Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-88/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402, zastupanog po z.z. ŠPO, a ona po punomoćnici Tamari Košanski, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić & Vedran Barišić iz Koprivnice, radi isplate, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 11. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i njegovog punomoćnika, te objavljene presude dana 23. srpnja 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz Koprivnice poslovni broj UPP/OS-Ovrv-451/2024 (sudski predmet Ovrv-2711/2024) od 25. lipnja 2024. kojim se tuženiku HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže da tužitelju ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402, isplati iznos od 723,63 € (slovima: sedamstodvadesettrieuraišezdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 79,88 € (slovima: sedamdesetdeveteuraiosamdesetosamcenti) od 8. veljače 2024. pa do isplate,

- na iznos od 643,75 € (slovima: šestočetrdesettrieiraisedamdesetpetcenti) od 8. ožujka 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Platni nalog iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz Koprivnice poslovni broj UPP/OS-Ovrv-451/2024 (sudski predmet Ovrv-2711/2024) od 25. lipnja 2024., ukida se u dijelu u kojem je tuženiku HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402,

isplati

iznos

od

469,33

€

(slovima: četiristošezdesetdeveteuraitridesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 407,58 € (slovima: četiristosedameuraipedesetosamcenti) od 19. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 61,75 €

(slovima: šezdesetjedaneuroisedamdesetpetcenti) od 8. ožujka 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 398,89 € (slovima: tristodevedesetosameuraiosamdesetdevetcenti), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj dana 24. svibnja 2024. podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika radi isplate novčanog iznosa od 1.192,96 € sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 79,88 € od 8. veljače 2024. do isplate, na iznos od 407,58 € od 19. veljače 2024. do isplate te na iznos od 705,50 € od 8. ožujka 2024. do isplate.

2. Javni bilježnik Nikola Bakrač kao povjerenik suda po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja dana 25. lipnja 2024. donio je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-451/202 (sudski predmet Ovrv- 2711/2024) kojim je usvojio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik kao ovršenik, podnio je pravodobni prigovor kojim je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio u cijelosti navodeći da tražbina ovrhovoditelja nema osnovu.

3.1. Tuženik kao ovršenik, nadalje u prigovoru navodi, da je između njega i tužitelja kao ovrhovoditelja dana 1. siječnja 2024. sklopljen Ugovor o najmu vozila marke Volkswagen, model UP, reg. oznake [registarska oznaka], za cijenu najma u iznosu od 515,00 € uvećano za pripadajući PDV, radi korištenja vozila do dana 19. siječnja 2024. Ugovorenu cijenu najma ovršenik je na ruke, u gotovini, platio ovrhovoditelju u trenutku preuzimanja vozila dana 1. siječnja 2024. u 10:30 sati. Za najam vozila temeljen Ugovora o najmu, unatoč isplaćenoj cijeni najma u gotovome, ovrhovoditelj nikada nije izdao račun ovršeniku, a primitak gotovog novca u iznosu od 515,00 € uvećano za PDV ovrhovoditelj je u pisanoj komunikaciji sa ovršenikom poricao.

3.2. Ovrhovoditelj, umjesto izdavanja računa usklađenog sa Ugovorom o najmu vozila kojim je cijena najma ugovorena u iznosu od 515,00 € uvećano za PDV, naknadno izrađuje i uz prijedlog za ovrhu prilaže "vjerodostojnu ispravu redni broj 3", označenu kao Račun 3/1/1 od 26. veljače 2024. na iznos od 705,50 €, koji račun ovrhovoditelj nikada nije predao niti dostavio ovršeniku, a koji račun nije usklađen s odredbom čl. 3. Ugovora o najmu vozila.

3.3. Usmenim ugovorom, sklopljenim između strana, trajanje najma vozila produljeno je do 3. veljače 2024., a ovrhovoditelj je za to produljenje najma vozila ovršeniku ispostavio račun – otpremnicu broj 4/1/2 od 28. siječnja 2024. na iznos od 270,00 €, kojega ovrhovoditelj kao "vjerodostojnu ispravu broj 1" prilaže uz prijedlog za ovrhu, a potražuje iznos dijela tog računa od 79,88 €, te račun broj 2/1/2 od 20. siječnja 2024. na iznos od 259,35 €. Oba navedena računa ovršenik je podmirio u cijelosti.

3.4. Ovršenik nadalje navodi da je prijeboj u iznosu od 79,88 € izvršio temeljem podmirenih troškova servisa unajmljenog vozila u Njemačkoj u iznosu od 72,99 € i troška kupnje nedostajućih žaruljica u vrijednosti od 2,00 € i 5,59 €, što je sveukupno 79,88 €, o čemu je ovršenik stavio napomenu na doznaci o izvršenju plaćanja, te o čemu je ovrhovoditelja obavijestio putem punomoćnika.

3.5. Dakle, ovršenik je sve što je ugovoreno pisanim Ugovorom o najmu vozila, kao i ono što je ugovoreno usmenim ugovorom o produljenju trajanja najma, platio ovrhovoditelju i ništa mu ne duguje.

3.6. Ovrhovoditelj od ovršenika traži, temeljem "vjerodostojne isprave redni broj 2" – računa 6/1/2, na iznos od 407,58 €, plaćanje tog iznosa radi "prekoračenja kilometara po najmu". Niti pisanim Ugovorom o najmu vozila, niti usmenim ugovorom kojim je trajanje najma produljeno, nije među stranama ugovoreno, da će ovršenik kao najmoprimac, pored naknade za najam vozila, plaćati još i dodatnu naknadu za nekakvo "prekoračenje kilometara", u iznosu od 0,14 € po "prekoračenom" kilometru. Naprotiv, u pisanom Ugovoru o najmu vozila uopće nema odredbe o cijeni kilometara, redovnog ili "prekoračenog", već se radi o ugovaranju najma vozila po danu trajanja najma, a što je vidljivo i iz ostalih računa ovrhovoditelja izdanih ovršeniku, koji je ovršenik uredno podmirio, vjerujući kako je time podmirio cijelu ugovornu obvezu. Stoga tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 407,58 € nema osnovu, nije među stranama ugovorena dodatna naknada pored one ugovorene po danu najma i zbog navedenoga tu tražbinu ovršenik osporava, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine.

4. Pravomoćnim Rješenjem ovog suda broj Povrv-88/2024-16 od 11. studenoga 2024. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikole Bakrača broj UPP/OS-Ovrv-451/202 (sudski predmet Ovrv- 2711/2024) od 25. lipnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti u parnici.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su račun- otpremnica 4/1/2 od 28. siječnja 2024. (list 9), račun-otpremnica 6/1/2 od 8. veljače 2024. (list 10), račun 3/1/1 od 26. veljače 2024. (list 11), prigovor ovršenika od 4. rujna 2024., Ugovor o najmu vozila od 1. siječnja 2024. (listovi 39-40), račun- otpremnica 2/1/2 (list 41), dokaz o prijenosu sredstava s računa tuženika na račun tužitelja, te račun servisa vozila i računa za žaruljice (list 42-43, te od 45-47), dopis od 26. veljače 2024. (list 44), stanje vozila i prijeđenih kilometara prije predaje u najam i nakon najma vozila, Ugovor o najmu vozila od 1. siječnja 2024. (listovi 57- 58), fotografija kilometraže vozila na dan 1. siječnja 2024. i nakon povrata vozila od strane tuženika sa prepiskom stranaka (listovi 59-63), prepiske stranaka na okolnost dostave računa tuženiku (listovi 63-66), račun kupaca od 24. svibnja 2024. (list 67), kartice kupaca od 24. svibnja 2024. (list 68), kartice partnera od 24. svibnja 2024. (list 69), te dokaza na listovima 80-81, prilog-izvornik ugovora o najmu kojeg je dostavio u spis tuženik (listovi 99-100), Ugovor o najmu vozila koji je dostavio u spis tužitelj (listovi 102-103), te izvornik ugovora o najmu vozila s lista 102-103, iskaz tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja, te iskaz svjedoka AP. Sud nije provodio dokaz saslušanjem HPO, zakonske zastupnice tužitelja jer je na ročištu 11. lipnja 2025. povučen navedeni dokazni prijedlog tužitelja, te isto tako nije provodio dokazni prijedlog tuženika za provođenje grafološkog vještačenja jer je navedeni dokazni prijedlog tuženik povukao navodeći da iz iskaza svjedoka AP proizlazi da je svjedok sam mijenjao odredbu ugovora, a bez sudjelovanja tuženika.

6. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

8. Odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana, od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu u kojem je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Odredbom istog zakonskog članka st. 7. propisano je da je u ovoj vrsti postupka tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. ovog članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Na navedeno stranke su upozorene rješenjem suda broj Povrv-88/2024-16 od 11. studenoga 2024., a sukladno odredbi čl. 461.a st. 8. ZPP-a.

9. Slijedom navedene zakonske odredbe sud je odbio provođenje dokaznog prijedloga tuženika da se pročita Zapisnik o vještačenju i Nalaz stalnog sudskog vještaka za rukopise Zvonimira Čorića, a koji Nalaz i mišljenje je tuženik je dostavio sudu i predložio kao dokaz 24. veljače 2025., što je izvan propisanog roka, s obzirom da je tuženik podnesak tužitelja dostavljen sukladno čl. 461.a st. 7. ZPP-a primio 29. studenoga 2024. te se na isti očitovao 13. prosinca 2024. pisanim podneskom u kojem nije predložio provođenje predmetnog dokaza. Kako se ne radi o novom dokazu kojega tuženik nije mogao iznijeti bez svoje krivnje ranije, odlučeno je da se isti neće uzeti u obzir, a sukladno odredbi čl. 461.a st. 10. ZPP-a.

10. Tužitelj u podnesku od 26. studenoga 2024. navodi da su tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac, sklopili Ugovor o najmu vozila od 1. siječnja 2024. Predmetnim ugovorom je ugovoren najam osobnog vozila marke Volkswagen, model UP, reg. oznake [registarska oznaka], boja: bijela, i to za period od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024., s najamninom za navedeni period u iznosu od 515,00 € + pdv. Čl. 3. predmetnog ugovora je ugovoreno i „Maksimalno dopušteno 2.000km. Svaki naredni 0,14e+PDV“. Tuženik je uz prigovor na rješenje o ovrsi dostavio primjerak Ugovora o najmu vozila od 1. siječnja 2024., koji nije ovjeren od strane najmodavca (nema pečata najmodavca), niti je jasno vidljiv potpis najmoprimca. Tužitelj u prilogu dostavlja Ugovor o najmu vozila od 1. siječnja 2024., koji je ovjeren od strane najmodavca i potpisan od strane najmoprimca i koji je dakle, važeći ugovor, a u kojem je u čl. 3. jasno navedena odredba o dopuštenim kilometrima i visini naknade koja se plaća za svaki prekoračeni kilometar. Dakle, tužitelj osporava da bi stranke sklopile ugovor o najmu vozila koji je priložio tuženik (ovršenik) uz svoj prigovor na rješenje o ovrsi.

10.1. Tužitelj osporava da bi tuženik tužitelju dana 1. siječnja 2024. u gotovini platio ugovorenu cijenu najma od 515,00 € te PDV jer za isto ne dostavlja dokaz, niti predlaže dokazne prijedloge. Tužitelj kao pravna osoba posluje isključivo na način da prima uplate na transakcijski račun, a ne gotovinski.

10.2. Račun tužitelja broj 3/1/1 od 26. veljače 2024. (dostavljen uz prijedlog za rješenje o ovrsi) odnosi se na ugovorenu cijenu najma za period od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. i na doplatu za kasko osiguranje vozila (kako je naznačeno na računu). Obvezu doplate za kasko osiguranje vozila su stranke ugovorile usmeno. Tuženik (ovršenik) nije platio račun broj 3/1/1 od 26.02.2024. niti djelomično.

10.3. Stranke su višekratnim usmenim dogovorima produljile trajanje najma sve do 3. veljače 2024. i to prema istim uvjetima kako je prvotno ugovoreno pisanim ugovorom. Račun tužitelja broj 4/1/2 od 28. siječnja 2024. (dostavljen uz prijedlog za rješenje o ovrsi) odnosi se na ugovorenu cijenu najma za period od 27. siječnja 2024. do 3. veljače 2024. i na doplatu za kasko osiguranje vozila. Tuženik (ovršenik) je 19. ožujka 2024. po računu broj 4/1/2 od 28. siječnja 2024. platio tužitelju iznos od 190,12 €, tako da tužitelj potražuje preostali dio u iznosu od 79,88 €.

10.4. Tuženik navodi da bi za iznos od 79,88 € bio učinjen prijeboj potraživanja stranaka, što tužitelj osporava. Tuženiku je u najam predano potpuno ispravno vozilo koje je bilo na servisu mjesec dana prije predmetnog najma i koje je imalo rezervne nove žarulje. Tuženik tužitelja nije obavijestio ni o kakvom kvaru vozila, tako da tužitelju niti nije poznato o kakvom se navodnom kvaru radilo. Osporava se da bi bilo potrebno obavljati kakav servis na vozilu za vrijeme najma, kao i da bi bilo potrebno učiniti zamjenu žaruljica ili bilo kakvih potrošnih dijelova. Račun u iznosu od 72,29 € koji tuženik prilaže (na kojem je rukom naznačeno da se radi o računu za popravak osigurača), račun u iznosu od 33,09 € i u iznosu od 2,99 €, koje je tuženik priložio, nisu prevedeni na hrvatski jezik po ovlaštenom tumaču, tako da se tužitelj na iste niti ne može očitovati, jer mu zasada nije poznato niti razvidno na što se točno odnose računi, da li se uopće odnose na predmetno vozilo. Tuženik je dostavio nalog za prijenos sredstava od 19. ožujka 2024. na iznos od 259,35 €. Navedena uplata koju tužitelj ne osporava nema nikakve veze s predmetna tri računa po kojima je tužitelj zatražio donošenje rješenja o ovrsi.

10.5. Naime, tuženiku su osim predmetna tri računa, izdani i drugi računi, pa tako i račun broj 2/1/2 od 20. siječnja 2024. koji se odnosi na najam vozila za period od 19. siječnja do 26. siječnja 2024., u iznosu od 259,35 €, koji je plaćen u cijelosti. Račun tužitelja broj 6/1/2 od 08. veljače 2024. (dostavljen uz prijedlog za rješenje o ovrsi) odnosi se na naknadu za prekoračenje kilometara za vrijeme trajanja najma. Tuženik je za ukupno vrijeme trajanja najma vozila bio ovlašten prijeći ukupno 4.000 km, dok je isti vozilom prošao ukupno 6.329 km. Razvidno je iz fotografija koje se dostavljaju u prilogu da je vozilo tuženiku dana 1. siječnja 2024. predano sa 76.440 km, dok ga je tuženik vratio sa prijeđenih 82.769 km. Tako da je tužitelj sukladno ugovornoj odredbi iz čl. 3. Ugovora o najmu vozila od 1. siječnja 2024., a koja odredba se prema usmenom dogovoru primjenjivala na cijeli period najma koji je usmeno produživan, osnovano tuženiku zaračunao naknadu od 0,14 € po prekoračenom kilometru te PDV na navedeni iznos.

10.6. Svi su računi dostavljeni ovršeniku te ih je isti obećavao platiti. Tuženik je čak tužitelju dostavio ispravu za koju je tvrdio da predstavlja potvrdu o plaćanju iznosa od 270,00 € po računu broj 4/1/2 od 28. siječnja 2024., a koja uplata da bi bila izvršena 2. veljače 2024. Takva uplata nikada nije izvršena, već je tuženik tek 19. ožujka 2024. platio iznos od 190,12 €, kako je to već ranije navedeno.

11. U podnesku od 13. prosinca 2024. tuženik navodi da je tužitelj uz podnesak od 26. studenog 2024. priložio ispravu koju naziva ugovorom o najmu vozila od 01.01.2024., koja isprava to nije, jer je preinačena u odnosu na izvornik Ugovora o najmu vozila od 1.01.2024., potpisanog u dva primjerka od strane tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca. Ugovor o najmu vozila od 1.01.2024. sastavljao je tužitelj, ugovor je ispisan na njegovom računalu i ispisan je u dva istovjetna primjerka, kao što to piše u članku 10. Ugovora, na njegovoj drugoj strani. Iako je preslika koju tužitelj naziva ugovorom o najmu vozila od 1.01.2024. loša i teško čitljiva, lako je uočljiva preinaka koju je tužitelj „izveo“ na prvoj stranici, u članku 3., i to tako, što je dodao inače u izvorniku Ugovora o najmu vozila od 1.01.2024. koju posjeduje tuženik, odredbu koja glasi: „Maksimalno dopušteno 2.000 km. Svaki naredni 0,14e + PDV“. Kao što to svjedoči preslika izvornika Ugovora o najmu vozila od 1.01.2024., u izvorniku te odredbe nema, jer ona među stranama nije ugovorena i zbog toga niti nije mogla biti sastavni dio pisanoga ugovora. Tužitelj je, očito, za potrebe ovoga postupka, a radi dokazivanja svoje ničim potkrijepljene tvrdnje da su se ugovorne strane dogovorile o plaćanju dodatne naknade po prijeđenom kilometru, „rasklamao“ svoj izvorni primjerak Ugovora o najmu vozila od 1.01.2024., na svojem računalu na kojem je izvornik Ugovora i sastavljen, isprintao novu prvu stranicu s umetnutim tekstom navedenim u točki 6. ovoga podneska, zatim je tu prvu stranicu iznova „zaklamao“ za svoj primjerak druge stranice izvornog Ugovora i tako preinačenu ispravu uporabio pred sudom kao da se radi o pravom ispravi. Da je tužitelj „rasklamavao“ dvije stranice Ugovora vidi se već iz njegove loše fotokopije, jer je „klam“ u gornjem lijevom uglu očito prelomljen, a vide se i tragovi rupica na papiru. Tako nešto sigurno će se jasno vidjeti i iz izvornog primjerka onoga što tužitelj naziva ugovorom o najmu vozila od 1.01.2024., a što je priloženo uz podnesak od 26. studenog 2024.

11.1. Tuženik nadalje u podnesku navodi kako niti usmeno, a niti pisanim putem, samim Ugovorom o najmu vozila od 1.01.2024., niti bilo kakvim drugim naknadnim pisanim sporazumom među stranama nije ugovorena obveza tuženika na plaćanje naknade po prijeđenom kilometru unajmljenog vozila, stoga tražbina tužitelja prema tuženiku za „kilometražu“, zaračunata neosnovanim računom označenim kao 6/1/2, u iznosu od 407,58 EUR, nema osnovu.

11.2. Tužitelj poriče navod tuženika iz njegovog prigovora protiv rješenja o ovrsi od 3. rujna 2024. o tome, da je tuženik, na ruke ovlaštene osobe tužitelja, platio u gotovini iznos od 515,00 EUR uvećano za PDV kod preuzimanja vozila. Takvo poricanje tužitelja nema osnovu, jer prema (očito nespornoj) odredbi Ugovora o najmu vozila od 1.01.2024., sadržanoj u stavku 3. Ugovora, „najamnina se obračunava se po preuzimanu vozila za period od devetnaest dana, točnije do 19.01.2024. Najmoprimac se obvezuje uplatit najam odmah po primitku vozila.“ Dakle, kao što je to inače uobičajeno u ovoj vrsti pravnih poslova, najamnina za vozilo plaća se „odmah po primitku vozila“, inače najmodavac ne bi predao vozilo najmoprimcu da mu najamnina prije toga nije plaćena. Slijedi, da je tuženik vozilo preuzeo, a tužitelj mu ga je predao, tek nakon što mu je tuženik kao najmoprimac platio ugovorenu najamninu od 515,00 eur uvećano za pdv.

11.3. Tuženik je putem punomoćnika dopisom od 26. veljače 2024. zatražio, među ostalim, od tužitelja, da mu ispostavi račun za plaćenu najamninu od 515,00 eura uvećano kasko i za PDV, koji račun tužitelj šalje tuženiku tek nakon primitka toga dopisa, ali, propušta na računu naznačiti da je isti plaćen, već taj naknadno ispostavljeni račun prilaže uz prijedlog za ovrhu, kao da plaćanja nije bilo, a svakako je plaćanja navedenog iznosa moralo biti, jer inače tužitelj ne bi tuženiku predao vozilo na korištenje a da tek nakon gotovo dva mjeseca zahtijeva plaćanje i ispostavlja račun za početni period najma.

11.4. Prije potpisivanja Ugovora o najmu vozila od 1.01.2024., strane su putem sms- poruka utanačile uvjete najma, pa među ostalim, tužitelj na upit tuženika o tome kada se plaća najam odgovara „znači 564,40 eur pripremiš“, što tuženik poštuje i pri preuzimanju vozila taj iznos plaća tužitelju.

11.5. Tuženik je račun za početni period najma od 1.01. do 19.01.2024. primio od tužitelja 26. veljače 2024., iako je tužitelj tuženika putem sms poruka od od 12. veljače 2024. obavijestio da su "3 računa otvorena", i to na 259,00 eura, 270 eura i 407 eura, dakle, tužitelj ne navodi dana 12. veljače 2024., da bi mu tuženik dugovao ugovorenih 515,00 eur uvećano za pdv i kasko. To je dodatno dokaz o tome, da je račun br. 3/1/1, priložen uz prijedlog za ovrhu, izdan 26. veljače 2024. s dospijećem 7.3.2024. samo za potrebe ovoga postupka, te da se ne radi o računu za valjano zasnovanu tražbinu, s obzirom da tražbine nema, jer je ona podmirena pri preuzimanju vozila.

12. Čitanjem računa – otpremnice 4/1/2 od 28. siječnja 2024. utvrđeno je da je isti izdan za najam osobnog automobila, na iznos od 270,00 € (216,00 €+ PDV 54,00 €) sa rokom dospijeća 7. veljače 2024. (list 9 spisa). Na računu se navodi da je 19. ožujka 2024. plaćeno 190,12 €.

13. Čitanjem računa – otpremnice 6/1/2 od 8. veljače 2024. utvrđeno je da je isti izdan za prekoračene kilometre po najmu vozila na iznos od 407,58 € (326,06 €+ PDV 81,52 €) sa rokom dospijeća 18. veljače 2024. (list 10 spisa).

14. Čitanjem računa 3/1/1 od 26. veljače 2024. utvrđeno je da je isti izdan za najam vozila, osobnog vozila VW UP, za period najma od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. na iznos od 705,50 € (564,40 €+ PDV 141,10 €) sa rokom dospijeća 7. ožujka 2024. (list 11 spisa). Račun sadrži napomenu da je doplata za kasko osiguranje uključena u cijenu najma vozila.

15. Čitanjem računa – otpremnice 2/1/2 od 20. siječnja 2024. utvrđeno je da je isti izdan za najam osobnog automobila na iznos od 259,35 € (207,48 €+ PDV 51,87 €) sa rokom dospijeća 30. siječnja 2024. (list 41 spisa).

16. Tuženik je priložio dva računa na njemačkom jeziku (list 45 i 47) te račun na slovenskom jeziku (list 46) navodeći da se radi o računima s osnova plaćanja mehaničara i kupnje lampica za automobil. Kako se radi o podnescima koji su na stranim jezicima, a tuženik u spis nije dostavio ovjerene prijevode istih na hrvatski jezik isti su protivni članku 104. ZPP-a i nisu razmatrani kao dokaz u ovom postupku jer nisu razumljivi sudu.

17. Tužitelj je u spis priložio Ugovor o najmu vozila od 1. siječnja 2024. (list 103a spisa) potpisanom po tužitelju kao najmodavcu i tuženiku kao najmoprimcu, a kojim se ugovara najam osobnog vozila marke VW, model UP, reg. oznake [registarska oznaka] bijele boje. Čl. 2. ugovoreno je da je najmodavac suglasan da će vozilo koristiti u privatne svrhe za vožnju u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Čl. 3. Ugovora ugovorene strane utvrđuju da najamnina za korištenje vozila iz čl. 1. Ugovora iznosi 515,00 eur + PDV za korištenje do 19. 01. 2024. Maksimalno dopušteno 2.000 km. Svaki naredni 0,14 e+ PDV. Najam počinje 01.01.2024 godine u 10:30 h. Najamnina se obračunava po preuzimanju vozila za period od 19 dana, točnije do 19.01.2024 godine. Najmoprimac se obavezuje uplatiti najam odmah po primitku vozila.

18. U odnosu na sadržaj Ugovora o najmu vozila kojega je u spis predao tužitelj tuženik je prigovorio navodeći da se radi o prepravljenom dokumentu pa je tako tuženik priložio u spis Ugovor o najmu vozila od 1. siječnja 2024. (list 99 – 100 spisa) navodeći da je razlika između Ugovora o najmu vozila kojega je predao tužitelj i tuženik u čl. 3. Ugovora o najmu jer Ugovor o najmu vozila kojim raspolaže tuženik u čl. 3. propisuje da ugovorne strane utvrđuju da najamnina za korištenje vozila iz čl. 1. Ugovora iznosi 515,00 EUR + PDV za korištenje do 19.01.2024. Najam počinje 01.01.2024 godine u 10:30 h. Slijedom navedenog proizlazi da Ugovor o najmu vozila kojega je predao sudu tuženik ne sadrži odredbe ugovora u kojima se navodi: "Maksimalno dopušteno 2.000 km. Svaki naredni 0,14 e+ PDV. Najam počinje 01.01.2024 godine u 10:30 h. Najamnina se obračunava po preuzimanju vozila za period od 19 dana, točnije do 19.01.2024 godine. Najmoprimac se obavezuje uplatiti najam odmah po primitku vozila".

19. U svome iskazu tuženik ŠP naveo je da je sa tužiteljem zaključio Ugovor o najmu vozila 1. siječnja 2024. Dana 31. prosinca 2023. putem telefona komunicirao je sa AP jer mu je trebao najam automobila, s obzirom da mu je sin već 2. siječnja 2024. morao biti na poslu u Njemačkoj, a njegov automobil ostao u je u kvaru. Navodi da je znao za AP i za firmu Argon-Sport jer je ranije jednom od tužitelja uzeo vozilo u najam. Odlučio se za najam vozila marke VW UP, jer se radi o malom vozilu koje mu je bilo dovoljno za prijevoz u Njemačku. Dana 1. siječnja 2024. oko 10:00 sati ujutro AP došao je kod njega sa svojim automobilom, te su zajedno otišli do automobila kojeg je uzeo u najam, kako bi ga pogledao. AP mu je tada na ulici kod automobila pokazao, odnosno predao ugovor koji je bio popunjen i on ga je samo potpisao. Naime, putem poruke poslao mu je podatke koje je trebao za popunjavanje ugovora još 31. prosinca 2023. I rekao mu je da mu automobil treba na dva tjedna jer pretpostavlja da će kroz to vrijeme njegov automobil biti gotov, pa će ga podići kada dođe u Hrvatsku. Navodi da je zaposlen u Fochheimu u Njemačkoj i tamo živi, a u Koprivnicu dolazi jednom mjesečno. Ugovor je prije potpisivanja pročitao i ono što su se telefonski dogovorili, to je u njemu i pisalo, tako da je s njime bio i suglasan. Navodi da nije sporno da su ugovorili najamninu u iznosu od 515,00 € sa PDV-om za korištenje do 19. siječnja 2024. Kako mu je automobil trebao duže, nazvao je AP nekoliko dana prije isteka ovog ugovora i rekao mu da mu automobil treba još za daljnjih tjedan dana, na što je on pristao i rekao da će ispostaviti račun. Navodi da je platio najam automobila koji se odnosio na vrijeme od 1. siječnja do 19. siječnja 2024. i to na način da je AP, onog dana kada je preuzimao automobil, na ruke dao šest novčanica po 100,00 €, a kako isti nije imao sitan novac on je razmijenio novčanicu od 100,00 € na benzinskoj pumpi te mu predao iznos od 85,00 €, dok je iznos od 15,00 € zadržao, a kako je to predložio svjedok. Navodi da nije ni mogao dobiti ključ od automobila, odnosno on mu je predao ključ nakon što mu je platio. Navodi da je time platio tužitelju iznos od 585,00 €. Tužitelj mu je ispostavio račun 2/1/2 za produženje najma vozila na iznos od 259,35 €. Platio je tužitelju preko računa i misli da je to bilo negdje 1. ožujka 2024. Navodi da je sa AP razgovarao samo o vremenskom periodu najma automobila i nisu govorili o bilo kakvoj novčanoj naknadi za prekoračenu kilometražu. U Hrvatsku se vratio 29. siječnja 2024. i taj dan je vratio auto. Naime, taj dan zvao je AP s pitanjem kada da mu vrati auto i gdje, a on mu je odgovorio da auto vrati na mjesto gdje ga je i našao i da ključ ostavi u autu, što znači na parkiralištu gdje ga je i preuzeo. Dana 29. siječnja 2024. sat vremena nakon što je auto ostavio na parkiralištu, nazvao ga je AP i prigovorio mu je što je napravio 6000 km. Navodi da sa svjedokom o naknadi za prijeđene kilometre nije razgovarao i da je on znao kuda ide s tim automobilom jer su o tome razgovarali 31. prosinca 2023. Iznosi tvrdnju da je AP prepravio ugovor kojeg je potpisao jer je promijenio prvu stranicu, s obzirom da u ugovoru kojega je potpisao nije bilo govora o nikakvoj dopuštenoj kilometraži od 2000 km. Navodi da takav ugovor nikada ne bi ni potpisao s takvom klauzulom jer je nemoguće da ode u Njemačku i vrati se, sve sa prijeđenih 2000 km, a i iz razloga što je taj auto trebao i za vožnju u mjestu gdje živi u [adresa]. Kasnije mu je AP u više navrata slao poruke problematizirajući kilometražu od 6000 km, no međutim na te poruke nije odgovarao jer je smatrao da mu s tog osnova ništa nije dužan. Tužitelj mu je poslao račun broj 6/1/2 koji se odnosio na prekoračenje kilometraže u iznosu od 407,58 € i isti mu je poslao putem elektroničke pošte. Račun 3/1/1 u iznosu od 705,50 € AP mu je poslao putem elektroničke pošte, a isti mu nije platio jer mu je najam auta platio odmah kada ga je preuzeo 1. siječnja 2024. Navodi da je tužitelj taj račun izdao sa zadnjim datumom od izdanih računa, iako se radi u biti o prvotnom računu prema ugovoru o najmu za vrijeme od 1. siječnja do 19. siječnja 2024. Isto tako od tužitelja je primio račun 4/1/2 koji je glasio na 270,00 € i odnosio se na vrijeme produljenja najma. Taj račun je platio u iznosu od 190,13 €, dok ostatak od 79,88 € nije platio. Naime, kada je došao 1. siječnja 2024. na granični prijelaz u Sloveniju, policajac ga je upozorio da mu ne radi prednja lijeva lampa na autu, te je na benzinskoj pumpi kupio žaruljicu i zamijenio je. Međutim, kada je pao mrak opet je ustanovio da ista lampa na radi, te je, došavši u Njemačku, odvezao automobil mehaničaru, koji je utvrdio da je problem u oksidiranim osiguračima, tako da su isti mijenjani dok god nije proradilo svjetlo koje je bilo pokvareno. U spis je priložio račune i to račun na iznos od 72,29 € za mehaničara i račun od 5,59 € za lampice. Smatra da mu je predan tehnički neispravan automobil. Dva dana prije vraćanja auta zvao je AP želeći se s njime naći kako bi mu objasnio u kakvom je stanju automobil, no međutim on mu je rekao da ne treba komplicirati i da si ne trebaju nabijati nepotreban trošak. Stoga mu je auto vratio 29. siječnja 2024. na način kako je on to tražio.

20. Nakon što mu je predočen Ugovor o najmu vozila na str. 57 spisa, tuženik navodi da ugovor koji je potpisao i koji mu je predan ne sadrži u čl. 3. drugu rečenicu koja glasi: "Maksimalno dopušteno 2000 km. Svaki naredni 0,14 e + PDV". Ugovor koji je potpisao sadržavao je u čl. 3. prvu rečenicu koja je i sada u njemu navedena, a druga rečenica bila je najam počinje 1.1.2024. u 10:30 h. Stoga tvrdi da je tužitelj dodao, odnosno prepravio ugovor na način da je umetnuo rečenicu o kilometraži. Nakon što mu je predočen Ugovor o najmu vozila koji je u omotnici str. 99-100 spisa, iskazuje da je to ugovor kojeg je potpisao i na kojemu je nedvojbeno njegov potpis. Navodi da se ne može izjasniti tko je od strane tužitelja potpisao predmetni ugovor iz razloga što je Ugovor o najmu došao do njega gotov i potpisan od strane najmodavca. Navodi da se radilo o dva primjerka o najmu vozila i to je jedan ostao kod AP, a drugi je dan njemu. Oba ugovora imala su u gornjem lijevom uglu presavijen u trokut rub, zaklaman klamericom i na istome je pečat Argon-Sporta.

21. U svome iskazu svjedok AP naveo je da firma tužitelja djelatnost najma vozila obavlja kao jednu od primarnih djelatnosti firme, a radi se o firmi koje je direktorica njegova supruga ŠPO, dok je on vlasnik i osnivač firme koja djeluje od 2014. godine. Navodi da je on dogovarao najam vozila i svu komunikaciju s tuženikom u ime firme tužitelja. Dana 30. prosinca 2023. u 22:00 sata nazvao ga je putem telefona tuženik i rekao da mu treba vozilo jer je njegovo u kvaru i nije tu bilo puno razgovora nego je rekao da mu pošalje fotografije dostupnih vozila. Tu je njihova komunikacija završila. On se javio ponovno putem telefona 31. prosinca 2023. i rekao da se odlučio za vozilo VW UP, te je tražio dodatne informacije o tome kada se plaća najam i kakvi su uvjeti doplate za kasko osiguranje. Tu su se dogovorili da će 1.1.2024. tuženik preuzeti taj auto, ali ne u 9:00 sati ujutro kako je on htio, nego kasnije, s obzirom da je sa suprugom bio izvan Koprivnice na blagdanima. U konačnici su se dogovorili da će tuženik preuzeti vozilo u 10:30 sati 1.1.2024., ali nisu definirali gdje nego je dogovor bio da će se još čuti. Navodi da je ugovor pripremio dok je bio u Ferdinandovcu, a radi se o špranciranom ugovoru kojega je supruga i potpisala odmah nakon sastavljanja i kojega je predočio tuženiku već sa potpisom supruge. Nakon što su se taj dan čuli tuženik i on telefonom, svojim autom pokupio ga je na njegovoj adresi u [adresa] i zajedno su došli do auta koji je bio predmet najma, a koji je bio parkiran u njegovom dvorištu u Koprivnici, u Dugoj ulici 11. Tu je tuženik počeo govoriti da mu auto treba za Njemačku, a što mu ranije nije rekao. Naime, firma tužitelja ne iznajmljuje automobile za vožnju izvan RH jer se radi o daleko većem riziku od kvarova, krađe, potrebe asistencije, no međutim ovdje je napravio veliku iznimku jer je tuženik govorio da mu je hitno i da mu neophodno treba auto kako bi se odvezao u Njemačku do kombija koji ga je tamo čekao, govoreći da ima neki veliki posao koji mora dovršiti i zbog toga putuje za Novu godinu. Navodi da tuženik nije osporavao niti jedan račun koji su mu izdali sve dok se nije uključio odvjetnički ured. Dana 1.1.2024. dovezao je tuženika do bankomata HPB u ulici A. Starčevića u Koprivnici kako bi podigao novac za plaćanje iznosa od 705,00 €, međutim plaćanje nije izvršio govoreći da ne može podići novac jer mu je 31. prosinca 2023. istekla kartica. Prije toga naveo je da je htio platiti putem Internet bankarstva, ali nije mogao izvršiti plaćati, ali mu nije govorio o razlogu. Navodi da je tih pola sata koliko su bili zajedno, on bio vidno uznemiren. Nakon toga, predložio mu je dva uvjeta, jedan je bio da dodaju kilometražu, odnosno doplatu za svaki prijeđeni kilometar, što su i učinili i da odmah bez odgode čim dođe u Njemačku izvrši uplatu od 705,00 €, a na što je on pristao i ništa nije osporavao. Navodi da on tada kreće izmijeniti ugovor i rasklamava ga, zbog toga što njegove supruge nema i ne može isti potpisati na zadnjoj strani, a ovo iz razloga kako bi u isti dodao trošak za kilometražu ukoliko tuženik prođe više od dogovorenoga, odnosno više od 2000 km za taj period najma. Navodi da je u čl. 3. dodao navedenu odredbu o kilometraži i trošku ukoliko tuženik prođe više od ugovorenoga, te je potom ugovor ponovno zaklamao i poštambiljao u gornjem lijevom uglu na spoju dva lista papira, te u donjem desnom uglu na drugom listu papira. Ovo iz razloga kako bi se vidjelo da su listovi povezani jer je to njihova standardna procedura kako ljudi ne bi osporavali sadržaj predmetnih ugovora koji imaju više od jedne strane. Iz navedenog je jasno da je tuženik apsolutno bio suglasan sa izmjenom i dodavanjem navedene odredbe o kilometraži, te je on potpisao upravo ugovor s tim izmijenjenim sadržajem, dok nije potpisivao bilo kakav drugi ugovor drugačijeg sadržaja. Dana 2. siječnja 2024. tuženik ga je zvao iz Njemačke i predložio da se izmijeni ugovor na njegovu njemačku adresu i na način da su korisnici najma on i njegova supruga i da mu račun ispostavim na firmu, a što nije mogao jer se račun ispostavlja isključivo na osobu ili poduzeće navedeno kao najmoprimac o ugovoru o najmu. Navodio je kako će izvršiti uplatu u srijedu kako bi do petka uplata bila vidljiva na računu firme. Navodi da tuženik nije platio navedeni iznos. Navodi da je tuženik dva puta produživao najam vozila, a što je i plaćeno, pa nije sporno. Sporan je račun od 705,50 € iz razloga koje je naveo, s obzirom da tuženik nije račun platio. Uplate koje je izvršio tuženik s osnova produženja najma, plaćao je sa zakašnjenjem, a ne može se izjasniti iz kojih razloga je te uplate izvršio, a glavnu uplatu prema ugovoru o najmu koja je prvotno nastala, još nije platio. Tuženik do dana vračanja vozila nije predložio nikakav dokaz da je imao trošak kupovine lampica i mehaničara u Njemačkoj. Naime, nakon što je vratio auto, utvrdio je da tuženik nije uopće koristio kutiju sa žaruljicama koja se nalazi u automobilu u sklopu obavezne opreme, a sva vozila se servisiraju se u ovlaštenim servisima i prolaze inspekcijski nadzor prije davanja u najam. Tuženiku je ispostavio i račun za prekoračenje kilometraže u iznosu od 407,58 €, međutim isti tuženik nije platio iako račun uopće nije osporavao. U odnosu na račun koji je sada u konačnici 79,88 €, ne može se o njemu izričito izjasniti, ali pretpostavlja da se tu radi o nekom prebijanju kojeg je sam tuženik osmislio. Prilikom vraćanja automobila tuženik je inzistirao da on vrati automobil odmah, odnosno u vrijeme kada njemu odgovara, odnosno više puta je tijekom dana odgađao dolazak. S obzirom da firma radi do 16:00 sati rekao mu je neka ostavi automobil tamo gdje ga je i uzeo u Dugoj ulici 11, gdje je bio parkiran i gdje je pod kamerama. Pristao je na vraćanje automobila na ovaj način jer mu je tuženika već bio dosta, s obzirom da je s njime stalno imao konflikte. U odnosu na virman koji mu je tuženik poslao kao dokaz o uplati 270,00 €, navodi da novci nisu sjeli na račun. U odnosu na pitanje da li je uobičajena praksa firme tužitelja da se automobil daje u najam, a prethodno nije plaćena najamnina, odgovara da je ovaj ugovor napravljen kao veliki izuzetak prema tuženiku zbog poznavanja članova njegove obitelji i poznavanje njega preko 20 godina jer to nije uobičajena praksa firme. Navodi da rade isključivo preko računa i nemaju gotovinsku kasu. Tuženik mu nije platio nikakav novčani iznos na ruke. Navodi da kasnije izdani računi imaju raniji datum i obrnuto, zbog promjene knjigovodstvenog ureda koji su radili račune. Prve račune radio je računovodstveni servis "Poduzetnički partner" d.o.o., a drugi MD Profit d.o.o. i svaki računovodstveni servis knjigu otvara iz početka.

22. Nakon što mu je predočen Ugovor o najmu na listu 99-100, svjedok navodi da je taj ugovor izmijenjen, a u onoj strci-zbrci prilikom koje se tuženiku jako žurilo kod njega je ostao taj primjerak ugovora koji je bio prvotni, kada nije imao saznanja da tuženik s vozilom ide u Njemačku. Ne može se izjasniti zašto ga je tuženik išao potpisivati jer mu to nije predložio s obzirom da su mijenjali čl. 3 ugovora suglasno. Odgovara da prvi primjerak ugovora nije uništen jer se tuženiku žurilo.

23. U odnosu na račun 3/1/1 koji glasi na iznos od 705,50 €, a odnosi se na najam vozila za nesporni period najma od 1.1.2024. do 19.1.2024. tuženik navodi da je iznos najma od 585,00 € platio AP na ruke prilikom preuzimanja auta jer mu u protivnom isti ne bi dao auto u najam. Međutim, tuženik nije dokazao da je najam za navedeni period platio jer za to ne pruža nikakve dokaze, a iznos za koji navodi da je platio s ovoga osnova ne odgovara ugovorenom iznosu prema Ugovoru o najmu. Činjenica da je u Ugovoru navedeno da se najam plaća odmah prilikom preuzimanja vozila nije dokaz da je najam doista i plaćen, a na što ukazuje i iskaz svjedoka AP, koji navodi da je u odnosu na tuženika napravljen izuzetak zbog dugogodišnjeg poznanstva. Iz članka 3. Ugovora o najmu proizlazi da se najamnina za korištenje vozila do 19. siječnja 2024. plaća u iznosu od 515,00 € te PDV i to odmah po primitku vozila. Iz navedenoga bi proizlazilo da je tuženik u obvezi tužitelju s ovog osnova platiti iznos od 515,00 € te PDV u iznosu od 128,75 € što ukupno iznosi 643,75 €. Ugovorom o najmu nije ugovorena doplata za kasko osiguranje, a niti se iz predmetnog računa može zaključiti koliko ona iznosi te stoga ne proizlazi obveza tuženika da istu tužitelju plati. Slijedom navedenog zaključak je suda da je tuženik u obvezi platiti tužitelju s osnova najma vozila za vrijeme od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. iznos od 643,75 € sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća računa 8. ožujka 2024. do isplate dok njegov zahtjev s toga osnova nije osnovan za iznos od 61,75 € sa zakonskom zateznom kamatom od 8. ožujka 2024. do isplate, u kojem dijelu je isti odbijen.

24. U odnosu na račun tužitelja broj 6/1/2 na iznos od 407,58 €, koji se odnosi na prekoračenje kilometraže u iznosu od 407,58 € iz provedenih dokaza proizlazi da Ugovorom o najmu, koji je zaključen uz suglasnost obje strane, navedeno nije ugovoreno. Naime, saslušani svjedok je naveo u svome iskazu da je prvotni Ugovor o najmu, koji nije imao odredbu o maksimalno dopuštenoj kilometraži i obvezi plaćanja iste od strane tuženika, dodao na način da je izmijenio prvotno ugovorenu odredbu članka 3. Ugovora prema dogovoru sa tuženikom, te je u tu svrhu razdvojio stranice (rasklamao) prvotnog Ugovora o najmu i u njega dodao dodatak odredbe članka 3. o kilometraži i obvezi tuženika da je plati te ga potom ponovno spojio. Tuženik osporava da je navedeno ugovorio te tvrdi da je svjedok prepravio prvotni Ugovor o najmu . Način na koji je svjedok izmijenio odredbu Ugovora dovodi sud do zaključka da tužitelj nije dokazao da je navedena odredba dodana uz suglasnost obje strane ugovora. Naime, da bi proizlazila suglasnost obje strane tužitelj je imao mogućnost sklopiti sa tuženikom Dodatak ugovora koji bi obje strane potom potpisale u znak suglasnosti sa dodanom odredbom ugovora. Stoga je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 407,58 € sa zakonskom zateznom kamatom od 19. veljače 2024. do isplate jer se ne radi o odredbi ugovora koja je rezultat dogovora stranaka o bitnom sastojku ugovora u tom dijelu.

25. U odnosu na račun broj 4/1/2 koji se odnosi na ugovoreni najam od 27. siječnja do 3. veljače 2024., koji glasi na iznos od 270,00 €, između stranaka nije sporno da je tuženik platio iznos od 190,12 €, dok ostatak iznosa nije platio navodeći da je račun umanjio za iznos od 72,29 € s osnova troška mehaničara i 5,59 € za lampice, koje troškove je imao s osnova kvara vozila i koje je time stavio u prijeboj sa predmetnim potraživanjem tužitelja. Kako tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja sud je o ovom dijelu zahtjeva tužitelja odlučivao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva u tom dijelu. Iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije dokazao, dokazima koje je predložio, da je doista navedene troškove imao vezano uz predmetno vozilo kao i da se radilo o nužnim troškovima neophodnim za korištenje vozila. Naime, tuženik je priložio račun na njemačkom jeziku koji glasi na iznos od 60,75 € (stranica 45), račun na njemačkom jeziku koji glasi na iznos od 2,99 € (stranica 47) i račun na slovenskom jeziku (stranica 46) koji glasi na iznos od 33,09 €. Iz istih se ne može zaključiti na što se odnose, jer su, kako je već navedeno, neprikladni za raspravljanje s obzirom da su na stranom jeziku, a osim navedenog iznosi u računima ne odgovaraju onom iznosu za koji je tuženik umanjio predmetni račun i stavio prijeboj. Stoga je tuženik u obvezi tužitelju platiti preostali iznos predmetnog računa u iznosu od 79,88 sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća računa 8. veljače 2024. do isplate.

26. Zbog obrazloženih razloga sud je održao na snazi platni nalog u ukupnom iznosu od 723,63 € sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 79,88 € od 8. veljače 2024. pa do isplate te na iznos od 643,75 € od 8. ožujka 2024. pa do isplate na način naveden u točki I. izreke presude. Slijedom navedenog platni nalog je ukinut za iznos od 469,33 € sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 407,58 € od 19. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 61,75 € od 8. ožujka 2024. do isplate na način naveden u točki II. izreke presude. Zakonska zatezna kamata dosuđena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. I tužitelj i tuženik tražili su naknadu parničnog troška prema troškovnicima predanim u spis.

27.1. Parnični trošak tužitelja utvrđen je u iznosu od 1.289,82 € i to s osnova nagrade punomoćnika za sastav podneska od 26. studenoga 2024. i podneska od 7. svibnja 2025. za svaki u iznosu od 150,00 €, za zastupanje punomoćnika na ročištima 4. ožujka 2025., 29. travnja 2025. i 11. lipnja 2025. za svako ročište iznos od 150,00 €, za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 €, PDV na navedene radnje u iznosu od 250,00 € te s osnova plateža sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 €.

27.2. Parnični trošak tuženika utvrđen je u iznosu od 937,50 € i to s osnova nagrade punomoćnika za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 150,00 €, za zastupanje punomoćnika na ročištima 4. ožujka 2025., 29. travnja 2025. i 11. lipnja 2025. za svako ročište iznos od 150,00 €, PDV na navedene radnje u iznosu od 187,50 €.

27.3. Kada se izvrši prebijanje parničnog troška tužitelja koji je uspio u parnici sa 60 % što iznosi 773,89 € sa parničnim troškom tuženika od 40 % što iznosi 375,00 € proizlazi da je tuženik u obvezi tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a naknaditi parnični trošak u iznosu od 398,89 € slijedom čega je odlučeno na način naveden u točki III. izreke presude.

Koprivnica, 23. srpnja 2025.

Sutkinja

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a ( čl. 467. st.1. ZPP-a)

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a)

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Tamara Košanski, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Koprivnica

2. Odvjetnik Damir Barišić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić & Vedran Barišić iz Koprivnice