Poslovni broj: P-7173/2024-44

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OB iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB; 99061693608, zastupana po Dajani Sobol, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Šavorić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 23. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne dijelovi odredaba Ugovora o kreditu od dana 24.03.2005. godine broj 628-50-2728894 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela u Rijeci dana 25.03.2005. godine pod brojem OU-599/05 sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužiteljice OB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i to:

- čl. 2. KAMATNA STOPA

"….promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

- čl. 7. NAČIN OTPLATE

" u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita."

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove plaćene razlike u kamatama isplati ukupan iznos od 362,32 eura s pripadajućom zakonskom zateznom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 2,53 EUR počam od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR počam od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,56 EUR počam od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR počam od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,63 EUR počam od 31.03.2008 godine pa do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR počam od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR počam od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR počam od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR počam od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR počam od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,70 EUR počam od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,01 EUR počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,80 EUR počam od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,06 EUR počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,10 EUR počam od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,12 EUR počam od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,45 EUR počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,33 EUR počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,23 EUR počam od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,26 EUR počam od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,31 EUR počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,31 EUR počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,25 EUR počam od 30.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,35 EUR počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,44 EUR počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,55 EUR počam od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,52 EUR počam od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,68 EUR počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,65 EUR počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,71 EUR počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,21 EUR počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,11 EUR počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,42 EUR počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,51 EUR počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,98 EUR počam od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,65 EUR počam od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR počam od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,62 EUR počam od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,64 EUR počam od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,27 EUR počam od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,33 EUR počam od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,86 EUR počam od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,59 EUR počam od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,29 EUR počam od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,26 EUR počam od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,24 EUR počam od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,38 EUR počam od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,50 EUR počam od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,43 EUR počam od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,35 EUR počam od 31.03.2012. godine pa do isplate,s time da su kamate to do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove valutne klauzule isplati ukupan iznos od 1.192,73 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi;

- na iznos od 2,32 EUR počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,25 EUR počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,36 EUR počam od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR počam od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,68 EUR počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,19 EUR počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,17 EUR počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,56 EUR počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,17 EUR počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,55 EUR počam od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR počam od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,35 EUR počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,48 EUR počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,18 EUR počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,83 EUR počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,81 EUR počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,03 EUR počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,85 EUR počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,72 EUR počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,53 EUR počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,28 EUR počam od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,54 EUR počam od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,96 EUR počam od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,62 EUR počam od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,40 EUR počam od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,82 EUR počam od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,62 EUR počam od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,02 EUR počam od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,11 EUR počam od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,45 EUR počam od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,52 EUR počam od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,85 EUR počam od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,98 EUR počam od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,58 EUR počam od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,07 EUR počam od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,58 EUR počam od 31.03.2012. godine pa do isplate,

s time da su kamate to do do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.412,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 24.03.2005. godine Ugovor o kreditu broj 428-50-2728894 na kreditni iznos od 22.906,50 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita radi kupnje osobnog vozila. Predmetnim ugovorom u čl. 2 određena je kamatna stopa u visini od 5,85% godišnje, promjenjivo, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a sve na rok otplate od 84 mjeseci. Čl. 7 određeno je da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anutitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Ugovor je sklopljen kao tipski te se o odredbama ugovora nije u jednom trenutku nije pregovaralo. Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF, o činjenici da je rizik intervalutnih promjena i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, te općenito o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a što je i potvrđeno kolektivnim presudama Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine. Zbog navedenog ništetna je odredba ugovora o kreditu u kojoj se glavnica veže za CHF. Također je ništetna i odredba ugovora o kreditu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa iz razloga što je tuženik istu unio u ugovor na potpuno nerazumljiv način, dok je ista i neodrediva. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku da plati tužiteljici iznose preplaćenih mjesečnih anutiteta uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi kako tužitelj nije naveo nijednu relevantnu tvrdnju niti predložio ijedan dokaz kojim bi dokazao svoje tvrdnje o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu. Ističe kako naslovni sud nije vezan za utvrđenja iz presuda koje su donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz razloga što u vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji uopće nije poznavao takvu vrstu tužbe niti je davao pravo pojedinačnim potrošačima da pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora, pokreću parnice. Također ističe kako tužitelj potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete. Navodi kako je odredba Ugovora koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva, jasna i lako razumljiva. Tuženik je i prije i u vrijeme sklapanja Ugovora poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače a tako i tužitelja o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, te educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Stoga nije razumno očekivati da tuženik snosi valutni rizik. Nadalje navodi kako smatra da se s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom na to da je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Ugovorom tužitelj izričito prihvaća odredbe poslovnih uvjeta tuženika i odredbe Odluke o kamatnim stopama. Te odredbe su jasne, lako uočljive i lako razumljive. U ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 10-16 spisa), u preslike uplatnica (list 17-21 spisa), u odluke tuženika o promjeni kamatne stope (list 22-23 spisa), u kontrolni ispis unosa korištenja (list 24 spisa), u Obavijest (list 25 spisa), u Otplatni plan (list 26-30 spisa), u pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 97-100 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blažević (list 142-150 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i vještaka Petre Blažević.

4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 24. ožujka 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 628-50-2728894 na kreditni iznos od 22.906,50 CHF u protuvrijednosti u kuna (valutna klauzula u CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita) s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,85% godišnje na rok otplate od 84 mjeseci.

5. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je u podnesku od 04.05.2021. konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.godine, a koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. godine, te presudom Vrhovnog suda RH pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.godine, pravomoćno odlučeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 4-tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

10. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

12. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

13. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su suprug i ona došli u auto kuću ARH Mihelić obzirom su kupovali vozilo za svoju osobnu upotrebu. Nakon što su se odlučili koje vozilo žele kupiti, jedan od zaposlenika auto kuće dao im je primjerak ugovora o kreditu te rekao da kredit mogu dignuti kod tuženika i to samo pod uvjetima koji su bili navedeni. Bilo joj je čudno da je ugovor bio u CHF no rekli su da je to sada najčešći način ugovaranja ugovora o kreditu. Također im je rečeno da uvjete kredita ne mogu mijenjati. Ispunili su primjerak tog ugovora, sa njime otišli kod javnog bilježnika a tek potom u banku. Rate kredita su plaćali ili ona ili njezin suprug. Nije imala mogućnost sklapati ugovor u nekoj drugoj valuti jer je ugovor u CHF bilo jedino što im je bilo ponuđeno. Zna razliku između fiksne i promjenjive kamatne stope no tada im nije bila ponuđena fiksna kamatna stopa na što se tužiteljica bunila no rečeno joj je da je u tom trenutku takvo tržište te ako žele kupiti vozilo da su to uvjeti na koje moraju pristati. Raspitivala se te saznala da zaista u tom trenutku na tržištu nije bilo mogućnosti sklapanja ugovora sa fiksnom kamatnom stopom. Prije potpisivanja ugovora isti je pročitala a ne može se sjetiti da li joj je javni bilježnik pojasnio odredbe istoga.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer ga ocjenjuje istinitim i uvjerljivim te na temelju njega nalazi utvrđenim da tužiteljica nije dobila potpunu informaciju o parametrima koji utječu na povećanje kamatne stope, kao i rizicima ugovaranja kredita vezanih uz valutu CHF. Kako, dakle, tuženik nije dokazao da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od listopada 2007 do prosinca 2013. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu), dok u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 4. listopada 2017. (zbog toga što je 3. listopada 2017. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu). Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 13. lipnja 2019. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan.

18. Ovdje također valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 20. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi; "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Petre Blašković, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla s početnih 5,85 % godišnje sve do stope od 7,75% godišnje, dok se tečaj mijenjao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita , te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 30.04.2005., a da je posljednji utuženi anuitet dospijeva 31.12.2013. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

20. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 2.729,87 kuna, a s osnova valutne klauzule ta razlika iznosi 8.986,62 kuna. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično pada tečaja ukupno iznosi 3.028,20 kuna. Sud nije oduzimao od ukupnog iznosa iznose koje je tužitelj plaćao u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u određenom razdoblju, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznosi (za mjesece kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa, prvenstveno iz razloga što tuženik nije istaknuo prigovor prijeboja.

21. Također, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost promjene kamatne stope, tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužitelj kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost promjene kamatne stope i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po eventualnoj manjoj kamatnoj stopi je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika. Stoga je sud odbio takav prigovor tuženika.

22. Tuženik je prigovorio ovakvom nalazu i mišljenju vještaka, no tu valja reći kako je sud mišljenja da se tu radilo o prigovorima pravne prirode, te stoga nije pozvao vještaka na usmeno očitovanje.

23. U ovom predmetu donesena je presuda dana 22.05.2023. godine koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikog Gorici broj Gž-1028/23 dana 05.11.2024. godine, te je sud postupajući po uputi Županijskog suda proveo dokaz saslušanjem vještaka.

24. Vještak je na ročištu naveo da u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju od 21.02.2022. godine, dok vezano uz prigovore tuženika navodi kako prigovori nisu na matematički izračun već se ističu pravna pitanja, a o kojima je sud dao obrazloženje ovom presudom.

25. Slijedom navedenog, sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

26. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

27. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 5,85 % godišnje.

28. Tužitelj iznose iz podneska od 16.09.2022. godine izražava u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

29. Kako je tužitelj tuženiku anuitete u odnosu na koje traži predmetnu isplatu plaćao u kunama, to tužitelj ima pravo na povrate plaćenih iznosa u kunama, odnosno sada u eurima sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj sa pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

30. Tuženik je naveo kako se protivi preinaci tužbe tužitelja od 16.09.2022. godine. Uvidom u podnesak od 16.09.2022. godine vidljivo je da tužitelj istim konačno potražuje manji iznos od onoga koji je potraživao tužbom, stoga sud smatra kako isti nije preinačio tužbeni zahtjev.

31. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 02.07.2020 prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 07.07.2020. prema Tbr 9/5 25 bodova, trošak sastava podneska od 24.08.2020 prema Tbr 8/3 25 bodova, za sastav žalbe od 29.09.2020. prema 10/5 62,5, trošak sastava podneska od 16.04.2021 prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 19.11.2021. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 16.09.2022 prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 27.09.2022. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 22.05.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 01.07.2025 prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi što ukupno iznosi 837,5 bodova, odnosno 1.675 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 2.093,75 eura. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura kao trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265.45 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 2.412,29 eura. Na dosuđeni trošak dosuđena je kamata temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a.

32. Temeljem čl. 154 ZPP-a sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka. U odnosu na potraživanje tuženika troškova nakon povlačenja tužbe od strane ŠB, valja reći kako tuženik nije imamo nikakav poseban trošak u odnosu na tog tužitelja, obzirom je sve radnje za koje tuženik potražuje trošak, isti bio učinjen bez obzira i na sudjelovanje drugog tuženika.

33. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 23. srpnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćniku

tuženik po punomoćniku