REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-713/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja Upravljanje sportskim objektima, OIB: 59365213244, Trg Krešimira Ćosića 11, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri u Zagrebu, Ilica 1A/III, protiv tuženika Klub odbojke na pijesku – Zagreb, OIB: 59376825863, Aleja Matije Ljubeka 29, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 15, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 10. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj Ovrv-67330/2022 (UPP/OS-Ovrv-982/2022) od 4. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 1.647,52 EUR sa zateznim kamatama obračunatim u razdoblju do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 235,36 EUR počevši od 17. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 235,36 EUR počevši od 17. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 235,36 EUR počevši od 17. studenog 2021. do isplate

- na iznos od 235,36 EUR počevši od 17. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 235,36 EUR počevši od 26. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 235,36 EUR počevši od 17. veljače 2022. do isplate

- na iznos od 235,36 EUR počevši od 17. ožujka 2021. do isplate

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj Ovrv-67330/2022 (UPP/OS-Ovrv-982/2022) od 4. travnja 2023., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju zatezne kamate obračunate na iznos glavnice dosuđen pod točkom I/ izreke po stopi koja prelazi stopu navedenu pod ovom točkom izreke, te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj Ovrv-67330/2022 (UPP/OS- Ovrv-982/2022) od 4. travnja 2023. u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju iznos od 2.733,16 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog i ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12 donijela je dana 4. travnja 2023. u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-67330/2022 (UPP/OS-Ovrv-982/2022).

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio pravovremeni prigovor. Osporava vjerodostojnost isprava na kojima se temelji ovršni prijedlog te tvrdi da račune nikada nije zaprimio. Osporava aktivnu legitimaciju i ugovorni odnos stranaka. Tvrdi da je u tijeku parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4476/2004 radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine pa predlaže prekid ovog postupka do odluke u toj pravnoj stvari. Prigovara i troškovima naznačenim na pobijanom rješenju.

3. Rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-1734/2023 od 23. svibnja 2023. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te je određeno da će se predmet po pravomoćnosti tog rješenja ustupiti ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Povodom tuženikovog prigovora ovaj sud je, po zaprimanju spisa dana 7. rujna 2023., rješenjem gornjeg poslovnog broja od 9. listopada 2023. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

5. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 20. listopada 2023. Tužitelj smatra neosnovanim navode tuženika o nevjerodostojnosti računa priloženih uz prijedlog za ovrhu, jer se radi o vjerodostojnoj ispravi prema članku 501. stavku 2. Zakona o parničnom postupku, gdje nije nužno priložiti ovjereni izvornik računa, već je dovoljna ovjera prijepisa od strane ovlaštenog tijela. Odbacuje tvrdnje tuženika da nije zaprimio račune i naglašava da za dospijeće tražbine nije bitan trenutak primitka računa, nego trenutak kada vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Navodi tuženika su stoga pokušaj izbjegavanja odgovornosti i odgađanja postupka. Također, pozivanje tuženika na obvezu upozorenja po članku 31. stavku 3. Ovršnog zakona nije relevantno smatra tužitelj jer se ta obveza odnosi samo na račune izdate fizičkim osobama koje nisu registrirane za obavljanje djelatnosti. Što se tiče navoda o „fiktivnosti“ računa zbog korištenja fiksnog tečaja konverzije, tužitelj se poziva na Zakon o uvođenju eura (˝Narodne novine˝ broj 57/22 i 88/22), članak 70. stavak 3. istog, koji propisuje da se knjigovodstvene isprave izdane prije uvođenja eura, a odnose se na obračunsko razdoblje nakon tog datuma, preračunavaju po fiksnom tečaju te u skladu s pravilima zaokruživanja.

6. Tužitelj nadalje ističe da je aktivno legitiman jer je njegov prethodnik, trgovačko društvo Jarun d.o.o., dana 30. travnja 1997. sklopilo s tuženikom ugovor o zakupu zemljišta RŠC „Jarun“ na 10 godina, a aneksom od 11. lipnja 2004. rok je produljen na 20 godina, što znači da je zakup trajao do 2017. godine. Prema izvatku iz sudskog registra, društvo Jarun d.o.o. je 04. lipnja 2007. promijenio naziv u Društvo za upravljanje športskim objektima Zagreb d.o.o., koje je 11. prosinca 2006. pripojeno društvu Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o., koje je 02. siječnja 2007. promijenilo naziv u Zagrebački Holding d.o.o., što potvrđuje njihov pravni kontinuitet.

7. Iz podneska tužitelja proizlazi i to da je društvo Zagrebački Holding d.o.o. donijelo 06. prosinca 2013. odluku o osnivanju ustanove Upravljanje sportskim objektima, kojoj je jedna od djelatnosti upravljanje i održavanje sportskih građevina, uključujući RŠC „Jarun“, predmet zakupa. Člankom 4. Odluke ustanovi su dodijeljena ovlaštenja, među kojima je i davanje u zakup. Ugovorom o prijenosu gospodarskih cjelina od 24. prosinca 2013., na tužitelja je prenesena gospodarska cjelina RŠC „Jarun“, a tužitelj je time preuzeo prava i obveze zakupodavca iz ugovora o zakupu. Stoga tužitelj ističe da su prava i obveze iz ugovora o zakupu s aneksom u cijelosti na njega prenesena. Također navodi da je Zagrebački Holding d.o.o. 18. prosinca 2013. prenio osnivačka prava nad ustanovom Upravljanje sportskim objektima na Grad Zagreb, koji je kao jedini osnivač preuzeo nadležnost nad tužiteljem. Tužitelj smatra da su tvrdnje tuženika o osporavanju tužiteljevih ovlaštenja maliciozne i služe izbjegavanju odgovornosti, posebno jer je tuženik 2017. godine prihvatio uvjete natječaja tužitelja za zakup dijela sportskih objekata. Tužitelj je 13. srpnja 2017. donio odluku o najpovoljnijem ponuditelju – tuženiku. Međutim, tuženik nije potpisao ugovor ni ispraznio nekretninu, zbog čega je tužitelj 10. srpnja 2018. poslao poziv na ispražnjenje i opomenu, na koju tuženik nije reagirao, nastavljajući bespravno koristiti prostor. S obzirom da je tuženik priznao ovlaštenje tužitelja za raspolaganje i davanje u zakup dostavivši ponudu, to tužitelj drži da su navodi o nedostatku aktivne legitimacije neutemeljeni. Ističe da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz općih akata kojima je ovlašten za sklapanje ugovora o zakupu, sklapanja ugovora s tuženikom, njegovog daljnjeg korištenja predmeta zakupa unatoč prestanku ugovora i poziva na ispražnjenje. Zbog bespravnog korištenja predmeta zakupa, kojim tužitelj upravlja prema općim aktima, tužitelj u ovom postupku zahtijeva isplatu izmakle zakupnine u smislu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, u visini nižoj od redovne tržišne zakupnine. Naposlijetku svog očitovanja tužitelj iznosi stajalište da su neosnovani navodi tuženika kako postupak P-4476/04 predstavlja prethodno pravno pitanje za ovaj postupak budući da vlasništvo nekretnine nije bitno za potraživanje izmakle zakupnine. Dodaje da čak i ako se vlasništvo smatra prethodnim pitanjem, tuženik traži utvrđenje vlasništva paušalno i bez pravne osnove. Također se poziva i na okolnost da se nekretninama u vlasništvu države, grada ili županije može raspolagati isključivo javnim natječajem (čl. 391. Zakona o vlasništvu), slijedom čega tuženik ne može steći vlasništvo građenjem na tuđem zemljištu. Navodi da prema članku 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima graditelj može postati vlasnikom zemljišta samo ako je pošten, što se utvrđuje prema znanju o gradnji na tuđem zemljištu. Budući da je tuženik stranka ugovora o zakupu, neosporno zna da gradi na tuđem, slijedom čega tužitelj smatra da su tvrdnje tuženika o neznanju apsurdne.

8. Predmetnim podneskom tužitelj je odredio tužbeni zahtjev na način da istim od tuženika potražuje iznos od 1.647,52 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka.

9. Dodatno očitovanje tužitelja uslijedilo je podneskom od 5. ožujka 2025. Ostao je u cijelosti pri navodima iz podneska od 20. listopada 2023. kojim je specificiran tužbeni zahtjev i uz koji su priloženi utuženi računi, uz napomenu da je ostatak tužbe povučen tim podneskom. Smatra da je tuženik trebao pravovremeno reagirati na povlačenje tužbe i zatražiti troškove u smislu odredbe čl. 193. st. 2. sukladno kojoj tužitelj može povući tužbu do zaključenja glavne rasprave ako tuženik pristane, a ako se tuženik ne izjasni u roku od 15 dana, smatra se da je pristao. Tužitelj smatra bespredmetnim daljnje prigovore tuženika glede specificiranog tužbenog zahtjeva jer je tužba djelomično povučena, a punomoćnik tuženika zaprimio je obavijest 26. listopada 2023. Kako je povlačenje bilo izvan rasprave, rok za zahtjev za naknadu troškova bio je 15 dana od obavijesti, odnosno do 10. studenog 2023. Smatra da je zakašnjeli zahtjev tuženika za naknadom troška podnesen na ročištu održanom 25. veljače 2025. neosnovan.

10. Tuženik se na navode tužitelja očitovao podneskom od 11. ožujka 2025. Tvrdi da iz podneska tužitelja od 20. listopada 2023. ne proizlazi jasno djelomično povlačenje tužbe jer se takva procesna radnja ne može izvesti iz konteksta. Dodaje da tek podneskom od 4. ožujka 2025. tužitelj jasno povlači tužbu za razliku iznosa prema prijedlogu za ovrhu, odnosno za 2.733,16 EUR. Tuženik se ne protivi povlačenju sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, ali traži naknadu parničnih troškova za povučeni dio po čl. 158. st. 1. i čl. 164. st. 8. ZPP prema troškovniku koji je sastavio.

11. Na ročištu održanom dana 8. travnja 2025. tuženik navodi da se naknada štete ne može oporezivati PDV-om jer nije riječ o robi ili usluzi, dok su priloženi računi s PDV-om. Prigovara i pogrešnom početku obračuna zateznih kamata, jer su kamate tražene prije dospijeća obveze. Na istom ročištu tužitelj se poziva na okolnost da predstavlja ustanovu osnovanu od Grada Zagreba te da se primjenjuju gradski propisi, uključujući Odluku o zakupu, po kojoj zakupnina dospijeva 10. u mjesecu, slijedom čega smatra da su prigovori o neosnovanosti kamata bez osnove. Ističe da prema mišljenju Porezne uprave PDV mora biti obračunat na račune. Smatra da visinu tužbenog zahtjeva potvrđuje činjenica da je tuženik prihvatio zakupninu od 8.100 kn, što je niže od traženog iznosa. Tuženik je stajališta da se navedeni argumenti eventualno odnose na ugovorni zakup, dok je ovdje riječ o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, na što se ti propisi ne primjenjuju, nakon čega tužitelj upućuje na pravomoćne sudske odluke koje potvrđuju činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, izbjegavajući ponavljanje argumenata.

12. Podneskom od 13. svibnja 2025. tužitelj je dodatno pojasnio da je podneskom od 20. listopada 2023. smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na iznose koji su naznačeni na računima – vjerodostojnim ispravama u prijedlogu za ovrhu navedeni od broja 1. do broja 11. u ukupnom iznosu od 20.593,15 kn te je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznose navedene u računima – vjerodostojnim isprava od rednog broja 12. pa sve do rednog broja 18. kako su navedeni u prijedlogu za ovrhu. Tužitelj navodi da je podneskom od 20. listopada 2023. točno naznačio i iznos kamata na iznose navedene na računima – vjerodostojnim ispravama kako su u prijedlogu za ovrhu naznačeni pod rednim brojem 12. do rednog broja 18. i kako je to na samim računima, priloženim uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja navedeno.

13. Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: utuženi računi (list 17 do 27 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4476/2004 od 4. srpnja 2013. (list 92 spisa), tužba povodom koje se parnica vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 4476/2004 (list 93 do 95 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-5615/2021 od 24. veljače 2022. (list 96 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba poslovni broj Ovrv-140/2021 od 20. rujna 2021. sa prilozima uz isto (list 98 do 105 spisa), Ugovor o zakupu zemljišta na području ŠRC Jarun za izgradnju i korištenje Centra odbojke na pijesku 30. travnja 1997. (list 135 do 138 spisa), Aneks Ugovora o zakupu ur.br. 508/97 od 30. travnja 1997. koji datira od 11. lipnja 2004. (list 139 do 141 spisa), izvadci iz sudskog registra (list 142 do 353 spisa), Odluka o prihvaćanju i prijenosu osnivačkih prava (list 354 do 356 spisa), dopis Grada Zagreba od 20. prosinca 2013. (list 357 spisa), Ugovor o prijenosu osnivačkih prava od 31. prosinca 2013. (list 358 do 361 spisa), odluka od 13. srpnja 2017. (list 362 i 363 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 32/2013 od 17. prosinca 2013. (list 364 do 367 spisa), tuženikova ponuda na javni natječaj i izjava o prihvatu odabira (list 368 do 373 spisa), izvadak iz registra udruga od 8. lipnja 017. (list 374 i 375 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 6. ožujka 2022. (list 376 do 378 spisa), Izjava od 7. lipnja 2017. (list 379 spisa), kartica poslovnog partner (list 380 i 381 spisa), Potvrde od 5. lipnja 2017. i 8. lipnja 2017. (list 382 do 384 spisa), poziv na ispražnjenje sportske građevine i opomena pred tužbu (list 385 do 388 spisa), plan i program rada za 2017-2018 godinu, fotodokumentacija, bilten za informacije (list 389 do 417 spisa) te sudska praksa.

14. Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

15. Prvenstveno se napominje da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju odnosno ovlašten je za upravljanje sportskim centrom RŠC „Jarun“. Naime, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je prvotni ugovor o zakupu predmetnog prostora tuženik sklopio s trgovačkim društvom Jarun d.o.o., dana 30. travnja 1997., uz aneks od 11. lipnja 2004., kojim je rok zakupa produljen na ukupno 20 godina, odnosno do 2017. godine. Nadalje, izvatkom iz sudskog registra jasno je vidljivo da je društvo Jarun d.o.o. 4. lipnja 2007. promijenilo naziv u Društvo za upravljanje športskim objektima Zagreb d.o.o., koje je potom 11. prosinca 2006. pripojeno društvu Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o., a isto društvo je zatim 2. siječnja 2007. promijenilo naziv u Zagrebački Holding d.o.o. Time je jasno uspostavljen pravni kontinuitet među tim subjektima, bez prekida u pravima i obvezama iz ugovora o zakupu. Dodatno, Zagrebački Holding d.o.o. je 6. prosinca 2013. donio Odluku o osnivanju posebne ustanove pod nazivom Upravljanje sportskim objektima, kojoj su dodijeljene ovlasti upravljanja i davanja u zakup sportskih građevina, uključujući i RŠC „Jarun“. Slijedom te odluke, 24. prosinca 2013. sklopljen je Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline kojim je gospodarska cjelina RŠC „Jarun“ prenesena na tužitelja – Ustanovu Upravljanje sportskim objektima – zajedno sa svim pripadajućim pravima i obvezama iz prethodno postojećih ugovornih odnosa. Time je tužitelj preuzeo ulogu upravitelja i zakupodavca u odnosu na predmetni prostor. Nadalje, 18. prosinca 2013. Zagrebački Holding d.o.o. prenio je osnivačka prava nad tužiteljem na Grad Zagreb, čime je tužitelj postao ustanova kojoj je Grad Zagreb jedini osnivač i koja, sukladno općim aktima i posebnim odlukama Grada, upravlja sportskim objektima u njegovom vlasništvu ili posjedu. Ove okolnosti nedvojbeno ukazuju na postojanje pravnog slijeda te ovlaštenje tužitelja da zastupa prava i interese u vezi s korištenjem predmetne nekretnine.

16. Sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni pravni i činjenični uvjeti za dosudu izmakle zakupnine, sukladno članku 1120. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023), koji propisuje pravo oštećenika na naknadu štete u vidu prihoda/koristi koji bi razumno mogao biti ostvaren da štetna radnja nije nastupila. Naime, iz spisa nedvojbeno proizlazi da je između pravnog prednika tužitelja – društva Jarun d.o.o. – i tuženika bio sklopljen ugovor o zakupu još 1997. godine, s aneksom iz 2004. kojim je zakup produljen do 2017. godine. Time je nesporno da je između stranaka postojao ugovorni odnos koji je tuženiku omogućio korištenje određenog prostora unutar RŠC „Jarun“.

17. Nadalje, ranije je obrazloženo postojanje pravnog slijeda između pravnog prednika tužitelja i samog tužitelja, pri čemu je kroz niz statusnih promjena, uključujući promjenu naziva, pripajanje i prijenos gospodarskih cjelina, uspostavljen neprekinuti kontinuitet aktivne legitimacije tužitelja. Osim što je društvo Zagrebački Holding d.o.o. preuzelo prava i obveze iz ugovora o zakupu, tužitelj je kao ustanova za upravljanje sportskim objektima osnovana od strane Grada Zagreba, temeljem posebne odluke i ugovora o prijenosu gospodarske cjeline, ovlašten upravljati predmetnim nekretninama te ih davati u zakup. Dodatno, okolnost da je tuženik 2017. godine sudjelovao na javnom natječaju raspisanom od strane tužitelja radi davanja u zakup prostora na RŠC „Jarun“, potvrđuje ne samo postojanje komunikacije među strankama, već i tuženikovo prešutno priznanje legitimiteta tužitelja kao pravnog subjekta ovlaštenog za raspolaganje prostorom. Time je tuženik svojim ponašanjem implicitno priznao ovlaštenje tužitelja za upravljanje predmetnom nekretninom.

18. Valja također napomenuti da je tuženik, nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbu, osporavao vjerodostojnost računa isključivo u pogledu njihove forme, ne dovodeći pritom u pitanje sam sadržaj računa rednog broja 12. do 18, koji su ostali predmet tužbenog zahtjeva. S obzirom na to da tuženik nije osporio konkretnu osnovu ni iznose tih računa, sud smatra da su isti valjana osnova za utvrđenje utužene tražbine.

19. U skladu s navedenim, sud nalazi da tužitelj ima pravo na tražbinu u vidu izmakle zakupnine za razdoblje nakon prestanka ugovora, a visina te štete može se opravdano temeljiti na iznosu zakupnine koji je bio ugovoren tijekom trajanja zakupa. Takav pristup odgovara između ostalog i načelima pravičnosti, osobito imajući u vidu da tuženik ni nakon prestanka zakupa nije predao predmetni prostor tužitelju niti osporavao njegovo daljnje korištenje, čime je nastavio koristiti prostor bez pravne osnove, a na štetu tužitelja.

20. Ovaj sud ocijenio je neosnovanim prijedlog tuženika za prekidom predmetnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4476/04 radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz tvrdnju da bi taj postupak trebao biti tretiran kao prethodno pravno pitanje u odnosu na ovaj postupak. Naime, sud smatra da ishod parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva nije od utjecaja na odlučivanje o ovom tužbenom zahtjevu. Osnovu tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju ne čini vlasništvo nad nekretninom, već činjenica da je tuženik – bez pravne osnove – nastavio koristiti predmetni prostor i nakon prestanka važećeg ugovora o zakupu, usprkos tome što je bio pozvan da isti prostor isprazni i preda ga tužitelju. Tužitelj stoga svoj zahtjev temelji na naknadi štete za bespravno korištenje prostora, tj. na ostvarivanju izmakle koristi u smislu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, koja proizlazi iz činjenice faktičnog korištenja tuđe nekretnine bez valjanog pravnog temelja. Dostavljeni računi sadrže sve zakonom propisane elemente te ih kao takve treba smatrati vjerodostojnom ispravom. Dodatno, i kada bi pitanje vlasništva bilo pravno relevantno u širem smislu, sud napominje da u trenutku odlučivanja ne postoji pravomoćna sudska odluka kojom bi vlasništvo predmetne nekretnine bilo utvrđeno u korist tuženika. Samo postojanje spora ne može zaustaviti ili uvjetovati odlučivanje u ovom postupku, osobito s obzirom na to da tužitelj ima status zakonitog posjednika i upravitelja predmetne nekretnine, temeljem valjano donesenih odluka osnivača – Grada Zagreba – i u okviru svojih statutarnih ovlasti. Tražbina koja se temelji na korištenju prostora može se ostvarivati neovisno o pravu vlasništva, ako se dokaže da je osoba imala pravo raspolaganja predmetom zakupa te da je suprotna strana prostor koristila bez pravne osnove. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

21. Tuženik se nije protivio povlačenju tužbe koju je tužitelj jasno i nedvojbeno izvršio u podnesku od 4. ožujka 2025., a dodatno pojasnio tijekom postupka, pa je sud, sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 456. st. 1. ZPP- a, odlučio kao u izreci rješenja.

22. Sud nadalje ocjenjuje da tuženiku pripada pravo na naknadu parničnih troškova za onaj dio tužbe koji je tužitelj povukao, sukladno čl. 158. st. 1. i 164. st. 8. ZPP-a. Iako je tuženik zahtjev za naknadom troškova istaknuo prvi puta tek na ročištu održanom 25. veljače 2025., izvan formalnog roka od 15 dana od dostave prvotnog saznanja o povlačenju tužbe, sud iznimno prihvaća ovaj zahtjev, imajući u vidu specifične okolnosti slučaja. Naime, podnesak tužitelja od 20. listopada 2023., na koji se tužitelj naknadno poziva kao na temelj za povlačenje dijela tužbe, nije sadržavao dovoljno jasno i nedvosmisleno izraženu volju za povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, već se iz sadržaja tog podneska mogla izvesti samo djelomična specifikacija zahtjeva. Tek podneskom od 4. ožujka 2025. tužitelj je izričito i precizno povukao tužbu za dio potraživanja, čime su se stvorili uvjeti za ostvarivanje prava tuženika na naknadu troškova.

23. Stoga sud prihvaća osnovanim sam zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u dijelu u kojem je tužba povučena, a visina tih troškova dosuđuje se razmjerno vrijednosti povučenog dijela tužbe, na temelju priloženog troškovnika.

24. Obzirom da je tužbeni zahtjev iznosio ukupno 4.380,68 EUR, a tužitelj je uspio u sporu u iznosu od 1.647,52 EUR, dok povučen dio iznosi 2.733,16 EUR, to sud dovodi do zaključka da je tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 37,6%, a uspjeh tuženika iznosi 62,4%.

25. Slijedom svega iznijetog, sud utvrđuje da su stranke u ovom postupku djelomično uspjele, pri čemu nijedna stranka nije ostvarila toliko uspjeha da bi joj pripadala naknada troškova u cijelosti ili u potpunosti razmjerno uloženom trudu i rezultatu postupka. Tužitelj je uspio u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pravnu osnovu utuženja, dok je tuženik uspio u većem dijelu spora koji se odnosi na visinu potraživanja, uključujući i okolnosti povlačenja dijela tužbe.

26. Sud pritom uzima u obzir i da su obje stranke svojim postupcima pridonijele nepotrebnom produženju trajanja postupka, što uključuje podnošenje prijedloga za ovrhu koji je bilo nužno naknadno ispraviti, osporavanja tuženika koja nisu bila utemeljena na valjanim pravnim ili činjeničnim osnovama te neadekvatna dodatna očitovanja i podnesci koji su dodatno otežavali i usporavali postupak. Uzimajući u obzir navedene okolnosti, sud ocjenjuje da je pravedno i razumno primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja omogućuje da se u slučaju djelomičnog uspjeha obiju stranka donese odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio glede pravne osnove utuženja te u omjeru od 37,6% glede utužene visine, dok je tuženik uspio u omjeru od 62,4% glede visine potraživanja tužitelja, što dodatno opravdava ravnomjerniju podjelu troškova. Stoga je odluka suda da svaka stranka snosi svoje troškove kako parničnog tako i prethodno vođenog ovršnog postupka.

Zagreb, 23. srpnja 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Odvj. Marko Kallay, OD Kallay & Partneri u Zagrebu, Ilica 1A/III

2. Odvj. Hrvoje Čipčić-Bragadin, Zagreb, Masarykova 15