Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-301/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Auro Domus, Opatija, Spinčićeva 2, OIB: 46688992812, zastupanog po Darijanu Hörtu, odvjetniku u Opatiji, Vjekoslava Spinčića 3, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. srpnja 2025., u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor iznos od 318,37 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 891,68 eur sa zatraženim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 240,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 5. srpnja 2019. bio zaposlen na radnom mjestu trgovca u Zagrebu u razdoblju od 23. srpnja 2019. pa do 31. siječnja 2020. (prva tri mjeseca u mjenjačnici valuta, a poslije u otkupu zlata i mjenjačnici valuta). Prije toga je u razdoblju od 17. prosinca 2018. pa do 17. lipnja 2019. bio zaposlen na određeno vrijeme u udruzi Otvorena računalna radionica gdje nije koristio godišnji odmor, o čemu ga tuženik nije ništa pitao. Budući da mu tuženik nije omogućio korištenje godišnjeg odmora u trajanju od četiri tjedna, predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 1.210,05 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2020. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužitelj dana 31. siječnja 2020. zaprimio Obavijest da mu se neće produžiti Ugovor o radu i da je kod njega ostvario naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 0 radnih dana. Ističe prigovor prekluzije za podnošenje tužbe, budući tužitelj nije sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu u roku od 15 dana za navodnu povredu podnio zahtjev za ostvarenje prava. Tužitelj ničim nije dokazao da nije iskoristio godišnji odmor za vrijeme trajanja zaposlenja, pa da bi mu pripadalo pravo na naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Ističe prigovor zastare. Stoga, predlaže odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prijavu o prestanku osiguranja na HZMO, Potvrdu HZMO-a o trajanju radnog odnosa, Obavijest tuženika od 31. siječnja 2020., Obračunske liste, Obračun te je saslušan tužitelj.

4. Člankom 65. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) propisano je da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

5. Tužitelj je ugovorene poslove za tuženika obavljao na području grada Zagreba, slijedom čega je na temelju članka 65. ZPP-a pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, nadležan i Općinski rad sud u Zagrebu kao sud na čijem se području rad obavljao. Stoga je ročištu 9. srpnja 2025. odbijen prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

6. Predmet spora je novčano potraživanje, pa tužitelj sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) prije podnošenja tužbe nije bio u obvezi podnijeti zahtjev za zaštitu prava, a kako to tvrdi tuženik.

7. Uvidom u Potvrdu HZMO-a o trajanju radnog odnosa (list 3. spisa) utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 17. prosinca 2018. do 17. lipnja 2019. bio zaposlen na određeno vrijeme kod Otvorena računalna radionica, a od 18. srpnja 2019. do 31. siječnja 2020. kod tuženika.

8. Uvidom u Obavijest tuženika od 31. siječnja 2020. (list 4. spisa) utvrđeno je da se tužitelju neće produžiti Ugovor o radu na određeno vrijeme, a koji ugovor ističe 31. siječnja 2020. Iz iste Obavijesti proizlazi da tuženik tužitelju ne priznaje pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je ugovorene poslove tri mjeseca obavljao na lokaciji Motela Plitvice, a iduća tri mjeseca u Ozaljskoj. Za to vrijeme nije iskoristio niti jedan dan godišnjeg odmora. Smatra da mu sukladno Zakonu o radu pripada pravo na četiri tjedna godišnjeg odmora. On je cijelu 2019. radio i kod drugog poslodavca kod kojeg nije koristio godišnji odmor, niti mu je isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor.

10. Člankom 77. st. 1. ZR-a propisano je da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna.

11. Sukladno čl. 77. st. 3. ZR-a radnik koji između dva radna odnosa ima prekid duži od osam dana stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavca.

12. Sukladno čl. 78. st. 1. ZR-a radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor na način propisan člankom 77. st. 3. ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora iz čl. 77. st. 1. i 2. Zakona za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Radnik kojem prestaje radni odnos za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora (čl. 78. st. 2. ZR- a).

13. Tužitelj je kod poslodavca Otvorena računalna radionica bio zaposlen u razdoblju od 17. prosinca 2018. do 17. lipnja 2019., nakon čega je u razdoblju od 18. srpnja 2019. pa do 31. siječnja 2020. bio zaposlen kod tuženika. S obzirom da je tužitelj između radnog odnosa kod poslodavca Otvorena računalna radionica i kod tuženika imao prekid duži od osam dana, i da mu je kod tuženika dana 31. siječnja 2020. prestao radni odnos, kod tuženika je na temelju čl. 77. st. 3. i čl. 78. st. 1. i 2. ZR-a nakon 18. siječnja 2020. (dakle, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tuženika) stekao pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora u trajanju od 10 dana (6/12 od 20 dana godišnjeg odmora pomnoženo s 6 kao brojem mjeseci rada kod tuženika).

14. Člankom 85. st. 1 ZR-a propisano da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac najkasnije do 30. lipnja tekuće godine.

15. Člankom 82. ZR-a propisano je da je u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, koja naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

16. Člankom 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaću, između ostalog, u visini određenoj ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

17. Tuženik tijekom postupka nije u smislu čl. 85. ZR-a dokazao da je za tužitelja donio raspored godišnjeg odmora, niti da mu je isti omogućio koristiti. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđeno da tužitelj za vrijeme rada kod tuženika nije iskoristio razmjerni dio godišnjeg odmora za 2019. u trajanju od 10 dana te je utvrđeno da tuženik tužitelju uslijed prestanka radnog odnosa nije isplatio naknadu za 10 dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

18. Imajući u vidu da se sukladno čl. 82. ZR-a pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ostvaruje neovisno o razlogu prestanka ugovora o radu, tuženik je u obvezi tužitelju isplatiti naknadu za 10 dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

19. Uvidom u Obračune plaća (list 5. i 7. spisa) i na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj ostvario u siječnju 2020. plaću u iznosu od 5.675,43 kuna, u prosincu 2019. u iznosu od 4.964,55 kuna i u studenom 2019. u iznosu od 5.191,91 kuna, a što prosječno iznosi 5.277,30 kuna (700,42 eur). Iznos od 700,42 eur podijeljen je s 22 radna dana za mjesec siječanj 2020. te je navedeni iznos pomnožen s 10, kao brojem dana neiskorištenog godišnjeg odmora, a što iznosi 318,37 eur.

20. Potraživanje tužitelja dospjelo je 17. prosinca 2020. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 14. veljače 2025., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina predviđenog člankom 139. ZR-a, pa prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan.

21. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom naknade za 10 dana neiskorištenog godišnjeg odmora u iznosu od 318,37 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2020. pa do isplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 93. st. 1. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

23. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Tuženik ne može odgovarati za možebitnu obvezu drugog poslodavca prema tužitelju koja se odnosi na korištenje godišnjeg odmora, ili isplatu naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora, slijedom čega je kao neosnovan valjalo odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 891,68 eur sa zatraženim kamatama, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Tuženiku su kao potrebni dosuđeni troškovi sastava odgovora na tužbu (100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23., dalje u tekstu: OT/23/) i pristupa na ročište 9. srpnja 2025. (100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 500,00 eur.

27. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 26%, a tuženik u omjeru od 74%, a uvažavajući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud je ocijenio da je tužitelj dužan tuženiku u omjeru od 48% naknaditi troškove, a što iznosi 240,00 eur. Slijedom navedenog, valjalo je naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 240,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. tužitelju

2. punomoćniku tuženika