Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-915/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Brguljan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Marija Bartoluci, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 41P-1982/2019-26 od 24. studenoga 2022. i odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 41P-1982/2019-31 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 41P-1982/2019-26 od 24. studenoga 2022.u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izrijeke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 41P-1982/2019-31 od 16. prosinca 2022.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50 (čiji je OIB: 02535697732) da tužitelju UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 5.113,24 kn odnosno 678,64 € (slovima: pet tisuća sto trinaest kuna te dvadeset i četiri lipe odnosno šesto sedamdeset i osam eura te šezdeset i četiri centa) uvećano za zakonske zatezne kamate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 31.08.2007. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, zatim od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do isplate i to u iznosima kako slijedi:

- na iznos od 98,06 kn od 31.08.2007. do isplate,

- na iznos od 97,30 kn od 30.09.2007. do isplate,

- na iznos od 96,51 kn Od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 95,71 kn Od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 94,91 kn Od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 94,12 kn Od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 217,89 kn Od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 216,08 kn Od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 214,22 kn Od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 212,36 kn Od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 210,45 kn Od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 208,55 kn Od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 206,60 kn Od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 204,65 kn Od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 202,71 kn Od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 200,72 kn Od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 198,68 kn Od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 196,64 kn Od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 194,61 kn Od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 192,44 kn Od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 190,36 kn Od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 188,23 kn Od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 186,06 kn Od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 183,85 kn Od 18.08.2009. do isplate,

- na iznos od 181,64 kn Od 18.09.2009. do isplate,

- na iznos od 179,38 kn Od 24.10.2009. do isplate,

- na iznos od 177,16 kn Od 26.11.2009. do isplate,

- na iznos od 174,86 kn Od 24.12.2009. do isplate,

- na iznos od 172,56 kn Od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 25,95 kn Od 31.01.2010. do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50 (čiji je OIB: 02535697732) da tužitelju UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 37.487,29 kn odnosno 4.975,42 € (slovima: trideset i sedam tisuća četiristo osamdeset i sedam kuna te dvadeset i devet lipa odnosno četiri tisuće devetsto sedamdeset i pet eura te četrdeset i dva centa) uvećano za zakonske zatezne kamate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 31.07.2007. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, zatim od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, pa do isplate i to u iznosima kako slijedi:

- na iznos od 7,92 kn od 31.07.2007. do isplate,

- na iznos od 16,83 kn od 31.08.2007 do isplate,

- na iznos od 8,07 kn od 30.11.2007 do isplate,

- na iznos od 23,64 kn od 31.01.2008 do isplate,

- na iznos od 2,66 kn od 16.02.2008 do isplate,

- na iznos od 37,91 kn od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 21,58 kn od 15.03.2008. do isplate,

- na iznos od 58,19 kn od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 9,51 kn od 19.04.2008. do isplate,

- na iznos od 29,63 kn od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,16 kn od 17.05.2008. do isplate,

- na iznos od 17,63 kn od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,31 kn od 21.06.2008. do isplate,

- na iznos od 33,17 kn od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 1,05 kn od 19.07.2008. do isplate,

- na iznos od 1,58 kn od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,27 kn od 21.08.2008. do isplate,

- na iznos od 1,75 kn od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 13,17 kn od 19.09.2008. do isplate,

- na iznos od 15,04 kn od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 41,33 kn od 18.10.2008. do isplate,

- na iznos od 102,06 kn od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 40,39 kn od 22.11.2008. do isplate,

- na iznos od 36,23 kn od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 57,71 kn od 20.12.2008. do isplate,

- na iznos od 75,38 kn od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 138,05 kn od 17.01.2009. do isplate,

- na iznos od 220,49 kn od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 228,70 kn od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 202,91 kn od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 207,01 kn od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 173,41 kn od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 139,03 kn od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 136,86 kn od 18.08.2009. do isplate,

- na iznos od 176,23 kn od 18.09.2009. do isplate,

- na iznos od 1,09 kn od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 131,20 kn od 24.10.2009. do isplate,

- na iznos od 186,71 kn od 26.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,53 kn od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 176,64 kn od 24.12.2009. do isplate,

- na iznos od 201,08 kn od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 235,69 kn od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 226,68 kn od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 5,07 kn od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 255,85 kn od 22.04.2010. do isplate,

- na iznos od 16,05 kn od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 245,50 kn od 25.05.2010. do isplate,

- na iznos od 17,43 kn od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 770,97 kn od 05.07.2010. do isplate,

- na iznos od 388,38 kn od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 466,36 kn od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 271,99 kn od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 633,28 kn od 04.12.2010. do isplate,

- na iznos od 245,44 kn od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 762,72 kn od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 478,92 kn od 12.03.2011. do isplate,

- na iznos od 494,28 kn od 16.04.2011. do isplate,

- na iznos od 609,34 kn od 21.05.2011. do isplate,

- na iznos od 569,61 kn od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 665,25 kn od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 170,95 kn od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 369,37 kn od 27.08.2011. do isplate,

- na iznos od 152,77 kn od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 133,88 kn od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 278,24 kn od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 128,52 kn od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 123,75 kn od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 259,73 kn od 27.12.2011. do isplate,

- na iznos od 126,28 kn od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 417,28 kn od 28.01.2012. do isplate,

- na iznos od 128,75 kn od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 383,01 kn od 18.02.2012. do isplate,

- na iznos od 125,29 kn od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 352,74 kn od 26.03.2012. do isplate,

- na iznos od 117,45 kn od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 344,65 kn od 17.04.2012. do isplate,

- na iznos od 115,45 kn od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 113,21 kn od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 23.303,05 kn od 11.06.2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju UN iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 10.629,04 kn odnosno 1.410,72 € (slovima: deset tisuća šesto dvadeset i devet kuna te četiri lipe odnosno jedna tisuća četiristo deset eura te sedamdeset i dva centa) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV Odbija se tužitelj UN s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.851,52 kn kao i s ostatkom zatraženog parničnog troška.“

2.Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Odbija se prijedlog tužitelja UN od 29. studenog 2022. godine za dopunom presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1982/2019-26 od 24. studenog 2022.“

3.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu odluke o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj, pobijajući rješenje u cijelosti zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, sadržajno predlažući donijeti dopunsku presudu sukladno žalbenim navodima.

5.Na žalbe nije odgovoreno.

6.Tužiteljeva žalba nije utemeljena.

7.Tuženikova žalba nije utemeljena.

8.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa koje je tužitelj preplatio tuženiku temeljem Ugovora o kreditu broj 9012588530 od 12. lipnja 2007., temeljem stjecanja bez osnove, a sve u svezi s ništetnim odredbama tog ugovora u dijelu kojim je ugovorena redovita kamatna stopa kao promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora i u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika.

9.Među strankama nije sporno kako je tužitelj, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 9012588530 dana 12. lipnja 2007., kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.852,22 CHF-a, a tužitelj se obvezao vratiti tuženiku kredit u roku od 84 mjeseci u mjesečnim anuitetima.

10.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako je predmetnim Ugovorom ugovorena i promjenljiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 5,10 % godišnje, da je tuženik bio ovlašten promijeniti navedeni anuitet za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Privredne banke Zagreb d.d. o kreditiranju građana za stambene kredite, kako je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu po ovom Ugovoru te je ista od zaključenja ugovora bila veća od prvotno ugovorene,

-kako tužitelj tvrdi da su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, gdje je de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, da su pravomoćnim presudama Visokoga trgovačkog suda (VTS-a) utvrđene ništetnima ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao i ništetnima ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., kao i kako je tuženik, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, a sve u svezi s člankom 1111. i člancima 1115. i 1046. tog Zakona,

-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev ističući i da se presuda u tužbi Potrošač odnosi na stambene kredite, a nije i ne može biti primjenljiva u konkretnom slučaju jer je ovdje riječ o kreditu za kupnju vozila koji je uz to u cijelosti otplaćen, kako je tužitelj svoju tužbu pogrešno koncipirao kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita i da sukladno odredbama ZZP-a, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP-a postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi kako u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koje je potrebno otkloniti, kao i ističući prigovor zastare potraživanja,

-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je radio u Italiji, trebao mu je automobil za njegove osobne potrebe, kako je primao plaću u eurima te nisu mu niti nuđene nikakve druge mogućnosti, već mu je pojašnjeno da valuta CHF je stabilna valuta i da je to najpovoljniji ugovor o kreditu koji se trenutno nudi na tržištu, a što se tiče promjenljive kamatne stope koja se mijenja odlukom banke o tomu mu nije ništa rečeno, a niti je on tražio neka dodatna pojašnjenja, od strane službenice banke dobio je njihov tipski ugovor kojeg je on mogao samo prihvatiti ili ne prihvatiti,

-kako iz iskaza svjedokinje ŠN, javnobilježničke prisjednice, proizlazi da tužitelja ne poznaje, a predmetni Ugovor o kreditu je potvrdila i osobno solemnizirala, kao i da tipske ugovore o kreditu dobiju od strane banke, a što donese sam klijent i taj ugovor je potom pročitan i rastumačen strankama,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Goranki Šmer Maraš, dipl. oec., koja je dala nalaz i mišljenje od 14. rujna 2020.te je u usmenom obliku nadopunila vještačenje,

-kako je navedena vještakinja utvrdila da je tužitelj sklopio s Privrednom bankom Zagreb d.d. dana 12.06.2007. Ugovor o kreditu br. 9012588530 kojim je ugovoreno da se banka obvezuje staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.852,22 CHF-a po srednjem tečaju tečajne liste banke kreditora važeće na dan korištenja kredita, ugovorena je redovna kamatna stopa koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,10%, godišnje, promjenjiva, kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima i ugovoren rok otplate od 84 mjeseca računajući od dana prijenosa kredita u otplatu, kredit i kamata otplaćuju se u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kreditora važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, da je kredit isplaćen dana 18.06.2007., kako je kredit zatvoren dana 11.06.2012. uslijed otkaza ugovora o kreditu kao posljedice kašnjenja u otplati.

-kako je u odnosu na izračun koliko je stanja preplate po predmetnom kreditu uzimajući u obzir kamatnu stopu u visini od 5,10% godišnje i povišenih kamatnih stopa koje je jednostrano utvrđivao tuženik vještakinja za financije i bankarstvo dala u Tabeli br. 3., a u odnosu na izračun preplate nastale na ime valutne klauzule kretanja CHF prema HRK od dana zaključenja ugovora 12.06.2007. godine pa do otplate 30.06.2014. vještakinja je dala u Tabeli br. 4. i utvrdila stanje preplate po predmetnom kreditu uzimajući u obzir kamatnu stopu u visini od 5,10% godišnje i povišenih kamatnih stopa koje je jednostrano utvrđivao tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u ukupnom iznosu od 8.964,76 HRK, pojedinačni iznosi preplate utjecajem promjene kamatnih stopa specificirani su u stupcu 17 Tabele br.3., utvrđujući preplatu nastalu na ime valutne klauzule kretanja CHF prema HRK od dana zaključenja ugovora pa do otplate u ukupnom iznosu od 37.487,29 HRK, pojedinačni iznosi preplate na ime valutne klauzule specificirani su u stupcu 19 Tabele br. 4.,

-kako je vještakinja odgovorila na prigovore na nalaz i mišljenje, u odnosu na primjedbu kako nije izvršila reobračun anuiteta nakon isteka moratorija naglašavajući kako iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je po kreditu korišten moratorij te je izračun izvršila u skladu sa dokumentacijom priležećom spisu, u odnosu na primjedbe tuženika kako je nalaz i mišljenje temeljen na pogrješnoj pretpostavci fiksne kamatne stope ističući kako je vještačenje provedeno u skladu s određenom zadaćom, a u spisu ne postoji vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacije iz koje bi bilo razvidno tko je uplatio konkretne pojedinačne uplate za zatvaranje spornog ugovora o kreditu, a što se tiče primjedbi tuženika da je potrebno odrediti koja je to realna kamatna stopa koja bi se trebala primijeniti u ovom slučaj vještakinja napominje da takav zadatak nije niti dobila od suda pa se zato nije očitovala.

11.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 26.852,22 CHF-a po srednjem tečaju tečajne liste banke kreditora važeće na dan korištenja kredita, ugovorena je i redovita kamatna stopa koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,10%, godišnje, kao promjenljiva, a kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima i ugovoren rok otplate od 84 mjeseca računajući od dana prijenosa kredita u otplatu, kredit i kamata otplaćuju se u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kreditora važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, da je kredit isplaćen dana 18. lipnja 2007. Kako tuženik nije dokazao da bi prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF te da je na taj način, temeljem nepoštenih odredaba, tuženik stekao nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama te je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, pa tužitelju pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) te je obvezao tuženika na isplatu predmetnih iznosa sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koji iznos je utvrđen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

13.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje tuženikova žalba, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

14.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

15.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

16.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

17.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

18.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

19.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

20.Prije svega potrebno je navesti, a očitujući se ujedno i o žalbenim navodima, kako iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupnju vozila, kojeg je tužitelj koristio i korisnik kredita je tužitelj kao fizička osoba i takve zaključke u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je ugovor sklopio u svojstvu potrošača, već da je isti sklopljen u svrhu koja je namijenjena njezinoj poslovnoj aktivnosti, pravilno je odbijen jer je teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača na tuženiku koji takav prigovor ističe, a tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, a niti u žalbi nije dokazao da je tužitelj sporni ugovor sklopio u okviru svoje djelatnosti. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

21.Nadalje, kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa, jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

22.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

23.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira da tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

24.Glede žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora kako se na tuženikova prednika ne bi odnosila utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu na koje se i tužitelj u postupku pozivala, valja ponoviti kako je i tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, a slijedom toga je danas tuženik nepošten stjecatelj, kako je već i obrazloženo.

25.U pogledu prigovora zastare također treba ponoviti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 10. lipnja 2019. pa je jasno kako prigovor zastare u pobijanom dijelu prvostupanjske presude nije utemeljen. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014. Potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, a ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., s tim što je Vrhovni sud RH 20. ožujka 2018., odlukom broj Rev- 2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora i zauzeo stav kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Žalitelju valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno prihvaća i prvostupanjski sud.

26.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.

27.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužitelj bio upoznat da je dužan platiti predmetnu kamatu nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.

28.Naposljetku treba reći i kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je vještak financijsko knjigovodstvene struke kod izračuna uzeo u obzir sve elemente koji se odnose na kretanje tečaja, dok tuženik nije niti postavio možebitni zahtjev u tom pogledu, a tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka. Osim toga, tužitelj kao ugovorna strana ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost ugovornih odredbi u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i nisu ispunjene pretpostavke za možebitnu primjenu odredbe o stjecanju bez osnove na tuženikovoj strani. U tom smislu tuženik neutemeljeno ističe da bi prvostupanjski sud propustio utvrditi visinu kamatne stope „s obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara“ koji su doveli do njezina povećanja.

29.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

30.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđene novčane iznose tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

31.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno je odbijen tužiteljev prijedlog za donošenje dopunske presude u smislu odredaba članka 339. ZPP-a. Naime, prema stanju u spisu predmeta proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno smatrao da je tužitelj konačno postavio i precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 9. listopada 2020. (list spisa od 108 do 112), ne navodeći i da bi ustrajao u ranijem zahtjevu iz točke I i II tužbenog zahtjeva iz tužbe od 10. lipnja 2019. pa prvostupanjski sud i nije mogao odlučiti o tom (ranijem) dijelu zahtjeva. Stoga tužitelj u žalbi neutemeljeno navodi da bi prvostupanjski sud pobijanim rješenjem počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva koji je bio prvotno u tužbi istaknut te je valjalo, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP- a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

32.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju potpuno neutemeljeno nastoji prikazati da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku.

33.Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o trošku postupka.

34.Tužiteljev i tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka su odbijeni kao neutemeljeni jer žalitelji nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

35.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić