REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-61/2020-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. NI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici UI, oboje zastupani po punomoćniku Željku Mendeš, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, zastupan po punomoćnicima Hrvoju Lui i Petri Glavinić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 8. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Željka Mendeša i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Mirka Jelića, nakon javne objave presude i rješenja 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Martićeva br. 71, Zagreb, OIB: 38922958547, da prvotužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.184,38 eura (slovima: dvije tisuće stotinu osamdeset četiri eura trideset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB-a prema članku 29 stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Martićeva br. 71, Zagreb, OIB: 38922958547, da prvotužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 287,61 eura (slovima: dvije stotine osamdeset sedam eura šezdeset jedan centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. srpnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja UI za isplatu imovinske štete u iznosu 13,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. kolovoza 2019. do isplate, za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 287,61 eura s osnova imovinske štete za razdoblje od 4. kolovoza 2019. do 22. srpnja 2025. te za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete za razdoblje od 4. kolovoza 2019. do 15. studenog 2019. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Martićeva br. 71, Zagreb, OIB: 38922958547, da drugotužitelju mlt. NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.317,76 eura (slovima: dvije tisuće tri stotine sedamnaest eura sedamdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB-a prema članku 29 stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja mlt. ĐI za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.317,76 eura s osnova neimovinske štete za razdoblje od 4. kolovoza 2019. do 15. studenog 2019. kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Martićeva br. 71, Zagreb, OIB: 38922958547, da tužiteljima UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu 4.206,79 eura (slovima: četiri tisuće dvijesto šest eura sedamdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 23. srpnja 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 812,64 eura.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 17. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 12. ožujka 2020. protiv tuženika podnijeli tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navode da se 3. kolovoza 2019., u [adresa], na raskrižju Osječke ulice i Sjeverne vezne ceste, dogodila prometna nesreća u kojoj su tužitelji kao putnici u vozilu reg. Oznake [registarska oznaka] zadobili ozljede. Predmetnu cestovnu nesreću skrivio je MI iz [adresa], koji je upravljao neregistriranim i neosiguranim vozilom.

1.1. Ozljede koje je u nesreći zadobila prvotužiteljica UI da su imale za posljedicu povredu prava osobnosti zbog čega je pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu. Za vrijeme oporavka od ozljeda i tijekom liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega, a imala je i troškove vezano za liječenje (lijekovi, kreme, prijevoz).

1.2. Ozljede koje je drugotužitelj mlt. ĐI zadobio u predmetnoj nesreći imale su za posljedicu povredu prava osobnosti drugotužitelja zbog čega je pretrpio neimovinsku štetu.

1.3. Tužitelji navode da su od tuženika, odštetni zahtjevima od 15. studenog 2019., zatražili isplatu naknade imovinske i neimovinske štete, ali da se tuženik na odštetne zahtjeve nije očitovao ponudom o nagodbi. S obzirom da je predmetnu prometnu nesreću skrivio vozač vozila koje nije bilo registrirano i osigurano od automobilske odgovornosti smatraju da je tuženik u obvezi obeštetiti tužitelje.

1.4. Tužiteljica UI zahtijeva naknadu neimovinske štete koju je pretrpjela povredom prava osobnosti i to za pretrpljene bolove iznos od 5.500,00 kuna, pretrpljeni strah iznos od 3.500,00 kuna te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kuna te za troškove liječenja iznos od 500,00 kuna, što ukupno iznosi 10.500,00 kuna. Tužitelj mlt. ĐI zahtijeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to za pretrpljene bolove iznos od 1.000,00 kuna, a za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 kuna, što ukupno iznosi 2.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 3. kolovoza 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo neosigurano vozilo slijedom čega sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu priznaje pasivnu legitimaciju u ovom postupku kao i činjenicu da su tužitelji u prometnoj nesreći sudjelovali kao putnici, odnosno treće osobe.

2.1. Dalje navodi da su tužitelji podnijeli odštetne zahtjeve u mirnom postupku, ali da na poziv tuženika od 17. siječnja 2020. nisu dostavili cjelokupnu medicinsku dokumentaciju po završenom liječenju i rehabilitaciji.

2.2. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima za dosudu pravične novčane naknade jer iz dostavljenih dokaza prema mišljenju tuženika proizlazi da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, slijedom čega da ne postoji pravo tužitelja na dosudu pravične novčane naknade štete.

2.5. Nadalje, da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da prvotužiteljica nema vanjskih tragova ozljeda te da nema dokumentacije koja objektivizira ozljede te da su sačinjene RTG snimke pokazale degenerativne promjene koje nisu posljedica prometne nesreće nego ranijeg zdravstvenog stanja prvotužiteljice. Jednako tako da nema dokaza o provedenoj fizikalnoj terapiji. U odnosu na mlt. CI da osim amnestičkih podataka nema druge dokumentacije kojom bi se potvrdile ozljede i posljedice istih.

2.6. Tuženik navodi da tužitelji u prometnoj nesreći nisu zadobili tjelesne ozljede te da nema nikakvog osnova da tuženik odgovara za štetu u slučaju kada nema štete niti štetne posljedice, a stupanj težine povrede da je temeljni kriterij koji opravdava dosudu pravične novčane naknade.

2.7. Osporava paušalno potraživanje zatraženih troškova liječenja i prijevoza obzirom da svi troškovi liječenja idu na teret HZZO-a, a drugotužiteljica da nije dokazala da bi joj nastao trošak zbog usluga koje nisu u sustavu HZZO-a.

2.8. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja jer nema dokaza o visini istih dok zakonske zatezne kamate na ovu vrstu štete mogu teći od dana donošenja prvostupanjske odluke, a ne od datuma naznačenog u tužbi budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja nije reparirana. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata ne neimovinsku štetu jer kamate na ovu vrstu štete mogu teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate jer visina naknade neimovinske štete može biti određena tek danom presuđenja.

2.9. U skladu sa odredbom članka 29. stavka 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u svezi sa člankom 211. Zakona o parničnom postupku predlaže o otpočetoj parnici obavijestiti kao treće osobe LI iz [adresa], vlasnika neosiguranog i neregistriranog vozila marke Opel Kadett i MI iz [adresa], vozača neosiguranog i neregistriranog vozila marke Opel Kadett radi miješanja u parnicu na strani tuženika. Zaključno predlaže odbiti tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom te obvezati tužitelje da tuženiku naknade parnični trošak.

3. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 17. veljače 2025., tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev kojim potražuju od tuženika iznos od 2.485,26 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete prvotužiteljici UI te iznos od 2.317,76 eura na ime naknade imovinske i neimovinske štete mlt. NI.

3.1. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom prvotužiteljica UI potraživala je iznos od 10.500,00 kuna što primjenom fiksnog tečaja konverzije prema kojemu je 1 eur=7,53450 kn u skladu sa pravilima preračunavanja iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) iznosi 1.393,59 eura, a drugotužitelj mlt. ĐI iznos od 2.000,00 kuna što odgovara iznosu od 265,45 eura. Zbog učinjene preinake nisu nastali nikakvi posebni troškovi za parnične stranke jer je tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu 10.500,00 kuna, nakon preinake označio je vrijednost spora u iznosu 2.485,26 eura, čemu se tuženik nije protivio, a učinjenom preinakom nije došlo do promjene tarifnog razreda za obračun troškova iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023., dalje: Tarifa).

3.2. Tuženik se protivio učinjenoj preinaci tužbe.

3.3. Sud je učinjenu preinaku tužbe dopustio temeljem odredbe članka 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga što tužitelji u trenutku podnošenja tužbe nemaju stručna znanja da sami postave tužbeni zahtjev za koji je potrebno stručno znanje vještaka. Sve do provedenog vještačenja tužitelji ne mogu postaviti točno određeni zahtjev (novčani iznos) jer nemaju potrebna stručna znanja za isto što i sami obrazlažu u tužbi kada navode da će visinu tužbenog zahtjeva uskladiti s nalazom i mišljenjem vještaka.

3.4. Tužitelji ne mijenjaju pravnu osnovu i ne postavljaju novi zahtjev, nego samo usklađuju visinu tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka (istovjetno odlučeno u odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Požega broj Gž-31/21-3 od 17.3.2021.) pa je odlučeno kao u izreci rješenja. Također, zbog preinake nisu nastali posebni troškovi niti je uslijed povećanja vrijednosti spora povećana vrijednost radnje poduzete po punomoćniku koji je odvjetnik.

3.5. Točno je da je odredbom članka 190. stavka 1.ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu.

3.6. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužiteljima već je nužno i u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu.

3.7. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljima ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgavaju daljnjim troškovima postupka te izlažu riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njihova prava na naknadu štete, čime se tužiteljima nameće prekomjeran teret.

3.8. Stoga odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1.ZPP, čime bi bila narušena sama bit prava tužitelja na pristup sudu pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je u skladu sa odredbom članka 220. ZPP izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: potvrda RH MUP Policijske uprave brodsko-posavske od 17. rujna 2019. (str.6-7), medicinska dokumentacija tužitelja (str. 8-16), odštetni zahtjev tužitelja i odgovor tuženika (str. 17- 20 spisa), preslika iskaznice fizikalne terapije za UI (str. 78-79), potvrda Terzić bus d.o.o. o iznosu putne karte za gradski prijevoz (str. 80), preslika presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-205/2019-28 od 25. studenog 2021. (str.81-86), zapisnik o očevidu, situacijski plan i fotodokumentacija (str. 125-139 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Damira Roška, dr. med. od 12. srpnja 2023. (str.230-235), dopuna nalaza i mišljenja od 6. listopada 2023. (str. 244-246) te iskaz vještaka Dr. Damira Roška saslušanog na glavnoj raspravi 27. ožujka 2025. (str.270-272). U dokaznom postupku saslušana je tužiteljica UI kao stranka u svrhu dokazivanja na glavnoj raspravi održanoj 2. ožujka 2023. (str. 110-113 spisa) te svjedok TI **.**.2023. (str.218-220).

4.1. Temeljem odredbe članka 211. ZPP u skladu sa prijedlogom tuženika sud je obavijestio treće osobe MI i LI o otpočetoj parnici. Dopisom od **.**.2023. GI, sestra LI i bivša supruga MI izvijestila je sud da su imenovani preminuli tijekom 2022. godine te je dostavila preslike njihovih smrtnih listova (str. 107-109).

4.2. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.3. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 3. kolovoza 2019. kada je došlo do prometne nezgode u kojoj su tužitelji pretrpjeli tjelesne ozljede zbog kojih su pretrpjeli neimovinsku i imovinsku štetu za koju je odgovoran tuženik budući da je prometnu nezgodu prouzročio vozač koji je upravljao neosiguranim i neregistriranim vozilom.

5.1. Između parničnih stranaka nisu sporne činjenice i okolnosti nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika stoga iste nije potrebno posebno obrazložiti kao niti ispitivati dokaze kojima se dokazuju ove činjenice (potvrda RH MUP od 17. rujna 2019. te očevidna dokumentacija sa str.125-139 spisa ).

5.2. Između parničnih stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporno je potraživanje zatraženih troškova liječenja i prijevoza te tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu te na troškove liječenja kao i tijek zakonskih zateznih kamata ne neimovinsku štetu.

6. Budući da je između stranaka sporna visina štete, to je radi utvrđenja opsega i visine nastale štete tužiteljima provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damiru Rošku, dr. med. iz [adresa].

6.1. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je prvotužiteljica UI u predmetnom štetnom događaju pretrpjela lake tjelesne ozljede (istegnuće paraveretebralnih mišića vratne kralježnice - Dystensio mm. paravertebralis cervicalis te posttraumatski vratni bolni sindrom - Syndroma cervicale posttraumatica, koje se mogu uzročno-posljedično povezati sa spornim događajem. Prvotužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta kroz 2 dana nakon ozljede, do kupiranja istih stabiliziranjem vratne kralježnice Schantzovim ovratnikom i analgetskom terapijom, bolove srednjeg intenziteta trajanja do 10 dana, slabog intenziteta u trajanju od 60 dana diskontinuirano. Nadalje, pretrpjela je primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku događaja (2-3 minute), potom strah srednjeg intenziteta kroz 3 dana nakon kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade, slabog intenziteta kroz 40 dana, a sve zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja. Bila joj je potrebna tuda pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i održavanje higijenskih potreba u trajanju od 7 dana 4 sata dnevno, nadalje 21 dan u trajanju od 2 sata dnevno radi neophodnog mirovanja, opće slabosti, za vrijeme nošenja imobilizacije vratne kralježnice, tegoba koje je trpjela, odlaska na kontrolne preglede, nemogućnosti samostalnog upravljanja automobilom i sIično. Vještak smatra da prvotužiteljici nije bila potrebna stručna pomoć druge osobe, nego je istu mogao obaviti i laik. Po medicinskoj dokumentaciji, liječenje tužiteljice u svezi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju može se smatrati završenim krajem mjeseca listopada 2019. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da se tužiteljica pridržavala uputa o liječenju te da ozljede zadobivene u štetnom događaju nisu i ne mogu biti uzrok trajnih tegoba.

6.2. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da je mlt. ĐI u predmetnom štetnom događaju pretrpio lake tjelesne ozljede - udarac u trbušnu stijenku (Contusio tegmenti abdominis) te udarac u prsni koš (Contusio thoracis) koje se mogu uzročno - posljedično povezati sa spornim događajem. Drugotužitelj je trpio bolove jakog intenziteta kroz 24 sata nakon ozljede do kupiranja istih analgetskom terapijom, bolove srednjeg intenziteta trajanja do 3 dana, slabog intenziteta u trajanju od 7 dana diskontinuirano. Nadalje, pretrpio je primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku događaja (2-3 minute), potom sekundarni strah jakog intenziteta kroz 24h, strah srednjeg intenziteta kroz 14 dana nakon kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade, slabog intenziteta kroz 90 dana, a sve zbog straha od ponavljanja događaja, smetnji s usnivanjem i prosnivanjem, straha vožnje automobilom i slično što je vidljivo iz nalaza kliničkog psihologa. Vještak je mišljenja da drugotužitelju nije bila potrebna tuda pomoć i njega. Po medicinskoj dokumentaciji, liječenje drugotužitelja u svezi ozljeda i stanja koje su posljedica štetnog događaja od 3. kolovoza 2019. može se smatrati završenim krajem mjeseca listopada 2019. Vještak smatra da ozljede i stanja nastala u štetnom događaju nisu i ne mogu biti uzrok trajnih tegoba.

6.3. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 17. veljače 2025.

6.4. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao pa se smatra da na isti nije imao primjedbi.

6.5. Vještak je nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. ožujka 2025. (str. 270-272). Na iskaz vještaka kao i na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

6.6. Zadatak vještaka bio je utvrditi činjenice za koje sud pa tako niti tuženik nemaju potrebno stručno znanje, a koje su odlučne za primjenu prava u ovoj pravnoj stvari. Vještak je jasno obrazložio duljinu i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha kod tužitelja kao i potrebu tužitelja za tuđom pomoći i njegom nakon štetnog događaja za vrijeme oporavka. Svoju ocjenu duljine trajanja bolova i pretrpljenog straha vještak je donio analizirajući medicinsku dokumentaciju tužitelja.

6.7. Ocjena jačine i trajanja bolova te pretrpljenog straha kod svakog čovjeka ne može biti ista s obzirom na dob, spol ili pak fizičku spremnost pa se ova činjenica ne može utvrđivati pukim pozivanjem na sudsku praksu. Nije životno niti logično svakom čovjeku, bilo da se radi o muškarcu, ženi, osobi starije ili mlađe životne dobi, utvrditi jednaku dužinu trajanja bolova bilo da se radi o bolovima jakog, srednjeg ili slabog intenziteta. Činjenica da ozljede nisu uzrokovale trajne tegobe ne isključuje pravo tužitelja na naknadu štete za ozljede koje su pretrpjeli, a osobito za strah koji je teško mjerljiva kategorija osobito u odnosu na drugotužitelja mlt. CI pa sud smatra da je zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete u cijelosti opravdan i osnovan.

6.8. U odnosu na zahtjev za isplatu naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sud utvrđuje isti osnovanim u cijelosti jer je usklađen sa nalazom liječnika vještaka jednako kao i trošak prijevoza za odlaske na kontrole i liječenja kako to nedvojbeno proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu. Iz iskaznice fizikalne terapije proizlazi da je Mihaela Bašić 20 puta odlazila na fizikalnu terapiju. Iz potvrde prijevoznika Terzić Bus d.o.o. koji obavlja javni gradski prijevoz utvrđena je visina prijevozne karte od 8,00 kuna, odnosno 1,06 eura).

6.9. Konačno, za istaknuti je da tuženik nije predlagao provođenje novog vještačenja po drugom vještaku iz čega proizlazi da na isti nije imao primjedbi slijedom čega nema zapreke da sud izrađeni nalaz i mišljenje u cijelosti prihvati.

7. Tužiteljica UI u svom je iskazu navela da se prometna nesreća dogodila 3. kolovoza 2019. Njezin suprug je vozio automobil, a ona je bila na mjestu suvozača. Iza supruga je u sjedalici sjedio njihov stariji sin ĐI, koji je u to vrijeme imao 4 godine, a iza nje je u sjedalici sjedio mlađi sin ŠI koji je u to vrijeme imao 10 mjeseci. Kretali su se iz smjera Osječke ulice prema Sjevernoj veznoj cesti, stali su na raskrižju da propuste automobile koji su imali prednost, a oni su skretali u lijevu stranu. Osjetili su snažan udarac sa stražnje strane automobila, odbacilo ih je prema naprijed tako da ju je pojas zadržao i vratio u položaj natrag prema sjedalu, nakon čega je odmah osjetila bolove u vratu. Izašla je iz automobila i najprije potrčala prema djeci koja su vrištala i plakala, otvorila je vrata i uzela mlađeg sina iz sjedalice, a suprug je uzeo starijeg sina iz njegove sjedalice. Pokušali su ih smiriti, odmaknuli su se od automobila, a suprug je potom pozvao policiju. Suprug je ostao na mjestu događaja s policijom, a djecu i nju je u bolnicu odvezao poznanik koji živi u blizini. Kada su došli na hitnu pomoć NI se žalio na bolove u stomaku i u prsnom kosu, bilo mu je mučno, bio je uznemiren i nije ga mogla smiriti. Njoj je također bilo jako loše, liječnica ju je pregledala, osjetila je mučninu i vrtoglavicu, bolove u vratu i donjem dijelu kralježnice. Liječnica joj je preporučila strogo mirovanje, tako da nije mogla obavljati ništa od poslova i odlazila je na fizikalnu terapiju u trajanju od 2 mjeseca, s tim da su joj prilikom obavljanja poslova morali pomagati suprug, svekrva i svi koji su bili u mogućnosti pomoći. Sjedalica u kojoj je sjedio NI bila je potrgana, stiropor koji oblaže sjedalicu je ispao i plastični nosači koji drže pojas su bili puknuti. I danas na promjenu vremena osjeća bolove u donjem dijelu leđa. Od lijekova je koristila Brufen tablete i kremu Deep Relief, a za navedene lijekove postoji nadoplata. Na fizikalnu terapiju je odlazila gradskim prijevozom jer je bila u strahu da bi se vozila s bilo kim u automobilu i nije se osjećala dobro. Njihov sin ĐI se teško nosio s posljedicama ove nesreće, dugo je bio uznemiren, uplašen, imao je noćne more, noćno mokrenje i nekoliko puta su posjetili dječjeg psihologa dr. U. Za nadoplatu za lijekove koje je koristila nakon nesreće, platila je otprilike 15,00 kuna koliko iznosi nadoplata za lijek Brufen u granulama. Kremu Deep Relief koju je koristila platila je oko 85,00 kuna.

7.1. Iskaz tužiteljice UI sud je ocijenio iskrenim, životnim i logičnim. Isti je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka te ostalim materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.

7.2. Svjedok TI iskazao je da se prometna nezgoda dogodila 3. kolovoza 2019. u [adresa] na raskrižju Osječke ulice i Sjeverne vezne ceste. On je bio vozač, supruga suvozač, a mlt. sin NI je bio putnik u sjedalici. Iz Osječke ulice su se uključivali na Sjevernu veznu cestu skretanjem u lijevo, a prethodno su propustili vozilo koje je imalo prednost prolaska. U jednom trenutku je primijetio na retrovizoru da se automobil velikom brzinom približava njihovom vozilu sa stražnje strane te je shvatio da se neće uspjeti zaustaviti. Taj automobil je udario u stražnji dio njihova vozila, a zbog jačine udarca vozilo je odbačeno nekoliko metara dalje. Svi subili vezani sigurnosnim pojasom, a NI se nalazio u sjedalici iza njega. Svjedok je pretrpio lakše ozljede, dok su njegova supruga i sinovi odvezeni na hitnu pomoć. Na hitnu pomoć ih je odvezao prijatelj. Supruga je nosila Schantzov ovratnik i dva mjeseca je odlazila na terapije te je otprilike jednako dugo bila na bolovanju. U tom razdoblju bila joj je potrebna i tuđa pomoć iz razloga što je on odlazio raditi, a netko joj je morao pomagati u kuhanju i obavljanju kućanskih poslova. Poslove pomoći i njege najčešće su obavljale njihove majke te sestra svjedoka. Mlt. NI je kao posljedicu prometne nezgode osjećao mučnine te je mokrio u krevet, stoga su ga vodili dječjem psihologu dr. U. Njihovi sinovi i danas osjećaju strah od vožnje, prilikom vožnje ga neprestano upozoravaju da pazi i da ne vozi brzo. Nadalje, naveo je da je tužiteljica UI koristila Brufen u granulama protiv bolova te gel Deep Relief, ali da ne zna koliko je plaćala lijekove. Dječja sjedalica u kojoj je sjedio mlt. ĐI nakon nezgode bila je pokidana u smislu da su stiropor i plastika virili iz nje. I danas njegova supruga osjeća posljedice ozljeđivanja u prometnoj nesreći, a mlt. ĐI je nakon nesreće bio uznemiren i uplašen, mokrio je po noći u krevet i budio se tijekom noći.

7.3. Iskaz svjedoka sud prihvaća u cijelosti jer ga ocjenjuje iskrenim, životnim i logičnim. Isti je u skladu sa materijalnim dokazima koji su priloženi u postupku, a svjedok premda je u srodstvu sa tužiteljima ipak ima neposredna saznanja o štetno m događaju budući da je bio sudionik istoga kako to proizlazi iz presude ovoga suda poslovni broj Pn-205/2019-28 od 25. studenog 2021. (str.81-86).

8. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 12. i 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) i članaka 19., 1046., 1085. stavka 3., 1086., 1089., 1095., 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO). Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama članka 29., 1103. i 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO) te članka 12. ZOOP-a.

9. S obzirom na utvrđenje liječnika vještaka da su tužitelji u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpjeli lake tjelesne ozljede, koje ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, sud utvrđuje da je tužiteljima povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koje opravdava dosudu pravične novčane naknade, čime je za tužitelje nastala neimovinska šteta sukladno odredbi članka 19. stavka 2. u svezi sa člankom 1046. ZOO.

9.1. Prema mišljenju suda, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu po članku 1100. stavku 1. ZOO-a, a kako se u konkretnom slučaju radi o kumulaciji više povreda prava osobnosti, kao što je pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za utužene oblike neimovinske štete.

9.2. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući u vidu nalaz vještaka i tužbeni zahtjev tužitelja, nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske i novu Odluku Ustavnog suda broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. Sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. U sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: Rev-1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

9.3. Prvotužiteljica UI nakon provedenog vještačenja, na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 2.184,38 eura (na ime pretrpljenih bolova iznos od 1.421,72, na ime pretrpljenog straha iznos od 762,66 eura). Sud je UI na ime pravične novčane naknade neimovinske štete priznao u cijelosti zatraženi iznos od 2.184,38 eura. Drugotužitelj mlt. ĐI nakon provedenog vještačenja, na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 2.317,76 eura (na ime pretrpljenih bolova iznos od 302,64, na ime pretrpljenog straha iznos od 2.015,12 eura). Sud je mlt. NI na ime pravične novčane naknade neimovinske štete priznao u cijelosti zatraženi iznos od 2.317,76 eura.

9.4. Odlučujući o kamati na dosuđeni iznos neimovinske štete, imajući u vidu da je odštetni zahtjev podnesen dana 15. studenog 2019., sud ističe da se na konkretni slučaj, a u odnosu na dospijeće obveze tuženika, kao odgovornog osiguratelja, ima primijeniti odredba članka 12. ZOOP.

9.5. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, time da se ova odredba, naravno, odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku štetu. U smislu odredaba čl.1103. ZOO, kao opće odredbe o dospijeću neimovinske štete, ta šteta načelno dospijeva onog dana kada oštećenik osobi odgovornoj za štetu (štetniku ili odgovornom osiguratelju) podnese pisani odštetni zahtjev ili tužbu, pri čemu jedinu iznimku predstavlja situacija kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije.

9.6. Odredbama članka 12. ZOOP-a i članka 1103. ZOO-a na različit način je uređeno dospijeće naknade neimovinske štete pa s tim u svezi i tijek zateznih kamata. Naime, odredba članka 1103. ZOO-a, za razliku od ZOOP-a, predviđa iznimku u slučajevima kada je neimovinska šteta nastupila naknadno, što dovodi do pravne situacije u kojoj je moguće da jedna šteta prema ZOO-u ili ZOOP-u ima posve drugačiji trenutak dospijeća obveze naknade štete, a time i početak tijeka zateznih kamata koje u slučaju zakašnjenja isplate pripadaju oštećeniku. Pitanje dospijeća obveze osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati sa aspekta odredbe članka 12. st. 4. i 6. ZOOP-a, a ne članka 1103. ZOO- a, jer je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Obvezu po članku 12. ZOOP-a osiguratelj ne može niti odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci u formi obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora pisano obavijestiti oštećenu osobu.

9.7. Stoga tužiteljima u skladu s citiranom odredbom članka 12. stavka 6. ZOOP-a, pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu te štete dakle od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, uz kamatnu stopu iz članka 29. stavka 2. ZOO-a. Odštetni zahtjev podnesen je 15. studenog 2019. vidljivo iz odštetnog zahtjeva i odgovora tuženika (str. 17-20 spisa). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkama I. do V. izreke presude.

10. Visina imovinske štete određena je sukladno članku 1095. stavka 1. ZOO-a, uz primjenu odredbe članka 223. ZPP-a.

10.1. Način popravljanja imovinske štete propisuje odredba članka 1085. ZOO. Prema odredbi stavka 1. članka 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a prema odredbi stavka 3. istoga članka ZOO, ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi stavka 4. istoga članka ZOO, naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

10.2. Temeljem odredbe članka 1085. ZOO prvotužitelju UI je s osnova imovinske štete dosuđen iznos od 287,61 eura.

10.3. UI je potraživala naknadu imovinske štete u iznosu 300,88 eura i to za tuđu pomoć i njegu iznos od 232,40 eura, za troškove liječenja iznos 68,48 eura od čega iznos od 55,21 eura na ime troškova gradskog prijevoza zbog odlaska na kontrole kod liječnika i fizikalne terapije, iznos od 11,28 eura na ime troška pribavljanja kreme Deep Relief te iznos od 1,99 eura na ime doplate za lijek Brufen.

10.4. Tužiteljici je kao osnovana priznata imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 232,40 eura budući je isti usklađen sa nalazom vještaka na koji tuženik nije imao primjedbi, a sud ga je u cijelosti prihvatio kao stručnog te imovinska šteta s osnova troškova gradskog prijevoza za odlazak na kontrole kod liječnika i fizikalne terapije u iznosu 55,21 eura budući da je ovaj trošak i njegovu visinu tužiteljica dokazala potvrdom prijevoznika i medicinskom dokumentacijom (str. 8-16 i 78-80 spisa). Sud je odbio tužbeni zahtjev prvotužiteljice za isplatu naknade imovinske štete s osnova doplate za lijek Brufen u iznosu 1,99 eura i troška pribavljanja kreme Deep Relief u iznosu 11,28 budući da ovaj trošak nije dokazala u postupku. Slijedom navedenoga, za iznos od 13,27 eura zahtjev prvotužiteljice je odbijen i odlučeno je kao pod točkom III. Izreke.

10.5. Na dosuđeni iznos imovinske štete prvotužiteljici UI pripada zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. ZOO, a koja teče od presuđenja, 23. srpnja 2025. do isplate sukladno odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO pa je zahtjev prvotužiteljice u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu od 4. kolovoza 2019. do 22. srpnja 2025. odbijen kao neosnovan.

11. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka (str. 286-289). Tužitelj zastupan po opunomoćeniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u ukupnom iznosu od 5.019,43 eura (str.286-287). Tuženik također zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u iznosu od 3.875,00 eura (str.288- 289).

11.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura). Visina troškova postupka odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine procesne radnje.

11.2. S obzirom da uslijed promjene vrijednosti predmeta spora nije došlo do promjene tarifnog razreda troškova propisanog Tbr. 7.1. Tarife vrijednost poduzete radnje u postupku iznosila je 100 bodova, odnosno 200 eura.

11.3. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva tužitelje u iznosu od 200,00 eura za svaki odštetni zahtjev (Tbr.28. u vezi sa Tbr. 7. 1. Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 7 toč. 1 Tarife, 100 bodova u vezi sa Tbr. 40., povišenja 10%), sastava obrazloženih podnesaka od 13. rujna 2021., 6. prosinca 2022., 19. rujna 2023. i 14. veljače 2025. zaprimljenog u sudu 17. veljače 2025. . u iznosu 220,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7. i Tbr. 40 Tarife), za sastav ostalih podnesaka 14. travnja 2023. i 16. svibnja 2023. u iznosu 55,00 eura svaki (Tbr.8.toč.4. u vezi sa Tbr. 7.1. i Tbr. 40. Tarife, 25% nagrade).

11.4. Nadalje, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu 22. studenog 2022. u iznosu 110,00 eura (Tbr. 9 toč. 2 u vezi sa Tbr. 7. i 40. Tarife, 50%) jer je ovo ročište odgođeno, na pripremnom ročištu 23. prosinca 2022. u iznosu 220,00 eura, zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 2. ožujka 2023., 27. travnja 2023., 27. ožujka 2025. i 8. srpnja 2025. za svako ročište u iznosu 220,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), te trošak pristupa ročištu za objavu presude 23. srpnja 2025. u iznosu 110,00 eura (Tbr. 9. toč. 3 Tarife, 50% nagrade).

11.5. Kad se navedenom trošku od 2.930,00 doda pripadajući PDV prema Tbr. 46 Tarife od 732,50 eura, dobije se ukupan iznos troškova od 3.662,50 eura.

11.6. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu 331,93 eura (str. 226-227) te trošak sudskih pristojbi za tužbu (2x53,09 eura) i za presudu (2x53,09 eura) u iznosu 212,36 eura pa je tužiteljima ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 4.206,79 eura.

11.7. Tužitelju nije priznat popisani trošak sastava podneska od 27. lipnja 2022. jer isti nije bio potreban za uspješnost ovog postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP, trošak podneska od 19. svibnja 2023. jer istim ponovno obavještava sud o plaćenom predujmu za vještačenje što je već učinjeno podneskom od 16. svibnja 2023., trošak podneska od 6. studenog 2023. jer je već priznat trošak sastava 4 obrazložena podneska iz Tbr. 8.1. Tarife, trošak konferencije sa strankom jer nema dokaza o istome, materijalne troškove jer nema dokaza o visini istih te popisani trošak sudskih pristojbi preko dosuđenog iznosa od 212,36 eura, odnosno za iznos od 87,64 eura , što ukupno iznosi 812,64 eura pa je odlučeno kao pod točkom VII. izreke presude.

11.8. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (4.803,02 eura), vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva. Tužitelji su s osnovom tužbenog zahtjeva uspjeli u cijelosti sa 100%, dok je su sa visinom zahtjeva uspjeli 99,72% (dosuđeno ukupno 4.789,75 eura) što ukupno iznosi 199,72 %, podijeljeno sa dva (pravni osnov i visina zahtjeva) iznosi 99,86%, što znači da tužitelji u postupku nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali posebni troškovi pa je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP naloženo da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka koje je sud ocijenio osnovanima.

11.9. Zahtjev tuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki VIII. izreke presude.

12. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 23. srpnja 2025., a tužitelji su postavili zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka.

13. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju Eur-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj a s obzirom da je postupak pokrenut prije stupanja na snagu ovoga zakona pa su cijene iskazane u kunama, sud je iskazao cijene u valuti euro uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga zakona (1 Eur je 7,5345 kn).

Slavonski Brod, 23. srpnja 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje. Ovjereni prijepis presude i rješenja stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljima po punomoćniku Željku Mendeš, odvjetniku u Slavonskom Brodu, 2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb.