Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-993/2025.-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, OIB:54566384431, po sucu Ivi Polić Turčić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste RA, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja NN GROUP d.o.o., Rijeka, Laginjina 6a, OIB:49687568977 kojeg zastupa punomoćnica Lea Lukšić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv ovršenika VELSAR d.o.o., Kastav, Rešetari 2, OIB:06491083878 kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Poldan, Gatara i drugi iz Rijeke, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 23. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem bjanko zadužnice na kojoj je potpis člana uprave ovršenika VA ovjeren po javnom bilježniku Mariji Grozdanić- Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-1621/2022 16. veljače 2022. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024; dalje OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik 3. srpnja 2025. podnosi prijedlog za odgodu postupka izravne naplate i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji se postupak vodi pred Financijskom agencijom (dalje FINA) temeljem bjanko zadužnice na kojoj je potpis člana uprave ovršenika VA ovjeren po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-1621/2022 16. veljače 2022. temeljem prijedloga ovrhovoditelja za naplatu iznosa od 13.272,28 EUR. Navodi da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o građenju br. 02/2022 od dana 22. veljače 2022. prema kojem ugovoru se ovršenik kao izvođač obvezao ovrhovoditelju kao naručitelju samostalno izvesti radove dobave, izrade i montaže vanjske staklene ograde i kanalica za odvodnju na stambeno-poslovnim građevinama oznake „A“ na k. č. br. [katastarska čestica] te oznake „B“ na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve prema prihvaćenoj ponudi Izvođača br. 00003/160122-A od 09. veljače 2022., te da je ugovorena predvidiva cijena u iznosu od 802.502,60 Kn uvećano za PDV. Da je sve ugovorene radove izvršio, nabavio svu ugovorenu robu, i više od toga, i sve montirao na objekte ovrhovoditelja. Za izvršene usluge, isporučenu robu i izvedene radove, da je ovrhovoditelju ispostavio račune po kojima je ovrhovoditelj izvršio djelomična plaćanja, te da je preostalo njegovo potraživanje prema ovrhovoditelju ostalo u iznosu od 57.912,15 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Zbog navedenog da je protiv ovrhovoditelja podnio prijedlog za ovrhu radi naplate tog iznosa, a koji postupak se po prigovoru tamo ovršenika (ovdje ovrhovoditelja) sada vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Povrv-104/2025. U pomenutom postupku da je ovrhovoditelj podnio protutužbu. Ističe da je zbog zatraženog avansa, kojeg je ovrhovoditelj platio, ovršenik prilikom sklapanja ugovora o građenju predao ovrhovoditelju bjanko zadužnicu na iznos do 100.000,00 kn odnosno da je predmetna zadužnica izdana kao osiguranje avansa. Posebno ističe da ovrhovoditelj ni u kojem slučaju nema osnove naplatiti predanu mu bjanko zadužnicu zbog eventualnih nedostataka koje je isticao jer predmetna bjanko zadužnica nije predana u te svrhe. Naime smatra, da bi ovrhovoditelj bio ovlašten podnijeti na naplatu bjanko zadužnicu zbog eventualnih nedostataka tada je isti takvu bjanko zadužnicu trebao primiti po osnovi članka 17. Ugovora o građenju. Bjanko zadužnica koju je ovrhovoditelj predao na naplatu nosi datum 16. veljače 2022., dakle datum neposredno pred sklapanje ugovora o građenju što znači da je ista predana istoga dana kada je i sklopljen ugovor. Stoga je jasno da ne može biti riječ o zadužnici iz članka 17. Ugovora o građenju. Dakle, ovrhovoditelj je zadržao (nije platio dospjele račune) iznos od 57.912,15 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naplatio je bjanko zadužnicu u iznosu od 17.316,14 EUR koja mu nije dana u svrhu u koju ju je isti iskoristio, sveukupno iznos o 75.228,29 EUR, a sve bez da je bilo kakvom pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena odgovornost za nedostatke ili visina vrijednosti nedostataka. Jednostavno nisu ispunjeni uvjeti za naplatu predmetne bjanko zadužnice po bilo kojoj osnovi. Predlaže usvajanje prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom te donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim odnosno naložiti FINA-i da obustavi postupanje temeljem bjanko zadužnice na kojoj je potpis člana uprave ovršenika VA ovjeren po javnom bilježniku Mariji Grozdanić- Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-1621/2022 dana 16. veljače 2022 u odnosu na ovršenika i naložiti ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi prouzročeni trošak ovršnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke pa do isplate.
1.1. Pored prije navedenog, ovršenik traži i odgodu pljenidbe i prijenosa. Smatra da, ukoliko ovrhovoditelj provede ovrhu na njegovim računima, da će morati u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava pri čemu će mu nastati dodatni i značajni troškovi parnice. Radi se ujedno i o dugotrajnom postupku, nakon čega tek treba uslijediti ovršni postupak u svrhu naplate tražbine, te da je upitno da li će uspjeti namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Smatra da budući se radi o značajnom iznosu tražbine od 13.272,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da iznos kojeg ovrhovoditelj duguje ovršeniku po izdanim i dospjelim računima (57.912,15 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) notorno je da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu štetu budući bi u svojem poslovanju bio tijekom više godina, lišen relativno velikog iznosa novčanih sredstava koji su svakako nužni za pozitivno poslovanje ovršenika. Nadodaje da je tu i gubitak mogućnosti da ovršenik predmetna novčana sredstva oplemenjuje, a izmaklu dobit neće moći tražiti u posebnoj parnici. Ističe da sama činjenica da je bio blokiran za predmetni iznos i da je prisilno ostvarena naplata utječe na bonitet ovršenika i čini mu ozbiljnu štetu u daljnjoj procjeni boniteta, likvidnosti i sigurnosti u poslovanju. Predlaže da se naloži FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika VELSAR d.o.o. Kastav, Rešetari 2, OIB: 06491083878 po osnovi za plaćanje i to temeljem bjanko zadužnice na kojoj je potpis člana uprave ovršenika potpis člana uprave ovršenika VA Zjačić ovjeren po javnom bilježniku Mariji Grozdanić- Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-1621/2022 dana 16. veljače 2022., ali ne navodi na koje razdoblje odgodu traži.
1.2. Uz prijedlog dostavlja Zahtjev za izravnu naplatu (list 9-17), Izvatke po računu otvorenenom u Zagrebačkoj banci (list 18-20), Ugovor o građenju (list 21-26), račune (list 27-31), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije poslovni broj Ovrv-14682/2023 od 13. prosinca 2023., podnesak tužitelja u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-104/2024 (list 38-50), podnesak tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-104/2024 (list 51-54), podnesak tužitelja u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-104/2024 (list 55-58).
2. Ovrhovoditelj u odgovoru na prijedloge ovršenika navodi da u cijelosti osporava osnovanost prijedloga ovršenika za proglašavanje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. U bitnome navodi da je točno da su stranke sklopile Ugovor o građenju i da su bile u poslovnom odnosu, ali da su svi ostali navodi ovršenika netočni, a posebice navodi da ne postoji potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku kao i navodi da je u cijelosti izveo radove, te da su izvedeni radovi izvršeni prema pravilima struke i bez nedostataka. Ovršenik da je predao ovrhovoditelju bjanko zadužnicu za dobro i pravovremeno izvršenje posla, ali budući radovi nisu izvedeni u dogovorenoj kvaliteti, niti je ovršenik otklonio nedostatke, aktivirao je zadužnicu koju je primio upravo za tu svrhu. U vezi toga da je upravo ovrhovoditelj taj koji je prvi pokrenuo sudske postupke i to postupak osiguranja dokaza upravo iz razloga što su radovi izvedeni sa nedostacima, a ovršenik je iste odbio sanirati iako je više puta pozivan da nedostatke otkloni. Tek nakon provođenja postupaka osiguranja dokaza koji su potvrdili navode ovrhovoditelja, ovršenik da je kao „protuudarac“ podnio prijedlog za ovrhu.
Ističe da nisu točni i da su nelogični navodi ovršenika da je izdao bjanko zadužnicu izdao kao osiguranje uplaćenog avansa jer se onda postavlja pitanje zašto bi ovršenik ovjerio bjanko zadužnicu deset dana ranije nego što je izvršeno plaćanje avansa. Smatra da upravo datum ovjere bjanko zadužnice, 16.02.2022., šest dana prije zaključenja Ugovora o građenju ukazuje da je bjanko zadužnica izdana temeljem čl. 6 Ugovora o građenju, dakle kao jamstvo za dobro i pravovremeno izvršenje posla. Navodi da je ovršenik zaboravio navesti da on prema ovrhovoditelju potražuje iznos od 57.912,15 EUR, a ovrhovoditelj od ovršenika potražuje iznos od 58.574,54 EUR kroz prijeboj te iznos od 102.431,30 EUR kroz protutužbu, te da sukladno tome ovršenik duguje ovrhovoditelju 102.431,30 EUR odnosno duplo više nego što ovršenik tvrdi da ovrhovoditelj duguje njemu. Smatra da će se svi prigovori ovršenika razjasniti u parničnom postupku koji se već vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Povrv- 104/2024 i da ne postoji nikakva zakonska osnova da se usvoji prijedlog ovršenika za proglašavanje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim stoga isti treba odbiti.
2.1. Smatra da su navodi ovršenika paušalni i da stoga treba odbiti prijedlog za odgodu kao neosnovan, a posebno iz razloga što ovršenik ničim nije dokazao da bi mu zbog provedbe pljenidbe i prijenosa nastala nenadoknadiva šteta. Predlaže se provesti prijenos sredstava, a ovršenika uputiti u parnicu, te obvezati ovršenika da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka.
2.2. Uz odgovor na prijedlog dostavlja prigovor protiv rješenja o ovrsi sa dokumentacijom (list 72-131), Prijedlog za osiguranje dokaza u postupku R1-128/2022 (list 132-136), nalaz i mišljenje vještaka u postupku R1-128/2022 (list 137-174), prijedlog za osiguranje dokaza u postupku R1-92/2023 (list 175-179), nalaz i mišljenje vještaka u postupku R1-92/2023 (list 180-264).
3. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.
4. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom čl. 65. OZ-a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u st. 1. toč. 1. do 10. tog članka.
4.1. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.
5. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a., u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisanim čl. 65. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a, stoga je time ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.
6. Kod prijedloga za odgodu ovrhe teret dokaza leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
7. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65. st. 1. i 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika neosnovani.
8. U ovršnom se postupku prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja, tako da nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavlja šteta koja redovito, po samom tijeku stvari, kao što je blokada računa, već je za odgodu ovrhe potrebna vjerojatnost nastanka štete u većem opsegu, što sud smatra da ovdje nije dokazano.
9. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65.st.2. OZ-a, pravna je ocijena ovoga suda da su razlozi ovršenika za odgodu neosnovani i da nije dokazao razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma.
9.1. Navodi ovršenika, ukoliko ovrhovoditelj provede ovrhu na njegovim računima, da će morati u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava pri čemu će mu nastati dodatni i značajni troškovi parnice nisu osnovani posebno iz razloga i ako to bude tako ovršeniku će biti priznati ti troškovi postupka i ovrhovoditelj će mu ih biti dužan namiriti. Nadalje, navodi da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu štetu budući se radi o značajnom iznosu tražbine od 13.272,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i što bi u svojem poslovanju bio tijekom više godina, lišen relativno velikog iznosa novčanih sredstava koji su svakako nužni za pozitivno poslovanje ovršenika nisu dokaz nenadoknadive štete na koju upućuje pravna norma već je to upravo šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a "značajnost" visine novčanog iznosa je procjenjiva od slučaja do slučaja. Dokaz nenadoknadive štete nisu niti navodi da sama činjenica da je bio blokiran za predmetni iznos i da je prisilno ostvarena naplata utječe na bonitet ovršenika i čini mu ozbiljnu štetu u daljnjoj procjeni boniteta, likvidnosti i sigurnosti u poslovanju jer u suprotnom se izravna naplata pa tako niti bilo koja druga ovrha ne bi provodila na imovini pravne osobe. Naime, provedba ovrhe mora omogućiti ostvarenje prava vjerovnika (ovrhovoditelja) u razumnom roku ostvariti svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, a okolnost što će provedba ovrhe negativno utjecati na poslovanje ovršenika ne predstavlja razlog zbog kojeg ovrhovoditelj ne bi trebao ostvariti svoju tražbinu u razumnom roku. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena i da će se provedba ovrhe negativno odraziti na poslovanje ovršenika. Međutim, način na koji će se provedba ovrhe odraziti na poslovanje ovršenika nije šteta u smislu čl. 65. st. 1 OZ-a, obzirom na činjenicu da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na poslovanje ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom prema čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelj nikada ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik koji posluje tada imao razlog za odgodu ovrhe.
9.2. Ističe se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenik za navedeno nije dao jasne i konkretne razloge. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja ili druge podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja, u smislu da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
10. Slijedom navedenog pozivom na čl. 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.
11. S obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5 OZ-a stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
12. Također, obzirom da neosnovanost predmetnog prijedloga proizlazi iz samog sadržaja tog podneska, sud cijeni da trošak sastava očitovanja na prijedloge ovršenika nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer i bez sastava istog u konačnici bi odluka bila istovjetna donesenoj. Stoga je pozivom na čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/200., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., i 80/2022., 114/2022. i 155/2023; u nastavku teksta: ZPP) koji se primjenjuje pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u toč. III. izreke.
13. Ovršenik je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnio i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.
14. Međutim, budući ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ- a, a postojanje spornih činjenica nije dokazao javnom ili javnoovjerovljenom ispravom niti su one općepoznate niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je odlučiti kao u zaključku temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a te predlagatelja uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Delnice 23. srpnja 2025.
SUDAC:
Iva Polić Turčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi pismenim putem u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog Suda u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a ).
