Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pst-612/2014-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ĐVH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 52, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici Mira Boban i Goran Lolić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno s punomoćnikom Ivicom Zaradićem , odvjetnikom u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Antona Luke Pivca, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da na u korist nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine postoji pravo stvarne služnosti prolaska pješice preko i na teret točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, i to baš preko dijela te poslužne nekretnine koji predstavlja put u širini od jednom metra označen plavim iscrtkanim likom koji je u vještvu sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl.ing.geod. od 06. prosinca 2021. g. i koje vještvo je sastavni dio ove presude definiran točkama A1-A2-A3-A4-A5-A6-A7-A8-A9-A10-A11- A12-A13-A14-A15-A16-A17 pa je ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis predmetnog prava stvarne služnosti u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, i to u listu A zemljišne knjige za navedenu povlasnu nekretninu, a u listu C za navedenu poslužnu nekretninu.„

II Nalaže se tužiteljici ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana, naknaditi tuženiku ĐVH, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu 6. lipnja 2014. protiv tuženika radi utvrđenja prava služnosti puta, sadržajno navodeći da je tužiteljica suvlasnica i suposjednica ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da ju je stekla nasljeđivanjem, a njezin prednik kupoprodajom od pok. ČV, a da je u kupoprodajnom ugovoru od 24. listopada 1968. kojeg su potpisali njezin prednik – otac i ČV, navedeno da kupac – prednik tužiteljice ima pravo služnosti puta u širini od 1 metra na teret dijela tadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sadašnja čest. zem [katastarska čestica] upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i to od Jadranske magistrale do morske obale uz njezinu zapadnu granicu. Nadalje da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju je stekao kupoprodajom, u kojem ugovoru su stranke suglasno utvrdile postojanje prava stvarne služnosti na teret tuženikove nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], a u korist nekretnine 1764/3 k. o. [katastarska općina] koja graniči sa nekretninom tužiteljice te da se tužiteljica da bi došla do svoje kuće isključivo koristi putem koji prolazi nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], da tužiteljica se navedenim nekretninama kao putem koristi jedino iz razloga što je to pravo služnosti stekao još njezin prednik, da joj nitko nije smetao u posjedu puta već preko 40 godina. Tužbenim zahtjevom predložila je da se utvrdi postojanje stvarne služnosti puta na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine i to zapadnim rubom u širini 1 metar, a u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se naloži tuženiku da izda tabularnu ispravu tužiteljici a za upis predmetnog prava služnosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbenom zahtjevu, istaknuo je kako se postojeći put ne pruža dijelom parcele kako je predviđeno ugovorom kojim je tužitelj stekao pravo služnosti, da se u ugovoru navodi kako se služnost pruža sa zapadne strane tuženikove parcele a što u konkretnom nije slučaj. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 18. siječnja 202. tužiteljica je nakon dopune geodetskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Petra Garmaza uredila tužbeni zahtjev prema novim oznakama skice mjesta na način da se isti odnosi na pravo služnosti puta označenog plavim iscrtkanim likom definiranim točkama A1 – A17. Nadalje je podneskom od 21. siječnja 2024., tužiteljica uredila tužbeni zahtjev (list spisa 204), te je istaknula i podredni tužbeni zahtjev kojim traži od suda utvrditi postojanje prava stvarne služnosti prolaska pješice preko i na teret određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine i to baš preko dijela koji predstavlja put koji je u skici sudskog vještaka Petra Garmaza prikazan plavom crtom. O dopuštenosti isticanja ovakvog podrednog tužbenog zahtjeva ovaj sud je odlučio posebnim rješenjem poslovni broj Pst-612/2014-93 od 23. srpnja 2025.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: vlasničkog lista za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasničkog lista za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kupoprodajnog ugovora od 24. listopada 1968. sklopljenog između ČV kao prodavatelja s jedne strane i JV i CV kao kupaca s druge strane, spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp- 38/2014, spisa ovog suda zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1463/13 i Z-293/74, kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 2013. između SV i AV kao prodavatelja s jedne strane i tuženika kao kupca s druge strane, spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-4/19. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Petra Garmaza, koji je sudu dostavio nalaz i mišljenje 21. ožujka 2017., zajedno sa pripadajućom skicom predmeta spora kao i fotografijama predmeta spora. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem iskaza svjedoka AV kojeg je dao na ročištu od 25. svibnja 2018. u predmetu Psp-38/14 (sada Psp-4/19), izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, kao i dokaz saslušanjem zamoljenim putem pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu svjedoka PV i LV.

4.1. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka AV a s obzirom na njegovu pribavljenu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je isti osoba oslabljenog psihofizičkog stanja i da isti nije u mogućnosti svjedočiti, kao i dokaza saslušanjem svjedoka SV budući tužiteljica nije u roku od 8 dana dostavila podatak o eventualnoj alternativnoj adresi svjedoka SV, a sve kako bi ga sud mogao pozvati na ročište i pristupiti izvođenju dokaza njegovim saslušanjem.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti prolaska pješice preko i na teret točno određenog realnog dijela nekretnine označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine i to dijela koji predstavlja put u širini od 1 metra označenog plavim iscrtkanim likom koji je u vještvu sudskog vještaka Petra Garmaza definiran točkama A1 - A17, a u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao ni to da ju je stekla nasljeđivanjem iza pok. oca koji ju je pak stekao kupoprodajom od ČV. Nije bilo sporno da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da ju je stekao kupoprodajom od tadašnjih vlasnika SV i AV, a koji su istu stekli kupoprodajom od vlasnika tadašnjih pok. ČV. Jednako tako nije bilo sporno da je u kupoprodajnom ugovoru sklopljenim između prednika tužiteljice i pok. ČV od 24. listopada 1968. u članku 3. utvrđeno kako prednik tužiteljice ima pravo služnosti puta u širini od 1 metra na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to od Jadranske magistrale pa do morske obale uz njezinu zapadnu granicu.

8. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi kojim se putem tužiteljica koristi prilikom dolaska svojoj nekretnini, radi li se o ugovorenoj trasi puta, koristi li je kontinuirano, jesu li svi vlasnici povlasne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koju se traži utvrđenje postojanja stvarne služnosti trebali biti obuhvaćeni kao parnične stranke na strani tužitelja.

9. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 24. listopada 1968. utvrđeno je da su istog sklopili EV kao prodavatelj s jedne strane, te JV i CV kao kupci s druge strane, da prodavatelj prodaje a kupci kupuju predmetnu povlasnu nekretninu, da su u njemu utvrdili postojanja prava služnosti u širini od 1 metra na teret čest. zem. [katastarska čestica] (sada čest. zem. [katastarska čestica]) i to uz njezinu zapadnu granicu od Jadranske turističke ceste do kupoprodajne parcele. Utvrđeno je da taj ugovor u odnosu na postojanje tereta na čest. zem. [katastarska čestica] nije proveden odnosno čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da u listu C predmetnog izvatka ne postoji upisanog tereta.

10. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] utvrđeno je da su u istoj kao suvlasnici upisani tužiteljica za ¼, CV za ½ i ĆV za ¼ a da je u listu C predmetnog izvatka na temelju ugovora o diobi nekretnine od 17. svibnja 1974., na teret predmetne čestice uknjiženo pravo služnosti prolaza istočnim rubom u širini 1 metra u korist čest. zem. [katastarska čestica].

11. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 2013. utvrđeno je da AV i SV kao prodavatelji s jedne strane prodaju ovdje tuženiku kao kupcu s druge strane, između ostalog nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica]), da na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], a u korist čest. zem. [katastarska čestica] postoji ustanovljeno pravo stvarne služnosti, služnosti puta u širini od 1 metra i to zapadnim rubom čest. zem. [katastarska čestica], time da je ustanovljena služnost uzajamna, odnosno ista služnost postoji i u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to puta u širini od 1 metra u pravcu od magistrale prema moru, koje služnosti nisu upisane u zk knjige ali su ustanovljene ugovorima o kupnji i prodaji.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke Petra Garmaza kojeg je dostavio sudu 21. ožujka 2017. proizlazi da je sudski vještak pristupio uviđaju na licu mjesta, iznio je mišljenje da bi se sporni pojas služnosti protezao istočno od postojećeg stepeništa koje se pruža u smjeru sjever – jug od postojeće Jadranske magistrale, da bi pojas služnosti imao širinu 1 metra te da je definiran zapadnom granicom kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem [katastarska čestica]) i linijom koja je paralelna istoj prema istoku a na razmaku od 1 metra. Na predviđenom pojasu da se nalazi raslinje u vidu borove šume, česmine, lovora a na južnom dijelu predmetnog pojasa da se nalazi kamena gromada izdignuta cca 1,5 metara od tla. Sjevernije od spomenute gromade da se nalazi stari kameni podzid visine cca 1 metra i na tom pojasu da nema nikakvih tragova prolaza i slično. U nalazu i mišljenju sudski vještak je istaknuo da je snimljeno stanje terena prikazano tankim crvenim linijama, dok je stanje službenog katastarskog plana prikazano debljim crnim linijama i brojevima katastarskih čestica, iznio je zaključak da pojas služnosti je definiran točkama od A do K širine 1 metra te da predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 48 m2. Na priloženim fotografijama mjesta spora vidi se borova šuma i raslinje kako je to na licu mjesta upisano a što i proizlazi iz zapisnika sačinjenog na licu mjesta.

13. Ovako danom nalazu i mišljenju prigovorila je tužiteljica te je zatražila dopunu geodetskog vještačenja na način da sudski vještak ucrta služnost i uz južnu među poslužne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve do sjevernih ulaznih vrata povlasne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], tuženik je predložio također dopuniti nalaz i mišljenje na način da na skici mjesta spora prikaže se ugovorena služnost.

14. U dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak je dopunio skicu mjesta spora u kojoj je jasno prikazao stazu pokazanu na terenu od strane tužiteljice a koja je u skici označena plavom debljom linijom te je prikazao uz zapadni rub čest. zem. [katastarska čestica] pojas širine 1 metra koji je ugovoren između prednika stranaka ugovorom iz 1968. Nakon prigovora tužitelja i na dopunu vještva sudski vještak je dostavio novu skicu u kojoj je prikazao predviđeni pojas služnosti uz zapadnu i južnu granicu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] kojeg je odredio točkama od A1 – A17.

15. Konačno je stalni sudski vještak Petar Garmaz sudu dostavio 7. siječnja 2025. dopunu nalaza i mišljenja na način da je na skici mjesta dopunio skicu na način da je liniju utabanog puta kojeg tužiteljica konzumira povukao sjeverno prema magistrali do dijela omeđenog crvenom bojom.

16. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-4/2019 (Psp- 38/2014) utvrđeno je da je taj postupak pokrenut tužbom ovdje tužiteljice protiv tuženika zbog smetanja posjeda i to da bi tuženik neutvrđenog dana u razdoblju od 16. ožujka 2014. do 23. ožujka 2014. samovlasno zasmetao tužiteljicu u njenom mirnom posjedu puta koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je po sredini puta nasuo zemlju, šljunak i kamenje pa na taj način stvorio umjetni zemljani plato te onemogućio prolazak tužiteljici do svoje nekretnine čest. zem. [katastarska čestica]. Postupak je okončan na način da je rješenjem ovog suda poslovni broj Psp- 4/19 odbijen takav tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da bi doista isključivo i učestalo prolazila preko čest. zem. [katastarska čestica] i to sredinom te čestice, da nije životno logično da netko koristi utabanu stazu za prolaz od 1968. do 2014. a da na terenu nema nikakve naznake te staze, da tužiteljica koristi stepenice za pristup do svoje nekretnine položene zapadno od čest. zem. [katastarska čestica], koje su sagrađene krajem 1980.ih, a da zapuštenost čest. zem. [katastarska čestica] upravo upućuje na zaključak da tužiteljica dugi niz godina nije koristila predmetnu česticu za prolaz, već je koristila drugi prolaz koji joj je bio ugodniji i dostupniji, u konačnici da se radi o zarasloj i stjenovitoj površini, o terenu koji je strm i sklizak te deniveliran u odnosu na magistralnu cestu. Čitanjem ovog spisa sud je utvrdio kako je tužiteljica u tom postupku zatražila posjedovnu zaštitu koja se ne odnosi na ugovorenu trasu služnosti iz 1968. već na istočnu trasu puta od ugovorene koja se proteže sredinom parcele u vlasništvu tuženika. Napominje se da je ovaj postupak pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1535/21 od 14. rujna 2021.

17. U svom iskazu tužiteljica ĐV u bitnome navodi kako su ona i sestra ĆV vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da imaju pravo prolaza preko čest. zem. [katastarska čestica] i to cijelom dužinom čestice, njezinom zapadnom stranom od Jadranske magistrale pa do njihove čestice. Nadalje navodi su raniji vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] bili braća AV i RV koji su česticu prodali tuženiku 2013. ili 2014. godine te navodi kako su prilikom kupoprodaje upoznali tuženika s njihovim pravom prolaza preko kupljene čestice. Ističe kako nisu nikada prestali pravo koristiti, ali budući da ta čestica nije uređena nekada bi u zimsko vrijeme koristili i središnji dio za prolaz jer je u tom razdoblju pogodniji, s tim da nikada nisu prestali koristiti ugovoreni prolaz. Jednako tako navodi kako se radi o utabanom putu širine oko 1 metra. Istaknula je da tuženika rijetko viđa na njegovoj čestici 1760/3, a obično da ga vidi na početku i na kraju ljeta. Jednako tako navodi kako istočnu granicu tuženikove čestice 1760/3 čini rampa koju je postavio vlasnik susjednih parcela, a rampa da je betonska kosina, a uz zapadnu granicu tuženikove čestice da se nalaze stube i susjedna kuća. Jednako tako navodi kako taj put uz zapadnu granicu nije savršen ali da se njime može proći te da nastanu određene poteškoće ukoliko se nešto nosi, na jednom mjestu na putu da je stablo koje ne zaprema cijelu širinu puta pa se i tuda može proći a na jednom dijelu da je stijena ali isto se može proći.

18. U svom iskazu tuženik ĐVH u bitnome navodi kako je on parcelu koja predstavlja poslužnu nekretninu u ovom postupku kupio od prodavatelja RV 2014. godine, od njega da je kupio i još dvije parcele, a prilikom kupnje da ga je prodavatelj upozorio da na njegovoj parceli postoji pravo služnosti od 1968. godine i to prolaz njenom zapadnom stranom u korist ĆV. Nadalje navodi da mu je prodavatelj istovremeno kazao da Đ taj prolaz nisu nikada koristili. Istaknuo je da od kada je on vlasnik ove parcele da nije nikada vidio Č da koriste prolaz zapadnom stranom već prolaz istočnom stranom, a što nije u njegovom vlasništvu. Nadalje navodi da kada je kupio parcelu da je uredio jedno parkiralište i to da je postalo predmet drugog sudskog spora kada je potvrđeno da taj prolaz do njihove parcele nikada nije korišten jer je prolaz nemoguć. Istaknuo je da je cijeli taj dio nekretnine džungla i njime da ne može proći, a on u taj dio ulazi sa poteškoćama samo onda kada skuplja smeće s njega. Nadalje navodi da on na predmetnoj parceli boravi ljeti oko 5 tjedana, nekada duže, nekada kraće. Nadalje navodi da na istočnoj granici njegove nekretnine 1760/3 postoji kolni pristup do Magistrale i to da je na čestici od drugog vlasnika, a iza zapadne međe da postoje betonske stepenice. Nadalje navodi da je vidio tužiteljicu osobno da je prolazila do svoje nekretnine preko dijela gdje je stubište, a da se ne sjeća kada je posljednji put vidio tužiteljicu da prolazi tim putem.

19. U svom iskazu svjedok AV u bitnome navodi da je nekretnina 1760/3 bila vlasništvo njega i njegovog brata, te da su je prodali ĐVH. Ta nekretnina da je predstavlja građevinsku parcelu, šumu, a prije nego se kupac pojavio da su napravili građevinsku dozvolu za kuću, ali ta dozvola da nije konzumirana. Nadalje navodi da su Đ prolazili preko nekretnine 1760/3 od pamtivijeka i da su imali upisano pravo prolaza, to da nije bilo sporno i da je to pravo oduvijek postojalo i do njihove kuće to je bio jedini pristup kojim da još uvijek prolaze. Istaknuo je da Đ nemaju drugi put za doći do svoje kuće osim preko tog predmetnog puta. Nadalje navodi da je i prije postojao prirodni plato, ali da ne zna je li netko napravio male kozmetičke korekcije, nešto da je rađeno ali ništa veliko. Istaknuo je da je tuženik bio upoznat sa činjenicom da Đ imaju pravo služnosti tog puta, a da je agentu za nekretnine to svakako prezentirao to pravo prolaza ĆV prema njihovoj kući kao nedjeljivi dio predmetne parcele. Jednako tako navodi da misli da su mu Đ pričali kako im je sada problem koristiti fizički taj prolaz, te da bi na terenu trebalo to vidjeti jer on da ne zna kakve su promjene rađene nakon prodaje. Nadalje navodi kako nije bilo definirano kuda je ugovorena služnost u korist ĆV niti da je bio definiran način korištenja, radi toga da su napravili građevinsku dozvolu, a iz projekta da je bilo vidljivo kuda bi se moglo prolaziti, međutim da ta građevinska dozvola nije realizirana, a da je J bilo svejedno kuda će prolaziti, samo da imaju neometani prolaz. Nadalje navodi da su Đ koristili istočnu a i zapadnu stranu, to da je bio neuređeni teren. Istaknuo je da nije točna trasa puta po sredini koju je stalni sudski vještak Garmaz ucrtao u svom vještvu, da ni topografski nije moguće tako prolaziti, to da nikada nije bio put, to da je bio neuređeni teren i oni da su hodali između stijena i kamenja, da su prolazili i zapadnom i istočnom stranom nekretnine a po sredini da nisu prolazili. Nadalje navodi da nema odgovora na to jesu li Đ mogli koristiti bilo koji dio te parcele zbog specifičnosti nekretnine, da su dakle prolaz koristili oni a i Đ da bi došli do svoje kuće, parcelu da su koristili i oni i Đ. Istaknuo je da su Đ svoju parcelu kupili prije nego su oni svoju i da oni to koriste prije njih, otkako su kupili svoju nekretninu.

20. U svom iskazu svjedokinja PV u bitnome navodi da su ona i njezin suprug LV imali kuću do zemljišta po kojem tužiteljica prolazi već zadnjih 40 godina i to po zemljištu kojeg je ranije bio vlasnik gospodin AV. Navodi kako se radi o šumskoj stazi po kojoj tužiteljica da prolazi na isti način već zadnjih 40 godina i po kojoj koliko ona zna ima služnost prolaza po ugovoru kako bi mogla doći do svoje kuće koja se nalazi niže prema moru. Nadalje navodi kako se radi o široj šumskoj stazi širine otprilike 4-5 metara s time da je staza u nekim dijelovima šira, a u nekim uža pa da ne može točno definirati. Nadalje navodi da po njenom saznanju tužiteljici nikada nitko nije priječio prolazak po navedenom putu, a ona da je po putu uvijek išla pješice. U odnosu na pravne temelje stjecanja služnosti prolaza navodi da zna da je postojao neki ugovor i pretpostavlja da je sklopljen sa bivšim vlasnikom AV, ali da ne zna nikakve detalje, to da bi bolje mogao znati njen suprug. Kada joj se predočila skica pristupa do parcele izrađena po vještaku Petru Garmazu navodi kako ne može točno odrediti gdje bi prolazila navedena šumska staza je nije gledala kako tužiteljica ide po njoj, a kada malo bolje razmisli ne može točno odrediti ni širinu staze te nije sigurna u navode koje je ranije iznijela vezano za širinu staze. Nadalje navodi da misli da ona osobno nije nikada prošla stazom koja je predmet postupka, njene stepenice koje idu do mora da su točno do terena tuženika te da sa svojih stepenice može vidjeti predmetnu stazu ali da je ista vijugava jer ima puno borove šume pa mora zaobilaziti stabla pa iz kojeg razloga ne može vidjeti cijelu stazu, a kada joj je predočena skica pristupa parcele navodi da se njene stepenice nalaze uz zapadni rub nekretnine tuženika u smjeru [adresa]. Nadalje navodi da tužiteljice ne može njenim stubištem doći direktno do svoje kuće. Jednako tako navodi da joj nije poznato ima li tužiteljica mogućnost prolaza do svoje kuće istočno od nekretnine tuženika te da joj nije poznato što se nalazi istočno od nekretnine tuženika.

21. U svom iskazu svjedok LV u bitnome navodi da je on prvi susjed tuženika sa zapadne strane prema [adresa] te da je suvlasnik svoje nekretnine više od 40 godina a da ju je stekao nasljeđivanjem iza oca i kupovinom od strica tako da dugi niz godina prati i upoznat je sa odnosima na njegovom zemljištu i susjednim zemljištima. Jednako tako navodi da obitelj tužiteljice kao i sama tužiteljica su nekretninom tuženika do svoje nekretnine neometano prolazili dugi niz godina, više od 40 godina, a to da prati jer on povremeno dolazi na svoju česticu gdje je sa sestrom i bratom izgradio kuću. Nadalje navodi da on nije nikada primijetio da bi tužiteljicu ili ikoga iz njene obitelji itko priječio u prolazu preko nekretnine tuženika, da se radi o utabanom šumskom putu koji da od davnina predstavlja put od starog sela do mora. Nadalje navodi da obzirom da je to put kroz šumu on da se svake godine malo mijenja kako se mijenja i šuma, a on dio tog puta da vidi sa kamenih stepenica koje se nalaze na njegovoj parceli. Kada mu se predočila skica pristupa do parcele vještaka Petra Garmaza navodi da su njegove stepenice ucrtane u skici i to uz cijeli zapadni rub kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], smjer prema [adresa], s time da za šumsku pit o kojem je govorio ne može točno locirati kako prolazi po navedenoj čestici jer to nikada nije bio predmet njegovog interesa. Istaknuo je da je predmetni šumski prolaz preko nekretnine tuženika postojao prije nego je on izgradio svoje stepenice i kuću te da obitelj ĆV nikada nije prelazila preko njegovih stepenica i zemljišta, a obitelj ĆV preko njegovog zemljišta nema direktan pristup svojoj nekretnini. Nadalje navodi da nema izravnih saznanja da bi se pravo stvarne služnosti preko nekretnine tuženika ugovorilo nekim ugovorom nego da je o tome samo nešto površno čuo. Nadalje navodi da se sa istočne strane nekretnine tuženika nalazi cesta koju su susjedi izgradili radi pristupa do svoje kuće, a navodi da ne zna niti ga to zanima može li tužiteljica tom cestom doći do svoje nekretnine. Istaknuo je da je on prolazio predmetnim šumskim putem i to kao gost gospodina AV, a i samog tuženika jer je to bio jedini put do mora i do kuće tuženika prije nego što je on izgradio svoje stepenice, a on da je svoje stepenice izgradio u periodu od zadnjih 27 godina, a možda i više. Nadalje navodi da je on zadnjih par godina obnovio kuću u [adresa] te da je manje na predmetnoj parceli tako da za unazad par godina ne može točno iskazivati o stanju terena.

22. Najprije je za istaknuti kako je prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojeg je tuženik istaknuo u tijeku postupka, navodeći da je tužiteljica samo suvlasnica ¼ dijela predmetne povlasne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a da su u sporovima o postojanju prava stvarne služnosti na nekretninama i o opsegu služnosti, ako na povlasnom ili poslužnom zemljištu ima više suvlasnika, svi oni jedinstveni i nužni suparničari, je u cijelosti neosnovan.

23. Naime, kada se služnost osniva na temelju pravnog posla i kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se optereti služnošću (članak 219. stavak 5. ZV). Nadalje, za osnivanje stvarnih i osobnih služnosti potrebna je suglasnost svih suvlasnika jer to predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja stvari (članak 41. stavak 1. ZV-a).

24. Iz navedenog proizlazi da svi suvlasnici poslužne nekretnine moraju sudjelovati u postupku kojim se utvrđuje postojanje prava stvarne služnosti na temelju pravnog posla, međutim, ZV ne propisuje da svi suvlasnici povlasne nekretnine moraju sudjelovati u predmetnom postupku, niti je odredbama ZV kojima se regulira stjecanje prava služnosti dosjelošću, propisano da svi suvlasnici povlasne nekretnine moraju izvršavati sadržaj prava služnosti.

25. U pravnoj teoriji je zauzeto shvaćanje da pojedini od suvlasnika povlasnog dobra mogu valjano ugovoriti pravo na određenu pravnu služnost, ali ne samo u svoju korist već i u korist ostalih suvlasnika, s tim da se služnost zasniva u korist nekretnine, a ne njezinih suvlasničkih dijelova (OV, Komentar Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, 1980. godina, IV, Pravo služnosti, Naša zakonitost broj 9-10, 1990. godina).

26. Zbog navedenog, a kako tužitelj ističe kao pravni osnov stjecanja prava stvarne služnosti upravo temeljem Ugovora u korist povlasne nekretnine koju je ona stekla nasljeđivanjem od oca, to je jasno kako je prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što na aktivnoj strani ne sudjeluju svi suvlasnici jedne od povlasnih nekretnina, neosnovan.

27. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je njezin pravni prednik Kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 24. listopada 1968. stekao pravo služnosti puta na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

28. Odredbom članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 46/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posljednjim Zakonom, nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

29. U vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora kojim se utvrđuje postojanje stvarne služnosti puta 1968. godine, glede pitanja stjecanja prava služnosti puta bio je na snazi Austrijski opći građanski zakonik (dalje: OGZ) primjena kojega je u vidu pravnih pravila omogućena Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), i prema kojim pravnim pravilima se stvarno pravo služnosti na nekretninama temeljem pravnog posla moglo steći upisom u javne knjige za predmete koji su bili upisani u javne knjige. U razdoblju primjene pravnih pravila OGZ sudska praksa zauzela je shvaćanje da ako se služnost izvršava, da tada to pravo postoji, neovisno o tome je li došlo do upisa služnosti u zemljišnoj knjizi ili ne.

30. Nadalje je odredbom članka 186. ZV propisano da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.U tom smislu, na pasivnoj strani, stvarna služnost je stvarnopravni teret, koji se sastoji od dužnosti svakodobnog vlasnika poslužne nekretnine da trpi izvršavanje stvarne služnosti na svojoj nekretnini ili da propušta neke radnje kojima bi u određenom smjeru promijenio postojeće stanje svoje nekretnine.

31. Odredbe ZV, konkretno članka 218. ZV propisuje da se stvarne služnosti, mogu steći na temelju pravnog posla, odluke suda i samog zakona, odnosno mogu se steći izvorno (originarno) i izvedeno (derivativno). Izvorno stjecanje služnosti je stjecanje bez suglasnosti i volje vlasnika poslužne nekretnine ili mimo njegove volje, dok je izvedeno stjecanje uz suglasnost i volju vlasnika poslužne nekretnine, u pravilu na temelju pravnog posla usmjerenog stjecanju stvarnih služnosti.

32. Temelj za osnivanje stvarne služnosti je valjani pravni posao kojem je volja ugovornih stranaka bila usmjerena na osnivanje stvarne služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari a sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nositelj prava svojom voljom.

33. Dakle kod osnivanja stvarne služnosti pravnim poslom riječ je o derivativnom konstitutivnom stjecanju prava služnosti a njen sadržaj i način izvršavanja (u korist vlasnika povlasne nekretnine), odnosno trpljenje na koje se vlasnik poslužne nekretnine obvezao definiran je tim pravnim poslom. Odredbe članka 219. stavka 4. ZV propisuju da pravni posao kojim se osniva služnost treba biti sklopljen u pismenom obliku, ako je poslužna stvar nekretnina jer se služnost osnovana temeljem pravnog posla upisuje u zemljišne knjige.

34. U okviru ZV-a pravni posao je samo pravni temelj (titulus) za osnivanje prava stvarne služnosti na nekretnini, a upis u zemljišne knjige je način stjecanja (modus acquirendi), jer sam pravni posao o osnivanju prava stvarne služnosti prema sadržaju pravnih normi ZV nema stvarnopravni, već obveznopravni karakter, dakle stvara pravne učinke između ugovornih stranaka, dok tek upisom u zemljišne knjige nastupa konstitutivni učinak osnivanja stvarne služnosti, a da se uknjižba provodi u teretnom listu (list C – čl. 24. u svezi sa čl. 18. st. 2. toč. 1. i čl. 37.) Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19; dalje: ZZK) poslužne nekretnine, tima da će se po službenoj dužnosti izvršiti zabilježba služnosti u posjednovnom listu (list A) povlasne nekretnine.

35. Prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica bi mogla steći pravo stvarne služnosti na temelju Ugovora iz 1968., kada bi se primjenjivala praksa u razdoblju važenja OGZ i bez valjanog upisa, ali uz uvjet da je ona to pravo kontinuirano izvršavala, odnosno da je to pravo iz Kupoprodajnog ugovora i konzumirano. Promatrajući predmetni Kupoprodajni ugovor iz 1968. godine kroz pravnu podlogu današnjeg ZV on bi mogao biti osnova stjecanja prava stvarne služnosti, ali ne i način stjecanja jer se pravo stvarne služnosti na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige što je u konkretnom slučaju izostalo, pa stoga tužiteljica niti ne može steći pravo predmetne služnosti na temelju pravnog posla.

35.1. Jednako tako, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica ne može na ugovorenoj trasi stvarnu služnost prolaska pješice steći niti na drugi zakonom predviđen način, budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se tužiteljica nikada nije koristila ugovorenom trasom, već da bi se eventualno koristila dijelom parcele koji nije predviđen Kupoprodajnim ugovorom, nadalje da se na ugovorom predviđenom pojasu služnosti nalazi raslinje u vidu borove šume, česmine i lovora, da na dijelu koji je predviđen ugovorom nema tragova prolaza i slično, a sama i tužiteljica ističe kako zbog konfiguracije terena, odnosno zbog postojanja prirodne kamene gromade položene na trasi ugovorene služnosti, tužiteljica i njezina obitelj bi prolazile trasom položenom istočnije od ugovorene trase služnosti. Osim toga iz iskaza svjedoka i parničnih stranaka sud je utvrdio da se tužiteljica i njezina obitelj koriste vijugavim šumskim putem da bi došli do svoje nekretnine, a to svakako nije ugovorena trasa puta koju je sudski vještak na skici lica mjesta jasno prikazao, svjedok koji je prodao nekretnine parničnim strankama u svom iskazu navodi da u Kupoprodajnom ugovoru nije definirano gdje tužiteljica može prolaziti već da može prolaziti gdje želi, što nije životno ni logično. Jednako tako i u pravomoćnom okončanom postupku je utvrđeno da put kojim se tužiteljica koristi nije identičan putu kojeg su njezini prednici Kupoprodajnim ugovorom ugovorili, odnosno da bi služnost ugovorena tim Kupoprodajnim ugovorom bila trasa koja se nalazi uz sami zapadni rub poslužne nekretnine i u točnom omjeru kojeg je na skici nalaza i mišljenja prikazao vještak geodetske struke, dok je put kojim se povremeno koristi za pristup nekretnine šumski vijugavi put koji ide sredinom parcele tuženika, a što je sud zaključio i iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljičinih navoda, a na takav zaključak upućuje i činjenica isticanja podrednog tužbenog zahtjeva, kojeg sud nije dopustio. Konačno i sama tužiteljica u pravomoćno okončanom postupku u svom iskazu navodi da se putem po Ugovoru nisu koristili zbog konfiguracije terena, a da nisu mogli vršiti intervencije u tuđu nekretninu, a što potvrđuje i u ovom postupku svojim podnescima, dok u kontradiktornom iskazu danim pred ovim sudom tvrdi kako se nisu nikada prestali koristiti ugovorenom trasom služnosti.

36. Primjenjujući na ovako utvrđeno činjenično stanje pravna pravila iz paragrafa 472.-530. OGZ, kao i ZV, ovaj sud zaključuje da se tužiteljica i njezina obitelj nikada nisu koristili ugovorenom trasom služnosti već drugom trasom koja nije predmet Ugovora, s obzirom na to da tužiteljica nije stekla pravo služnosti utuženom trasom na temelju pravnog posla, a niti na Zakonom drugi predviđeni način, tada se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje da postoji stvarna služnost niti na ovlast da se upiše u zemljišnim knjigama ta stvarna služnost. Stoga je trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno odlučiti kao pod točkom I izreke.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da je tuženik u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada cjelokupan trošak postupka.

38. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,36 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

39. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- naknada sukladno odredbi (Tbr. 7/2 Tarife) u iznosu od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 28. veljače 2019. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 8. svibnja 2019. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 5. rujna 2019. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 1. rujna 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 28. listopada 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 23. veljače 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 15. studenoga 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 1. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 13. studenoga 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 1. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 11. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- sastav podneska od 25. siječnja 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

- sastav podneska od 5. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr 7/2 Tarife),

40. Dakle tuženiku je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 1.800,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tuženiku valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (450,00 eura). Dakle tuženiku s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 2.250,00 eura. Na dosuđeni trošak, tuženiku ne pripadaju zatezne kamate budući ih nije sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP zatražio.

41. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan imajući na umu da na ročište od 29. lipnja 2022. tuženik nije pristupio, a u postupku nije održano ročište na dan 10. prosinca 2024. kako je to u zahtjevu za naknadu troškova zatraženo. Jednako tako tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristojbe naznačen kao "sudska pristojba tužbe, žalbe i presude" jer mu taj trošak ne pripada, a osim toga nikada nije ni pozivan na plaćanje istog.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 23. srpnja 2025.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.