Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-113/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Crnković, odvjetnik iz Siska, Stjepana i Antuna Radića 48, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 140363338777 Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 406- 86/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su 28. prosinca 2007. sklopili tužitelj BV kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao pravni prednik tuženika Addiko bank d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stop koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,25 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju BV isplati iznos od 2.584,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 38,03 eur od 31.03.2008.g.,

- na iznos od 37,03 eur od 30.04.2008.g.,

- na iznos od 36,59 eur od 31.05.2008.g.,

- na iznos od 36,97 eur od 30.06.2008.g.,

- na iznos od 36,24 eur od 31.07.2008.g.,

- na iznos od 36,20 eur od 31.08.2008.g.,

- na iznos od 36,52 eur od 30.09.2008.g.,

- na iznos od 39,41 eur od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 37,35 eur od 30.11.2008.g.,

- na iznos od 50,68 eur od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 51,07 eur od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 51,18 eur od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 50,46 eur od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 50,47 eur od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 49,43 eur od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 48,64 eur od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 48,71 eur od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 48,95 eur od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 48,81 eur od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 48,33 eur od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 48,89 eur od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 49,31 eur od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 49,95 eur od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 49,65 eur od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 50,56 eur od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 50,24 eur od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 50,48 eur od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 53,62 eur od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 52,81 eur od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 54,71 eur od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 53,85 eur od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 52,56 eur od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 54,80 eur od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 45,72 eur od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 43,89 eur od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 44,40 eur od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 43,51 eur od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 43,51 eur od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 46,53 eur od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 46,68 eur od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 49,15 eur od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 47,64 eur od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 46,01 eur od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 22,21 eur od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 22,07 eur od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 22,32 eur od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 22,52 eur od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 22,47 eur od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 22,18 eur od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 22,22 eur od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 22,22 eur od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 21,97 eur od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 21,92 eur od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 21,71 eur od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 21,38 eur od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 21,54 eur od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 21,57 eur od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 21,38 eur od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 20,80 eur od 31.01.2013.g.,

- na iznos od 21,11 eur od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 21,04 eur od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 20,78 eur od 30.04.2013.g.,

- na iznos od 20,19 eur od 31.05.2013.g.,

- na iznos od 20,07 eur od 30.06.2013.g.,

- na iznos od 20,09 eur od 31.07.2013.g.,

- na iznos od 20,18 eur od 31.08.2013.g.,

- na iznos od 20,34 eur od 30.09.2013.g.,

- na iznos od 20,10 eur od 31.10.2013.g.,

- na iznos od 20,08 eur od 30.11.2013.g.,

- na iznos od 20,08 eur od 31.12.2013.g.,

Sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 406- 86/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su 28. prosinca 2007. sklopili tužitelj BV kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao pravni prednik tuženika Addiko bank d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju IV isplati iznos od 3.999,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 6,43 eur počam od 29.02.2008.g.,

- na iznos od 13,13 eur počam od 31.03.2008.g.,

- na iznos od 3,05 eur počam od 30.04.2008.g.,

- na iznos od 3,98 eur počam od 30.06.2008.g.,

- na iznos od 1,40 eur počam od 30.09.2008.g.,

- na iznos od 33,76 eur počam od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 12,08 eur počam od 30.11.2008.g.,

- na iznos od 39,63 eur počam od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 43,86 eur počam od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 45,78 eur počam od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 40,50 eur počam od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 41,51 eur počam od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 33,45 eur počam od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 27,51 eur počam od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 29,09 eur počam od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 32,22 eur počam od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 31,95 eur počam od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 28,78 eur počam od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 34,72 eur počam od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 39,48 eur počam od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 46,25 eur počam od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 44,70 eur počam od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 53,89 eur počam od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 52,14 eur počam od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 55,54 eur počam od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 84,95 eur počam od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 78,90 eur počam od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 97,40 eur počam od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 91,01 eur počam od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 80,73 eur počam od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 102,42 eur počam od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 130,01 eur počam od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 110,47 eur počam od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 117,99 eur počam od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 109,26 eur počam od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 110,85 eur počam od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 147,78 eur počam od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 151,37 eur počam od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 182,23 eur počam od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 166,38 eur počam od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 149,03 eur počam od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 147,17 eur počam od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 145,83 eur počam od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 154,11 eur počam od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 161,32 eur počam od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 162,99 eur počam od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 157,30 eur počam od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 160,67 eur počam od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 162,97 eur počam od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 41,24 eur počam od 30.06.2012.g.,

sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju IV isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 6.181,82 eur, i to:

- na iznos od 117,85 eur počam od 30.06.2012.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 160,11 eur počam od 31.07.2012.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 157,21 eur počam od 31.08.2012.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 151,01 eur počam od 30.09.2012.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 157,71 eur počam od 31.10.2012.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 160,92 eur počam od 30.11.2012.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 158,58 eur počam od 31.12.2012.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 145,95 eur počam od 31.01.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 156,68 eur počam od 28.02.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 157,62 eur počam od 31.03.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 153,41 eur počam od 30.04.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 140,33 eur počam od 31.05.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 139,99 eur počam od 30.06.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 143,21 eur počam od 31.07.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 148,36 eur počam od 31.08.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 155,50 eur počam od 30.09.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 151,81 eur počam od 31.10.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 154,42 eur počam od 30.11.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 157,38 eur počam od 31.12.2013.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 159,21 eur počam od 31.01.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 163,10 eur počam od 28.02.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 161,83 eur počam od 31.03.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 157,53 eur počam od 30.04.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 156,15 eur počam od 31.05.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 156,77 eur počam od 30.06.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 161,65 eur počam od 31.07.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 165,76 eur počam od 31.08.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 164,91 eur počam od 30.09.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 168,46 eur počam od 31.10.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 170,88 eur počam od 30.11.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,45 eur počam od 31.12.2014.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 31.01.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 28.02.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 31.03.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 30.04.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 31.05.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 30.06.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 31.07.2015.g. do 30. 9. 2015.g.,

- na iznos od 169,85 eur počam od 31.08.2015.g. do 30. 9. 2015.g., do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BV u dijelu radi isplate iznosa od 6.351,67 eur, kao neosnovan.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BV u dijelu radi isplate zakonske zatezne kamate preko iznosa dosuđenog toč. V. izreke presude, kao neosnovan.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BV u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju BV isplati iznos od 2.581,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

IX. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju BV naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.740,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj BV podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Addiko bank d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi da je kao korisnik kredita s Hypo Alpe-Adria- bank d.d. kao pravnim prednikom Addiko bank d.d. kao kreditorom sklopio 28. prosinca 2007. Ugovor o kreditu broj: 406-86/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ( u daljnjem tekstu: Ugovor). Isto tako stranke su 28. travnja 2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 406-86/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ( u daljnjem tekstu: Ugovor). Člankom 20. ugovoreno je da je za sve sporove uz Ugovora nadležan sud u [adresa]. Obzirom na ugovornu odredbu za rješavanje spora stvarno i mjesno nadležan je Općinski sud u Sisku. Ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 83.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 3. propisana je kamata na kredit od 5,25 % te je člankom 6. Ugovora ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. U razdoblju od sklapanja Ugovora tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo do promjene iznosa mjesečnih anuiteta. Isto tako, odredbom čl. 4. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno u kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih V-tuženika Addiko bank d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedeno presudom pod točkom II. izreke potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 2. izreke u kojoj je utvrđeno da je Addiko bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.g, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zakon o parničnom postupku propisuje postupka u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502 c propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba za njih pozvati. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 4 Ugovora bio dužan otplaćivati kredit u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja. Člankom 6. Ugovora navedeno je da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke. Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužitelju, prema kojoj mu je u skladu s rastom kamatne stope povećao mjesečni iznos anuiteta, pa je stoga tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 5,25 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena. Isto tako, a obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba u ugovornoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ( u daljnjem tekstu: Zakon) ponudio tužitelju mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužitelj je prihvatio takav prijedlog te je s tuženikom zaključio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. Međutim, kako je već navedeno presudama Trgovačkog suda pravomoćno je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona, te da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR, ne znači da time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa. Prema tome, a imajući u vidu da u navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF ništetne, to je na dan konverzije, tj. dan 30.9.2015. postojala i razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu (prvotno ugovorenu) i početni tečaj (na dan isplate kredita) te neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 406-86/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, 28. prosinca 2007. (dalje: ugovor o kreditu). Također, tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu 28. travnja 2016. (dalje Aneks). Tuženik je bio obvezan ponuditi tuženiku sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15). Člankom 19. e Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09., 112/12., 142/13,147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 143/13 dalje ZPK) naloženo je tuženiku i drugim bankama da izjednače korisnike kredita sa monetarnom klauzulom u CHF sa korisnicima kredita sa monetarnom klauzulom u EUR valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Budući da je tuženik morao postupati u skladu sa predmetnim zakonom, predložio je tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, a što uključuje odredbu o valuti obveze i kamatnim stopama. Tako je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu, a što proizlazi i iz otplatno plana koji je tužitelj primio uz aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnice i kamata), određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu. Stoga je nesporno da je Aneksom ugovora o kreditu izmijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, i to člankom 3. na način da je određena da kamatna stopa predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope dok se promjenjiva kamatna stopa veže uz šestomjesečni EURIBOR te se ista u skladu EURIBOR-om usklađuje odnosno mijenja. Odredbom članka 3. usklađena je sa čl.11. a ZPK, a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Aneksa. Kako bi predmetna odredba bila što jasnija korisniku kredita, termin EURIBOR (Euro Interbank Offered Rate) je obrazložen. Isti predstavlja prosjek kamatnih stopa po kojima više od 50 europskih banaka međusobno posuđuje sredstva i kao takav se smatra najvažnijom referentnom kamatnom stopom europskog novčanog tržišta, a mijenja se sukladno promjenama na tržištu novca i na njegovu promjenu nema utjecaja tuženik. Navedene odredbe su zamijenjene s retroaktivnom primjenom, kao da je odreda čl. 3 Aneksa ugovorena na dan sklapanja osnovnog ugovora. Navedeno je u skladu sa ZPK kojim je određeno da se svi korisnici kredita sa valutnom klauzulom u CHF moraju izjednačiti sa korisnicima kredita sa valutnom klauzulom u EUR valuti. Isto je moguće ispuniti samo ako se ugovorna obveza izmjeni retroaktivno. Stoga je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se ista mijenja sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBOR-a na tržištu. Tuženik ističe da sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora, stoga se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 326. st. 1 ZOO-a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor. Člankom 19.e. ZPK 102/15 naloženo je tuženiku i drugim bankama da izjednače korisnike kredita sa monetarnom klauzulom u CHF sa korisnicima kredita sa monetarnom klauzulom u EUR valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Budući je tuženik morao postupiti u skladu sa predmetnim zakonom isti je predložio tuženiku sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, a što uključuje i odredbu o kamatnim stopama. Sklapanjem Aneksa ugovorne strane su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. Aneksa ugovora o kreditu i to retroaktivno. Budući da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ista nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga tužitelj potpuno pogrešno tvrdi kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva odluka u kolektivnom sporu, a za koju bi sud kao trebao biti vezan prilikom donošenja odluke. Također, ugovor s valutnom klauzulom u EUR valuti, ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da, niti u vrijem sklapanja ugovora, a ni danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika. Također, tuženik i tužitelj su izmijenili valutu obveze iz CHF u EUR, Aneksom, prije donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. stoga, tužitelj ne može isticati prigovor kako je Aneksom izmijenjena ništetna odredba. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i način prezentacije uvjeta kredita klijentima. Osim toga predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate predmetnog kredita od 15 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bilo neizvjesno kretanje kako kune teko i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije moga predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 15 godina. Tuženik posebno ističe da predmetnim Aneksom ništetna odredba nije konvalidirala, odnosno nije pravno osnažena, što uostalom i nije moguće po odredbama ZOO-a. Međutim, ovdje je došlo do zamjene postojeće odredbe novom. Tu nema ugovora o konvalidaciji ništetne odredbe, budući da više nije riječ o istoj odredbi. Dakle, odredbe Aneksa u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u EUR treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom, i koje nisu ništetne. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Posebno je vidljivo da tužitelj zahtjeva isplatu u visini koja bi predstavljala razliku u odnosu na početno ugovorenu (promjenjivu) kamatnu stopu i to kao da se nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu. Aneksom je utvrđena preplata u korist tužitelja u iznosu od 34.807,87 kn, ali iz tužbe nije vidljivo da tužitelj istu smatra značajnom niti da je istu uzeo u obzir prilikom izrade neformalnog obračuna. Samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka se može pozvati a utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Kako se može vidjeti, ovdje je riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove. Naime, kod vraćanja uslijed ništetnosti ugovornih odredbi primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove. Dakle, kako ovdje nije riječ o naknadi štete, ZPP ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Pored toga, pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazivati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Tužitelj u tužbi ne navodi nikakve činjenice niti dokaze nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 odnosno Pž-7129/13 i Pž-6632/17 Visokog trgovačkog suda , te citira pojedine dijelove te presude. Međutim, to ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Tuženik osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. U slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. primjena čl. 241. ZPP u ovom kontekstu dovela i u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U konačnici, čak i kada bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 406-86/2007 (str. 6-12 spisa), prijedlog za uknjižbu založnog prava (str. 13 spisa), aneks uz ugovor o kreditu broj 406-86/2007 (str. 14-16 spisa), zahtjev (str. 17 spisa), otplatni plan za kredit (str. 34 spisa), popis uplata (str. 35-37 spisa), specifikaciju uplata (str. 38-40 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (str. 41-43 spisa), izračun konverzije (str.163-164 spisa), obavijest o provedenoj konverziji (165-166 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Dragani Bubalo, saslušana je svjedokinja KV, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

5. Svjedokinja KV u svom je iskazu navela da je točno da je do ljeta 2008. bila zaposlena u Hypo Alpe Adria bank i to na radnom mjestu šalterskog djelatnika te je radila sve poslove vezano za uplate i isplate, prikupljala je podatke od klijenata vezano za obrade kredita, no detaljnije od toga što je točno radila ne može se točno sjetiti jer je prošlo dosta vremena. Sjeća se tužitelja i misli da je radila na obradi njegova kredita, no konkretnog ugovora o kreditu se ne sjeća te inače nije potpisivala ugovore o kreditu. Ističe da ona nije sudjelovala u sastavljanju sadržaja ugovora o kreditu te misli da su iste pisali pravnici. Ona sada već 15 godina radi u drugoj banci na sličnim poslovima te se zbog proteka vremena i zbog posla kojeg sada radi više ne može sjetiti što je točno radila u Hypo Alpe Adria banci.

6. Tužitelj BV iskazao je da je kredit podigao u svrhu kupnje nekretnine koja je služila za stambene potrebe njega i njegove obitelji. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je zamjenik gradonačelnika te je grad u to vrijeme poslovao sa tom bankom, poznavao je zaposlenike te banke te se stoga toj banci obratio za kreditiranje. U banci mu je ponuđen isključivo kredit u CHF i isti je prezentiran kao najpovoljniji u smislu da je najmanja otplatna rata kredita. Njemu je to tada odgovaralo i on je tu ponudu prihvatio te nitko u to vrijeme nije ukazivao na rizičnosti ugovaranja kredita u toj valuti. On je ugovor o kreditu prije potpisivanja pročitao, no nije sasvim siguran da je u to vrijeme razumio sadržaj istoga. Znao je da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i da je to značilo da se ista može mijenjati, a uslijed toga i otplatna rata kredita, no nitko mu u banci nije pojašnjavao tko o tome odlučuje i uslijed kojih okolnosti bi do takve promjene dolazilo. Zna i što znači valutna klauzula, odnosno da otplata rate u kunama ovisi o tečaju ugovorene valute, no nitko mu nije pojašnjavao uslijed kojih tržišnih parametara dolazi do takve promjene. On je znao da može doći do promjene otplatne rate, no mislio je da se radi o možda iznosu od oko 100,00 kuna, no njegova otplatna rata je kroz neki period narasla dva do tri puta, što nije očekivao niti mu je tko u banci na to ukazivao. Nije sudjelovao u sastavljanju sadržaja ugovora o kreditu, te je isti sastavila banka i nije imao mogućnosti pregovora niti od jednoj odredbi ugovora o kreditu. Odlučio se za konverziju kredita u kredit u valuti euro iz razloga što je otplatna rata toliko narasla da je postalo neizvjesno hoće li moći uopće plaćati. On je u banci zatražio da mu se taj iznos preplate iskoristi za zatvaranje kredita, no banka to nije prihvatila te je stoga ugovoreno da će se taj iznos iskoristiti za otplatu budućih rata u valuti euro. Ističe da je završio vojnu akademiju te nije ekonomske struke. Ističe da mu ovo nije bio prvi ugovor o kreditu i već je imao sklopljen ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom. Ističe da u toj nekretnini koja je kupljena spornim kreditom prvo je živio on, istu nije nikada koristio za iznajmljivanje, a trenutno u istoj sada živi njegov sin.

7. Podneskom od 3. 6. 2025. tužitelj je, nakon dostave dokumentacije od strane tuženika, provedenog financijskog vještačenja te temeljem odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022), sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), konačno precizirao tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate na način da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 2.584,08 eur, sa zateznim kamatama(toč. II).), zatim isplatu iznosa od 10.350,88 eur, sa zateznim kamatama (toč. IV.), te isplatu iznosa od 2.581,30 eur, sa zateznim kamatama (toč. V.).

8. Dakle, u konkretnom slučaju, a obzirom na prigovor tuženika, valja navesti da se ne radi o preinaci tužbe jer je tužbeni zahtjev prvotno postavljen u skladu s odredbom čl. 186.b st. 2. ZPP, i to uzimajući u obzir da je iz dopisa tužitelja od 5. 6. 2019. upućenog tuženiku utvrđeno da je tužitelj, prije pokretanja ove parnice, od tuženika zatražio dokumentaciju potrebnu za određeno postavljanje tužbenog zahtjeva odnosno za provođenja vještačenja, da iz dokaza koje podnosi tuženik ne proizlazi da je ista dostavljena tužitelju prije podnošenja tužbe, a potom je tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate preciziran temeljem odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP.

9. Nadalje, temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu br. 406- 86/2007 od 28. 12. 2007.), koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Podružnica Sisak, prednika tuženika, kao kreditora, te HV, kao sudužnika, utvrđeno je da banka korisniku kredita odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 83.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, za kupovine kuće i refinanciranje kapare (čl. 2. Ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007.), zatim, da se na iznos kredita iz čl. 2. ovog ugovora obračunavaju kamate od 5,25 % dekurzivno godišnje (čl. 3. Ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007.), da je rok otplate kredita 15 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, da se kredit otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 667,22 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji sijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten (čl. 4. Ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007.), te je odredbom čl. 6. navedenog ugovora ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

11. Između stranka nije sporno, a također proizlazi iz priloženih obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, da je odlukom tuženika, izmijenjena visina kamatne stope po ugovoru o kreditu br. 406-86/2007, i to na način da od 29. 2. 2008. ista iznosi 6,15 %, od 30. 11. 2008. ista iznosi 6,40 %, od 30. 11. 2010. ista iznosi 6,15 %, te od 30. 9. 2011. ista iznosi 5,65 %.

12. Nije sporno niti da je između tužitelja kao korisnika kredita, prednika tuženika te HV, kao sudužnika i založnog dužnika, 28. 4. 2016. sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu br. 406-86/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Aneks o konverziji) te prema čl. 1. Aneksa o konverziji ugovorne strane suglasno utvrđuju da je zaključen Ugovor o kreditu br. 406-86/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a temeljem kojeg je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 83.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF. Nadalje, čl. 2. Aneksa o konverziji ugovoreno je da se sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i svim njegovim izmjenama i dopunama , a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita Aneksom o konverziji regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama valutnom klauzulom u EUR, da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. 9. 2015. iznosi 31.049,16 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za EUR te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. 9. 2015. iznosi 47.856,67 HRK, da se iznos preplate utvrđen na dan 30. 9. 2015. može promijeniti u prijelaznom razdoblju te da se iznos preplate od 47.856,67 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta, i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. 6. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2 od 9. 4. 2015., između ostalog, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je prednik tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3. 9. 2019. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Addiko Bank d.d. (ranije HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d.) u razdoblju od 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

15. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena.

16. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl.. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba čl. 4. i čl. 6. ugovora o kreditu 406- 86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu u kojem je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, dakle, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužitelja, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je donesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

17. Utoliko što je navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužitelj u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 5,25 % godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

18. U odnosu na odredbu čl. 6. ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., te uzimajući u obzir iskaz tužitelja za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok, po mišljenju ovog suda, nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

19. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužitelju kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao spoznati učinke koji bi za njega u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužitelj kao potrošač nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

20. Nadalje, u odnosu na odredbu čl. 4. ugovora o kreditu br. 406- 86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu u kojem je otplata anuiteta vezana uz valutu švicarski franak, te također imajući u vidu iskaz tužitelja, sud zaključuje da tuženik nije na transparentan način informirao tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, o činjenici da je takav rizik veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, a niti o činjenici povećanog rizika istovremenog ugovaranja i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, na koju tužitelj nije imao mogućnost utjecaja, te da tuženik koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužitelj u „slabijem“ položaju, nije tužitelja informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno niti to proizlazi iz iskaza svjedokinje KV.

22. Pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i skrenuti mu pozornosti na parametre o kojima ovisi kamatna stopa i kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio niti to proizlazi iz iskaza svjedokinje KV.

23. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe čl. 4. i 6. ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07.

24. Nadalje, činjenica što je između stranaka sklopljen Aneks o konverziji kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu br. br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007, konkretno u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva te u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP i ZZP/07. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. ZOO), što u ovom predmetu nije slučaj (Rev 2868/2018-2 od 12. 2. 2019., Rev 18/2018-2 od 26. 5. 2020.).

25. Ujedno, u presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 B od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., u predmetu u kojemu je navedeni sud raspravljao situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne mogu imati učinak na smanjenje zajamčene zaštite potrošača ( par. 43. navedene odluke).

26. Dakle, činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

27. Nadalje, odredbama čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj, temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva te da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, ima pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem takve odredbe.

28. Sud je na prijedlog stranaka izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Dragani Bubalo te iz pismenog nalaza i mišljenja iste od 30. 12. 2019. proizlazi da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamata koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, te iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stope koji je bio prvobitno ugovoren sveukupno iznose 19.501,67 kn. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 77.261,63 kuna. Sukladno Dodatku ugovoru o kreditu ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. iznosio je 31.049,16 eur, što je na navedeni datum iznosilo 236.994,61 HRK. Sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj, iznosila bi 48.646,19 CHF, što je na navedeni datum u kunama iznosilo 218.275,45 HRK. Tražena razlika u glavnicama iznosi 18.719,14 HRK. Iako u spisu nije prikazan izračun konverzije, uslijed činjenice da je metodologija izračuna konverzije morala biti verificirana od strane neovisnih revizora, a što je i u slučaju tuženika učinjeno, može potvrditi da su sve uplate, pa tako i preplate uzete u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR.

29. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju od 30. 12. 2019. u dijelu primjene tečaja ističući da vještakinja nije primijenila tečaj koji je bio na dan isplate kredita te da iz nalaza i mišljenja nije vidljivo da li je ista uzela u obzir preplatu utvrđenu Aneksom o konverziji.

30. U dopuni nalaza i mišljenja 25. 2. 2020., izrađenoj temeljem prigovora tuženika, vještakinja Dragana Bubalo navodi da je izradila korekciju tečaja za datume 9. 1. 2008 i 29. 2. 2008., te u skladu s time i cjelokupni izračun. Vještakinja navodi da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamata koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, te iznos koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i dogovarala iznosu kamatne stope koji je bio prvotno ugovoren sveukupno iznose 19.501,67 kn. Nadalje, pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 78.220,82 kn. Sukladno Dodatku ugovori o kreditu ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. iznosio je 31.049,16 eur, što je na navedeni datum iznosilo 236.994,61 HRK. Sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj, iznosila bi 48.646,19 CHF, što je na navedeni datum u kunama iznosilo 217.545,78 HRK. Tražena razlika u glavnicama iznosi 19.448,83 HRK. Nastavno, na u odnosu na navode tuženika, ističe da preplatu u iznosu od 55.906,35 kuna nije uvrstila u izračun razlike glavnicama obzirom da "pitanje prijeboja" smatra pravnom stvari, te kao takvo nije uvrstila u svoj izračun, niti se na njega može očitovati te, u dijelu u kojem tuženik predlaže dopunu nalaza i mišljenja na način da se izračun izvrši primjenom primjenjive kamatne stope na HRK kredit, ističe da je nalaz i izračun izradila sukladno rješenju suda prema kojem je trebala izračunati "iznos razlike koje je plaćao po osnovi promjenjive kamatne stope i koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je kamatna stopa iznosila i odgovarala prvotno ugovorenoj.

31. Tuženik je prigovorio i dopuni nalaza i mišljenja od 25. 2. 2020. ističući da je primijenjen pogrešan tečaj i na dan 30. 4. 2010., da su prikazane samo pozitivne razlike dok nisu prikazane negativne, te u konačnici i da je vještak mogao izraditi i usporedni izračun primjenom kamatne stope na kunske kredite.

32. Nadalje, u dopuni nalaza i mišljenje od 26.5.2020. vještakinja Dragana Bubalo navodi da je izradila korekciju tečaja i za datume 30. 4. 2010., te u skladu s time i cjelokupni izračun. Vještakinja navodi da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamata koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, te iznos koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i dogovarala iznosu kamatne stope koji je bio prvotno ugovoren sveukupno iznose 19.469,73 kn. Pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 77.935,66 kn, od čega se iznos od 77.988,67 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, odnosno -53,01 se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Sukladno Dodatku ugovora o kreditu ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. iznosio je 31.049,16 EUR, što je na navedeni datum iznosilo 236.994,61 HRK. Sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015., uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj, iznosila bi 48.646,19 CHF, što je na navedeni datum u kunama iznosilo 217.545,78 HRK. Tražena razlika u glavnicama iznosi 19.448,83 HRK. Nastavno na navode tuženika koji predlaže dopunu nalaza i mišljenja na način da se izračun izvrši primjenom primjenjive kamatne stope na HRK kredit, ističe da je nalaz i izračun izradila sukladno rješenju suda prema kojem je trebala izračunati "iznos razlike koje je plaćao po osnovi promjenjive kamatne stope i koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je kamatna stopa iznosila i odgovarala prvotno ugovorenoj.

33. Tužitelj nije imao prigovora nalazu i mišljenju vještaka te je tužbeni zahtjev precizirao sukladno izračunu vještaka od 26. 5. 2020., a niti tuženik nije imao prigovora matematičkom izračunu od 26. 5. 2020. te, prema navodima s ročišta za glavnu raspravu održanog 11. 6. 2025., nije sporno niti da je tužbeni zahtjev tužitelja preciziran u valuti euro (i na taj način usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka izraženim u valuti kn) te sud navedeni izračun prihvaća u cijelosti kao stručan i obrazložen.

34. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo utvrđeno je da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznosi ukupno 19.469,73 kn odnosno 2.584,08 eur prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 te da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita iznosi ukupno 77.988,67 kn odnosno 10.350,88 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450 (preplate temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke i u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak), te da sukladno čl. 2. Aneksa o konverziji preplata priznata tužitelju prilikom konverzije na dan 30. 9. 2015. iznosi 47.856,67 HRK (6.351,67 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), a koji iznos se koristi za nemirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

35. Nadalje, tužitelj kao korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja je mu je priznata Aneksom o konverziji i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke i u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, do dana konverzije, nego ima pravo na razliku, te je stoga tužitelju, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dosuđena razlika između iznosa 10.350,88 eur kojeg je zatražio tužitelj prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu (po osnovi preplate koja proizlazi iz nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak) i iznosa preplate od 6.351,67 eur (47.856,67 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450, utvrđenog Aneksom o konverziji) i to u iznosu od 3.999,21 eur, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude i sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo te prema redu uračunavanja temeljem odredbe čl. 171. st. 2. ZOO odnosno redom kako su obveze dospijevale, te je tužitelju dosuđen i iznos preplate koji proizlazi iz nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke u iznosu od 2.584,08 eur u cijelosti, također po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude i sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo, a zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđena je tužitelju temeljem odredaba čl. 29. ZOO od datuma dospijeća svakog pojedinog anuiteta, također sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka u kojem dijelu nije bilo prigovora stranaka.

36. Nadalje, tužitelj, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1115. ZOO, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 6.181,82 eur (6.351,67 eur umanjeno za iznos od 169,85 eur u odnosu na koji je tužitelj zatraži isplatu zatezne kamate od 30. 9. 2015.) i to od datuma plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana 30. 9. 2015. Ovo iz razloga što je tužbeni zahtjev tužitelja na ime preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu br. 406-86/2007 od 28. 12. 2007., u dijelu radi isplate iznosa od 6.351,67 eur, iako utvrđen nalazom i mišljenjem vještakinje Dragane Bubalo, odbijen kao neosnovan jer je u tom iznosu tužitelju već priznata preplata Aneksom o konverziji, dok Aneksom o konverziji nije obuhvaćena i zatezna kamata (od dana plaćanja do datuma konverzije).

37. Konačno, iako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da, uzimajući u obzir Sporazum o konverziji, neotplaćena glavnica u CHF u prvotnoj ugovorenoj, početnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita iznosi manje od neotplaćene glavnice konvertiranog kredita na dan konverzije (za iznos od 19.448,83 kn kn odnosno 2.581,30 eur), tužitelj i tuženik su sklapanjem Aneksa o konverziji utvrdili svoja prava i obveze, i ubuduće, pa tako i u odnosu na iznos preostale glavnice za otplatu, a koji Aneks o konverziji je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15), sklopljen i izvršen te izaziva pravne učinke.

38. Zakonitost i provedba konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., stranke niti ne osporavaju valjanost Aneksa o konverziji, tužitelj je prihvatio ponudu tuženika i navedeni aneks je zaključen i izaziva pravne učinke te, po mišljenju ovog suda, nema pravnog temelja po kojem bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos od 2.581,30 eur, sa zateznim kamatama, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (čl. 221.a ZPP).

39. Stoga je odlučeno kao u toč. I., II., III., IV. i V. izreke presude, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate odbijen je kao neosnovan (toč. VI., VII. I VIII. izreke presude).

40. Prigovor zastare kojeg ističe tuženik nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba podnesena sudu 10. 6. 2019., te da je tužitelj tek provedenim vještačenjem utvrdio točnu visinu utužene razlike, za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 255. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

42. Prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka BVI i VV odbijen je kao nepotreban jer su navedeni svjedoci predloženi na okolnost provođenja edukacije djelatnika tuženika u odnosu na kredite s valutnom klauzulom dok nisu predloženi na okolnost sudjelovanja oko pregovaranja ili sklapanja konkretnog ugovora o kreditu s tužiteljem, a niti iz navoda tuženika proizlazi da su uopće radili neposredno s klijentima.

43. Konačno, prijedlog tuženika radi provođenja financijskog vještačenja na okolnost izrade izračuna primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK, odbijen je kao nepotreban i usmjeren prema odugovlačenju postupka jer za odluku suda u ovom sporu, sukladno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak i ugovara promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, relevantan je isključivo izračun iznosa anuiteta koji bi tužitelj plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF kakav je bio na dan korištenja kredita i primjenom početno ugovorene kamatne stope te razlika između navedenog iznosa i plaćenog iznosa (kao i iznos preplate utvrđen u konverziji) dok predmet spora nije konverzija ugovora sklopljenog u valuti CHF u ugovor u valuti HRK.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

45. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi uspio 100%, a po visini 42 %, pa je u konačnici uspio u omjeru od 71 % (100%+42%=142%:2). Nastavno, tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 58 %, odnosno u konačnici 29 % (58%:2). Stoga uspjeh tužitelja iznosi 42 % (71%-29%).

46. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 13. 11. 2019. i 11. 6. 2025. u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 15. 10. 2019., 23. 7. 2020. i 29. 5. 2025. u iznosu od 500,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), PDV u iznosu od 750,00 eur, ukupno 3.750,00 eur, no obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 42 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 1.575,00 eur te trošak vještačenja u iznosu od 165,90 eur u cijelosti, sveukupno 1.740,90 eur.

47. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 23. srpnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku