REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-1219/24-20

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetniku iz odvjetničkog društva Musulin i suradnici, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. OIB:10840749604 iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, zastupanog po punomoćniku ĐO, dipl.iur., po generalnoj punomoći Su-1269/23, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. srpnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice TO, odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika, dana 23. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. OIB:10840749604 iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, platiti tužiteljici SO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari te novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 1.349,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 884,00 eura od 29. travnja 2024. godine do isplate,

- iznos od 250,00 eura od 23. siječnja 2024. godine do isplate te na

- iznos od 215,00 eura od 26. travnja 2024. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.506,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.129,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari u iznosu od 149,90 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 40,00 eura od 08. veljače 2024. godine do isplate te na

- iznos od 60,00 eura od 04. ožujka 2024. godine do isplate,

kao neosnovan.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 215,00 eura od 25. travnja 2024. godine do 26. travnja 2024. godine kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tužbeni zahtjev u iznosu od 386,10 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je tužiteljica dana 26. kolovoza 2023. godine oko 00,50 sati u Zagrebu, u Ulici Vukomerec 4, ozlijeđena u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka]; kojim je upravljao ŽO, na način da je vozilo u kojem se nalazila tužiteljica izletjelo s ceste, preokrenulo se i udarilo u betonski zid. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a ujedno su tužiteljici u ovom štetnom događaju uništene dioptrijske naočale te je za nove naočale, novi okvir i stakla platila po računima ukupan iznos od 299,90 eura, s time da su tužiteljici uništene i tenisice marke Adidas Yeezy kupljene na proljeće, za što potražuje naknadu štete u iznosu od 100,00 eura. Isto tako punomoćnik tužiteljice je napomenuo da je tužiteljici tijekom provođenja liječenja zbog posljedica predmetnog štetnog događaja indicirana rehabilitacija plivanjem od strane fizijatra te je upućena na MR snimanje i pregled ortopeda, a zbog dugih lista čekanja rehabilitaciju i preglede je morala obaviti privatno, za što je po računima platila ukupan iznos od 315,00 eura. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je ističući da se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 23. siječnja 2024. godine te je tuženik na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege platio tužiteljici iznos od 2.500,00 eura, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 6.513,90 eura i to po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja, a kada se od tog iznosa odbije nesporno plaćeni iznos od 2.500,00 eura, dolazi se do iznosa od 4.013,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. godine do isplate, zatim na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari iznos od 399,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 100,00 eura od 23. siječnja 2024. godine do isplate, na iznos od 218,00 eura od 11. listopada 2023. godine do isplate i na iznos od 81,90 eura od 29. rujna 2023. godine do isplate te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 315,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 40,00 eura od 08. veljače 2024. godine do isplate, na iznos od 215,00 eura od 25. travnja 2024. godine do isplate i na iznos od 60,00 eura od 04. ožujka 2024. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, ali je osporio visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene ozljede tužiteljice i to preko nesporno priznatog iznosa štete u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Nastavno u odnosu na potraživanje troškova dioptrijskih naočala i tenisica Adidas Yeezy punomoćnik tuženika je istaknuo da je to potraživanje neosnovano, jer iz dostavljenih fotografija nisu razvidna uništenja u predmetnom štetnom događaju, a neosnovan je i zahtjev za naknadu troškova liječenja, jer su obavljeni u privatnim poliklinikama, a mogli su biti obavljeni u sklopu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući kako je nesporna činjenica da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, kao i visina novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari u iznosu od 250,00 eura, predložio konačno postavljeni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, I postaje prometne policije Zagreb Klasa:211-08/23- 4/28773, Urbroj:511-19-44-23-3 od 01. rujna 2023. godine (stranica 5-6 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 7-19, 27 spisa), u presliku odštetnog zahtjeva (stranica 20-22 spisa), u presliku obrazložene ponude od 30. siječnja 2024. godine (stranica 23 spisa), u presliku prigovora od 02. svibnja 2024. godine (stranica 24-25 spisa), u presliku dopisa tuženika od 06. svibnja 2024. godine (stranica 26 spisa), u presliku računa Optike Kobačić broj:7263-2-4 od 11. listopada 2023. godine (stranica 28 spisa), u presliku računa Gle!Optike broj:1320/1/1 od 29. rujna 2023. godine (stranica 29 spisa), u presliku potvrde o narudžbi za polikliničko liječenje / dijagnostiku KB „Sveti Duh“ (stranica 30 spisa), u presliku računa Bazena Jelkovec od 08. veljače 2024. godine (stranica 31 spisa), u presliku računa Dijagnostike 2000 broj:2544/POSL1/1 od 25. travnja 2024. godine (stranica 32 spisa), u presliku računa Poliklinike Patela d.o.o. broj:335/00/3 od 04. ožujka 2024. godine (stranica 33 spisa), u presliku fotografija (list 34-42 spisa), u presliku dijela zdravstvenog kartona (stranica 58-65 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića (stranica 68-71 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 81-82 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića (stranica 83-84 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, kao i činjenica da je tuženik prije podnošenja tužbe platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 2.500,00 eura. Isto tako nesporna je činjenica da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, kao i visina novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari u iznosu od 250,00 eura. Naprotiv sporna je visina tužbenog zahtjeva, a sporna je i osnova tužbe u odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja, jer je punomoćnik tuženika isticao da je liječenje vezano uz ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju tužiteljica mogla obaviti na račun HZZO-a.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 13. siječnja 2025. godine smanjio tužbeni zahtjev, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika nije očitovao pristaje li na smanjenje tužbenog zahtjeva, pa se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a uvijek potreban pristanak tuženika izrazio je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021. godine. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, specijalist kirurgije (stranica 68-71 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje desne nadlaktice i područja desnog ramena, natučenje čeonog dijela glave, trzajnu ozljedu vrata, natučenje lijeve natkoljenice i potkoljenice s prednje strane te natučenje donjeg dijela vanjske strane lijeve potkoljenice i područja lijevog nožnog zgloba s vanjske strane, po štetnom događaju je pregledana u Hitnoj kirurškoj ambulanti Klinike za traumatologiju KBC „Sestre Milosrdnice“. Nastavno sudski vještak je istaknuo da su neke ozljede utvrđene kasnijim pregledima, kao što je trzajna ozljeda vrata, ali kasnije liječenje ne ukazuje da je ta ozljeda bila takve naravi i težine da je bila potrebna imobilizacija te ista nije ostavila trajne posljedice, dok je ozljedu natučenja u području vanjske strane lijeve potkoljenice i gležnja tužiteljica najduže liječila, provela je liječenje mirovanjem, imobilizacijom elastičnim zavojem, a potom i fizikalnom terapijom te je načinila pregled ortopeda 04. ožujka 2024. godine, koji je indicirao MR gležnja. Isto tako sudski vještak je istaknuo da je tužiteljica na pregledu 02. siječnja 2025. godine napomenula da je imala po nogama više natučenja i krvnih podljeva na lijevoj potkoljenici i natkoljenici, prije ovog događaja nije imala tegoba s gležnjem i kralješnicom, a fizikalnu terapiju je provela u KB Dubrava, nije nosila imobilizaciju, jer joj nije bila preporučena, s time da se žalila na tegobe u području vanjske strane lijevog gležnja i donjeg dijela potkoljenice, na kraju radnog dana, a radi kao trgovkinja, otiče joj lijevi gležanj i područje iznad njega s vanjske strane, mijenja boju i postaje tamniji, a povremeno ima trnce s vanjske strane donjeg dijela potkoljenice, dok je kliničkim pregledom utvrdio: hod uredan bez šepanja, hod na prstima i petama izvodi; glava na palpaciju kao i izlazišta kranijskih živaca bezbolna; PVM vratnog dijela normotonična; palpacija spinoznih nastavaka bezbolna; izmjerene kretnje vratne kralješnice uredne za dob i spol; kretnje u ramenima obostrano jednake u punom opsegu; na nogama nema vidljivog deformiteta niti ožiljaka, koža potkoljenice uredne boje i trofike; palpacijski navodi bol iznad lijevog lateralnog maleola; s vanjske strane donjeg dijela lijeve potkoljenice iznad lateralnog maleola na odsječku od cca 5 cm palpabilno nešto tvrđa konzistencija potkožnog tkiva (može odgovarati organiziranom hematomu); pri jačem pritisku navodi bol; kretnje u gležnjevima obostrano jednake; pri terminalnoj inverziji lijevo navodi da osjeća nelagodu; nema nestabilnosti gornjeg nožnog zgloba; testove koordinacije izvodi uredno; u Rombergu stabilna. Sudski vještak je navodeći da je tužiteljica zadnji pregled vezan za predmetnu ozljedu načinila 29. travnja 2024. godine čime se liječenje smatra završenim, istaknuo da je zadobivena ozljeda natučenja donjeg dijela vanjske strane lijeve potkoljenice i područja lijevog nožnog zgloba s vanjske strane ostavila trajne posljedice u omjeru od 2%-3%, koje se očituju povremenim bolovima i nelagodom u vanjskoj strani lijevog gležnja i potkoljenice iznad gležnja pri duljem stajanju prije svega statičkom opterećenju. Isto tako tužiteljica je trpila bol jakog intenziteta do 4 dana, srednjeg oko 8-9 dana, a manjeg još do 5 tjedana, s time da povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je do 2 dana, srednjeg intenziteta 3-4 dana i manjeg do 4 tjedna sveukupno. Nadalje tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna u ukupnom trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja, otežanog služenja desnom rukom koja je bila imobilizirana mitelom, a potom je trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna dva puta tjedno po 3 sata zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog opterećenja, priprema i nabavka hrane i slično. Nastavno sudski vještak je navodeći da zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom događaju nema naruženja, naglasio da tužiteljica nije posebno dugo čekala na fizikalnu terapiju, ista je provedena u razdoblju od 19. listopada 2023. godine do 02. studenog 2023. godine, a fizijatar je istu preporučio 12. rujna 2023. godine, ali je trebala čekati na pretragu MR-a lijevog gležnja koja joj je dana 08. ožujka 2024. godine zakazana za 06. kolovoza 2024. godine, što je pet mjeseci čekanja, ali opisani MR ukazuje da ne bi došlo do pogoršanja zdravlja tužiteljice da je čekala da isti načini u zakazanom terminu. Međutim u trenutku kada je tužiteljici indicirana ta pretraga tužiteljica kao niti liječnik nisu mogli znati o kakvom se oštećenju radi, kao i da li će biti potrebno daljnje liječenje vezano uz lijevi gležanj pa je razumljivo da je zbog zabrinutosti za zdravlje tu pretragu načinila ranije u privatnoj ustanovi.

8. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da je punomoćnik tužiteljice prigovorio nalazu i mišljenju u odnosu na ocjenu da kod tužiteljice nije zaostalo naruženje, kao i u odnosu opravdanost troškova liječenja, dok naprotiv punomoćnik tuženika nije imao nikakvih prigovora.

9. Sudski vještak dr. Igor Stipančić se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 10. srpnja 2025. godine (stranica 83 spisa) navodeći da ostaje kod nalaza i mišljenja, koje je dao temeljem medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice te je ponovio da na ozlijeđenom dijelu tijela, lijevom gležnju i potkoljenici nema vidljivih promjena, pa nema niti naruženja.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući presliku dijela zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužiteljice te je logičan i obrazložen, a ujedno zamjenik punomoćnika tužiteljice, iako je ostao kod prigovora, nije istaknuo nikakve daljnje dokazne prijedloge.

11. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužiteljice, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju do 4 dana, srednjeg oko 8-9 dana, a manjeg još do 5 tjedana, s time da povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.250,00 eura.

12. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je do 2 dana, srednjeg intenziteta 3-4 dana i manjeg do 4 tjedna sveukupno, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 750,00 eura.

13. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića da zadobivena ozljeda natučenja donjeg dijela vanjske strane lijeve potkoljenice i područja lijevog nožnog zgloba s vanjske strane smanjuje životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 2%-3%, a očituju se povremenim bolovima i nelagodom u vanjskoj strani lijevog gležnja i potkoljenice iznad gležnja pri duljem stajanju prije svega statičkom opterećenju te vodeći računa da je tužiteljica osoba mlađe životne dobi od 21 godinu, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 eura.

14. Naprotiv u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. S obzirom da kod dosuđivanja pravične novčane naknade zbog naruženja treba uzeti u obzir ne samo objektivne kriterije, odnosno koliko izmijenjena vanjština neke osobe izaziva negativne reakcije okoline, kao što su sažaljenje, gađenje i slično, već u određenoj mjeri i subjektivne kriterije o utjecaju izmijenjene vanjštine na psihičku ravnotežu te osobe, a sudski vještak dr. Igor Stipančić je kliničkim pregledom utvrdio da na ozlijeđenom dijelu tijela, lijevom gležnju i potkoljenici nema vidljivih promjena, nema deformiteta, niti ožiljaka, pa nema niti naruženja, sud je utvrdio da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati naknadu štete po ovom kriteriju neimovinske štete. Naime iskazu tužiteljice (stranica 81-82 spisa) u dijelu kojim je istaknula da od zadobivene ozljede uvijek ima natečen lijevi zglob, koji nakon osam sati stajanja na radnom mjestu, a radi u dućanu, poplavi, pa je to zadebljanje jako smeta, pogotovo što je „cura i pogotovo sad u ljetnim mjesecima, jer kada na nogama ima japanke vidi se da je taj zglob zadebljan u odnosu na desni zglob“ pa joj je „neugodno kada ljudi gledaju“ u njezine „noge“ sud nije poklonio povjerenje, jer sudski vještak dr. Igor Stipančić kliničkim pregledom nije utvrdio nikakve promjene na lijevom zglobu tužiteljice, već je samo palpacijski utvrdio s vanjske strane donjeg dijela lijeve potkoljenice iznad lateralnog maleola na odsječku od cca 5 cm nešto tvrđu konzistenciju potkožnog tkiva, što može odgovarati organiziranom hematomu, ali nema vidljivog deformiteta te je ujedno koža potkoljenice uredne boje i trofike.

15. S obzirom da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u ukupnom trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja, otežanog služenja desnom rukom koja je bila imobilizirana mitelom, a potom je trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna dva puta tjedno po 3 sata zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog opterećenja, pripreme i nabavke hrane i slično, a nesporna je činjenica da su joj potrebnu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužiteljici za ukupno potrebnih 46 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 184,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice, u vrijeme kada je tužiteljici takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

16. U odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari treba naglasiti da su stranke na ročištu 10. srpnja 2025. godine učinile nespornim visinu štete na ime uništenih stvari u iznosu od 250,00 eura.

17. Nastavno u odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja, sud je utvrdio slijedeće. Iako je nesporna činjenica da je tužiteljica pretragu MR lijevog gležnja mogla obaviti na račun HZZO-a te se tužiteljica i naručila za navedenu pretragu u KB „Sveti Duh“ dana 08. ožujka 2024. godine, a termin za tu pretragu je dobila za dan 06. kolovoza 2024. godine, dakle skoro pet mjeseci kasnije, što je razvidno iz preslike potvrde o narudžbi za polikliničko liječenje / dijagnostiku KB „Sveti Duh“ (stranica 30 spisa), sud je stava da je tužiteljica opravdano, zbog zabrinutosti za svoje zdravlje, navedenu pretragu obavila privatno u Dijagnostici 2000 dana 25. travnja 2024. godine, za što je platila račun u iznosu od 215,00 eura (stranica 32 spisa), a što rezultira time da sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a može osnovano od tuženika zahtijevati naknadu troškova liječenja u iznosu od 215,00 eura. Nastavno treba naglasiti da je i sudski vještak dr. Igor Stipančić istaknuo kako MR nalaz ukazuje da ne bi došlo do pogoršanja zdravlja tužiteljice da je čekala na tu pretragu u zakazanom terminu, ali prije provođenja te pretrage tužiteljica, a dakako niti liječnik, nisu mogli znati o kakvom se oštećenju radi, da li će biti potrebno daljnje liječenje, pa je razumljivo da je tu pretragu tužiteljica obavila ranije, privatno. Naprotiv u odnosu na zatraženu naknadu za troškove liječenja koji se odnose na račun Bazena Jelkovec od 08. veljače 2024. godine u iznosu od 40,00 eura (stranica 31 spisa) te na pregled ortopeda, u pitanju je račun Poliklinike Patela d.o.o. broj:335/00/3 od 04. ožujka 2024. godine u iznosu od 60,00 eura (stranica 33 spisa) sud je utvrdio da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati naknadu tih troškova, jer niti nije dugo čekala na fizikalnu terapiju, koju joj je preporučio fizijatar 12. rujna 2023. godine, a istu je provela na račun HZZO-a u razdoblju od 19. listopada 2023. godine do 02. studenog 2023. godine, što ukazuje da je tužiteljica nakon te provedene fizikalne terapije rehabilitaciju u bazenu također mogla provesti na račun HZZO-a, a ujedno nesporno niti nije dugo čekala na preglede ortopeda u okviru sustava HZZO-a.

18. Imajući na umu da tužiteljici po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.200,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege novčana naknada u iznosu od 184,00 eura, s time da je nesporna činjenica da je tuženik prije podnošenja tužbe platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 2.500,00 eura, a ujedno tužiteljici na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari pripada novčana naknada u iznosu od 250,00 eura te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja novčana naknada u iznosu od 215,00 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1049. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbom članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari te novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 1.349,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.129,90 eura, zatim dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari u iznosu od 149,90 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 100,00 eura te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II., točkom III. i točkom IV. izreke presude.

19. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 4.013,90 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 29. travnja 2024. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Igor Stipančić istaknuo da je tužiteljica zadnji pregled vezan za predmetnu ozljedu načinila 29. travnja 2024. godine čime se liječenje smatra završenim, a ujedno se tužiteljica i prije toga obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom (stranica 20-26 spisa) koji je sukladno odredbi članka 12. stavka 1., stavka 5. i stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a platio tužiteljici nesporni iznos štete, sud je utvrdio da tužiteljica na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 29. travnja 2024. godine do isplate. Isto tako u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 215,00 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 25. travnja 2024. godine do isplate, sud je utvrdio da tužiteljica sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a može osnovano na iznos od 215,00 eura zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26. travnja 2024. godine do isplate, odnosno tekuću od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja tog računa do isplate, a isti je platila dana 25. travnja 2024. godine (stranica 32 spisa), a ne već od dana plaćanja tog računa. Nadalje imajući na umu da su stranke učinile nespornim visinu štete na ime uništenih stvari u iznosu od 250,00 eura, sud je utvrdio da tužiteljica na taj nesporni iznos štete može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 23. siječnja 2024. godine do isplate, jer je neke račune za uništene stvari platila tijekom 2023. godine, dok je zadnji račun platila 23. siječnja 2024. godine. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 12. stavka 1., stavka 5. i stavka 6. ZOOP-a, odredbom članka 2. ZPP-a i odredbom članka 1086. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 884,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 29. travnja 2024. godine do isplate, zatim tekuće na iznos od 250,00 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova uništenih stvari od 23. siječnja 2024. godine do isplate te na iznos od 215,00 eura na iem naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 26. travnja 2024. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 3.129,90 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 29. travnja 2024. godine do isplate, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 40,00 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 08. veljače 2024. godine do isplate te na daljnji iznos od 60,00 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 04. ožujka 2024. godine do isplate, s time da je odbio kao neosnovan i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 215,00 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 25. travnja 2024. godine do 26. travnja 2024. godine te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II., točkom III., točkom IV. i točkom

V. izreke presude.

20. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva od 23. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. točka 1.), troška sastava tužbe od 12. lipnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 23. srpnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 18. rujna 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 11. listopada 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 13. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 29. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 10. srpnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 362,50 eura (Tbr. 46), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 250,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,80 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 93,70 eura. S obzirom da je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 64,27%, jer je tuženik osim visine tužbenog zahtjeva osporavao i osnovu tužbe, to je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.506,27 eura, time da je trošak predujma za medicinsko vještačenje dosuđen u cijelosti, jer taj trošak niti ne ovisi o omjeru uspjeha u postupku. Nastavno treba naglasiti da je sud na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 23. srpnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude

21. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 01. listopada 2024. godine i podneska od 25. veljače 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tužiteljice ponavljajući u bitnom ranije iznesene navode, koje je malo dopunio i elaborirao, ujedno predložio zakazivanje ročišta radi saslušanja tužiteljice, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupak, s obzirom da sud zakazuje ročišta bez pismenog prijedloga stranaka, ali prema raspoloživim terminima, što rezultira time da tužiteljica ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka, nego je dužan sama snositi taj trošak. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a sve to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije potreban, niti opravdani trošak, a to tim više što za tu parničnu radnju niti nije potrebno nikakvo stručno znanje, koje bi moglo opravdati taj trošak. Nastavno zahtjev tužiteljice za naknadom troška predujma za usmeno očitovanje sudskog vještaka u iznosu od 50,00 eura sud je temeljem odredbe članka 152. ZPP- a odbio kao neosnovan, jer je sudski vještak očitujući se na prigovore punomoćnika tužiteljice ostao kod nalaza i mišljenja, pa tužiteljica niti ne može osnovano zahtijevati naknadu tog troška, nego je dakako dužna sama snositi taj trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

22. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 23. srpnja 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 93,74 eura

2. Tuženiku

U Zagrebu, dana 23. srpnja 2025. godine