Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1071/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice CĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Leani Modrušan, odvjetnica iz Pule protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P-705/2019 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P-705/2019 od 21. ožujka 2024. u točkama I), II), III), IV), V) VI) i VIII) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke utvrđene su ništetnom odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o [broj kredita] kojeg su stranke sklopile 08.08.2006. i to u dijelu čl. 6.3. koji glasi: „ … ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d ili drugog akta banke.“ i u dijelu čl. 6.4. koji glasi: „Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“, pa da stoga navedene ugovorne odredbe, kao i sve kasnije izmjene, ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2. Nadalje toč. II) izreke utvrđene su ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u predmetnom Ugovora o [broj kredita] od 08.08.2006. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka i to u dijelu čl. 2. koji glasi: „ … tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.“, dijelu čl. 3. koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF … po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“, te u dijelu čl. 4.3. koji glasi: „... obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“, pa da stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

3. Isto tako toč. III) izreke utvrđene su ništetnim odredbe sadržane u Aneksu br.1. predmetnog ugovora, kojeg su stranke sklopile 21.07.2015. i to u dijelu čl. 1. koji glasi:

„… tečaju Banke za CHF …“, dijelu čl. 2. koji glasi: „Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se otvara nova partija kredita sa stanjem kredita na dan 30.06.2015. u iznosu od 38.585,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za CHF važećem na dan plaćanja.“, te u dijelu čl. 4.2. koji glasi: „... obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“, pa da stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

4. Toč. IV) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici s osnova preplaćene kamate iznos od 4.976,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos, dok je toč. V) izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici s osnova preplaćenog tečaja CHF valute iznos od 6.484,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

5. Isto tako je toč. VI) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.046,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je toč. VII) odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan, a toč. VIII) je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti.

6. Protiv toč. I), II), III), IV), V), VI i VIII) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

7. U žalbi tuženik u bitnom navodi da su donošenjem pobijane odluke počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a jer da mu sud nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom, da presuda ime nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da su presude iz kolektivnog spora neprimjenjive u ovom slučaju iz razloga što da čl. 502. c ZPP-a nije bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, da prvostupanjski sud nije proveo test transparentnosti i poštenosti u svezi predmetnih ugovornih odredbi, da su navedene odredbe bile jasne, lako razumljive i lako uočljive, da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka CĆ, da je odluke o promjenama visine kamatne stope donosio na temelju objektivnih tržišnih kriterija, da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22. st. 1. Zakona o obvezanim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ), da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a, te da je pogrešno odlučio o istaknutom prigovoru zastare. Osporava i odluku o trošku jer da je sud pogrešno primijenio za sve radnje tužiteljice Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika retroaktivno.

8. Odgovor na žalbu nije podnijet.

9. Žalba je neosnovana.

10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijelova ugovornih odredbi čl. 6.3., čl. 6.4., čl. 2., čl. 3 i čl. 4.3. Ugovora o [broj kredita] od 08.08.2006., kao i čl. 1., čl. 2. i čl. 4.2. Aneksa br. 1. predmetnog ugovora o kreditu od 21.07.2015. zaključenih između stranka koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, uz restitucijski zahtjev na povrat novčane razlike nastale primjenom tih odredbi.

11. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili predmetni Ugovor o [broj kredita], kojim je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 55.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita i to prema tečajnoj listi Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

- da nije sporno niti da su stranke 21.07.2015. sklopile Aneks br. 1. Ugovoru o kreditu kojim je fiksiran anuitet u trajanju od jedne godine, prolongiran rok vraćanja kredita do 31.08.2026. te otvorena nova partija kredita sa stanjem kredita na dan 30.06.2015. u iznosu od 38.585,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na dan plaćanja

- da nije sporno da je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/2013) za razdoblje nakon 01.01.2014. određena kamatna stopa od 3,23% za stambene kredite u CHF,

- da nije sporno da je tužiteljica prema navedenom ugovoru i Aneksu br. 1. bila u obvezi otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 368,65 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, kao i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa,

- da nije sporno da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala, kao i tečaj CHF,

- da je o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli u ugovorima o potrošačkom kreditu vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P-1401/12 ( koja je potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda pod posl. br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te odlukama VS RH pod posl. br. Revt-249/14 i Rev- 2221/18 ), a u kojem je odlučeno da su nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čije je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora

- da je sud primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz tog kolektivnog spora,

- da je predmetni ugovor zaključen u razdoblju na koje se odnosi navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12,

- da tužiteljica ima status potrošača jer je predmetni ugovor zaključila kao fizička osoba za kupnju stana,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit uzela za dovršetak stana u kojem s obitelji i danas živi, da joj je ponuđen samo kredit u CHF, da joj je za kamatu rečeno da može biti promjenjiva do stotinjak kuna, dok da joj za valutu ništa nije objašnjavano, da joj ništa nije rečeno o kriterijima po kojima se kamatna stopa može mijenjati, niti je mogla pregovarati o visini kamatne stope, da je ugovor pročitala, da joj javni bilježnik ništa posebno nije objašnjavao, da joj je bio bitan iznos rate kojega će moći vraćati, te da je sa tuženikom sklopila i Aneks br. 1 kako bi si olakšala otplatu kredita,

- da iz iskaza svjedoka CĆ proizlazi da je bio zaposlen kod tuženika od 2000. do 2012., da se ne sjeća tužiteljice, niti da bi kao djelatnik banke sudjelovao u ugovaranju predmetnog kredita,

- da iz iskaza tužiteljice kojeg sud prihvaća iskrenim i uvjerljivim, proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale prilikom sklapanja predmetnog ugovora, niti su tužiteljici dana objašnjenja načina promjene kamatne stope i fluktuacije tečaja,

- da nije proveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor, jer da je zadatak javnog bilježnika bio upozoriti tužiteljicu kao potrošača isključivo na pravne aspekte sklopljenog ugovora, a ne na financijske odnosno ekonomske aspekte koji su u konkretnom slučaju relevantni za ocjenu ništetnosti,

- da predmetne odredbe ugovora o kreditu i Aneksa br. 1. o kojima se nije pojedinačno pregovaralo odgovaraju sadržaju odredbi koje su analizirane i utvrđene ništetnima u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa da su iste temeljem čl. 81. čl. 84 i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu ( NN 96/03., dalje ZZP/03) ništetne,

- da se ništetni dio odredbe čl. 6. Ugovora, koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke, ima načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, odnosno da se visina kamate stope u konkretnom slučaju za utuženo razdoblje mora odrediti prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za razdoblje do 31.12.2014. ( 3,88%), a nakon toga da se primjenjuje zakonom određena kamatna stopa od 3,23%,

- isto da vrijedi i za ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF iz članka 2. i članka 4. Ugovora o kreditu i čl. 1.2. i čl. 4. Anexa br. 1. za koju valja uzeti kao da nisu ugovorene,

- da je naplatom kamate u utuženom razdoblju po stopi višoj od 3,88% i kunske protuvrijednosti anuiteta po tečaju većem od važećeg tečaja na dan isplate kredita dio imovine tužiteljice bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženika,

- da iz provedenog financijskog vještačenja, a kojeg sud prihvaća kao objektivnog i u skladu s pravilima struke, proizlazi da pretplata temeljem osnovnog Ugovora i Aneksa br. 1. s osnova preplaćene kamate iznosi 4.976,82 eura, a s osnova preplaćenog tečaja 6.484,84 eura.

12. Slijedom navedenog prvostupanjski primjenom odredbe čl. 323, čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev. Također prvostupanjski sud odbija prigovor zastare jer da je zastara u konkretnom slučaju počela teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a od tada do utuženja da nije protekao opći petogodišnji rok. Odluku o trošku donosi primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

13. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. Nadalje nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, da bi se moglo govoriti o navedenoj bitnoj procesnoj odredbi, potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

15. Iz stanja u spisu proizlazi da je tijekom postupka proveden dokaz saslušanjem svjedoka CĆ kao bivšeg zaposlenika suda, pa su neosnovani navodi tuženika da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom.

16. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, te je pravilno uvažio direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a prema kojoj odredbi je sud vezan za utvrđenja iz takvog postupka, ukoliko se stranka na ta utvrđenja pozove u posebnoj parnici radi ostvarenja svojih prava potrošača na naknadu, kao što je to bio slučaju u konkretnom predmetu.

18. Stoga pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014 i Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. imaju učinak pravno relevantne činjenice i u ovom postupku iz razloga što se iste odnose na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u svezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. u kojem razdoblju je zaključen i predmetni Ugovor o kreditu.

19. Pri tom prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio samo na utvrđenjima iz predmetne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, već je cijenio i dokaze provedene tijekom ovog postupka tj. dokumentaciju priloženu spisu, iskaz tužiteljice i svjedoka CĆ, te provedeno financijsko vještačenje.

20. Nadalje u odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ( 08.08.2006. ) bio na snazi ZZP/03 koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa.

21. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca ( st. 2. ). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati ( st. 4. ).

22. Isto tako odredbom čl. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

23. Također je odredbom čl. 87. ZZP/03 bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, s time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

24. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama proizlazi da su predmetne odredbe koje se odnose na ugovornu kamatu i promjenljivu kamatnu stopu bile vidno istaknute, odnosno da su te ugovorne odredbe bile lako uočljive. Isto tako proizlazi i da je u navedenim odredbama bilo jasno naznačeno da početna kamatna stopa iznosi 3,88%, te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, iz čega proizlazi da su te ugovorne odredbe bile jasne. Stoga je potrebno ocijeniti da li je predmetna ugovorna odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi bila razumljiva tužiteljici kao potrošaču posljedično čemu da li je ista poštena u smislu naprijed navedene zakonske odredbe čl. 84. ZZP/03.

25. Naime, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je takva odredba poštena, već je u okviru ocjene poštenosti, potrebno u skladu s čl. 81. st. 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

26. Cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, ocjena je i ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva. Naime, navedenom odredbom općenito je promjena kamatne stope vezana za Odluku o kamatnim stopama, odnosno akt tuženika, s time da se nedvojbeno radi o dokumentu koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, te koji se bave bankarskim poslovanjem slijedom čega te odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužiteljici kao prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive.

27. Naime, ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Također ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. Obzirom na iznijeto, po stavu ovog suda unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju može se ocijeniti suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, tužiteljica kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

28. Predmetnom odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu određeno je samo koliko iznosi kamata na dan sklapanja tog ugovora ( 3,88% godišnje ) iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužiteljici u trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa od 3,88% godišnje mijenjati nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva. Dakle, predmetni ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno za očekivati da je tužiteljica kao prosječan potrošač bila u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta, odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja.

29. Pri tom tijekom postupka tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je u konkretnom slučaju tužiteljici prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu, na valjan i njoj razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

30. Isto tako iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu i Aneksa br. 1. sklopljenog među strankama proizlazi da su odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu bile vidno istaknute, odnosno da su te ugovorne odredbe bile lako uočljive. Isto tako proizlazi i da je u navedenim odredbama bilo jasno naznačeno da se otplata anuiteta veže za srednji tečaj CHF važećem na dan dospijeća, iz čega proizlazi da je bila jasna.

31. Međutim tuženik niti u odnosu na tu odredbu nije dokazao da se o njoj pojedinačno pregovaralo, niti da je tužiteljica kao potrošač u cijelosti jasno i transparentno bila informirana o svim rizicima koje prate ugovorenu valutu CHF ili pak da su joj jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja, a što u konačnosti nije navedeno niti u ugovoru.

32. Naime prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

33. Stoga su, a cijeneći nespornu činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od strane tuženika kao banke, prijeporne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer su banke kao savjesni gospodarstvenici i stručne osobe trebali sami, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, kao i o svim rizicima valutne klauzule koje sklapanjem predloženog ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku.

34. Slijedom navedenog, a kako predmetne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, to su iste ništetne, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

35. Pri tom valja istaknuti da je u predmetima C-609/19 i u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19 Suda EU tumačen zahtjev transparentnosti ugovorne odredbe o tečajnom riziku, te je naglašeno da pružanje brojnih informacija potrošaču ne ispunjava zahtjev transparentnosti ako se te informacije temelje ne pretpostavci da će tečaj ostati stabilan tijekom cijelog trajanja ugovora, a posebno ako potrošač nije upozoren na gospodarski kontekst koji može imati posljedice na promjenu deviznog tečaja. Ponovljena je i presumpcija da je netransparentna ugovorna odredba ujedno i nepoštena jer je trgovac koji nije poštovao zahtjev transparentnosti na potrošača prebacio neproporcionalan rizik da sam snosi trošak dugoročnog kretanja tečaja.

36. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da se tuženik posve neosnovano poziva na činjenicu pojedinačnog pregovaranja jer tu činjenicu ničim nije dokazao. Naime, tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CĆ koji je izjavio da se ne sjeća tužiteljice, niti da bi kao djelatnik banke sudjelovao u ugovaranju predmetnog kredita, slijedom čega navedeni svjedok niti nema saznanja o obaviještenosti tužiteljice prilikom sklapanja ugovora. Stoga je iskaz navedenog svjedoka suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

37. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem djelatnika tuženika EĆT i EĆ ( predloženi u odgovoru na tužbu ) jer navedeni svjedoci nesporno nisu osobno sudjelovali u vođenju pregovora i sklapanju predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom.

38. Također pravilno je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor jer to nije adekvatan dokaz za utvrđivanje činjenice obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužiteljici kao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope i rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu niti bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a niti je imao takve zakonske ovlasti.

39. Nadalje u odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je nesporno zakonom dozvoljeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelju skrenuo pozornost na jasne parametre o kojima ta promjena kamatne stope u budućem razdoblju ovisi. Stoga prvotno ugovorena kamatna stopa od 3,88% nije fiksna, već se radi o visini kamatne stope koja je tužiteljici bila poznata u vrijeme ugovaranja i na koju je pristala.

40. Isto tako u odnosu na žalbene navode valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima. Stoga tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužiteljici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji joj je uručen, te na koji je pristala.

41. Pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare. Naime, u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača ( pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VS RH od 31. siječnja 2022.g. ).

42. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi o promjenjivoj redovnoj kamati prema jednostranoj odluci banke postala je pravomoćna 13.06.2014.g. ( VTS Pž-7129/13), dok je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF postala pravomoćna 14.06.2018.g. ( VTS Pž-6632/17 ). Kako predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, to od 14.06.2014.g. do utuženja nije protekao rok od 5 godina, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

43. Pravilno je prvostupanjski sud i obvezao tuženika na povrat zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa u smislu odredbe čl. 1115. ZOO- a. Naime, tuženik se kao trgovac, u konkretnom slučaju, nije prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, vodio načelom savjesnosti i poštenja slijedom čega je isti nesavjesni stjecatelj.

44. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika o retroaktivnoj primjeni odredbe čl. 502. c ZPP-a. Naime, točno je da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a ( NN 70/19 ) u čl. 502. c ZPP-a iza riječi: „naknadu štete“ dodane riječi: „ili isplatu“, međutim teleološkim tumačenjem prethodne odredbe čl. 502. c ZPP-a, po stavu ovog suda, pojam naknade štete ne može se podvesti isključivo pod pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o odgovornosti za štetu, s obzirom da pravni učinci nepoštene i ništetne ugovorne odredbe podrazumijevaju uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa po toj osnovi pa se navedena zakonska odredba odnosi i na restitucijske zahtjeve potrošača po osnovi ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kao što je predmetni.

45. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

46. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je pravilno prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda prema važećoj Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa ) u vrijeme donošenja odluke sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife ( VS RH, Rev-940/20 od 04.07.2023., Rev-847/21 od 13.02.2024. i Rev-562/24 od 07.05.2024.)

47. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

48. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točci VII) izreke.

U Rijeci, 23. srpnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec