Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-21/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, Đure Šporera 2A, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stančić- Rokotov i partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg Marka Marulića 17/III, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-6172/2020-54 od 8. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-6172/2020-54 od 8. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika broj: HP-02/4-017570/20 od 29. travnja 2020. kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o pravima i obvezama izvršnog direktora Sektora u Diviziji mreža od 1. ožujka 2013. i Aneks Ugovora o pravima i obvezama izvršnog direktora Sektora u Diviziji mreža od 1. ožujka 2014., i kojom je tužitelju ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik za prodaju, te da radni odnos tužitelja i tuženika temeljem toga Ugovora i Aneksa istoga nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto prema prethodno opisanim ugovorima (točka I/ izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (točka II/ izreke), dok je u točki III/ izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura.

2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 29. travnja 2020. kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu i ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik za prodaju, te da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju opisno žalitelj ukazuje u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik Odlukom o otkazu od 29. travnja 2020. otkazao tužitelju Ugovor o pravima i obvezama izvršnog direktora Sektora u Diviziji mreža od 1. ožujka 2013. i Aneks Ugovora o pravima i obvezama izvršnog direktora Sektora u Diviziji mreža od 1. ožujka 2014.;

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi kako je Ugovor o radu tužitelju otkazan zbog osobno uvjetovanih razloga, odnosno trajnih osobina, sposobnosti i vještina koje ga čine nesposobnim za obavljanje poslova izvršnog direktora; da je u Odluci navedeno kako tužitelj nije pokazivao potrebne organizacijske i komunikacijske sposobnosti, osobito u suradnji s drugim direktorima i podređenim radnicima, da su uočene nepravilnosti u evidenciji radnog vremena pod njegovim nadzorom na većini područja, a njegovo ponašanje i komunikacija, uključujući neprimjerene izjave i e- mailove, ukazivali su na trajne negativne osobine pa da je poslodavac stoga zaključio da tužitelj nije sposoban za rukovodeću funkciju te mu otkazao ugovor, uz istodobnu ponudu drugog radnog mjesta;

- da prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika nije osnovan, jer je tužitelj odluku o otkazu zaprimio 7. svibnja 2020. te pravodobno 20. svibnja 2020. protiv iste odluke uložio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, a uredno ga zaprimio 21. svibnja 2020., nakon čega je za tužitelja dana 6. lipnja 2020. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena 16. lipnja 2020., sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR);

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem;

- da je tužitelj temeljem Ugovora o pravima i obvezama izvršnog direktora Sektora u Diviziji mreža od 1. ožujka 2013. obavljao poslove izvršnog direktora, a ovaj Ugovor je izmijenjen Aneksom ugovora od 1. ožujka 2014. u pogledu visine plaće;

- da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta stručnog suradnika za prodaju, Divizija pošta, Sektor prodaje, Služba regionalne prodaje, područje prodaje 6 za Primorsko- goransku županiju počevši od 14. rujna 2016., a da mu je odlukom o otkazu ponuđen ugovor o radu za isto radno mjesto, kojeg je prihvatio;

- da iz pregleda ocjena u diviziji mreža na grupi područja 6 u 2015. gdje su ocjenjivani poštanski uredi, njih ukupno 72, proizlazi da je u odnosu na pojedine urede donesena ocjena "zadovoljava", u odnosu na neke "djelomično zadovoljava", dok je u odnosu na manji broj ureda (pet) donesena ocjena "ne zadovoljava",

- da su svjedoci uglavnom potvrdili da je tužitelj imao zadovoljavajuću razinu komunikacije i organizacijskih sposobnosti, a nije bilo prethodnih upozorenja niti drugih mjera protiv njega.

10. Stoga je prvostupanjski sud zaključio kako otkaz tužitelju nije dopušten jer nisu utvrđeni opravdani razlozi za osobno uvjetovani otkaz s obzirom da navodni propusti u radu, poput problema s evidencijom godišnjih odmora ili komunikacijom, ne proizlaze iz trajnih osobina ili nesposobnosti tužitelja, već eventualno iz konkretnih okolnosti i pojedinačnih propusta u radu, koji ne ukazuju na trajnu nesposobnost za obavljanje posla izvršnog direktora.

11. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke iz pobijane odluke, kao pravilne prihvaća i ovaj sud, jer su utemeljeni na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza. Prvostupanjski sud je za ova utvrđenja i pravna stajališta dao detaljne, uvjerljive i logične zaključke s time da ih žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Za ukazati je žalitelju kako sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tuženik jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

12. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 2) ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Nadalje, člankom 135. stavak 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir sve relevantne okolnosti slučaja i događaje koji su prethodili otkazu ugovora o radu te je pravilno zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu jer nije dokazano da tužitelj zbog trajnih osobina ili sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati poslove svog radnog mjesta izvršnog direktora.

14. Tuženik u žalbi ponavlja navode istaknute tijekom postupka o tome da se tužiteljevi propusti u radu odnose na njegove trajne osobine koje onemogućuju uredno izvršavanje ugovornih obveza, osobito u segmentu planiranja godišnjih odmora, organizacije rada i načina komuniciranja. Pri tome iznosi svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka te se osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.

15. Prvostupanjski sud je dao dovoljno obrazložene razloge za svoj zaključak kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene obje kumulativne pretpostavke iz članka 115. ZR-a za zakonitost osobno uvjetovanog otkaza. Naime, da bi takav otkaz bio dopušten, potrebno je da radnik ne može uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa i da je uzrok tome neka trajna osobina ili sposobnost radnika.

16. Iz izvedenih dokaza, uključujući iskaze svjedoka kao i priloženu dokumentaciju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se razlozi koje je poslodavac naveo u odluci o otkazu, poput nepravilnosti u evidenciji godišnjih odmora, loše komunikacije s drugim direktorima i tehnološkim viškovima, odnose na određene organizacijske pogreške i pojedinačne slučajeve neadekvatne komunikacije, no da ne ukazuju na postojanje trajnih osobina ili nesposobnosti koje bi mu trajno onemogućavale obavljanje poslova prema ugovoru o radu i koje bi bile razlogom za otkaz temeljen na osobnim sposobnostima.

17. Naime, u odnosu na organizaciju iskoristivosti godišnjeg odmora, prvostupanjski sud je pažljivo razmotrio sve relevantne dokaze, uključujući broj neiskorištenih dana i broj djelatnika te zaključio da se radi o relativno malom broju dana u odnosu na ukupan broj djelatnika kojima je tužitelj rukovodio. Time je pravilno ocijenio da se taj propust ne može pripisati trajnoj osobini tužitelja, nego potencijalno lošijoj organizaciji unutar određenog razdoblja, koja nije imala razinu ni karakter trajne nesposobnosti. Pri tome je prvostupanjski sud uzeo u obzir opseg odgovornosti tužitelja te brojnost zaposlenika na području njegove nadležnosti, kao i da se dio problema može pripisati neadekvatnom sustavu evidencije radnog vremena.

18. Nadalje, iako se žalbom ukazuje na neprimjerenu komunikaciju tužitelja, prvostupanjski sud je ocijenio email poruku koju tuženik navodi kao dokaz neprimjerene komunikacije, a koja je poslana u vrijeme kada tužitelj nije obnašao funkciju izvršnog direktora, u širem kontekstu prethodne komunikacije i odnosa među radnicima. Time nije podcijenio značaj sadržaja poruke, ali je ispravno zaključio da se iz pojedinačnog slučaja, bez dokaza o sustavnom i dugoročnom obrascu takvog ponašanja, ne može izvesti zaključak o trajnim osobinama koje bi opravdavale ovu vrstu otkaza. Također, većina svjedoka je potvrdila da nije bilo problema u komunikaciji s tužiteljem, a i oni koji su spominjali određene nesuglasice istaknuli su da one nisu utjecale na obavljanje posla. Pojedini navodi o različitim pogledima na određene situacije u radu ne predstavljaju dokaz postojanja trajne osobine koja onemogućuje obavljanje posla, što je izričit zakonski uvjet za zakonitost osobno uvjetovanog otkaza.

19. Ni u odnosu na segment utvrđivanja tehnološkog viška nije dokazano da je tužitelj svojim ponašanjem manifestirao nesposobnost za rad. Prvostupanjski sud je pravilno procijenio i okolnosti s time u vezi, zaključivši da tužitelj nije imao stvarnu nadležnost za donošenje odluka o zapošljavanju i otpuštanju radnika čime otpada tvrdnja da je tužiteljeva navodna nesposobnost u tome dijelu rezultat njegove trajne osobine.

20. Dodatno, sud je pravilno vrednovao i činjenicu da je tužitelj duži niz godina obavljao rukovodeću funkciju bez prethodnih upozorenja na probleme koji se tiču njegovih sposobnosti te da je nakon razrješenja s mjesta izvršnog direktora nastavio obavljati poslove koji zahtijevaju organizacijske i komunikacijske vještine, što samo po sebi govori protiv postojanja trajnih osobina koje bi opravdavale osobno uvjetovani otkaz.

21. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud se detaljno osvrnuo na iskaze svih ključnih svjedoka i dokumentaciju te je utemeljeno utvrdio da u konkretnom slučaju nema dokaza da je tužitelj bio nesposoban za rad na temelju svojih trajnih osobina, već je riječ o pojedinačnim propustima u radu koji eventualno mogu predstavljati povredu radne obveze, ali ne i osnovu za osobno uvjetovani otkaz.

22. Kako u postupku tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelja, to je pravilno sud prvog stupnja prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom pobijane odluke tuženika i vraćanjem tužitelja na rad.

23. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ista se žalbenim navodima posebno ne osporava.

24. Slijedom iznijetoga, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić