Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-765/2022-5

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr- 102/2019-35 od 20. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužene te se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-102/2019-35 od 20. travnja 2022. u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za utuženo razdoblje od 1. veljače 2014. do 31. ožujka 2014. iznos od 45,45 eur/ 342,45 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za veljaču 2014. na iznos od 23,38 eur/ 175,40 kn od 16.3.2014. do isplate i - za ožujak 2014. na iznos od 22,17 eur/ 167,05 kn od 16.4.2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, sve u roku od 8 dana.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću u preostalom dijelu za iznos od 541,10 eur/ 4.076,95 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužene te se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-102/2019-35 od 20. travnja 2022. u točki IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1.12.2013. do 31.8.2017. iznos od 355,50 eur/ 2.678,54 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2013. na iznos od 5,22 eur/ 39,34 kn počev od 16. siječnja 2014. do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 0,84 eur/ 6,30 kn počev od 16. veljače 2014. do isplate,

- za kolovoz 2014. na iznos od 42,90 eur/ 323,22 kn počev od 16. rujna 2014. do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos od 26,53 eur/ 199,91 kn počev od 16. siječnja 2015. do isplate,

- za ožujak 2015. na iznos od 18,49 eur/ 139,33 kn počev od 16. travnja 2015. do isplate,

- za srpanj 2015. na iznos od 34,88 eur/ 262,82 kn počev od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- za kolovoz 2015. na iznos od 19,37 eur/ 145,96 kn počev od 16. rujna 2015. do isplate,

- za veljaču 2016. na iznos od 29,30 eur/ 220,74 kn počev od 16. ožujka 2016. do isplate,

- za ožujak 2016. na iznos od 22,30 eur/ 167,95 kn počev od 16. travnja 2016. do isplate,

- za srpanj 2016. na iznos od 51,35 eur/ 386,90 kn počev od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- za prosinac 2016. na iznos od 12,33 eur/ 92,93 kn počev od 16. siječnja 2017. do isplate,

- za siječanj 2017. na iznos od 3,81 eur/ 28,74 kn počev od 16. veljače 2017. do isplate,

- za ožujak 2017. na iznos od 8,59 eur/ 64,72 kn počev od 16. travnja 2017. do isplate,

- za travanj 2017. na iznos od 10,54 eur/ 79,42 kn počev od 16. svibnja 2017. do isplate,

- za kolovoz 2017. na iznos od 69,05 eur/ 520,26 kn počev od 16. rujna 2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, sve u roku od 8 dana.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na ime neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor u preostalom dijelu za iznos od 9,32 eur/ 70,25 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 815,85 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.7.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 95,98 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.345,04 kn bruto na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za razdoblje od 23.11.2012. do 30.11.2013. s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama kao neosnovan; u točki II. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću iznos od 4.419,40 kn bruto za razdoblje od 1.2.2014. do 31.3.2014. s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu; u točki III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 531,86 kn bruto na ime neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 23.11.2012. do 31.7.2013. s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama kao neosnovan; u točki IV. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor iznos od 2.748,79 kn bruto za razdoblje od 1.12.2013. do 31.8.2017. s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu; u točki V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 375,00 kn neto na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od 1.8.2013. do 31.3.2014. s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama kao neosnovan; te je u točki V. izreke naloženo tuženoj naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 3.799,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude, u odnosu na usvajajući dio iz točke II. i IV. izreke te odluke o parničnom trošku, žalbu je pravovremeno podnijela tužena iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe – pripadnika Hrvatske kopnene vojske, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom te s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od prosinca 2013. do kolovoza 2017. i terenski dodatak.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je zastarjelo potraživanje tužitelja zaključno s danom 5. siječnja 2014. iz kojeg razloga je djelomično odbijen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkama I.

III. i V. izreke presude,

- da temeljem odredbi pod točkama V. i XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09, 118/12 - na snazi do 30.5.2014.), koja je donesena na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02 i 76/07) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09), tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom za utuženo razdoblje za mjesece koji nisu u zastari,

- da je u odnosu na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do 7.5.2014. bio na snazi i u primjeni Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02 i 68/11 – Pravilnik/02), kojim je u članku 4. bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca,

- da je 8.5.2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, Pravilnik/14) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati,

- da je mišljenje financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. od 21.9.2020. da je tužitelj u razdoblju od 23.11.2012. do 23.11.2017. iskoristio sve slobodne dane koji mu u skladu s važećim propisima pripadaju (uključuje i preraspodjelu prekovremenog rada); da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 23.11.2012. do 23.11.2017. s osnova neisplaćenih dodataka iz članka 13. Odluke 2009., izuzev dodatka za prekovremeni rad iznosi 1.189,33 kn; da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 23.11.2012. do 23.11.2017. s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi 4.399,73 kn (pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu "r" Tabele 4 nalaza),

- da iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević proizlazi da u I. razdoblju za koje ne postoje službeni nalozi o korištenju slobodnih dana iz kojih bi bila vidljiva osnova po kojima su slobodni dani korišteni, tužitelj je iskoristio 14,1 slobodan dan više, nego što je ostvario po osnovi prekovremenih sati,

- da je prema dopunskom nalazu, bez umanjivanja slobodnih dana u I. razdoblju, visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 23.11.2012. do 23.11.2017., iznosila 7.764,44 kn s osnova neisplaćenih dodataka iz čl. 13. Odluke 2009. uključujući i dodatak za prekovremeni rad, te 3.280,65 kn s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora,

- da prema iskazu tužitelja prekovremeni rad na terenu nije dobro upisan i da nikada nije koristio slobodne dane za odrađeni prekovremeni rad koji nije upisan u evidencijama,

- da sud za mjesece veljaču 2014. i ožujak 2014. prihvaća varijantu dopunskog financijskog vještačenja u kojoj prekovremeni sati nisu umanjeni za slobodne dane budući da za prekovremene sate koji nisu evidentirani tužitelj nije ni mogao koristiti slobodne dane.

6.1. Slijedom izloženog, pozivom na odredbe Zakona o radu, prvostupanjski sud zaključuje da teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu pa kako tuženik nije na pravno relevantan način dokazao za mjesece veljaču i ožujak 2014. satnicu rada i da su slobodni dani, koje je tužitelj iskoristio, u vezi s odrađenim prekovremenim radom i u kojem razdoblju je odrađen prekovremeni rad, jer u odnosu na isti nije vodio propisanu evidenciju, to sud prihvaća osnovanom zatraženu naknadu za prekovremeni rad bez umanjena s osnova korištenja slobodnih dana za mjesece veljaču i ožujak 2014. te dosuđuje tužitelju razliku plaće za mjesec veljaču 2014. iznosi 1.599,24 kn i za ožujak 2014. iznosi 2.820,16 odnosno ukupno 4.419,40 kn bruto.

6.2. U odnosu na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), a od 8.5.2014. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.), te zauzimajući stajalište da tužitelju pripada dodatak za posebne uvjete vojne službe koja je sastavni dio redovne plaće, prihvaća obračun naknade za godišnji odmor prema dopunskom izračunu vještaka te dosuđuje tužitelju naknadu na ime neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 2.748,79 kn bruto za razdoblje od prosinca 2013. do kolovoza 2017. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu.

6.3. U preostalom dijelu zatražene naknade neisplaćene plaće kao i naknade plaće za godišnji odmor te terenski dodatak za mjesec kolovoz 2013. prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zbog osnovanosti prigovora zastare te pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u ukupnom iznosu od 3.799,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u prekovremenom radu. Sporno je je li tužitelj za taj rad ostvario i koristio slobodne dane i posljedično tome da li mu s osnove prekovremenog rada pripada razlika plaće. Također je sporna visina razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

9. Osnovano tuženik žalbom upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava prvostupanjskog suda o teretu dokazivanja radnog vremena u konkretnom slučaju u svezi evidencije prekovremenih sati za rad na terenu i korištenja slobodnih dana tužitelja posljedično čemu i prava tužitelja na naknadu za prekovremeni rad za veljaču i ožujak 2014. prema dopunskom financijskom vještačenju.

9.1. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tuženik dostavio dnevnu evidenciju radnog vremena za veljaču od 3.3.2014. i 17.3.2014. i za mjesec ožujak 2014. koje je tužitelj potpisao te nije stavio primjedbu na satnicu. Osnovnim i dopunskim financijskim vještačenjem vještak utvrđuje i ističe da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane te da su tužitelju svi sati prekovremenog rada preraspodijeljeni u slobodne dane, tim više da je tužitelj iskoristio više slobodnih dana (14,1 dan) u odnosu na ostvarene slobodne dane s osnova prekovremenog rada. Također vještak utvrđuje u odnosu na dnevnu evidenciju radnog vremena za veljaču i ožujak 2014., u kojoj je navedena oznaka "TR" (terenski rad) bez satnice rada, da je dodatnom evidencijom za veljaču od 17.3.2014. naznačena točna satnica sa pripadajućim prekovremenim satima dok je u evidenciji za ožujak evidentiran veliki broj prekovremenih sati. Tužitelj u iskazu ne spori da je koristio slobodne dane s osnova prekovremenih sati, ali tvrdi da u satnicu nije bio dobro upisan prekovremeni rad koji da je bio veći, pa da je tužitelj koji put, kada je stigao pregledati satnicu, napisao na poleđini da se s istom ne slaže.

9.2. Iz navedenoga proizlazi da je tuženik dostavio službenu evidenciju radnog vremena koju je vodio u relevantnom razdoblju, a koja evidencija je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, s obzirom na njezin sadržaj, prema ocijeni ovog suda vođena u skladu sa točkom IV. i XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12, dalje: Odluka/09) i točkom XXII i XXV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14) kojima je propisana obveza vođenja evidencije o radnom vremenu i njezin sadržaj u utuženom razdoblju. Iz dostavljene evidencije razvidan je, između ostalog, prekovremeni rad koji je tužitelj ostvario te slobodni dani koje je ostvario i koristio, a ista je potpisana kako od strane ovlaštenih osoba tuženika, tako i od strane samog tužitelja, uz naloge o korištenju slobodnih dana. U takvoj situaciji kada je tuženik dostavio urednu dnevnu evidenciju radnog vremena čiji konkretno sadržaj tužitelj nije osporio, dapače ista je po njemu potpisana, bez stavljanja primjedbe na satnicu, ne osporavajući da je koristio slobodne dane upravo s osnove prekovremenog rada, a što je utvrđeno i financijskim vještačenjem, na tužitelju je bio teret dokaza da je u konkretnome ostvario veći broj sati u prekovremenom radu te da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, što međutim tužitelj ne dokazuje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-4029/2019 od 26. siječnja 2021.).

9.3. Stoga je valjalo prihvatiti osnovni nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na izračun razlike dodatka na plaću bez prekovremenog rada, sukladno kojem je tuženik u veljači 2014. ostvario razliku plaće u iznosu 175,40 kn, a u ožujku 2014. u iznosu 167,05 kn i to po osnovi dodataka za oblike rada (rad noću, subotom, nedjeljom – koji se kumuliraju i ne kompenziraju slobodnim danima), dok je za prekovremene sate rada dobio i iskoristio slobodne dane.

9.4. Slijedom izloženog te pravilnom primjenom materijalnog prava iz relevantnih odredbi Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15 i 50/16, 30/18, 125/19, 155/23, 158/23 i 14/24, u daljnjem tekstu: ZSOSRH), Odluke/09 i Odluke/14, trebalo je preinačiti prvostupanjsku odluku u točki II. izreke te obvezati tuženika na isplatu tužitelju ukupnog iznosa od 45,45 eur/ 342,45 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike plaće do isplate, a u preostalom dijelu za ukupan iznos od 541,10 eur/ 4.076,95 kn bruto odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9.5. Iz navedenih razloga žalbu tužene valjalo je djelomično usvojiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

10. U odnosu na zatraženu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od prosinca 2013. do kolovoza 2017. neosnovano tužena navodi u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio obračun naknade plaće za godišnji odmor sačinjen po financijskom vještaku za cijelo utuženo razdoblje temeljem odredbi Zakona o radu ne uvažavajući odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14. – dalje u tekstu: Pravilnik/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji u članku 4. stavku 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

10.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a na koji način je i financijski vještak obračunao razliku naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju, imajući u vidu da je do 7.5.2014. na snazi i u primjeni je bio Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02 i 68/11 – Pravilnik/02) koji je u članku 4. propisao da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca, a da je 8.5.2014. stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14 – dalje Pravilnik/14) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati.

10.2. Također je pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj kao djelatna vojna osoba, sukladno odredbi članka 6. Pravilnika/14, temeljem samog rasporeda na određenu dužnost ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu koji je sastavni dio redovne plaće, ostvarene u redovnom radnom vremenu pa ga stoga treba uzeti u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.

10.3. Dakle, prema osnovnom nalazu financijskog vještaka proizlazi da je obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju sačinjen u skladu s prednje navedenim odredbama čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika/02 do 7.5.2014, a od 8.5.2014. sukladno čl. 4. st. 2. Pravilniku/14.

10.4. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužene da tužitelju ne pripada naknada za godišnji odmor prema dopuni nalaza financijskog vještaka kojim su obračunati prekovremeni sati u mjesečnu plaću, već prema obračunu iz osnovnog nalaza financijskog vještaka kojim nisu obračunati prekovremeni sati jer je utvrđeno da su isti iskorišteni kao slobodni dani. Sukladno osnovnom nalazu financijskog vještaka razlika neisplaćene naknade za godišnji odmor za mjesec prosinac 2013. iznosila je 5,22 eur/ 39,34 kn bruto, a za mjesec siječanj 2014. iznosila je 0,84 eur/ 6,30 kn bruto.

10.5. Iz navedenih razloga trebalo je djelomično prihvatiti kao osnovanu žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki III. izreke s osnova dosuđene neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor za mjesec prosinac 2013. i siječanj 2014. te primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

11. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena ovaj sud je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučio o troškovima cijelog postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP-a, utvrđujući djelomični uspjeh tužitelja u ovom sporu u omjeru od 26,50%. Pritom je sud, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, imao u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu obzirom da je tuženik u cijelosti osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao i uspjeh tuženika u sporu (100% + 26,5%= 126,5% :2= 63,25%, 63,25%-36,75%=26,5%).

11.1. Tužitelj je imao trošak potreban radi vođenja ovog postupka na ime nagrade punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) zatraženih troškovnikom, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 132,72 eur, sastav tužbe po Tbr. 7.1. u iznosu 132,72 eur, sastav podneska od 3.9.2019. po Tbr. 8.1. u iznosu 132,72 eur, za zastupanje na ročištima 10.10.2019., 23.2.2022. i 13.4.2022. po Tbr. 9.1. u ukupnom iznosu od 398,17 eur i za sastav podneska od 16.10.2020., 26.2.2021. i 31.1.2022. po Tbr. 8.1. u ukupnom iznosu 398,17 eur te za pristup na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu 66,36 eur, što iznosi ukupno 1.260,86 eur te uvećano za PDV od 25% iznosi 1.576,07 eur. Razmjerno uspjehu tužitelja u ovom postupku od 26,5% na ime odvjetničkih troškova valjalo mu je priznati iznos od 417,66 eur.

11.2. Tužitelju je kao nužan i neophodan za vođenje ovog postupka priznat ukupan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,19 eur/ 3.000,00 kn.

11.3. Slijedom navedenog tuženu je pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP-a trebalo obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju u ukupnom iznosu od 815,85 eur (417,66 eur + 398,19 eur) sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

12. U nepobijanom dijelu u točki I., III. i V. izreke prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

13. O trošku žalbenog postupka tužene odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a te budući da je tužena djelomično uspjela u žalbenom postupku u omjeru od 57,85%, to joj je na ime nagrade prema Tarifi i zatraženom trošku za sastav žalbe po Tbr 10.1. valjalo priznati iznos od 95,98 eur te odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić