Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-185/2025-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1) LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2) ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-6/2024-34 od 8. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-6/2024-34 od 8. travnja 2025.:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I.. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljicama iznos od 14.034,28 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, točno navedenim u ovoj točki izreke, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koji su sadržani u bruto dosuđenim iznosima iz točke I. izreke presude,

b) potvrđuje u dijelu pod točkom II. izreke,

c) preinačuje u dijelu odluke o zateznim kamatama dosuđenim na bruto iznose iz točke I. izreke prvostupanjske presude, a koje se kamate odnose na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljicama iznos od 14.034,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude. U točki II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 4.350,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Žali se tuženica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže žalbu uvažiti, presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan. Zatražila je trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica radi isplate plaće za prekovremene sate rada njihova prednika, ranijeg tužitelja PI, u razdoblju od listopada 2011. do srpnja 2014. za dane u kojima je kao djelatna vojna osoba radio više od pet sati rada na humanitarnom razminiranju.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Protivno navodima žalbe, presuda suda prvog stupnja ima jasne, potpune i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju isprava i zapisnika u spisu tako da ne sadržava nedostatke zbog kojih ne bi bilo moguće pobijanu presudu ispitati slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Pobijanu odluku sud je donio temeljem utvrđenja da je rješenjem Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem od 31. siječnja 2013. prednik tužitelja, premješten po potrebi službe i raspoređen u ustrojstvenu cjelinu Zapovjedništvo za potporu, Bojna za opskrbu, Podsredište za skladištenje MISlunj, Desetinu za održavanje klasičnog UBS, na dužnost pirotehničar tehničke službe-Voditelj skupine, kao stožerni narednik, time da je između ostalog obavljao i poslove razminiranja. Nadalje, da je početak spornog razdoblja na ovim poslovima bio nakon eksplozije uzrokovane šumskim požarom izvan skladišnog kompleksa koja se dogodila u [adresa]“ 13. rujna 2011., sukladno zapovijedima i Planu sanacije kao i prioritetnim zahtjevima „Kriznog stožera“ te se pristupilo izvidu terena kao i neposrednom prikupljanju i uklanjanju neeksplodiranih UbS i dijelova NUS i UbS, a navedene poslove su provodili pirotehničari tehničke službe Oružanih snaga RH.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio kako je prednik tužitelja obavljao u utuženom razdoblju poslove koji se mogu smatrati poslovima humanitarnog razminiranja iz članka 27. stavka 5. Zakona o humanitarnom razminiranju ("Narodne novine" br. 153/05., 63/07., 152/08., 110/15., dalje: ZHR) i Pravilnika o obavljanju poslova humanitarnog razminiranja ("Narodne novine" br. 53/07, 111/07, 141/11, 110/15, 45/16, dalje: Pravilnik), na minski sumnjivom području na način da je ostvario prekovremeni rad.

11. Slijedom gornjih utvrđenja, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Vještačenja Bijelić, sačinjenog temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženice (mjesečno izvješće o ostvarenim satima rada za utuženo razdoblje, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka (dnevni pirotehnički dodatak), popis djelatnika angažiranih na zadaći sanacije terena u [adresa]", dnevnik radova na pregledu i sanaciji terena u [adresa]", očitovanje zapovjednika snaga za sanaciju satnika FI, te platne liste za utuženo razdoblje), prvostupanjski sud zaključuje kako tužiteljicama za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu iznosa od 14.034,28 eura na ime 1350 prekovremenih sati koje je njihov prednik ostvario u utuženom razdoblju.

12. Tuženica u žalbi prvenstveno ističe kako se ZHR ne odnosi na prednika tužitelja jer da isti u predmetnom razdoblju nije obavljao poslove razminiranja, već da je kao pirotehničar tehničke službe sudjelovao u zadaći čišćenja i sanacije terena u [adresa] od neeksplodiranih ubojnih sredstava.

13. Međutim, iz sadržaja ZHR-a proizlazi kako se ovaj Zakon primjenjuje u predmetnom slučaju jer područje [adresa] nakon eksplozija ubojnih sredstava u rujnu 2011., s obzirom na sve već navedene okolnosti treba izjednačiti sa minskim sumnjivim područjem. Osim toga za napomenuti je kako je člankom 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja ("Narodne novine" br. 141/11) određeno da se iza članka 2. stavka 1. podstavka 12. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja dodaje novi podstavak 13. koji glasi "područje zagađeno kazetnim streljivom i/ili većim količinama drugoga NUS-a, sastavni je dio minski sumnjivog područja za koje ne postoji sumnja da je zagađeno MES-om, te je kao takvo definirano od strane HCR-a".

14. U svezi žalbenih navoda kako je prednik tužitelja bio pirotehničar tehničke službe, a ne pionir pirotehničar, pa da mu stoga ne pripadaju pirotehnički dodatci I. kategorije za navesti je slijedeće. Odredbom članka 9. stavka 1. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" br. 50/08., 142/08., 118/09., 99/12. i 55/13, dalje: Pravilnik o dodatku) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi koja ima zvanje pionir pirotehničar i raspoređena je na dužnost pionira - pirotehničara pripada pirotehnički dodatak za rad u minskom polju I. kategorije. Ovim člankom je nadalje određeno kako pirotehnički dodatak za rad u minskom polju I. kategorije ima koeficijent 0,4. Nadalje, člankom 9. Pravilnika o dodatku je propisano kako za vrijeme izvođenja radova razminiranja, uz pirotehnički dodatak I. kategorije pionir pirotehničar ostvaruje i dnevni pirotehnički dodatak u koeficijentu 0,1 od osnovice za obračun plaće.

15. Kod utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku da je prednik tužitelja obavljao poslove pretraživanja i tehničkog izvida u smislu odredbe članka 27. ZHR po naredbi pretpostavljenog vojnog zapovjednika, da je obavljao iste one poslove koje obavljaju i koje su obavljali pioniri pirotehničari, onda je za zaključiti kako je tuženica dužna isplatiti istome plaću za rad koji mu je naređen i to baš za konkretno obavljeni faktični rad.

16. Stoga, tuženica pogrešno smatra da je redovni rad prednika tužitelja u predmetnom razdoblju iznosio 8 sati dnevno. Naime, odredbom članka 27. stavak 5. ZHR-a propisano je da pirotehničari tijekom radnog vremena na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana. Odredbom stavka 6. istog članka je određeno da se pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi sa radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. ovog članka smatra punim radnim vremenom.

17. Budući se vrijeme provedeno na poslovima humanitarnog razminiranja u trajanju od 5 sati smatra punim radnim vremenom (članak 27. stavak 6. ZHR-a), to u smislu navedenih propisa znači da svako vrijeme provedeno na radu preko tog vremena u jednom danu predstavlja prekovremeni rad u slučaju kad je organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka. Dakle, u takvoj situaciji, rad od 5 sati na poslovima humanitarnog razminiranja dnevno ekvivalentan je redovnom radu na ostalim poslovima od 8 sati dnevno. Slijedom navedenog proizlazi da svaki rad na ostalim poslovima, odrađen nakon 5 sati dnevnog rada na humanitarnom razminiranju predstavlja prekovremeni rad, u smislu citiranih odredaba, o čemu se i radi u konkretnom slučaju.

18. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženica daje svoju ocjenu iskaza saslušanih svjedoka valja reći da je u skladu s odredbom članka 8. ZPP, samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja.

19. Prema tome, tuženica žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovoga suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

20. Slijedom navedenog nedvojbeno je u prvostupanjskom postupku utvrđeno kako tuženica nije isplatila predniku tužitelja, na ime prekovremenog rada dio plaće u predmetnom razdoblju i to ukupno 14.034,28 eura bruto kako proizlazi iz nalaza vještaka sačinjenog temeljem dokumentacije tuženice, sa pripadajućom zateznom kamatom, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koji su sadržani u bruto dosuđenim iznosima. Naime upravo je tuženica kao poslodavac u obvezi isplatiti radniku plaću na temelju odredbi članaka 5. stavak 1. i 84. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.), koji se Zakon u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19).

21. No, prvostupanjski je sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo, a na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu dosuđene zatezne kamate koje teku na dosuđene bruto iznose razlike plaće, a s obzirom da se ista sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

22. Naime, u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 177/04., 73/08., 80/10,. 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14.,143/14. i 136/15.) i odredbe članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.), zatezne kamate koje se na zakašnjelu isplatu plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća, baš kao i naknada plaće, koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, odnosno naknade plaće.

23. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice djelomično uvažiti i djelomično preinačiti pobijanu presudu i to u pobijanom dijelu u kojem su tužiteljima dosuđene zatezne kamate na (bruto) iznos razlike plaće i naknade plaće, a koje se kamate odnose na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

24. Odluka o trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 151., 154. stavak 1. i 164. ZPP-a te sukladna odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

25. Suprotno navodima žalbe tuženice, pravilno je sud dosudio trošak tužiteljima za održana pripremna ročišta jer iz zapisnika sa tih ročišta jasno proizlazi da se na njima nije raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima, već se raspravljalo o bitnim okolnostima slučaja pa je pravilno primijenjena odredba Tbr. 9. t. 1. Tarife, a ne Tbr. 9. t. 2. kako smatra tuženica.

26. Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu i to baš u dijelu kako je to navedeno u točki I. i II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

27. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti, jer je sa žalbom uspjela samo u pogledu sporednog potraživanja, a s tim u vezi nisu nastali posebni troškovi žalbe.

U Splitu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić