Poslovni broj: Us I-2126/25-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: OŠ, državljanin Sirije, rođen **.**.1973., zastupan po opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 23. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/2030, URBROJ: 511-01-212-25-4 od 16. svibnja 2025. godine.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružateljici besplatne pravne pomoći, odvjetnici Ivani Sedlar iz Zagreba, nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenje kojem mu je kao nedopušten odbačen naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH).
Tužitelj u tužbi ističe da je sigurnosna situacija u Siriji i dalje loša, da vladaju neredi u gradu Alepu gdje je ranije živio, da se vode borbe u gradu Manbiju, da Izrael vrši napade na Siriju, da djeca ne idu u školu i da nema vode.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je državljanin Sirije, odakle je još 2018. godine otišao u Tursku. Tužitelj je u Turskoj ostavio suprugu i djecu te je 2023. godine preko Bugarske (članice Europske unije), Srbije, BiH nezakonito ušao u RH.
Nakon iskazivanja namjere za međunarodnu zaštitu tužitelj je bio napustio RH te je naknadno readmisijski vraćen iz Njemačke.
Tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu je potom bio odbijen, što je kao pravilno i zakonito potvrđeno i pravomoćnom presudom ovog suda UsI-4430/24 od 24. siječnja 2025. godine. U toj presudi je utvrđeno da tužitelj u Turskoj ima privremenu zaštitu te da se radi o sigurnoj zemlji iz koje je došao u RH. Tužitelj je 09. travnja 2025. godine podnio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu, u kojem je naveo da su ljudi u Siriji još uvijek naoružani i da su česti obračuni. Tuženik je osporavanim rješenjem od 16. svibnja 2025. godine kao nedopušten odbacio tužiteljev zahtjev, jer je utvrdio da nema novih i relevantnih činjenica i dokaza koji bi se odnosili na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (čl. 47. st. 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti; NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ).
U odnosu na tužiteljeve navode iz tužbe sud primjećuje da tužitelj ukazuje na pojedinačne pokazatelje sigurnosnog stanja u Siriji nakon promjene vlasti, za koje ne postoje nikakvi dokazi o tome da se radi o incidentima koji bi se protezali na cijelu Siriju i koji bi bili trajnog karaktera.
Sud posebno ne može prihvatiti tužbeni navod o tome da u Siriji nema vode, s obzirom na to da je notorno kako bez vode stanovništvo uopće ne bi moglo preživjeti. Tužitelj nadalje ničim nije ukazao na to da bi se pojedinačni incidenti (koje navodi) odnosili na cijelu Siriju, a osim toga tužitelj ionako u RH nije došao neposredno iz Sirije, nego iz Turske u kojoj je boravio još od 2018. godine. Tužitelju su u Turskoj ostali i supruga i djeca pa sud ukazuje na presudu u postupku u kojem je tužitelju odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu i u kojoj je utvrđeno da se u pogledu Turske radi o sigurnoj zemlji porijekla i u kojoj tužitelj ima osiguranu privremenu zaštitu.
Stoga tužiteljevi navodi iz naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu i iz tužbe u ovom upravnom sporu doista ne mogu ukazivati na potrebu da mu se odobri međunarodna zaštita u RH, u smislu čl. 20. ili čl. 21. ZMPZ-a.
Stoga je tuženik pravilno i zakonito na temelju čl. 47. st. 6. ZMPZ-a kao nedopušten odbacio tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, s obzirom na to da tužitelj boravi u [adresa] i da stoga ne može imati osobnih i neposrednih naknadnih saznanja o stanju u Siriji (ili Turskoj).
Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.
DNA:
1. odvj. Ivana Sedlar
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335
