 i 164, 218-230 spisa), obavijest o provedenoj konverziji (str. 165 i 166 spisa), obavijest (str. 169, 179 i 180, 190, 192, 202 i 203, 213 spisa), pregled prometa za klijenta (str. 403-422 sisa), provedeno je financijsko-knjigovostveno vještačenje po vještaku FS, saslušana je svjedokinja BS, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

5. Svjedokinja BS iskazala je da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu u Hypo banci radila kao financijski savjetni, što zapravo znači da je prodavala kredite strankama i to gotovinske, auto kredite, stambene kredite. To znači da je radila sa strankama koje su dolazile i bile zainteresirane za podizanje kredita određene vrste, a potom je nudila strankama određene vrste kredita, što znači da im je prezentirala uvjete kreditiranja. Ističe da je potom provjeravala kreditnu sposobnost stranke te po određenim uvjetima banke, te ukoliko je strankama prema tim uvjetima bila sposobna slala je kreditni zahtjev komisiji, koja komisija je provjerila taj zahtjev i u konačnici odobrila stranci zatraženi kredit. Svi ugovori o kreditu uz to vrijeme sastavljali su se u pravnom odjelu u Zagrebu, a ona je u to vrijeme radila u podružnici u [adresa]. Potom se stranka, odnosno korisnik kredita pozvao da pročita takav sastavljeni ugovor o kreditu te nadalje ukoliko se radilo o hipotekarnom kreditu išlo se na solemnizaciju ugovora, a ukoliko je bio gotovinski kreditu u pitanju na ovjeru potpisa. Misli da se konkretnog ugovora o kreditu sjeća zato što je to bio jedini kredit vezan za investicijske fondove, što je u konkretnom slučaju značilo da, ukoliko raste vrijednost u tim investicijskim fondovima da se s tim profitom može otplaćivati kredit. Ističe da je u to vrijeme u ponudi bilo više kredita i to u eurima kao i "klasični" kredit u CHF, no kamatna stopa koja se tada nudila za kredit u eurima bila je puno nepovoljnija od kamatne stope za kredit u CHF pa su se ljudi često odlučili za kredite u CHF. Oni su tada isticali da su krediti u CHF najpovoljniji i zapravo su prodavali tu vrstu kredita kao najpovoljniji kredit. Ne sjeća se detalja vezano za konkretni ugovor o kreditu, a niti da li je tužitelju pojašnjavala da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva. Ne sjeća se niti detalja vezano za razgovore s tužiteljem oko valutne klauzule te može reći da se jedino sjeća da su stranke odnosno korisnici kredita znali ispitivati što će se dogoditi ukoliko Švicarska uđe u EU, na što je ona odgovarala da se to neće dogoditi. Nije ukazivala na nikakve rizičnosti jer ona tada nije mogla znati da će doći do takvih turbulencija vezano za ugovorene valute CHF. Nakon što je ugovoren o kreditu sastavljen pozvali su stranke da isti pročitaju te su odgovarali na pitanja ukoliko je bilo kakvih nejasnoća, no nisu strankama objašnjavali svaku pojedinu odredbu ugovora o kreditu ili išli sa istima kod javnog bilježnika. Ističe da se tužitelja jedino sjeća jer je on sam došao sa prijedlogom da podigne kredit, a u kojem će otplata biti vezana za investicijske fondove, no ne sjeća se da li je isti baš zatražio kredit u valuti CHF. Ne sjeća se da li je tužitelj imao kakvih nejasnoća vezano za sporni ugovor o kreditu ili je imao primjedbe na sadržaj ugovora o kreditu. Ne sjeća se koji je rok otplate konkretnog ugovora o kreditu, a niti da li je bilo razlike tada u rokovima otplate kredita u CHF u odnosu na kredit u EUR valuti. Može jedino reći da je rok otplate ovisio o godinama života korisnika kredita.

6. Tužitelj CS u svom je iskazu naveo da je 2007. sa suprugom odlučio kupiti stan u [adresa] obzirom da je njegova kći tada išla u srednju školu u Zagreb te su i supruga i on razmišljali o preseljenju. Agencija koja je prodavala taj stan uputila ih je, vezano za kreditiranja u Splitsku banku, no u toj banci on nije bio kreditno sposoban, odnosno, obzirom na godine života nije mogao dobiti kredit s rokom otplate od 20 godina kako je planirao. Potom je otišao u tadašnju Hypo banku i to iz razloga što je bio klijent te banke, odnosno ranije je imao račun u toj banci te je tamo zatražio stambeni kredit te mora priznati da se ne sjeća da bi otplata tog kredita bila vezana za kakve investicijske fondove, odnosno da je on zatražio takvu vrstu otplate kredita. Sjeća se da je njegova supruga u toj banci tada ulagala u investicijske fondove. On se sjeća da su u ponudi banke bila dva stambena kredita i to u eur i CHF valuti, no niti u toj banci nije mogao podići kreditu u valuti EUR s rokom otplate od 20 godina, te je zapravo kredit u CHF valuti bio jedina opcija. Zna da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i da je to značilo da se ista tijekom otplate kredita može mijenjati, no smatrao je da može doći do minimalne promjene kamatne stope i nije znao niti ga je na to tko upozoravao da bi došlo do tako drastične promjene kamatne stope. Nitko mu u banci prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije pojašnjavao pod kojim okolnostima i uslijed kojih parametara uopće dolazi do promjene kamatne stope, a niti tko o tome odlučuje. Zna da je ugovorio valutnu klauzulu i znao je što ona znači, no također mu nitko u banci nije pojašnjavao uslijed kojih parametara na tržištu promjene ugovorenom tečaju utječu na otplatu ugovorenog kredita. Ističe da je ugovor o kreditu pročitao prije potpisivanja, a u banci mu nitko nije pojašnjavao svaku odredbu ugovora o kreditu, niti je imao kakvih pitanja niti nejasnoća. Misli da su kod javnog bilježnika prolazili ugovor o kreditu po stavkama, no niti kod javnog bilježnika nije bilo kakvog posebnog pojašnjenja odredaba ugovora. Ističe da je prije konverzije kredita u dva navrata zatražio moratorij za otplatu kredita što mu je odobreno na vrijeme od 6 mjeseci i to iz razloga što iz njegovog tadašnjeg prihoda nije više bio u mogućnosti otplaćivati ratu kredita koja je u odnosu na početni iznos rate narasla za iznos od oko 1.200,00 kn. Iz toga razloga odlučio se i za konverziju kredita 2015., odnosno procijenio je da će mu rata konvertiranog kredita u eurima biti manja te, obzirom da je CHF konstantno rastao, i da će u konačnici banci uopće isplatiti manji novčani iznos u toj valuti za cjelokupnu otplatu kredita. U toj konverziji banka mu je priznala preplatu od oko 40.000,00 kn, odnosno negdje 6.000,00 EUR, a koji novčani iznos je iskorišten za otplatu budućih rata kredita u eurima dok se taj novčani iznos ne iscrpi. Taj kredit još uvijek nije u cijelosti otplaćen. Ističe da su ti investicijski fondovi u koje je ulagala njegova supruga bili u valuti eur. Stan koji je kupljen u Zagrebu nije nikada korišten za iznajmljivanje već je u njemu prvo živjela njegova kćer, a kasnije supruga i on. Ne može se sa sigurnošću sjetiti da li je dobio ponudu banke ili je sam zatražio konverziju kredita u valuti eur. Pročitao je ugovor o konverziji i sjeća se da je razmišljao da se mora maknuti od kredita u CHF jer je guverner Narodne banke u Hrvatskom saboru rekao da je CHF rizična valuta. U banci nikada nije dobio informaciju da je CHF rizična valuta, u vrijeme kada je ugovarao kredit. Ističe da je i ranije imao kredit i to u Hypo leasing, kredit u valuti eur.

7. Podneskom od 5. 5. 2025. tužitelj je, nakon dostave dokumentacije od strane tuženika, provedenog financijskog vještačenja te temeljem odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022), sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), konačno precizirao tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate na način da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 27.151,08 eur, sa zateznim kamatama.

8. Dakle, u konkretnom slučaju, a obzirom na prigovor tuženika, valja navesti da se ne radi o preinaci tužbe jer je tužbeni zahtjev prvotno postavljen u skladu s odredbom čl. 186.b st. 2. ZPP, i to uzimajući u obzir da je iz dopisa tužitelja od 5. 6. 2019. upućenog tuženiku utvrđeno da je tužitelj, prije pokretanja ove parnice, od tuženika zatražio dokumentaciju potrebnu za određeno postavljanje tužbenog zahtjeva odnosno za provođenja vještačenja, da iz dokaza koje podnosi tuženik ne proizlazi da je ista dostavljena tužitelju prije podnošenja tužbe, a potom je tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate preciziran temeljem odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP.

9. Nadalje, temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu br. 406- 55/2007 od 21. 6. 2007.), koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Podružnica Sisak, prednika tuženika, banke, te ŠS, kao sudužnika, utvrđeno je da banka korisniku kredita odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 193.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, za kupovine stana (čl. 2. Ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007.), zatim, da se na iznos kredita iz čl. 2. ovog ugovora obračunavaju kamate od 4,20 % dekurzivno godišnje (čl. 3. Ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007.), da je rok otplate kredita 20 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, da se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.193,69 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten (čl. 4. Ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007.), te je odredbom čl. 6. navedenog ugovora ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke, a korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

11. Nadalje, uvidom u Aneks br. 1. uz ugovor o kreditu br. 406-55/2007 od sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 27. 12. 2010. (dalje: Aneks br. 1.), koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., prednika tuženika, banke, te ŠS, kao sudužnika, utvrđeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da su sklopile ugovor o kreditu br. 406-55/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. 6. 2007. temeljem kojeg je odobren kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 193.600,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., da ugovorne strane suglasno utvrđuju da glavnica kredita na dan 30. 11. 2010. iznosi 174.185,40 CHF u kunskoj protuvrijednost iznosa od 193.600,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. (čl. 1. Aneksa br. 1), te da se, između ostalog Aneksom br. 1. mijenjaju čl. 3. i 4. osnovnog ugovora i to čl. 3. na način da da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 5,95 % dekurzivno godišnje, kamatna stopa je promjenjiva te čl. 4. na način .), da je rok vraćanja kredita do 30. 6. 2028., da je korisniku kredita odobren moratorij na otplatu glavnice od 30. 11. 2010. do 30. 11. 2011., da se kredit po isteku moratorija vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje banka planom otplate, anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, idući anuitet dospijeva 31. 12. 2011., a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijesti korisnika kredita koji svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini i dospijeću anuiteta (čl. 2. Aneksa br. 1).

12. Između stranka nije sporno, a također proizlazi iz priloženih obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, da je odlukom tuženika, izmijenjena visina kamatne stope po ugovoru o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. i to na način da od 31. 12. 2007. ista iznosi 5,00 %, od 29. 2. 2008. ista iznosi 5,99 %, od 30. 11. 2008. ista iznosi 6,20 %, od 30. 11. 2010. ista iznosi 5,95 %, od 30. 9. 2011. ista iznosi 5,45 %, od 31. 12. 2012. ista iznosi 5,45 % te na način da od 31. 12. 2013. ista iznosi 3,23 %.

13. Nije sporno niti da je između tužitelja kao korisnika kredita, prednika tuženika te ŠS, kao sudužnika ka, 21. 1. 2016. sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu br. 406-55/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Aneks o konverziji) te prema čl. 1. Aneksa o konverziji ugovorne strane suglasno utvrđuju da je zaključen Ugovor o kreditu br. 406-55/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a temeljem kojeg je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 193.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF. Nadalje, čl. 2. Aneksa o konverziji ugovoreno je da se sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i svim njegovim izmjenama i dopunama , a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita Aneksom o konverziji regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama valutnom klauzulom u EUR, da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. 9. 2015. iznosi 97.609,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za EUR te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. 9. 2015. iznosi 47.168,87 HRK, da se iznos preplate utvrđen na dan 30. 9. 2015. može promijeniti u prijelaznom razdoblju te da se iznos preplate od 47.856,67 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta, i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. 6. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2 od 9. 4. 2015., između ostalog, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je prednik tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

15. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3. 9. 2019. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Addiko Bank d.d. (ranije HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d.) u razdoblju od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

16. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena.

17. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl.. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba čl. 4. i čl. 6. ugovora o kreditu br. 406- 55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1., u dijelu u kojem je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, dakle, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužitelja, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je donesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

18. Utoliko što je navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužitelj u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 4,20 % godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

19. U odnosu na odredbu čl. 6. ugovora o br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1., u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., te uzimajući u obzir iskaz svjedokinje BS za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok, po mišljenju ovog suda, nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

20. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužitelju kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao spoznati učinke koji bi za njega u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužitelj kao potrošač nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

21. Nadalje, u odnosu na odredbu čl. 4. ugovora o kreditu br. 406- 55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1., u dijelu u kojem je otplata anuiteta vezana uz valutu švicarski franak, te također imajući u vidu iskaz svjedokinje BS, sud zaključuje da prednika tuženika nije na transparentan način informirao tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, o činjenici da je takav rizik veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, a niti o činjenici povećanog rizika istovremenog ugovaranja i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

22. Iz iskaza svjedokinje BS jasno proizlazi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, na koju tužitelj nije imao mogućnost utjecaja, te prednik tuženika koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužitelj u „slabijem“ položaju, nije tužitelja informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

23. Pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i skrenuti mu pozornosti na parametre o kojima ovisi kamatna stopa i kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

24. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe čl. 4. i 6. ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1, u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07.

25. Nadalje, činjenica što je između stranaka sklopljen Aneks o konverziji kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora s pripadajućim aneksima u pogledu valutne klauzule, kamatne stope nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1, konkretno u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva te u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP i ZZP/07. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. ZOO), što u ovom predmetu nije slučaj (Rev 2868/2018-2 od 12. 2. 2019., Rev 18/2018-2 od 26. 5. 2020.).

26. Ujedno, u presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 C od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., u predmetu u kojemu je navedeni sud raspravljao situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne mogu imati učinak na smanjenje zajamčene zaštite potrošača ( par. 43. navedene odluke).

27. Dakle, činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

28. Nadalje, odredbama čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj, temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1, u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva te da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, ima pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem takve odredbe.

29. Sud je na prijedlog stranaka izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještak FS te iz pismenog nalaza i mišljenja istog od 29. 9. 2020. proizlazi da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope plaćao temeljem Ugovora o kreditu od 21.6.2007. i aneksa Ugovora i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 67.360,94 kuna (84.398,16 kuna više plaćeno od početno ugovorene kamatne stope, 17.037,22 kuna manje plaćeno od početno ugovorene kamatne stope). Razlika između iznosa koje je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao temeljem Ugovora o kreditu i naknadno zaključenih aneksa i iznosa koje bi platio da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja (isplate) kredita iznosi 120.171,63 kuna. Prema izračunu konverzije na dan 30.9.2015. preplata po kreditu broj 406-55/2007 iznosi 47.168,87 kuna. Konverzija je izvršena u potpunosti u skladu sa propisima koji su regulirali njeno provođenje, a pitanje osnovanosti i konkretnog mehanizma eventualnog "prebijanja" svih konverzijom izvršenih isplata (isplata preplate) ili smanjenja dugovanja (umanjenje preostale glavnice) sa utvrđenim iznosima po tuženim osnovama isključivo je pravno pitanje koje nadilazi ekspertizu vještaka financijske struke.

30. Tuženik nije imao prigovora izračunu razlike po osnovi promjenjive kamatne stope niti po osnovi valute dok je osporio metodologiju izračuna jer tvrdi da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit i fiksnu kamatnu stopu dok je tužitelj predložio dopunu vještačenja na način da se vještak očituje da li po predmetnom ugovoru postoji razlika u glavnici prema početnom planu i u odnosu na glavnicu izračunatu prema stanju na dan 30. 9. 2015. te u kojem je trenutku izračunati iznos preplate vraćen tužitelju.

31. Vještak FS je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 5. 5. 2025., naveo da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope plaćao temeljem Ugovora o kreditu od 21.6.2007. i aneksa Ugovora i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 8.940, 00 eur (67.360,94 kuna) od toga 11.201,56 eur (84.398,16 kuna) više plaćeno od početno ugovorene kamatne stope , dok je 2.261,23 eur (17.037,22 kuna) manje plaćeno od početno ugovorene kamatne stope. Razlika između iznosa koje je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao temeljem Ugovora o kreditu i naknadno zaključenih aneksa i iznosa koje bi platio da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja (isplate) kredita iznosi 15.949,52 eur (120.171,63 kuna). Prema izračunu konverzije na dan 30.9.2015. preplata po kreditu broj 406-55/2007 iznosi 6.260,38 eur (47.168,87 kuna). Člankom 2. Aneksa ugovora o kreditu utvrđeno je da će iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše 50 % anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Na dan konverzije razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF prema prvotno ugovorenoj početnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita te neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj (EUR) protuvrijednosti, iznosi 67.521,59 HRK (što preračunato po fiksnom tečaju konverzije, 1 EUR=7,53450 HRK, iznosi 8.961,66 EUR). Konverzija je izvršena u potpunosti u skladu sa propisima koji su regulirali njeno provođenje, a pitanje osnovanosti i konkretnog mehanizma eventualnog "prebijanja" svih konverzijom izvršenih isplata (isplata preplate) ili smanjenja dugovanja (umanjenje preostale glavnice) sa utvrđenim iznosima po tuženim osnovama isključivo je pravno pitanje koje nadilazi ekspertizu vještaka financijske struke.

32. Prigovor tuženika da je pri provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja vještak trebao izraditi izračun primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK, neutemeljen je i irelevantan jer za odluku suda u ovom sporu, sukladno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak i ugovara promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, relevantan je isključivo izračun iznosa anuiteta koji bi tužitelj plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF kakav je bio na dan korištenja kredita i primjenom početno ugovorene kamatne stope te razlika između navedenog iznosa i plaćenog iznosa (kao i iznos preplate utvrđen u konverziji) dok predmet spora nije konverzija ugovora sklopljenog u valuti CHF u ugovor u valuti HRK.

33. Nakon izrade dopune nalaza i mišljenja od 5. 5. 2025., stranke nisu imale prigovora izračunu vještaka FS, tužitelj je tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate precizirao sukladno navedenom izračunu te sud nalaz i mišljenje navedenog vještaka prihvaća u cijelosti kao stručan i obrazložen.

34. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja vještaka FS utvrđeno je da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznosi ukupno 11.201,56 eur te da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita iznosi ukupno 15.949,52 eur (sveukupno 27.151,08 eur preplate temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1, u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke i u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak), te da sukladno čl. 2. Aneksa o konverziji preplata priznata tužitelju prilikom konverzije na dan 30. 9. 2015. iznosi 6.260,38 eur (47.168,87 kuna, fiksni tečaj konverzije 7,53450), a koji iznos se koristi za nemirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

35. Nadalje, tužitelj kao korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja je mu je priznata Aneksom o konverziji i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke i u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, do dana konverzije, nego ima pravo na razliku, te je stoga tužitelju, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dosuđena razlika između iznosa od 27.151,08 eur kojeg je zatražio tužitelj prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu (po osnovi preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1, u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke i u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak) i iznosa preplate od 6.260,38 eur (47.168,87 kuna, fiksni tečaj konverzije 7,53450, utvrđenog Aneksom o konverziji) i to u iznosu od 20.890,70 eur, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka FS i prema redu uračunavanja temeljem odredbe čl. 171. st. 2. ZOO odnosno redom kako su obveze dospijevale, a zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđena je tužiteljici temeljem odredaba čl. 29. ZOO od datuma dospijeća svakog pojedinog anuiteta, također sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka koji prema pregledu uplata odgovara datumu plaćanja anuiteta.

36. Nadalje, tužitelj, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1115. ZOO, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 6.260,38 eur i to od datuma plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana 30. 9. 2015. Ovo iz razloga što je tužbeni zahtjev tužitelja na ime preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu br. 406-55/2007 od 21. 6. 2007. te Aneksa br. 1, u dijelu radi isplate iznosa od 6.260,38 eur, iako utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka FS, odbijen kao neosnovan jer je u tom iznosu tužitelju već priznata preplata Aneksom o konverziji, dok Aneksom o konverziji nije obuhvaćena i zatezna kamata (od dana plaćanja do datuma konverzije).

37. Konačno, iako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da prema Aneksu o konverziji neotplaćena glavnica u CHF u prvotnoj ugovorenoj, početnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita iznosi manje (za iznos od 67.521,59 kn odnosno 8.961,66 eur) od neotplaćene glavnice konvertiranog kredita na dan konverzije, isto nije od utjecaja na ishod ovog postupka jer su tužitelj i tuženik sklapanjem Aneksa o konverziji utvrdili svoja prava i obveze, i ubuduće, pa tako i u odnosu na iznos preostale glavnice za otplatu, a koji Aneks je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15) sklopljen i izvršen te izaziva pravne učinke.

38. Stoga je odlučeno kao u toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke presude, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate odbijen je kao neosnovan (toč. VII. i VIII. izreke presude).

39. Prigovor zastare kojeg ističe tuženik nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba podnesena sudu 12. 6. 2019., te da je tužitelj tek provedenim vještačenjem utvrdio točnu visinu utužene razlike, za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 255. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

41. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi uspio 100%, a po visini 77 %, pa je u konačnici uspio u omjeru od 88,5 % (100%+77%=177%:2). Nastavno, tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 23 %, odnosno u konačnici 11,5 % (23%:2). Stoga uspjeh tužitelja iznosi 77 % (88,5%-11,5%).

42. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 20. 11. 2019., 6. 5. 2025. i 11. 6. 2025. u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 22. 5. 2020., 6. 2. 2025. i 5. 5. 2025. u iznosu od 500,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), PDV u iznosu od 875,00 eur, ukupno 4.375,00 eur, no obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 77 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 3.368,75 eur te trošak vještačenja u iznosu od 165,90 eur u cijelosti, sveukupno 3.534,65 eur.

43. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 18. 2. 2021. jer navedeno ročište nije niti održano, kao niti trošak za sastav podneska od 9. 6. 2020. jer se radi o podnesku identičnog sadržaja kao i podnesak od 22. 5. 2020. za sastav kojeg je tužitelju priznata nagrada, sve sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

44. Tužitelju nije dosuđen niti traženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz predmeta ne proizlazi da je tužitelj istu platio, a sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18 i 51/23) niti ne podliježe obvezi plaćanja iste.

45. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 23. srpnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte