Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-447/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikša Đurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnic u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2866/2023-32 od 3. travnja 2025., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-2866/2023-32 od 3. travnja 2025.

a) potvrđuje u točkama I. i IV. izreke,

b) ukida u točkama II., III. i V. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj primjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj :5103059708 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 11.07.2006.g.,a koje se nalaze u : odredbi čl. 8. st. 1. u dijelu koji glasi: " …Kamatna stopa je promjenjiva ….", u odredbi čl. 8. st.2. u dijelu koji glasi: "….Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope ,kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama Banke...", pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene tih odluka ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. odredbi čl.2. u dijelu koji glasi : "…protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj..." odredbi čl.3. u dijelu koji glasi : " …uz čvrstu valutnu klauzulu ..." u odredbi čl.7. u dijelu koji glasi : "…VALUTNA KLAUZULA..Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju,naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečeju Banke za CHF na dan odobrenja žiroračuna Banke…." pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, isplatiti tužitelju MU, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate iznos u visini od 1.345,55 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 19,86 EUR od 18. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,35 EUR od 20. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,16 EUR od 04. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,46 EUR od 16. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,54 EUR od 01. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,71 EUR od 17. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,44 EUR od 18. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,59 EUR od 16. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,65 EUR od 20. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,90 EUR od 07. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 21,81 EUR od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,77 EUR od 12. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,85 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,56 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 35,68 EUR od 12. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 35,20 EUR od 23. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 34,92 EUR od 14. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 35,54 EUR od 21. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 36,12 EUR od 19. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,49 EUR od 15. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,40 EUR od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,31 EUR od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,33 EUR od 29. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,31 EUR od 07. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,32 EUR od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 41,41 EUR od 10. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,18 EUR od 29. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,59 EUR od 18. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,41 EUR od 28. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 30,87 EUR od 03. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 30,77 EUR od 10. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 30,76 EUR od 28. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 22. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 19,13 EUR od 22. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,34 EUR od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 18,77 EUR od 24. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 24. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 09. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 27. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 26. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,03 EUR od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,01 EUR od 21. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 24. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,03 EUR od 02. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,99 EUR od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 11. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,99 EUR od 06. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 01. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,02 EUR od 18. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 25. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,05 EUR od 19. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,03 EUR od 21. siječnja 2014. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, isplatiti tužitelju MU, iz [adresa], na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule iznos u visini od 9.259,40 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. prosinca 2007. godine u smislu odredbe čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 4,41 EUR od 01. rujna 2006. godine do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR od 01. listopada 2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR od 08. prosinca 2006. godine do isplate,

- na iznos od 3,08 EUR od 20. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,88 EUR od 20. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 17,30 EUR od 07. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 40,48 EUR od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 39,36 EUR od 12. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 41,40 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 34,19 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 30,15 EUR od 12. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 22,76 EUR od 23. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,41 EUR od 14. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 27,92 EUR od 21. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 36,94 EUR od 19. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 42,48 EUR od 15. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 41,10 EUR od 03. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,48 EUR od 21. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 86,04 EUR od 29. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 85,87 EUR od 07. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,66 EUR od 10. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 118,01 EUR od 10. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 83,82 EUR od 29. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 100,60 EUR od 18. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 138,57 EUR od 28. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 127,18 EUR od 03. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 125,16 EUR od 10. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 124,87 EUR od 28. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 154,47 EUR od 22. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 165,85 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 131,32 EUR od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 143,78 EUR od 24. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 141,92 EUR od 09. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 141,19 EUR od 27. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 144,32 EUR od 26. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 136,69 EUR od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 133,60 EUR od 21. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 140,42 EUR od 24. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 138,08 EUR od 02. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 127,93 EUR od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 125,91 EUR od 11. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 128,41 EUR od 06. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 140,16 EUR od 01. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 136,04 EUR od 18. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 139,62 EUR od 25. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 143,05 EUR od 19. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 137,33 EUR od 21. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 130,03 EUR od 01. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 129,93 EUR od 28. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 125,37 EUR od 09. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 124,88 EUR od 23. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 128,48 EUR od 23. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 129,80 EUR od 30. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,21 EUR od 05. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,24 EUR od 08. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 03. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 24. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 27. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 30. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 01. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 12. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 03. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 137,90 EUR od 30. rujna 2015. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.ž

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnova valutne klauzule u iznosu od 309,37 EUR i s osnove kamatne stope tj. potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.234,22 EUR, sve sa zateznom kamatom. V. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, naknaditi tužitelju MU, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.581,80 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 03. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je u pretežitom dijelu osnovana, a samo djelomično nije osnovana u odnosu na odluku prvostupanjskoga suda o utvrđenju ništetnim odredbe Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika) te odredbe Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i kamate CHF kao i u odnosu na tuženikovo potraživanje s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 5103059708 od 11. srpnja 2006. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a u kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 9.259,40 EUR iz osnove preplaćene tečajne razlike i 1.345,55 EUR zbog jednostrane promjene kamatne stope dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja i tuženikova novčana tražbina istaknuta radi prijeboja.

7. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor, da je kreditor odobrio korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 120.445,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 180 mjeseci, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena godišnja kamatna stopa u visini od 4,75 %.

7.1. Nije sporno da su stranke sklopile aneks broj 2 uz ugovor o kreditu 7. siječnja 2016. s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Tuženik istakao prigovor radi prebijanja zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnost pobijanih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 309,37 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) i s osnove kamatne stope u iznosu od 1.234,22 EUR.

8.1. Prvostupanjski je sud iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju s osnove potplaćenih anuiteta te odbio kao neosnovan tuženikov prigovor prijeboja navodeći da je tužitelj platio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao pa da sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga, nema tužiteljevog stjecanja bez osnove jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja.

9. Sporno je je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi. Sporno je i je li postoji tuženikovo potraživanje s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na točku III. izreke ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenom dužnosti s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, a na koju je ukazao žalitelj u žalbi, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.

11. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljev zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nesporne činjenice (da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud pravilno smatra kako je prema citiranom članku 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku.

12. Pravilno je prvostupanjski sud a povodom tuženikovog istaknutog prigovor radi prebijanja, donio deklaratornu presudu o nepostojanju tuženikove tražbine.

12.1 Naime, u ovom slučaju tuženik ne osporava postojanje tužiteljeve tražbine zbog navedenog izvanprocesnog prijeboja, već prigovorom - za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, ističe postojanje prema tužitelju jednog svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, čime traži od suda da svojom presudom izvrši uzajamni prijeboj ovih tražbina, a nakon toga zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

12.2 Kako je u konkretnom slučaju riječ upravo o procesnoj kompenzaciji, pravilno je prvostupanjski sud odluku utemeljio na odredbi članka 338. stavak 3. ZPP-a, te povodom tuženikovog procesnog prigovora radi prebijanja, a prethodno utvrdivši da je tužiteljičin zahtjev osnovan, a da tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji, prihvatio tužbeni zahtjev, te presudom negativnog utvrđenja deklaratorno utvrdio nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja. Razlozi koje je naveo prvostupanjski sud prihvatljivi su i ovom sudu

13. Prema stavu i ovoga drugostupanjskoga suda, kako to pravilno i prvostupanjski sud zaključuje, tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

14. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

15. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

16. Unatoč svemu gore navedenome, prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

17. Iz stanja spisa nije razvidno da li je prilikom izračuna visine preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu uzet u obzir iznos dobiven u konverziji.

17.1. U nastavku postupka sud će cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva vodeći računa o izrečenim shvaćanjima u ovoj odluci prema kojemu sklapanjem aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobio u konverziji.

18. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i odluku o troškovima trebalo ukinuti.

19. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte