Poslovni broj: P-183/2022-23
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv 1.tuženice TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2.tuženika JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 1.srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tuženika, odlukom objavljenom 23. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojim je isti zatražio da sud proglasi nedopuštenom ovrhu koja se vodi kod ovog suda pod br. Ovr Ob-18/2021 na nekretnini koja je bila u vlasništvu tužitelja upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] (raniji zk. ul. [broj ZK uloška]).
Obrazloženje
1. Tužitelj je 7. ožujka 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju su tuženici protiv njega pokrenuli na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude, a koja se ovrha vodi kod ovog suda pod br. Ovr Ob- 18/2021. Iz tužbe u bitnom proizlazi da je ovrha pokrenuta protiv tužitelja od strane njegovo dvoje maloljetne djece zbog neplaćanja iznosa dužnog uzdržavanja koje je tužitelj u obvezi plaćati sukladno pravomoćnoj presudi za svoje dvoje tada maloljetne djece. Tužitelj smatra da je ovrha nepotrebna iz razloga što je on voljan svoju nekretninu prepisati na tuženike.
2. U odgovoru na tužbu, tuženici su se usprotivili tužbi, smatrajući prije svega da je ista usmjerena na odugovlačenje ovršnog postupka. Također su naglasili da su ovrhu bili primorali pokrenuti na nekretnini tužitelja jer isti nije doprinosio za uzdržavanje tuženika, a s obzirom da je nemoguće provesti ovrhu na njegovim novčanim primanjima koja isti niti ne ostvaruje, pokrenuli su ovrhu na nekretnini.
3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim ovrha koja se vodi na nekretnini tužitelja pred ovim sudom u predmetu Ovr Ob-18/2021 radi naplate tražbine tuženika po osnovi zakonskog uzdržavanja.
5. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju te je iz predmeta Ovr Ob-18/21 izvršio uvid u: prijedlog za ovrhu s pripadajućom dokumentacijom te rješenje o ovrsi na str. 1-21, zatim, izvršio je uvid u žalbu ovdje tužitelja na str. 29-32, u rješenje Županijskog suda u Splitu na str. 61-64, u rješenje - upućivanje u parnicu na str. 70-73, potom u podnesak ovdje tužitelja na str. 113-115 spisa, u Ugovor u ustupu i prijenosu prava i tražbina na str. 152-155, u presudu na str. 156-161 spisa, u rješenje o dosudi na str. 217-229, u zaključak o predaji na str. 232-234, te u rješenje z.k. odjela na str. 235-236 spisa.
6. Iz materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:
-da je tužitelj upućen u parnicu rješenjem ovršnog suda br. Ovr Ob-18/2021-19 od 16.veljače 2022., radi dokazivanja činjenica koje se odnose na to da u ovršnom predmetu ovrhovoditelji, u ovom predmetu tuženici, nisu bili ovlašteni tražiti ovrhu na njegovoj nekretnini,
-da je u međuvremenu u ovršnom postupku u predmetu Ovr Ob-18/2021 prodana nekretnina, ovdje tužitelja, ovrhovoditelju JO (2. tuženiku u ovom predmetu) te je istome predmetna nekretnina dosuđena rješenjem Ovr Ob- 18/2021-48 od 16. siječnja 2024. koje je postalo pravomoćno 12. ožujka 2024. te je nastavno JO sada upisan kao vlasnik 1/1 na predmetnoj nekretnini,
-da su ovdje 1.tuženik TO i 2. tuženik JO **.**.2023. sklopili Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina koji je ovjeren kod javnog bilježnika Dijane Javorović iz [adresa] pod br. OV-2305/2023, a kojim ugovorom je 1.tuženica TO svoje potraživanje prema ovdje tužitelju s osnove zakonskog uzdržavanja prenijela 2.tuženiku JO.
7. Svu pročitanu dokumentaciju, iz koje su utvrđene naprijed navedene činjenice, sud smatra vjerodostojnom i istinitom, jer je ista sačinjena od strane suda za vrijeme trajanja ranijih sudskih postupaka između istih stranaka.
8. Iz čl. 50.st.7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), proizlaze razlozi za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi koju ovršenik može isticati u svojoj žalbi ako ih nije mogao istaći u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava, s tim da je u tome slučaju ako ovrhovoditelj ospori te razloge ovršni sud dužan prema čl. 52. st. 2. OZ-a uputiti ovršenika da te razloge dokazuje u parnici.
9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP), Sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan.
10. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je u međuvremenu u ovršnom postupku 2.tuženik JO stekao nekretninu tužitelja jer je istu u svojstvu ovrhovoditelja kupio na javnoj dražbi, a sve radi namirenja svog potraživanja koje ima prema tužitelju. U konkretnom slučaju, riječ je o potraživanju s osnove zakonskog uzdržavanja koje je tužitelj bio dužan plaćati za svoje dvoje djece po pravomoćnoj sudskoj odluci, s tim da su se ta djeca u međuvremenu dogovorila međusobno, nakon što su postala punoljetna, pa je 1.tuženica TO, svoj dio potraživanja prema tužitelju prenijela ustupom na 2.tuženika ŽO. U takvim okolnostima i više je nego očito da je ovršni postupak proveden zakonito, jer se ovdje tužitelj, u ovršnom postupku ovršenik, nije niti žalio na rješenje o dosudi pa je isto postalo pravomoćno. Dakle, u međuvremenu je u ovršnom postupku u stvari ispoštovana volja i želja tužitelja koju je i naveo u svojoj tužbi, a prema kojoj je imao namjeru predmetnu nekretninu prepisati tuženicima kao naknadu za to što nije doprinosio za njihovo uzdržavanje. Slijedom svega navedenog, nesporno proizlazi da ne postoji niti jedan razlog koji bi bio propisan čl. 52. st. 1. točkom 7. OZ-a za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa je odlučeno kao u izreci.
11. Stranke nisu tražile nikakve troškove postupka pa stoga o istima nije ni odlučivano.
12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Valpovo, 23. srpnja 2025.
SUDAC
GORAN JOKIĆ
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćnici tužitelja
2.Tuženiku
