Poslovni broj: P-1031/2024-21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MC iz [adresa], OIB; 69378548119, zastupan po Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 23. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu br. 211500 od 2.10.2007. sklopljen između tuženoga kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, ništetan te kao takav ne proizvodi pravne učinke među strankama."
II Prihvaća se kao osnovan eventualno kumulirani zahtjev i sudi:
1. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od eura 489.23 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 3.48 počev od 08/01/2009 do isplate
EUR 3.51 počev od 09/03/2009 do isplate
EUR 3.53 počev od 09/03/2009 do isplate
EUR 3.49 počev od 15/04/2009 do isplate
EUR 3.48 počev od 07/05/2009 do isplate
EUR 3.43 počev od 09/06/2009 do isplate
EUR 3.37 počev od 03/07/2009 do isplate
EUR 3.40 počev od 11/08/2009 do isplate
EUR 3.43 počev od 08/09/2009 do isplate
EUR 5.93 počev od 05/10/2009 do isplate
EUR 5.92 počev od 06/11/2009 do isplate
EUR 6.02 počev od 09/12/2009 do isplate
EUR 6.10 počev od 12/01/2010 do isplate
EUR 6.16 počev od 05/02/2010 do isplate
EUR 6.15 počev od 05/03/2010 do isplate
EUR 6.31 počev od 23/04/2010 do isplate
EUR 6.26 počev od 26/06/2010 do isplate
EUR 6.34 počev od 28/07/2010 do isplate
EUR 6.74 počev od 19/08/2010 do isplate
EUR 6.64 počev od 24/09/2010 do isplate
EUR 6.98 počev od 21/10/2010 do isplate
EUR 6.81 počev od 21/10/2010 do isplate
EUR 6.65 počev od 16/11/2010 do isplate
EUR 7.09 počev od 06/12/2010 do isplate
EUR 7.33 počev od 17/01/2011 do isplate
EUR 7.11 počev od 10/02/2011 do isplate
EUR 7.14 počev od 21/03/2011 do isplate
EUR 7.04 počev od 11/04/2011 do isplate
EUR 7.15 počev od 13/05/2011 do isplate
EUR 7.50 počev od 15/06/2011 do isplate
EUR 7.59 počev od 18/07/2011 do isplate
EUR 8.16 počev od 08/08/2011 do isplate
EUR 7.98 počev od 09/09/2011 do isplate
EUR 7.63 počev od 18/10/2011 do isplate
EUR 7.63 počev od 17/11/2011 do isplate
EUR 7.60 počev od 14/12/2011 do isplate
EUR 7.77 počev od 10/01/2012 do isplate
EUR 7.80 počev od 06/02/2012 do isplate
EUR 7.81 počev od 08/03/2012 do isplate
EUR 7.81 počev od 13/04/2012 do isplate
EUR 7.84 počev od 10/05/2012 do isplate
EUR 7.88 počev od 11/06/2012 do isplate
EUR 7.84 počev od 10/07/2012 do isplate
EUR 7.84 počev od 09/08/2012 do isplate
EUR 7.80 počev od 18/09/2012 do isplate
EUR 7.72 počev od 10/10/2012 do isplate
EUR 7.81 počev od 09/11/2012 do isplate
EUR 7.85 počev od 12/12/2012 do isplate
EUR 7.84 počev od 10/01/2013 do isplate
EUR 7.70 počev od 12/02/2013 do isplate
EUR 7.79 počev od 13/03/2013 do isplate
EUR 7.82 počev od 05/04/2013 do isplate
EUR 7.77 počev od 15/05/2013 do isplate
EUR 7.64 počev od 12/06/2013 do isplate
EUR 7.57 počev od 04/09/2013 do isplate
EUR 7.64 počev od 30/09/2013 do isplate
EUR 7.68 počev od 30/09/2013 do isplate
EUR 7.81 počev od 04/12/2013 do isplate
EUR 7.74 počev od 03/01/2014 do isplate
EUR 7.77 počev od 20/01/2014 do isplate
EUR 7.79 počev od 20/01/2014 do isplate
EUR 7.86 počev od 19/03/2014 do isplate
EUR 7.91 počev od 19/03/2014 do isplate
EUR 7.88 počev od 04/04/2014 do isplate
EUR 7.83 počev od 12/05/2014 do isplate
EUR 7.81 počev od 12/06/2014 do isplate
EUR 7.82 počev od 29/07/2014 do isplate
EUR 7.89 počev od 03/09/2014 do isplate
EUR 7.95 počev od 29/09/2014 do isplate
EUR 14.87 počev od 10/11/2014 do isplate
koje kamate su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna
2. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od eura 3,308.13 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 1.06 počev od 05/11/2007 do isplate
EUR 2.29 počev od 06/12/2007 do isplate
EUR 2.42 počev od 07/01/2008 do isplate
EUR 4.67 počev od 04/02/2008 do isplate
EUR 6.75 počev od 06/03/2008 do isplate
EUR 8.62 počev od 03/04/2008 do isplate
EUR 4.55 počev od 07/05/2008 do isplate
EUR 3.19 počev od 02/06/2008 do isplate
EUR 5.03 počev od 01/07/2008 do isplate
EUR 2.10 počev od 06/08/2008 do isplate
EUR 2.53 počev od 04/09/2008 do isplate
EUR 4.91 počev od 03/10/2008 do isplate
EUR 16.18 počev od 10/11/2008 do isplate
EUR 7.75 počev od 10/12/2008 do isplate
EUR 18.30 počev od 08/01/2009 do isplate
EUR 19.60 počev od 09/03/2009 do isplate
EUR 20.55 počev od 09/03/2009 do isplate
EUR 18.85 počev od 15/04/2009 do isplate
EUR 18.47 počev od 07/05/2009 do isplate
EUR 16.47 počev od 09/06/2009 do isplate
EUR 13.88 počev od 03/07/2009 do isplate
EUR 14.78 počev od 11/08/2009 do isplate
EUR 16.08 počev od 08/09/2009 do isplate
EUR 14.60 počev od 05/10/2009 do isplate
EUR 14.29 počev od 06/11/2009 do isplate
EUR 16.61 počev od 09/12/2009 do isplate
EUR 18.68 počev od 12/01/2010 do isplate
EUR 20.27 počev od 05/02/2010 do isplate
EUR 19.89 počev od 05/03/2010 do isplate
EUR 23.76 počev od 23/04/2010 do isplate
EUR 22.57 počev od 26/06/2010 do isplate
EUR 24.59 počev od 28/07/2010 do isplate
EUR 34.29 počev od 19/08/2010 do isplate
EUR 31.92 počev od 24/09/2010 do isplate
EUR 40.19 počev od 21/10/2010 do isplate
EUR 35.99 počev od 21/10/2010 do isplate
EUR 32.23 počev od 16/11/2010 do isplate
EUR 43.04 počev od 06/12/2010 do isplate
EUR 48.87 počev od 17/01/2011 do isplate
EUR 43.53 počev od 10/02/2011 do isplate
EUR 44.19 počev od 21/03/2011 do isplate
EUR 41.84 počev od 11/04/2011 do isplate
EUR 44.53 počev od 13/05/2011 do isplate
EUR 53.03 počev od 15/06/2011 do isplate
EUR 55.29 počev od 18/07/2011 do isplate
EUR 69.34 počev od 08/08/2011 do isplate
EUR 64.90 počev od 09/09/2011 do isplate
EUR 56.16 počev od 18/10/2011 do isplate
EUR 56.35 počev od 17/11/2011 do isplate
EUR 55.60 počev od 14/12/2011 do isplate
EUR 59.57 počev od 10/01/2012 do isplate
EUR 60.45 počev od 06/02/2012 do isplate
EUR 60.53 počev od 08/03/2012 do isplate
EUR 60.68 počev od 13/04/2012 do isplate
EUR 61.38 počev od 10/05/2012 do isplate
EUR 62.41 počev od 11/06/2012 do isplate
EUR 61.30 počev od 10/07/2012 do isplate
EUR 61.39 počev od 09/08/2012 do isplate
EUR 60.36 počev od 18/09/2012 do isplate
EUR 58.46 počev od 10/10/2012 do isplate
EUR 60.78 počev od 09/11/2012 do isplate
EUR 61.63 počev od 12/12/2012 do isplate
EUR 61.29 počev od 10/01/2013 do isplate
EUR 57.90 počev od 12/02/2013 do isplate
EUR 60.25 počev od 13/03/2013 do isplate
EUR 60.79 počev od 05/04/2013 do isplate
EUR 59.73 počev od 15/05/2013 do isplate
EUR 56.60 počev od 12/06/2013 do isplate
EUR 54.66 počev od 04/09/2013 do isplate
EUR 56.38 počev od 30/09/2013 do isplate
EUR 57.57 počev od 30/09/2013 do isplate
EUR 60.60 počev od 04/12/2013 do isplate
EUR 58.93 počev od 03/01/2014 do isplate
EUR 59.67 počev od 20/01/2014 do isplate
EUR 60.29 počev od 20/01/2014 do isplate
EUR 61.82 počev od 19/03/2014 do isplate
EUR 63.05 počev od 19/03/2014 do isplate
EUR 62.42 počev od 04/04/2014 do isplate
EUR 61.20 počev od 12/05/2014 do isplate
EUR 60.78 počev od 12/06/2014 do isplate
EUR 60.98 počev od 29/07/2014 do isplate
EUR 62.52 počev od 03/09/2014 do isplate
EUR 64.09 počev od 29/09/2014 do isplate
EUR 62.09 počev od 10/11/2014 do isplate
koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2.10.2007. god. između prednika tuženoga i tužitelja sklopljen Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor i banka, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 15.335,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, s time da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 225,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti važećoj na dan dospijeća po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Također, ugovoreno je da će tuženik naplaćivati redovnu kamatu koja je promjenjiva, a utvrđuje ju upravo on mjesečno i to putem svoje Odluke o kamatnim stopama (čl. 2.4 Ugovora), a u trenutku sklapanja ugovora iznosila je 6,15 % godišnje (čl. 2. Ugovora). U predmetnom ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospjevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati sa tuženim, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. godine, poslovni broj: P-1401/2012. U komunikaciji s tuženikom, kako prije, tako i tijekom zaključenja ugovora, tužitelj nije dobio nikakve informacije i pojašnjenja vezana uz valutu švicarski franak. Štoviše, tužitelju je izričito rečeno da je kredit siguran jer je švicarska valuta stabilna te da će se kroz kamatnu stopu amortizirati bilo kakve eventualne promjene u tečaju. Povrh toga, tužitelj je od strane tuženoga ocijenjen kao kreditno nesposoban za kredit u kunama ili sa valutnom klauzulom vezanom uz Euro, na taj način usmjeravajući ga na predmetni kredit sa valutnom klauzulom vezanom uz CHF, a koji je tuženi predstavio kao jeftiniji, dostupniji i jedini moguć, pritom tvrdeći kako je taj kredit „ista stvar“ kao i bilo koji drugi jer će tužitelju ionako biti isplaćene kune koje mu trebaju. Tužitelj nadalje ističe da se u slučaju predmetnog ugovora radi o podvrsti formularnog Ugovora. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kao predmetu i cijeni, odnosno bitnim sastojcima ugovora o kreditu, nužno uzrokuje njegovu ništetnost u cjelini, te stoga predlaže da sud utvrdi da je ništetan cijeli ugovor, no postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju s osnova ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 3.797,36 eura s kamatama na pojedine iznose, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet budući da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanja na okolnost jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u Parnici Potrošač. Utužene odredbe ne mogu biti ništetne pozivanjem na presudu VTS-a budući da takve odredbe nisu bile predmet ispitivanja u parnici Potrošač pa time niti dio dispozitiva Presude VTS-a. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u parnici Potrošač dok je Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđao mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala, tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućim kamatnih stopa u portfelju tuženika, pri tome se vodio kombinacijom nekoliko parametara koje detaljno obrazlaže. Zaključuje da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana, njihov sadržaj je određen i odrediv te je vidljivo da visina kamatne stope utvrđena odredbama uopće ne ovisi o volji tuženika već o objektivnom izvanjskom parametru. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da se tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koja ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, te je mogao od službenika tuženika u svakom momentu zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Kako je tužitelj svojom Izjavom jasno dao do znanja da je upoznat s promjenjivošću tečaja CHF i sa rizicima povezanim s tečajnim razlikama, odnosno da razumije i da je informiran o valutnoj klauzuli, nije dopuštena mogućnost primjene pravnih utvrđenja iz presude VTS-a po pitanju nepoštenosti valutne klauzule vezane za CHF. Stoga kako je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84 ZZP ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81 ZZP-a nije dopuštena. Također, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupak protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Također, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije postojao niti jedan zakonski niti podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su stranke imale jednake i ravnopravne startne pozicije. Smatra kako evenutalna ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 21150 (list 13-19 spisa), u otplatnu tablicu (list 10-12, 21-23 spisa), u prometnu karticu (list 24-33 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 64-76 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 87-88 spisa).
4. Među strankama nije sporno da su dana 2.10.2007. god. prednik tuženika i tužitelj sklopili Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor i banka, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 15.335,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima, s time da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 225,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti važećoj na dan dospijeća po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Ugovoreno je da će tuženik naplaćivati redovnu kamatu koja je promjenjiva, a utvrđuje ju upravo on mjesečno i to putem svoje Odluke o kamatnim stopama (čl. 2.4 Ugovora), a u trenutku sklapanja ugovora iznosila je 6,15 % godišnje (čl. 2. Ugovora).
5. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje.
6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.
8. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
9. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.
10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je došao u auto kuću te su se odlučili za kupnju jednog vozila dok su im zaposlenici auto kuće rekli da će im oni srediti kredit te su samo rekli i okvirnu mjesečnu ratu kredita. Na to su pristali te su im i dali ugovor, a koji je već bio sastavljen. Tužitelj je pročitao i potpisao ugovor i to sve u auto kući. Zaposlenici te auto kuće rekli su da rata kredita može malo varirati no ništa značajno. Tužitelj je laik tako da nije tada niti tražio drugačiju vrstu ugovora odnosno nije puno ništa niti pitao niti se se u to puno razumio. Zaposlenici auto kuće nisu mu ništa objasnili o rizicima sklapanja takve vrste ugovora. Vozilo je kupio za vlastiti uporabu te je sve rate kredita osobno platio.
11. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik nije dokazao da bi prednik tuženika postupio na neki drugi način od načina kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
12. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od studenog 2007 do studenog 2014. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine. Naime, dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. na utvrđenje ništetnost promjenjive kamatne stope i valute. No, Presudom VTS Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope presudom, pa zastara za jednostrano promjenjivu kta stopu i valutu za tuženika teče od 14.06.2018.
13. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 02. ožujka 2023. godine, stoga je prigovor zastare neosnovan.
14. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
15. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
16. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da se za trajanja kredita tečaj mijenjao od na više i na niže te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 01.11.2007., a da je posljednji utuženi anuitet tužitelj platio 01.10.2024. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.
17. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate naplaćen više uplaćen iznos za predmetno razdoblje u iznosu od 489,23 eura, a temeljem promjene tečaja naplaćen više uplaćen iznos za predmetno razdoblje u iznosu od 3.308,13 eura.
18. Na ovakav nalaz i mišljenje stranke nisu istaknule prigovor matematičke prirode, a iz kojeg razloga sud nije proveo dokaz saslušanjem vještaka obzirom smatra da bi isto bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti, a s druge strane, obzirom da stranke nisu isticale prigovor na matematički izračun datog vještva, time je visina tužbenog zahtjeva, a kako ju je postavio vještak, postala nesporna, dok sud ne utvrđuje nesporne činjenice.
19. Tužitelj konačno plaćene iznose u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.
20. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 5,10 % godišnje
21. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.
22. Ništetnost navedenih odredaba Ugovora o kreditu ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora budući da je kao valjani dio ugovora preostao dio odredbe iz kojeg je razvidan početan tečaj CHF u odnosu na kune u trenutku korištenja kredita, kao i početna ugovorena kamatna stopa. Obzirom da se temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba to je odbijen glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
23. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 05.10.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 08.10.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 03.01.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 04.07.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 1.250,00 eura. Sud je tužitelju dosudio i trošak predujma provedenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, tako da ukupan trošak tužitelju iznosi 1.550,00 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
U Zagrebu, dana 23. srpnja 2025. godine
Sudac:
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužitelj po punomoćniku
tuženik po punomoćniku
