REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj P-1339/2019-39
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz [adresa] protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02536697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 9. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužene, 23. srpnja 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 16.06.2006. a koja glasi: « … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »
u odredbi čl.4.2. koja glasi:
« … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »
te odredba čl.4.3. Ugovora o kreditu broj 9011544682 pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 16.06.2006. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to:
u odredbi čl.1. koja glasi:
« … važeće na dan korištenja kredita. »,
u odredbi čl.4.3. koja glasi: « Kamata se obračunava u CHF ... » u odredbi čl.5.2. koja glasi:
« … obračunava u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »,
u odredbi čl.6.2. koja glasi: « … obračunava u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.
» te u odredbi čl.7.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja … » pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope te odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u:
- I. Dodatku ugovora o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 5.11.2007.
u odredbi čl.1. koja glasi:
« … za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita … promjenjiva sukladno odluci banke. »,
u odredbi čl.3. koja glasi:
« … po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važećem na dan prijenosa kredita u moratorij... »,
u odredbi čl.4. koja glasi:
« … po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važećem na dan plaćanja... »,
- II. Dodatku ugovora o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 02.08.2011.
u odredbi čl.1. koja glasi:
« … za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita … promjenjiva sukladno odluci banke a koja na dan zaključenja ovog II. dodatka
Osnovnom ugovoru iznosi 5,50% ... »,
u odredbi čl.3. koja glasi:
« … po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važećem na dan plaćanja... »,
- III. Dodatku ugovora o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 08.02.2012.
u odredbi čl.1. koja glasi:
« … za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita … promjenjiva sukladno odluci banke a koja na dan sklapanja ovog dodatka Osnovnom ugovoru iznosi 5,15% ... »,
u odredbi čl.2. koja glasi:
« … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja... »,
u odredbi čl.4. koja glasi: « … koja na dan sklapanja ovog dodatka iznosi 5,15% ... Kamata se obračunava u CHF ... po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.»
u odredbi čl.5. koja glasi: « … po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važećem na dan plaćanja... »,
- u IV. Dodatku ugovora o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 18.02.2015.
u odredbi čl.1. koja glasi:
« … za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita … », u odredbi čl.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja... »,
u odredbi čl.4. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja... »,
u odredbi čl.5. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja... »."
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili dana 27.01.2016.
Nalaže se tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 3.504,47 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 32,63 € od 20.08.2007. do isplate
na iznos od 32,59 € od 20.09.2007. do isplate
na iznos od 32,54 € od 20.10.2007. do isplate
na iznos od 32,49 € od 20.11.2007. do isplate
na iznos od 113,75 € od 11.04.2008. do isplate
na iznos od 56,68 € od 20.04.2008. do isplate
na iznos od 56,64 € od 20.05.2008. do isplate
na iznos od 56,60 € od 20.06.2008. do isplate
na iznos od 56,57 € od 20.07.2008. do isplate
na iznos od 56,53 € od 20.08.2008. do isplate
na iznos od 56,49 € od 20.09.2008. do isplate
na iznos od 56,44 € od 21.10.2008. do isplate
na iznos od 56,41 € od 20.11.2008. do isplate
na iznos od 56,37 € od 20.12.2008. do isplate
na iznos od 56,33 € od 21.01.2009. do isplate
na iznos od 56,28 € od 20.02.2009. do isplate
na iznos od 56,25 € od 20.03.2009. do isplate
na iznos od 56,21 € od 20.04.2009. do isplate
na iznos od 56,16 € od 20.05.2009. do isplate
na iznos od 56,12 € od 23.06.2009. do isplate
na iznos od 56,07 € od 20.07.2009. do isplate
na iznos od 56,03 € od 20.08.2009. do isplate
na iznos od 55,99 € od 22.09.2009. do isplate
na iznos od 55,94 € od 20.10.2009. do isplate
na iznos od 55,90 € od 20.11.2009. do isplate
na iznos od 18,74 € od 20.12.2009. do isplate
na iznos od 37,11 € od 28.12.2009. do isplate
na iznos od 111,56 € od 01.03.2010. do isplate
na iznos od 28,52 € od 20.03.2010. do isplate
na iznos od 27,19 € od 01.04.2010. do isplate
na iznos od 55,66 € od 03.05.2010. do isplate
na iznos od 55,62 € od 20.05.2010. do isplate
na iznos od 55,57 € od 20.06.2010. do isplate
na iznos od 55,52 € od 20.07.2010. do isplate
na iznos od 55,46 € od 20.08.2010. do isplate
na iznos od 55,42 € od 20.09.2010. do isplate
na iznos od 55,37 € od 20.10.2010. do isplate
na iznos od 55,32 € od 20.11.2010. do isplate
na iznos od 44,39 € od 20.12.2010. do isplate
na iznos od 44,35 € od 20.01.2011. do isplate
na iznos od 44,32 € od 24.02.2011. do isplate
na iznos od 44,29 € od 20.03.2011. do isplate
na iznos od 44,25 € od 20.04.2011. do isplate
na iznos od 44,21 € od 20.05.2011. do isplate
na iznos od 36,60 € od 20.06.2011. do isplate
na iznos od 36,58 € od 20.07.2011. do isplate
na iznos od 38,39 € od 20.08.2011. do isplate
na iznos od 38,38 € od 20.09.2011. do isplate
na iznos od 38,37 € od 20.10.2011. do isplate
na iznos od 38,36 € od 20.11.2011. do isplate
na iznos od 38,36 € od 20.12.2011. do isplate
na iznos od 38,35 € od 27.01.2012. do isplate
na iznos od 34,40 € od 12.03.2012. do isplate
na iznos od 32,69 € od 26.03.2012. do isplate
na iznos od 22,31 € od 08.05.2012. do isplate
na iznos od 4,76 € od 09.05.2012. do isplate
na iznos od 7,87 € od 11.05.2012. do isplate
na iznos od 31,03 € od 28.05.2012. do isplate
na iznos od 1,16 € od 07.06.2012. do isplate
na iznos od 1,62 € od 12.06.2012. do isplate
na iznos od 34,94 € od 12.07.2012. do isplate
na iznos od 33,82 € od 13.08.2012. do isplate
na iznos od 34,94 € od 20.08.2012. do isplate
na iznos od 34,94 € od 20.09.2012. do isplate
na iznos od 33,82 € od 27.10.2012. do isplate
na iznos od 34,94 € od 20.11.2012. do isplate
na iznos od 33,82 € od 20.12.2012. do isplate
na iznos od 34,99 € od 06.02.2013. do isplate
na iznos od 69,42 € od 21.03.2013. do isplate
na iznos od 34,37 € od 23.04.2013. do isplate
na iznos od 34,35 € od 21.05.2013. do isplate
na iznos od 34,34 € od 21.06.2013. do isplate
na iznos od 18,26 € od 22.07.2013. do isplate
na iznos od 16,08 € od 30.07.2013. do isplate
na iznos od 34,32 € od 20.08.2013. do isplate
na iznos od 30,23 € od 20.09.2013. do isplate
na iznos od 0,21 € od 01.10.2013. do isplate
na iznos od 3,86 € od 11.10.2013. do isplate
na iznos od 34,29 € od 12.11.2013. do isplate
na iznos od 25,09 € od 20.11.2013. do isplate
na iznos od 4,32 € od 05.12.2013. do isplate
na iznos od 4,87 € od 16.12.2013. do isplate
na iznos od 34,26 € od 13.01.2014. do isplate
na iznos od 76,96 € od 12.02.2014. do isplate
na iznos od 4,81 € od 24.03.2014. do isplate
na iznos od 4,78 € od 25.05.2014. do isplate
na iznos od 2,39 € od 30.06.2014. do isplate
na iznos od 2,38 € od 21.07.2014. do isplate
na iznos od 2,38 € od 20.08.2014. do isplate
na iznos od 2,38 € od 20.09.2014. do isplate
na iznos od 2,37 € od 20.10.2014. do isplate
na iznos od 2,36 € od 20.11.2014. do isplate
na iznos od 2,36 € od 20.12.2014. do isplate
na iznos od 2,36 € od 20.01.2015. do isplate
na iznos od 2,35 € od 20.02.2015. do isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, isplati iznos od 4.594,99 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 1,06 € od 20.09.2006. do isplate
na iznos od 0,54 € od 20.10.2006. do isplate
na iznos od 0,87 € od 20.10.2008. do isplate
na iznos od 2,19 € od 21.10.2008. do isplate
na iznos od 2,20 € od 20.11.2008. do isplate
na iznos od 2,89 € od 20.12.2008. do isplate
na iznos od 2,48 € od 20.01.2009. do isplate
na iznos od 19,04 € od 21.01.2009. do isplate
na iznos od 20,70 € od 20.02.2009. do isplate
na iznos od 10,73 € od 20.03.2009. do isplate
na iznos od 1,37 € od 23.03.2009. do isplate
na iznos od 12,75 € od 20.04.2009. do isplate
na iznos od 12,94 € od 20.05.2009. do isplate
na iznos od 0,05 € od 20.06.2009. do isplate
na iznos od 10,39 € od 23.06.2009. do isplate
na iznos od 11,31 € od 20.07.2009. do isplate
na iznos od 10,55 € od 20.08.2009. do isplate
na iznos od 0,11 € od 20.09.2009. do isplate
na iznos od 10,05 € od 22.09.2009. do isplate
na iznos od 8,19 € od 20.10.2009. do isplate
na iznos od 11,67 € od 20.11.2009. do isplate
na iznos od 7,45 € od 20.12.2009. do isplate
na iznos od 6,93 € od 28.12.2009. do isplate
na iznos od 14,12 € od 20.02.2010. do isplate
na iznos od 5,99 € od 25.02.2010. do isplate
na iznos od 20,38 € od 01.03.2010. do isplate
na iznos od 14,85 € od 20.03.2010. do isplate
na iznos od 10,86 € od 01.04.2010. do isplate
na iznos od 0,02 € od 12.04.2010. do isplate
na iznos od 11,18 € od 20.04.2010. do isplate
na iznos od 0,80 € od 21.04.2010. do isplate
na iznos od 13,27 € od 03.05.2010. do isplate
na iznos od 32,48 € od 20.05.2010. do isplate
na iznos od 31,84 € od 20.06.2010. do isplate
na iznos od 4,96 € od 13.07.2010. do isplate
na iznos od 39,14 € od 20.07.2010. do isplate
na iznos od 48,04 € od 20.08.2010. do isplate
na iznos od 48,57 € od 20.09.2010. do isplate
na iznos od 50,28 € od 20.10.2010. do isplate
na iznos od 47,87 € od 20.11.2010. do isplate
na iznos od 65,64 € od 20.12.2010. do isplate
na iznos od 55,62 € od 20.01.2011. do isplate
na iznos od 6,48 € od 26.01.2011. do isplate
na iznos od 25,73 € od 20.02.2011. do isplate
na iznos od 37,61 € od 24.02.2011. do isplate
na iznos od 66,28 € od 20.03.2011. do isplate
na iznos od 62,49 € od 20.04.2011. do isplate
na iznos od 70,39 € od 20.05.2011. do isplate
na iznos od 63,86 € od 20.06.2011. do isplate
na iznos od 18,02 € od 24.06.2011. do isplate
na iznos od 98,02 € od 20.07.2011. do isplate
na iznos od 110,62 € od 20.08.2011. do isplate
na iznos od 89,87 € od 20.09.2011. do isplate
na iznos od 77,41 € od 20.10.2011. do isplate
na iznos od 80,42 € od 20.11.2011. do isplate
na iznos od 84,37 € od 20.12.2011. do isplate
na iznos od 1,76 € od 27.12.2011. do isplate
na iznos od 56,25 € od 20.01.2012. do isplate
na iznos od 35,82 € od 27.01.2012. do isplate
na iznos od 34,73 € od 20.02.2012. do isplate
na iznos od 56,53 € od 12.03.2012. do isplate
na iznos od 66,60 € od 26.03.2012. do isplate
na iznos od 43,58 € od 20.04.2012. do isplate
na iznos od 3,22 € od 03.05.2012. do isplate
na iznos od 19,97 € od 08.05.2012. do isplate
na iznos od 1,66 € od 09.05.2012. do isplate
na iznos od 2,73 € od 11.05.2012. do isplate
na iznos od 17,88 € od 20.05.2012. do isplate
na iznos od 52,53 € od 28.05.2012. do isplate
na iznos od 0,41 € od 07.06.2012. do isplate
na iznos od 0,58 € od 12.06.2012. do isplate
na iznos od 54,75 € od 20.06.2012. do isplate
na iznos od 17,78 € od 12.07.2012. do isplate
na iznos od 56,98 € od 20.07.2012. do isplate
na iznos od 11,93 € od 13.08.2012. do isplate
na iznos od 69,60 € od 20.08.2012. do isplate
na iznos od 65,02 € od 20.09.2012. do isplate
na iznos od 49,66 € od 20.10.2012. do isplate
na iznos od 19,18 € od 27.10.2012. do isplate
na iznos od 71,82 € od 20.11.2012. do isplate
na iznos od 68,92 € od 20.12.2012. do isplate
na iznos od 43,59 € od 20.01.2013. do isplate
na iznos od 21,66 € od 06.02.2013. do isplate
na iznos od 53,41 € od 20.02.2013. do isplate
na iznos od 85,21 € od 21.03.2013. do isplate
na iznos od 19,03 € od 04.04.2013. do isplate
na iznos od 0,08 € od 20.04.2013. do isplate
na iznos od 90,74 € od 23.04.2013. do isplate
na iznos od 63,98 € od 21.05.2013. do isplate
na iznos od 17,70 € od 04.06.2013. do isplate
na iznos od 74,35 € od 21.06.2013. do isplate
na iznos od 7,47 € od 27.06.2013. do isplate
na iznos od 57,36 € od 22.07.2013. do isplate
na iznos od 24,46 € od 30.07.2013. do isplate
na iznos od 83,14 € od 20.08.2013. do isplate
na iznos od 64,99 € od 20.09.2013. do isplate
na iznos od 0,07 € od 01.10.2013. do isplate
na iznos od 22,25 € od 11.10.2013. do isplate
na iznos od 41,33 € od 20.10.2013. do isplate
na iznos od 46,49 € od 12.11.2013. do isplate
na iznos od 64,29 € od 20.11.2013. do isplate
na iznos od 1,48 € od 05.12.2013. do isplate
na iznos od 23,67 € od 16.12.2013. do isplate
na iznos od 25,69 € od 20.12.2013. do isplate
na iznos od 62,84 € od 13.01.2014. do isplate
na iznos od 84,12 € od 12.02.2014. do isplate
na iznos od 7,87 € od 18.02.2014. do isplate
na iznos od 11,83 € od 20.02.2014. do isplate
na iznos od 17,23 € od 17.03.2014. do isplate
na iznos od 95,89 € od 24.03.2014. do isplate
na iznos od 41,79 € od 22.04.2014. do isplate
na iznos od 40,01 € od 21.05.2014. do isplate
na iznos od 78,77 € od 25.05.2014. do isplate
na iznos od 11,85 € od 16.06.2014. do isplate
na iznos od 21,93 € od 20.06.2014. do isplate
na iznos od 51,01 € od 30.06.2014. do isplate
na iznos od 23,98 € od 20.07.2014. do isplate
na iznos od 50,89 € od 21.07.2014. do isplate
na iznos od 68,39 € od 20.08.2014. do isplate
na iznos od 7,09 € od 12.09.2014. do isplate
na iznos od 61,86 € od 20.09.2014. do isplate
na iznos od 69,27 € od 20.10.2014. do isplate
na iznos od 24,59 € od 31.10.2014. do isplate
na iznos od 80,28 € od 20.11.2014. do isplate
na iznos od 50,69 € od 20.12.2014. do isplate
na iznos od 28,82 € od 03.01.2015. do isplate
na iznos od 137,19 € od 20.01.2015. do isplate
na iznos od 80,53 € od 20.02.2015. do isplate,
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 2.792,83 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015.god. pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da je sa tuženom 16. lipnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu, broj: 9011544682, a kojim je ugovorom tužena odobrila tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 85.300,00 CHF. Ugovor sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci tužene. U vrijeme zaključenja ugovora tužiteljica i tužena nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke, slijedom čega predlaže da sud utvrdi ništetnost odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke.
1.1. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužiteljici) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 85.300,00 CHF-a prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica veže za valutu švicarskog franka, a tužiteljica kao potrošač nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, tužiteljica predlaže da sud utvrdi ništetnost odredbe ugovora kojim se glavnica i anuiteti kredita vežu uz tečaj valute CHF.
1.2. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Anexima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Za korisnika kredita to je značilo da se od dana zaključenja anexa/dodatka otplata njegovog kredita veže za valutnu klauzulu u EURu. Zatim, u cilju da se krediti koji su bili vezani uz CHF valutu izjednače s kreditima u EURo valuti, simulacijom kroz konverziju utvrdilo se da bi korisnik kredita bio u povoljnijoj situaciji da je njegov kredit od početka bio vezan uz EURo, temeljem ćega je u velikom broju kredita utvrđena „preplata" (dakle preplaćeni iznos u konverziji predstavija razliku između simuliranog EURo kredita i stvarno otplaćenog CHF kredita). Ništetnost ugovornih odredbi djeluje ex tunc, dakle od trenutaka kada je ugovor sklopljen, stoga se ima smatrati da te ništetne ugovorne odredbe nisu niti sk1opljene, tj. da pravna uopće ne postoje. To nadalje znači da u trenutku sklapanja Anexa/dodatka, u osnovnim ugovorima o kreditu valuta švicarskog franka više nije postojala, čime nestaje glavni razlog za sklapanja Anexa/dodatka da krediti s valutnom klauzulom u CHF valuti konverzijom postanu krediti s valutnom klauzulom u EURu. Iz svega navedenog razvidno je da ništetnost odredbi osnovnog ugovora kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka, povlači sa sobom i ništetnost cijelog Anexa/dodatka. Dana 27.01.2016. tužiteljica i tužena zaključili su Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011544682 kojim je utvrđena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EURo. U odredbi čl. 3. Dodatka navedeno je da nakon konverzije preostali iznos glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 47.549,90 EURa, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 362.805,74 kn (prema tečaju EURa na dan 30.rujna 2015.god. koji je iznosio 7,63). No obzirom su ništetne ugovorne odredbe osnovnog ugovora o kreditu kojima se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke, te odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka (a ništetnost djeluje ex tunc), na dan 30.09.2015. preostala neotplaćena glavnica kredita prema početnom otplatnom planu i primjenom tečaja za CHF koji je bio važeći na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu bila je znatno manja nego što je prikazano u anexu ugovora. Dakle, nakon što se pribavi početni plan otplate biti će razvidno da je na dan 30.09.2015. iznos preostale nedospjele glavnice kredita bio znatno manji nego što je prikazano u Anexu ugovora. Obzirom da ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu djeluje od trenutaka kada je ugovor sklopljen, te da u trenutku sklapanja predmetnog dodatka valuta švicarskog franka u osnovnom ugovoru o kreditu više nije postojala, zatim u dodatku ugovora o kreditu netočno je prikazan iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak anexa ugovora, predmetni Dodatak ugovoru u cijelosti je ništetan. Kako bi tužiteljica ostvarila pravo na punu restituciju svih neosnovano uplaćenih iznosa i nakon zaključenja predmetnog anexa, ista postavlja zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog anexa ugovora o kreditu. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Rev 2868/2018 od dana 12. veljače 2019. godine utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) zaključili dodatak ugovoru o kreditu, kojim dodatkom su obveze iz osnovnog pljen, ugovora izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale pravno neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već upravo suprotno da korisnici kredita glavni imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju — pravo na povrat novčanog iznosa. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž- 6632/17 od broj: 14.06.2018. koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava om potrošača a kojom se utvrđuje: - ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, - ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu dan švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužiteljice u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te srednji tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora (16.06.2006.) bio važeći prema tečajnoj listi banke- 4,673048, obzirom su jedino navedeni parametri tužiteljici bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, a što povlači sa sobom i ništetnost cijelog Anexa/dodatka, tužiteljica smatra da je predmetni kredit znatno preplatila za određeni novčani iznos, no kako joj tužena banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužiteljica u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Tužiteljica u ovom trenutku ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom, a bez iste nije moguće utvrditi visinu iznosa koji joj tužena mora vratiti. Postupajući po rješenju suda tužiteljica je postavila određen zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kn.
1.4. Podneskom od dana 4. rujna 2020. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev za isplatom na način da na ime preplate s osnova kamatne stope i valute potražuje isplatu iznosa od 8.045,43 eur (60.618,26 kn), a s osnova razlike u glavnici isplatu iznosa od 5.136,62 eur (38.701,87 kn), sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem tužiteljica je podneskom od 10. prosinca 2024. u skladu sa istim uskladila tužbeni zahtjev za isplatom na način da s osnova preplaćene kamate potražuje isplatu iznosa od 3.504,47 eur, s osnova valute isplatu iznosa od 4.594,99 eur te s osnova razlike u glavnici isplatu iznosa od 2.792,83 eur sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
1.5. Podneskom od dana 10. prosinca 2024. tužiteljica je djelomično povukla tužbeni zahtjev za isplatom, kojem povlačenju se tužena usprotivila.
2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da se u ovom predmetu radi o kreditu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine. U razdoblju u kojem je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu banke u Republici Hrvatskoj odobravale su kredite denominirane u CHF i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, te su takvi krediti u vrijeme sklapanja ugovora bili povoljni za korisnike kredita. No, zbog porasta tečaja i kamatne stope na CHF intervenirao je zakonodavac donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine s ciljem uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovornih strana. Svrha je zakona izjednačiti položaj dužnika iz kredita u CHF s položajem u kojem bi bili da su njihovi krediti od početka bili denominirani u eurima (ili denominirani u HRK s valutnom klauzulom u eurima). Odražavajući ovu osnovnu svrhu, zakon predviđa detaljan mehanizam konverzije. Nakon stupanja na snagu ZID ZPK, te nakon prihvaćanja konverzije od strane korisnika kredita, ugovorne strane ne mogu na temelju instituta stjecanja bez osnove, potraživati isplate temeljem pravila stjecanja bez osnove jer smisao i svrha instituta stjecanja bez osnove jest da svaka strana vrati ono što je primila. U ovom slučaju, kako se obavlja vraćanje „preplate“ određeno je ZID ZPK-om odnosno novim ugovorom sklopljenim u skladu s tim Zakonom. Tužena smatra da je bitna činjenica za odlučivanje u ovom sporu činjenica da je tužiteljica prihvatila konverziju kredita izvršenu od strane tužene sukladno prisilnim zakonskim odredbama, te da je kao rezultat prihvaćanja konverzije kredita tužiteljica potpisala Dodatak Ugovoru o kreditu. Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu u cijelosti je usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka, tužiteljica je izrazila svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku. Nadalje, tužena ističe kako je u potpunosti informirala tužiteljicu o svim parametrima konverzije. Naglašava kako je tužiteljica već restituirana nakon što je sklopila Dodatak ugovoru o kreditu kojim je kredit u CHF konvertiran u kredit u EUR sukladno odredbama ZID ZPK. U odnos između tužiteljice i tužene intervenirao je zakonodavac upravo u svrhu restitucije tužiteljice kao potrošača. Intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja ugovora, a ista je regulirana odredbama čl. 19.b, 19.c ZIDZPK. Tužiteljica nije bila obvezna prihvatiti konverziju i sklopiti Dodatak ugovora o kreditu, nego je imala izbora da li će prihvatiti ponudu za sklapanje Dodatka koji se odnosio na konverziju. Primijenjena metodologija koju je koristila tužena pri konverziji kredita je određena odredbama članka 19.b i 19.c. ZIDZPK, tako da kada je tužiteljica prihvatila izračun konverzije i sklopila Dodatak prihvatila je promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na valutu EUR. Tužiteljica je dakle prihvatila promjene kamatnih stopa za valutu EUR koje su se već dogodile, dakle nije bilo neizvjesnosti za period koji je već prošao. Utuženi iznosi već su obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak. Tužena je sve uplate tužiteljice evidentirala i preračunala u valutu EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planovima. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kako ga je postavila tužiteljica izgubila bi se svrha intervencije zakonodavca, a kojoj je cilj zaštita potrošača. Ispalo bi da se ZID ZPK zaobilazi odnosno da se uopće ne primjenjuje. Tužiteljica je kroz konverziju restituirana na jedan način i to na zakonom propisan način, a sada u tužbi traži restituciju na potpuno drugi način. Povrat učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF u slučaju kada se radi o konvertiranom kreditu bio bi moguć samo u slučaju ništetnosti konverzije, npr. u slučaju ugovaranja korištenja učinjenih plaćanja suprotno prisilnim odredbama ZID ZPK-a o konverziji. Ništetnost konverzije učinjene u skladu sa zakonom teško je zamisliti imajući u vidu pravila o konverziji i cilj koji se tim pravilima postiže (sprečavanje dvostrukog obeštećenja na teret jedne od ugovornih strana i uspostava ravnopravnost između ugovornih strana). Kako se u predmetnom slučaju tužiteljica odlučil na konverziju, potrebno je ocijeniti je li ugovorena konverzija izvršena u skladu sa strogim zakonskim pravilima o konverziji. Presude proizašle iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača ne bave se odredbama Dodatka ugovora o kreditu, niti je navedenim presudama utvrđeno da su ništetne odredbe iz Dodatka. U odnosu na valutnu klauzulu tužena ističe kako, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) nije „nečija špekulacija“, već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. Nesporno je da ZOO u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tužene u cijelosti su usuglašeni sa lex specialis, odnosno zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno -pravni odnos banke, ovdje tužene i tužiteljice. Sukladno odredbi čl. 22. ZOO-a, svaki poduzetnik, neovisno kojom djelatnošću se bavi, može kao vjerovnik ugovarati valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu. Po naravi stvari je razumljiv interes vjerovnika novčane tražbine, posebno banci kojoj je odobravanje kredita glavna djelatnost, da ugovara valutnu ili drugu zaštitnu klauzulu, napose kod dugoročnih kredita. Nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF, odnosno upravo suprotno, iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja, jedni je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 22. ZOO-a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata glavnice kredita. Iz svega navedenog jasno proizlazi kako je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice te ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice i postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.
3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu broj 9011544682 od 16. lipnja 2006., Dodatak I ugovora o kreditu od 5. studenog 2007., Dodatak II ugovora o kreditu od 2. kolovoza 20011., Dodatak III ugovora o kreditu od 8. veljače 20012., Dodatak IV ugovora o kreditu od 18. veljače 2015., Dodatak V ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016., otplatni planovi, knjigovodstvena kartica, nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš, te je saslušana tužiteljica kao parnična stranka.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:
- da su dana 16. lipnja 2006. zaključile Ugovor o kreditu za iznos kredita od 85,300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, koja je u trenutku zaključenja Ugovora iznosila 3,31% godišnje kao i da se kamatna stopa u utuženom razdoblju mijenjala, da je otplata kredita vezana uz valutu CHF,
- da je dana 05.11.2007. zaključen I. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011544682 kojim je reguliran moratorij (list 104 spisa) na rok od 2 mjeseca koji počinje teći od
21.11.2007. i traje do 20.01.2008. godine,
- da je dana 02.08.2011. zaključen II. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011544682 kojim je regulirano produljenje roka otplate glavnice (list 106-108 spisa),
- da je dana 08.02.2012. zaključen III. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011544682 kojim je reguliran moratorij (list 110-111 spisa),
- da je dana 18.02.2015. zaključen IV. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011544682 kojim je reguliran moratorij (list 138-140 spisa),
- da su 27. siječnja 2016. zaključile V Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011544682 temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima,
- iz čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita bila adaptacija stambenog objekta.
6. Među strankama je sporno radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu i njegovim dodatcima I,II,III i IV, a posljedično tome, ima li tužiteljica, nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu 27. siječnja 2016., osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tužena od nje naplatila na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužiteljica kao individualni potrošač pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporno je i da li je V Dodatak ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. ništetan u cijelosti, pravo tužiteljice na isplatu razlike u glavnici, prigovor zastare i visina tužbenog zahtjeva.
7. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.
8. Nije osnovan stav tužene u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i stav da tužiteljica nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu više nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.
8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i posl.br. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2015. nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
8.2. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tužena, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8.3. Navedena je presuda, u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je odluka u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
8.4. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tužene, a koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj promjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužiteljica se pravilno pozvala na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Osim osnovnog ugovora o kreditu jednake odredbe o valutnoj klauzuli sadrže i Dodatak I, II, III i IV Ugovora o kreditu, a o promjenjivoj kamatnoj stopi Dodatak I, II i III Ugovora o kreditu kojim Dodatcima je reguliran moratorij i produljenje otplate glavnice, dok su ostale odredbe osnovnog Ugovora o kreditu ostale neizmijenjene.
8.5. U odnosu na navode tužene da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
8.6. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.
8.7. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
9. Međutim, tužena je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlaštena predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarala s tužiteljicom, odnosno tužiteljici kao potrošaču dala odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
9.1. Upravo na te okolnosti je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke.
9.2. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je kredit podigla radi dovršetka stana u kojem i danas stanuje sa obitelji. U početku stan nisu iznajmljivali ali su na kraju bili primorani isti iznajmljivati u sezoni kako bi uspjeli vratiti kredit te su se dok su stan iznajmljivali preselili kod svekrve u jako mali stan i sa njom živjeli. Na kraju nisu mogli isplaćivati kredit, bili su primorani kuću prodati, no i dalje žive u istom stanu kao podstanari. Za vrijeme otplate kredita razbolio se njezin suprug pa je to otežalo plaćanje istoga. Kod tužene je imala otvoren račun i tamo su joj ponuđeni najbolji uvjeti za uzimanja kredita. Radnica tužene gđa. F ponudila joj je kredit u chf kao najpovoljniji i sama navela kako je to stabilna valuta i da se kamata može neznatno mijenjati. Napravila im je i simulaciju kredita u kunama i u eurima te predložila da uzmu kredit u chf. Istaknula je kako je u početku rata kredita bila 1.700,00 kuna da bi na kraju narasla na 3.000,00 kuna, te da su produžili razdoblje otplate, a na kraju zaključili i konverziju jer više nisu mogli otplaćivati. Nisu bili upozoreni na nikakve rizike sklapanja ugovora o kreditu u chf te da sa bankom nisu mogli pregovarati osim prihvatiti ono što je banka nudila.
9.3. Iskaz tužiteljice sud prihvaća, jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo, a njezini su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljicom prilikom sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu 2006., kao ni njegovih Dodataka I, II, III i IV.
10. Valja također napomenuti da tužena u tijeku postupka nije navodila činjenice niti predlagala dokaze (osim dokaza saslušanjem tužiteljice) iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu, već u bitnom ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu kao i Dodatcima I, II, III i IV sklopljenim između tužiteljice i tužene sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tužene koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
11. Nadalje, u postupku kolektivne zaštite je nepoštenost odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u spomenutom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tužene u pogledu valutne klauzule (s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti), odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje u tekstu: ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.
11.1. Točna je tvrdnja tužene da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.
11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu i njegovim Dodatcima nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
11.3. Glede valutne klauzule, iako je njezino ugovaranje načelno dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05, u postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.
11.4. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužiteljicu kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tužene, a kako to nije slučaj u spornom Ugovoru o kreditu i njegovim Dodatcima I, II i III, to su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita u spornom Ugovoru o kreditu i njegovim Dodatcima I, II, III i IV. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tužena kao profesionalac – banka nije dala tužiteljici kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama.
12. Obzirom su stranke 27. siječnja 2016. zaključile V Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011544682 temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) u svezi čega postoji neujednačena sudska praksa o spornom pitanju, u postupku je radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva na prijedlog tužiteljice proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.
12.1. Stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš u nalazu i mišljenju navodi da je temeljem podataka iz dokumenta Izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. godine (Prilog 1. Nalaza i mišljenja) utvrdila da je kredit isplaćen jednokratno dana 27.06.2006. godine u iznosu od 85.300,00 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 395.589,50 HRK obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF koji je iznosio 1 CHF= 4,6376260 HRK. Temeljem podataka iz dokumenta Knjigovodstvena kartica (list 112-137 spisa) vještak je utvrdio da je po kreditu izvršena konverzija kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) s datumom valute 30.09.2015. godine. Temeljem podataka iz dokumenta Otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope (list 68-77 spisa) koji je početni otplatni plan kredita vještak je projicirao početni otplatni plan kredita s izmijenjenim načinom otplate kredita sukladno dodatcima Ugovoro o kreditu, realiziranom otplatnom planu i knjigovodstvenim podatcima kredita. U Tabeli br. 1 vještak daje projekciju početnog otplatnog plana do obračuna konverzije kredita 30.09.2015. godine sa simulacijama korištenih moratorija i izmjene roka otplate kredita sukladno izmijenjenoj realiziranoj otplati kredita, dok u Tabeli br. 3. daje prikaz realiziranog otplatnog plana kredita d 30. rujna 2015. Usporedbu realiziranog i početnog otplatnog plana kredita do 30.09.2015. godine sa simulacijama izmjena načina otplate kredita vještak daje u Tabeli br. 4. Izračun razlike preplaćene kamate, odnosno po mjesecima izračunati razliku između stvarno naplaćene kamate po kreditu (dakle, kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužiteljica trebala plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu vještak daje u Tabeli br. 5. Izračun razlike preplaćenog CHF tečaja, odnosno po mjesecima izračunati preplatu koja je nastala na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i početnom CHF tečaju vještak daje u Tabeli br. 6. Izračun visine preostale glavnice kredita na dan 30.09.2015. na način da se primijeni početno ugovorena kamatna stopa te početni srednji tečaj švicarskog franka vještak daje u Tabeli br. 7. Izračun na dan 30.09.2015. godine razlike između nedospjele glavnice po Dodatku i glavnice kredita po početnom otplatnom planu primjenom početno ugovorene kamatne stope i početnog CHF tečaja vještak daje u Tabeli br. 8. Izračun razlika nedospjelih glavnica u obračunu konverzije kredita vještak daje u Tabeli br. 9. Zaključno vještak navodi da na temelju gore navedenih utvrđenja i izračuna vještaka, razlika preplaćene kamate, odnosno po mjesecima razlika između stvarno naplaćene kamate po kreditu (dakle, kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužiteljica trebala plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu ukupno iznosi 3.430,84 EUR kako je specificirano u stupcu 14 Tabele br. 5, razlika preplaćenog CHF tečaja, odnosno preplata nastala na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i početnom CHF tečaju, odnosno pozitivne tečajne razlike, ukupno iznose 4.594,99 EUR kako je specificirano u stupcu 16 Tabele br. 6. Kunska protuvrijednost nedospjele glavnice prema početnom otplatnom planu i obračunatu po početnom tečaju iznosi 337.024,17 HRK. Razlika između glavnica nakon konverzije 30.09.2015. godine, uzimajući u obzir početni tečaj i kamatnu stopu, odnosno glavnice utvrđene po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 3.469,13 EUR, u kojem iznosu je viša konvertirana glavnica kredita. Međutim, vještak ističe da nedospjele glavnice u odnosu na početni otplatni plan i početni tečaj prema prijedlogu tužiteljice nije ispravno uspoređivati iz sljedećih razloga: - utvrđenjem iznosa preplate u anuitetima iz prve i druge alineje zadaće vještačenja pod pretpostavkom ništetnosti kamatne stope i tečaja kako je utvrđeno predmetnim vještačenjem u suštini se otplaćivan kredit sveo na početni otplatni plan tj. početne uvjete kredita u pogledu kamatne stope i tečaja. Preostala nedospjela glavnica je različita u odnosu na početni otplatni plan, jer je zbog rasta kamatne stope iznos kamate u novom anuitetu veći, a glavnice manji, i obrnuto u slučaju niže kamatne stope. Posljedično, preostala nedospjela glavnica može biti viša ili niža. Dakle, s financijskog aspekta, može se promatrati isključivo stvarni ostatak nedospjele glavnice kredita s vk u CHF koja je konvertirana, koja je iznosila 73.770,45 CHF i nedospjele glavnice konvertiranog kredita. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 2.792,83 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.
12.2. Tužiteljica je podneskom od 24. listopada 2024. predložila dopunu vještačenja na način da vještak - u razdoblju od 01.01.2014.god. pa do provedbe konverzije primijeni kamatnu stopu od 3,23%, te utvrdi iznos preplaćene kamate, odnosno u navedenom razdoblju izračunati preplatu nastalu između stvarno naplaćene kamate po kreditu u odnosu na zakonsku kamatnu stopu od 3,23%, te nakon što se preplata kamate nakon 01.01.2014.god. izračuna primjenom kamatne stope od 3,23% da se ponovno utvrdi stanje glavnice kredita na dan provedbe konverzije (30.09.2015.god.) prema realiziranom otplatnom planu, primjenom početnog tečaja, ta da se ponovno utvrdi razlika između nedospjelih glavnica. Tužena se na nalaz očitovala kako je samo vještačenje bilo nepotrebno obzirom na sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016., dok sam izračun nije osporila.
12.3. S obzirom na prijedlog tužiteljice provedena je pisana dopuna nalaza i mišljenja u kojoj vještak navodi kako razlika preplaćene kamate, odnosno po mjesecima razlike između stvarno naplaćene kamate po kreditu (dakle, kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužiteljica trebala plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu s primjenom kamatne stope od 3,23% pa.a od 01.01.2014. ukupno iznose 3.504,47 EUR kako je specificirano u stupcu 14 Tabele br. 3 ove Dopune nalaza i mišljenja, kunska protuvrijednost nedospjele glavnice prema početnom otplatnom planu s primjenom kamatne stope 3,23% p.a. od 01.01.2014. obračunate po početnom tečaju iznosi 335.554,41 HRK. U odnosu na zadaću dopunskog vještačenja nakon što se preplata kamate nakon 01.01.2014. izračuna primjenom kamatne stope od 3,23% p.a. ponovno utvrditi stanje glavnice kredita na dan provedbe konverzije (30.09.2015.god.) prema realiziranom otplatnom planu, primjenom početnog tečaja, utvrditi razliku između nedospjelih glavnica vještak je naveo kako se utvrđenje razlike u glavnicama ne mijenja, jer se uspoređuje realizirana otplata s konvertiranim kreditom, dok se primjenom kamatne stope 3,23% p.a. mijenja otplata po početnim uvjetima kredita, stoga utvrđenje razlike glavnica ostaje neizmijenjeno.
12.4. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda i prijedlogom tužiteljice.
13. Međutim, u ovome je postupku nesporno da su stranke 27. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope.
13.1. Taj Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. godine koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
13.2. Glede valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 koji je rješenjem od 4. ožujka 2020. godine, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ocjenjujući da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuje ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu kojim su u eventualnoj koliziji s odredbama ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do nišetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
13.3. U konkretnom slučaju vještačenjem je utvrđeno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tužena, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost, slijedom čega je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Dodatka od
27. siječnja 2016. odbijen kao neosnovan.
13.4. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
13.5. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
13.6. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, pa je očito da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršila tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegovog kredita u EUR i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
13.7. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
13.8. Tužiteljica je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), te stoga nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu od 16. lipnja 2006., zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.
14. Tužiteljici nadalje ne pripada ni pravo na isplatu iznosa od 2.792,83 eura na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valuti CHF, a sve obzirom je 27. siječnja 2016. između stranaka u postupku sklopljen navedeni Dodatak Ugovora o kreditu. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, tužiteljica je sklapanjem navedenog Dodatka prihvatila visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, sve na način na koji je to i prethodno obrazloženo. Imajući u vidu sve naprijed navedeno odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom kao neosnovan.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda L i A od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa i za utvrđenje ništetnost V Dodatka, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena.
U Puli, 23. srpnja 2025.
S u d a c
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćnici
2. tuženoj po punomoćnicima
