Posl.br. P-420/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2, Samobor

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Tatjani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić& Babić j.t.d. u Zagrebu protiv tuženika SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku u Samoboru, radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 13. svibnja 2025. u nazočnosti Antuna Babića, odvjetnika kao punomoćnika tužiteljice, te tuženika osobno i njegovog punomoćnika, uz primjenu čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP-a), 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da zbog postojanja opravdanih razloga za isključenje tuženika SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednika iza pokojnog SZ AZ iz [adresa], tuženiku ne pripada pravo na nužni dio na oporukom raspoređenoj imovini pok. AZ."

II. Nalaže se tužiteljici IZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.126,45 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj O-2150/2023 od 9. listopada 2023. upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja da mu ne pripada pravo na nužni dio na oporukom raspoređenoj imovini iza pok. AZ. Navodi da je tužiteljica zakonska, ali i oporučna nasljednica pokojnog ostavitelja HZ koji ju je imenovao svojim univerzalnim sljednikom u odnosu na cjelokupnu imovinu koja je predmet ostavine, odnosno koja čini ostavinsku masu. U oporuci je oporučitelj izrijekom naveo kako su djeca ostavitelja i to kći JZ i sin SZ u cijelosti namireni u svom nužnom dijelu, čime ih je isključio iz nasljedstva. Iako u oporuci nije izrijekom navedeno koji su razlozi isključivanja djece ostavitelja iz nasljedstva, tužiteljica ovim putem ukazuje da je razlog isključenja tuženika njegova nedostojnost za nasljeđivanje. Naime tuženik više od 11 godina prije smrti ostavitelja nije bio u dobrim odnosima sa ostaviteljem - svojim ocem u mjeri da ostavitelj više nije želio imati nikakvog kontakta sa tuženikom iz razloga što je tada, prije 11 godina, tuženik pod utjecajem alko-hola prišao ostavitelju, vrijeđao ga i omalovažavao te mu prijetio pištoljem što je kod ostavitelja izazvalo ne samo strah za vlastiti život, već i stid što se njegov sin na takav način prema njemu ponio te istog razloga taj događaj nije prijavio niti policiji niti je tada poduzimao bile kakve druge radnje protiv tuženika, ali je to ostavilo dubok trag na pokojnom AZ. Ove prijetnje nisu bile izolirani slučaj već su se ponavljale i to ne samo prema ostavitelju nego i prema tužiteljici, da bi u jednom trenutku tuženik jednostavno otišao od kuće i prekinuo svaku komunikaciju sa roditeljima i obitelji općenito. Nikada se nije brinuo ne samo o starim i bolesnim roditeljima, već niti o vlastitom sinu te je od njih uvijek i isključivo nastojao izvući kakvu korist. Tuženik je prije odlaska iz kućanstva tužiteljice i pokojnog AZ, od rođenja živio sa roditeljima u obiteljskoj kući, gdje je ostao živjeti i nakon sklapanja bračne zajednice i rođenja sina VZ. Međutim, nakon 7 godina braka sin SZ i njegova bivša supruga su se jednostavno prestali brinuti o zajedničkom djetetu - maloljetnom VZ, kojega su ostavili tužiteljici i ostavitelju na brigu, skrb i odgoj. Tužiteljica i njezin pokojni suprug su unuka odgojili, otškolovali i o njemu se brinuli dok nije odselio. Za to vrijeme tuženik se nastavio baviti švercom i sitnim prekršajima, predao se opijanju i neurednom životu do mjere da je 2017. godine ostavitelj otišao u nadležnu policijsku postaju kako bi odjavio prebivalište za tuženika i tamo dao policajcima izjavu da sina ne viđa, da ovaj ne dolazi na adresu prebivališta i da mu je poznato kakav je i čime se bavi te da ga se odriče. Tužiteljica smatra da je ovom tužbom jasno dokazano da tuženik nije dostojan naslijediti ostavitelja, u skladu sa čl. 85. Zakona o nasljeđivanju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev, jer su u tužbi istaknuti brojni lažni navodi kojima se pokušava tuženika ocrniti i prikazati ga u jako lošem svjetlu, dok tuženik odbacuje navode da je ikada prijetio pokojnom ocu pištoljem, da ga je vrijeđao ili omalovažavao, kao i sve navode o njegovom navodnom alkoholizmu. Navedeni navodi su lažni i iznijeti su isključivo sa ciljem da se tuženika pokuša ocrniti pred sudom i navesti sud da donese odluku u korist tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Tuženik navodi da je jedno vrijeme radio u zaštitarskoj tvrtki Sokol Marić, ali nikada niti jednom djelatniku navedene tvrtke nije bilo dozvoljeno nositi oružje izvan posla. Svi zaposlenici navedene tvrtke su morali oružje svaki dan na početku radnog vremena zadužiti, a na kraju radnog vremena razdužiti, a tuženik nikada nije posjedovao oružje radi nekih svojih privatnih potreba, zbog čega nije postojala objektivna mogućnost da je ikada zaprijetio ocu oružjem. Na navedenu okolnost je tuženik zatražio potvrdu zaštitarske tvrtke SOKOL D.O.O. za usluge zaštite osoba i imovine, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 8/II, o tome da li je i u kojem vremenskom razdoblju tuženik radio kod istih te da li je ikada posjedovao oružje izvan radnog vremena, te se istu obvezuje dostaviti odmah po primitku iste. Potpuno su pogrešni i lažni svi navodi da su tužiteljica i njezin pokojni suprug odgojili i školovali njegovog sina VZ i da se tuženik o njemu nije brinuo. Lažni i zlonamjerni su i svi navodi o tome da se tuženik bavio švercom i sitnim prekršajima, da se predao opijanju i neurednom životu te da se zbog navedenoga odjavio sa njihove adrese prebivaliata. Tuženik se odselio od tužitelja tijekom 2012., kada je njegov sin već imao 20 godina, a lažne navode o švercanju i sitnim prekraajima predlaže provjeriti pribavom podataka o prekršajnoj i kaznenoj evidenciji službenim putem. Tuženik nije namiren u nužnom dijelu, dok je predmet ostavine pravo vlasništva nad nekretninom koja je upisana u zemljianim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, ZK odjel Samobor, Katastarska općina [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k br. 3306 ukupne povrašine 779 m2, koja glasi na pokojnog GZ, te tuženik opravdano sumnja kako je isključivi cilj i namjera tužiteljice taj da svojoj kćeri pripadne pravo vlasništva nad cijelom nekretninom i da na taj način nedozvoljeno isključe iz nasljedstva svojeg sina, ovdje tuženika. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je u ovom predmetu donio presudu zbog ogluhe posl.br. P1242/23 od 15. siječnja 2024., protiv koje je tuženik uložio žalbu s navodom da mu još teče rok za podnošenje odgovora na tužbu, što je bilo ispravno, te je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj Gž-1598/2024 od 9. travnja 2024. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. Radi provjere osnovanosti navoda iz tužbe izvršen je uvid u ovosudni predmet posl.br. O-2150/2023, rješenje broj O-2150/23 (list 4-6), saslušana je svjedoci JZ (list 41-42), VZ (list 42-43), tužitelj (list 43). Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Nije sporno da je pok. GZ vlastoručnom oporukom od 4. srpnja 2025. raspolagao svojom imovinom na način da je cjelokupnu imovinu rasporedio supruzi IZ.

6.1. Nije sporno da su zakonski nasljednici i to supruga IZ, kćerka JZ i sin SZ priznali oprouku istinitom i pravovaljanom, time da je SZ zatražio svoj nužni dio.

6. 3. Nije sporno da je ostavinski postupak iza pok. AZ, supruga tužteljice i oca tuženika, prekinut rješenjem posl.br. O-2150/23 od 9. listopada 2023. te je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja da tuženiku ne pripada pravo na nužni dio.

7. Sporno je je li tuženik namiren u svom nužnom dijelu tijekom života iza pok. AZ.

8. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelja traži da sud utvrdi da je tuženik nedostojan za nasljeđivanje, da je ocu prijetio pištoljen, da ga je napustio, da se alkoholizirao, da se prestao brinutio o roditeljima, a da je vlastito dijete napustio i ostavio ga tužiteljici i pok. ocu na brigu, pa da mu dakle ne pripada pravo na nužni dio.

9. Međutim, takva tužba je promašena. Naime, odredbom čl. 85. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003, 16372003, 35/2005, 127/2013, 33/2015) i propisano je da oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:

1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,

2) ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,

3) ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

(2) Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično, dok Članak 86. Istog zakona propisuje da:(1) Oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje, (2) Razlog za isključe- nje mora postojati u vrijeme oporučivanja, (3) U slučaju spora o opravdanosti isključe- nja teret dokaza da je isključenje opravdano leži na onome koji se na isključenje poziva.

9.1.Dakle jedino oporučitelj može isključiti nasljednika iz nasljeđivanja radi nedostojnosti, no ne i drugi nasljednici, kako se to tužbom traži.

10.Tužiteljica je upućena na parnicu utvrditi da tuženiku ne pripada pravo na nužni dio no ne iz razloga da je nedostojan za nasljeđivanje, jer tuženika oporučitelj nije isključio iz nasljeđivanja radi nedostojnosti. Oporučitelj je oporučno raspolagao svojom imovinom i nijednog nasljednika nije isključio radi nedostojnosti.

11. Uvidom u oporuku na listu 10, u spisu O-2150/23 razvidno je da oporučitelj navodi da je sin I dobio otpremninu, a da je kćerka JZ dobila namještaj i otpremninu, pa bi proizlazilo da su djeca ostavitelja namirena za života ostavitelja.

12. Tuženik kao zakonski nasljednik ima pravo zatražiti nužni dio što je i učinio.

13. Tužiteljica može jedino tvrditi da tuženiku ne pripada pravo na nužni dio jer je za života namiren u tom dijelu no pogrešno smatra da tuženik nema pravo na nužni dio jer nije dostojan za nasljeđivanje.

14.Iako tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik prijetio pištoljem ocu, o alkoholiziranost, prekid komunikacije tuženika i pok. oca i majke (tužiteljice) i sl., što međutim nije predmetom ovog postupka jer kako je navedeno oporučitelj nije uopće isključio tuženika a kamoli iz ovih razloga iz nasljeđivanja (niti o ovakvim navodima tužiteljica pruža ikakve dokaze osim što se tužiteljica poziva na navodne izjave pok. oporučitelja za života, što naravno nije moguće provjeriti.).

15.Tužiteljica međutim ne daje dokaze da bi tuženik bio namiren u nužnom dijelu.

16.Upravo suprotno, tužiteljica u izjavi pred sudom navodi da je tuženik dobio dar za svadbu u iznosu od tadašnjih 3.000,00 DEM (njemačkih maraka). Jednostavnom računicom i bez provođenja dokaza koja tužiteljica nije predložila u smislu odredbe čl. 221. ZPP-a, nesumnjivo je da iznosom u protuvrijednosti od cca 1.500,00 EUR tuženik ne može biti namiren u svom nužnom dijelu kada se taj iznos stavi u omjer s vrjednošću ostavine iza pok. AZ (uvidom u spsi O- 2150/23 razvidno je da se ostavinska imovina sastoji od više nekretnina u k. o. [katastarska općina], a da je na jednoj od njih i obiteljska kuća s okućnicom, da je ostavitelj korisnik grobnog mjesa u [adresa], te ima ulog na tekućem računu kod Zagrebačke banke u neutvrđenom iznosu).

17.Dakle, nema dokaza da bi tuženik bio namiren za života ostavitelja u nužnom dijelu, dok ostavitelj nije isključio tuženika iz nasljeđivanja kako to pogrešno smatra tužiteljica, pa ne postoje uvjeti propisani odredbom čl. 85. i 86. ZN-a jer ostavitelj u oporuci nije zričito naveo niti jednu od okolnosti propisanih čl. 85. ZN-a stoga se o tilm okolnostima (koji su proizvod navoda tužiteljice a ne ostavitelja) ne može raspravljati, dok njen navod da je tuženik kao zakonski nasljednik nedostojan za nasljeđivanje dakle nije dokaz da je namiren u nužnom dijelu.

18. Slijedom svega navedenog, tužiteljica nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva, te je isti valjalo u cijelosti odbiti, te odlučiti kao u izreci presude, točka I.

19.Obzirom da su tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT) te vrijednosti boda od 2,00 EUR, dužna je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka.

19.1.Tužniku pripada pravo na trošak koji se odnosi na sastav žalbe od 22. siječnja 2024. od 125 bodova (Tbr. 10. OT), sastav odgovora na tužbu od 13. svibnja 2024. od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. T), pristup ročištu dana 21. studenog 2024., 19.ožujka 2025. i 13. svibnja 2025. za svako iznos od 100 bodova, ukupno 525 bodova odnosno 1.050,00 EUR, uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude zbog ogluhe u iznosu od 76,45 EUR (plaćeno 24.1.2024.), sveukupno 1.126,45 EUR, te je odlučeno kao u izreci presude, točka II.

U Samoboru, 23. srpnja 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.