REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1216/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Valter Šram, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kojeg zastupa OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate i dr., nakon održane glavne rasprave 5. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 23. srpnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan:

- dio odredbe iz čl. 3. Ugovora o kreditu, broj ugovora: 356-132/2005, sklopljenog 3. studenog 2005. između tužiteljice i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Umag, Trgovačka 1B, koji glasi:

”….a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja, kako je to utvrđeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke…“;

- odredba iz čl. 6. Ugovora o kreditu, broj ugovora: 356-132/2005, sklopljenog dana 3. studenog 2005. između tužiteljice i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Umag, Trgovačka 1B, koja glasi:

„Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“.

II "Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 15,01 EUR-a od 1. listopada 2007. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 14,99 EUR-a od 5. studenog 2007. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 14,98 EUR-a od 3. prosinca 2007. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 14,97 EUR-a od 31. prosinca 2007. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 14,96 EUR-a od 1. veljače 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 14,94 EUR-a od 3. travnja 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 56,37 EUR-a od 21. travnja 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 56,34 EUR-a od 2. svibnja 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 56,29 EUR-a od 31. svibnja 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 56,25 EUR-a od 2. srpnja 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 56,20 EUR-a od 4. kolovoza 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 56,15 EUR-a od 2. kolovoza 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 56,10 EUR-a od 30. rujna 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 88,11 EUR-a od 5. studenog 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 88,05 EUR-a od 30. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,98 EUR-a od 31. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,91 EUR-a od 3. veljače 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,83 EUR-a od 3. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,77 EUR-a od 1. travnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,69 EUR-a od 5. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,61 EUR-a od 3. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.;

-na iznos od 87,53 EUR-a od 3. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.;

-na iznos od 87,46 EUR-a od 31. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,37 EUR-a od 2. rujna 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,30 EUR-a od 30.rujna 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,21 EUR-a od 31. listopada 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,13 EUR-a od 4. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 87,04 EUR-a od 31. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,95 EUR-a od 31. siječnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,86 EUR-a od 4. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,77 EUR-a od 7. travnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,68 EUR-a od 7. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,59 EUR-a od 2. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,49 EUR-a od 30. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,39 EUR-a od 2. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,29 EUR-a od 31. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,19 EUR-a od 30. rujna 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 86,09 EUR-a od 2. studenog 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 85,98 EUR-a od 30. studenog 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 72,17 EUR-a od 4. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 72,08 EUR-a od 31. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 71,98 EUR-a od 1. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 52,85 EUR -a od 31. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 52,78 EUR-a od 2. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 52,69 EUR-a od 1. lipnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 52,61 EUR-a od 8. srpnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 52,54 EUR-a od 8. kolovoza 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 52,45 EUR-a od 20. rujna 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 52,36 EUR-a od 6. listopada 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,64 EUR od 7. studenog 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,60 EUR od 9. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,55 EUR-a od 31. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,49 EUR-a od 31. siječnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,44 EUR-a od 9. ožujka 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,39 EUR-a od 11. travnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,34 EUR-a od 11. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,29 EUR-a od 4. lipnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,24 EUR-a od 4. srpnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,18 EUR-a od 8. kolovoza 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,13 EUR-a od 4. rujna 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,08 EUR-a od 1. listopada 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,03 EUR-a od 7. studenog 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,97 EUR-a od 30. studenog 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,91 EUR-a od 7. siječnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,86 EUR-a od 4. veljače 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,80 EUR-a od 7. ožujka 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,74 EUR-a od 4. travnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,68 EUR-a od 17. svibnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,63 EUR-a od 6. lipnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,56 EUR-a od 10. srpnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,50 EUR-a od 16. kolovoza 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,44 EUR-a od 26. rujna 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,38 EUR-a od 14. listopada 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,32 EUR-a od 18. studenog 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,25 EUR-a od 19. prosinca 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 24,20 EUR-a od 20. siječnja 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 2,11 EUR-a od 5. studenog 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 13,15 EUR-a od 30. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 16,73 EUR-a od 31. prosinca 2008. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 23,50 EUR-a od 3. veljače 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 26,89 EUR-a od 3. ožujka 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 19,01 EUR-a od 1. travnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 16,90 EUR-a od 5. svibnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 0,86 EUR-a od 3. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 0,86 EUR-a od 3. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 3,19 EUR-a od 31. srpnja 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 9,39 EUR-a od 2. rujna 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 6,86 EUR-a od 30. rujna 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 2,79 EUR-a od 31. listopada 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 8,82 EUR-a od 4. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 16,54 EUR-a od 31. prosinca 2009. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 25,24 EUR-a od 31. siječnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 22,25 EUR-a od 4. ožujka 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 34,42 EUR-a od 7. travnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 39,54 EUR-a od 7. svibnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 40,11 EUR-a od 2. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 74,97 EUR-a od 30. lipnja 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 67,19 EUR-a od 2. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 90,95 EUR-a od 31. kolovoza 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 82,74 EUR-a od 30. rujna 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 69,53 EUR-a od 2. studenog 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 97,40 EUR-a od 30. studenog 2010. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 130,55 EUR-a od 4. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 105,89 EUR-a od 31. siječnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 112,66 EUR-a od 1. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 101,87 EUR-a od 31. ožujka 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 103,83 EUR-a od 2. svibnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 142,15 EUR-a od 1. lipnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 149,68 EUR-a od 8. srpnja 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 215,91 EUR-a od 8. kolovoza 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 158,91 EUR-a od 20. rujna 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 147,90 EUR-a od 6. listopada 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 144,30 EUR-a od 7. studenog 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 137,33 EUR-a od 9. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 151,86 EUR-a od 31. prosinca 2011. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 160,45 EUR-a od 31. siječnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 158,61 EUR-a od 9. ožujka 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 152,67 EUR-a od 11. travnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 156,11 EUR-a od 11. svibnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 162,61 EUR-a od 4. lipnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 156,53 EUR-a od 4. srpnja 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 156,80 EUR-a od 8. kolovoza 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 154,00 EUR-a od 4. rujna 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 148,17 EUR-a od 1. listopada 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 154,40 EUR-a od 7. studenog 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 159,98 EUR-a od 30. studenog 2012. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 156,66 EUR-a od 7. siječnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 145,32 EUR-a od 4. veljače 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 147,80 EUR-a od 7. ožujka 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 156,16 EUR-a od 4. travnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 138,09 EUR-a od 17. svibnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 138,84 EUR-a od 6. lipnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 132,38 EUR-a od 10. srpnja 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 137,20 EUR-a od 16. kolovoza 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 150,02 EUR-a od 26. rujna 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 149,02 EUR-a od 14. listopada 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 148,33 EUR-a od 18. studenog 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 156,24 EUR-a od 19. prosinca 2013. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 149,34 EUR-a od 20. siječnja 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 136,03 EUR-a od 14. veljače 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 139,46 EUR-a od 17. ožujka 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 135,45 EUR-a od 10. travnja 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 130,76 EUR-a od 14. svibnja 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 131,93 EUR-a od 13. lipnja 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 133,37 EUR-a od 9. srpnja 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 138,45 EUR-a od 19. kolovoza 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 138,81 EUR-a od 12. rujna 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 144,42 EUR-a od 27. listopada 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 145,94 EUR-a od 14. studenog 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,85 EUR-a od 16. prosinca 2014. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 29. siječnja 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 20. veljače 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 3. travnja 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 13. travnja 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 21. svibnja 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 10. srpnja 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 10. srpnja 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 25. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015.;

- na iznos od 146,60 EUR-a od 21. rujna 2015. do 29. rujna 2015.; po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

III Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi: "Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici GARDOŠ RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.088,35 EUR-a sa zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, do dana 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pa do isplate, i to: iznos od ukupno 4.006,97 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 15,01 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 14,99 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 14,98 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 14,97 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 14,96 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 14,94 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 56,37 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 56,34 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 56,29 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 56,25 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 56,20 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 56,15 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 56,10 EUR od 30. rujna 2008. do isplate;

- na iznos od 88,11 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 88,05 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,98 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,91 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,83 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,77 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,69 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,61 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

-na iznos od 87,53 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

-na iznos od 87,46 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,37 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;;

- na iznos od 87,30 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,21 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,13 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 87,04 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,95 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,86 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,77 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,68 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,59 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,49 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,39 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,29 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,19 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 86,09 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 85,98 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 72,17 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 72,08 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 71,98 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 52,85 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 52,78 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 52,69 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 52,61 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 52,54 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 52,45 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 52,36 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,64 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,55 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,49 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,44 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,39 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,34 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,29 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,24 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,18 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,13 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,08 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,03 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,97 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,91 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,86 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,80 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,74 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,68 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,63 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,56 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,50 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,44 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,38 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,32 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,25 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 24,20 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

Iznos od ukupno 9.081,38 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2,11 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 13,15 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 16,73 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 23,50 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 26,89 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 19,01 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 16,90 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 3,19 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 9,39 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 6,86 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 2,79 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 8,82 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 16,54 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 25,24 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 22,25 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 34,42 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 39,54 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 40,11 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 74,97 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 67,19 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 90,95 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 82,74 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 69,53 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 97,40 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 130,55 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 105,89 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 112,66 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 101,87 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 103,83 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 142,15 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 149,68 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 215,91 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 158,91 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 147,90 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 144,30 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 137,33 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 151,86 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 160,45 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 158,61 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 152,67 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 156,11 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 162,61 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 156,53 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 156,80 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 154,00 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 148,17 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 154,40 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 159,98 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 156,66 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 145,32 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 147,80 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 156,16 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 138,09 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 138,84 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 132,38 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 137,20 EUR-od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 150,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 149,02 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 148,33 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 156,24 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 149,34 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 136,03 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 139,46 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 135,45 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 130,76 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 131,93 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 133,37 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 138,45 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 138,81 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 144,42 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 145,94 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,85 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

- na iznos od 146,60 EUR od 30. rujna 2015. do isplate;

sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici GARDOŠ RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.322,99 EUR-a u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015., pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici GARDOŠ RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.344,69 EUR-a u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015., pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici GARDOŠ RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnički trošak u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

IV Svaka parnična stranka snositi će svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako su ona i pravni prednik tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Umag, Trgovačka 1B, dana 28. listopada 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu, broj ugovora: 356-132/2005, koji je potvrđen dana 3. studenog 2005. godine kod javnog bilježnika Nazarević Snježane iz [adresa] pod brojem:

OU-671/05 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti Od CHF 119.000,00 prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom o kreditu da je ugovoren rok otplate kredita do 30. studenog 2027. Odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit uplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja, kako je to utvrđeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke dok je odredbom čl. 6. ugovoreno da je Banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne Stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb. Redovna kamatna stopa da se sa početnih 5,25 % godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužiteljice. Navedenim promjenama kamatne stope da je mijenjan iznos mjesečnih anuiteta pa da je time tužiteljica temeljem razlike u kamatama preplatila mjesečne anuitete. Navedena ugovorna odredba da je dala mogućnost tuženiku da promjeni ugovorene kamate i to isključivo po odluci jednog ugovaratelja čime da je uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužiteljice. Tužiteljica da nije mogla utjecati na vrijeme i način promjene kamate, zatim da nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imala nikakvih egzaktnih kriterija. Bitni sastojci ugovora da su predmet i cijena, o njima da mora postojati jasan konsenzus između stranaka. Tuženik da je istom odredbom izbjegao utjecaj tužiteljice na njezinu promjenu, što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju da je kamata mijenjana jednostranom odlukom tuženika, bez suglasnosti tužiteljice, time da je kamata postala promjenjiv element na koji tužiteljica nije mogla utjecati. Odredba da ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te da kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču, te ne daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz to pravnog posla proizlaze. Tuženik, kao financijska institucija, da se mora ponašati kao savjesni gospodarstvenik a ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope, da stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj, što dovodi do zaključka da je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, temeljnog načela obveznog prava.

1.1. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora da tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Suprotno tome, da je tužiteljici ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Tužiteljica da smatra da tuženik kao sastavljač ugovora i jača ugovorna strana pri sklapanju ovog pravnog posla nije postupila ni u dobroj vjeri. Tužiteljica da kao prosječni potrošač nije mogla znati za rizik tečaja CHF, nego je mislila da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji u ovom slučaju je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

1.2. Znači u ugovoru o kreditu da postoje dva promjenjiva elementa - valutna klauzula vezana uz CHF i promjena kamatne stope, koji ukazuju na činjenicu da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, za koje tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa ni danas, nije znala niti je mogla znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata tj. nije znala koliko će iznositi njezina kreditna obveza.

1.3. Uslijed tih promjena tuženik da je na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao nepripadni iznos. Tužiteljica da nije imala saznanja da će mjesečni anuiteti porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost njezine otplate kredita, pa i samu egzistenciju njezine obitelji. Da je imala saznanja, da ona nikada ne bi preuzimala takvu obvezu.

1.4. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br: 43 Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu točke 1.,2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od dana 1. lipnja 2004. godine do dana 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni br: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od dana 10. rujna 2003. godine do dana 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.6. Pravni prednik tuženika da je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15) ponudio tužiteljici mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužiteljica da je prihvatila takav prijedlog te s tuženikom 11. travnja 2016. zaključila aneks ugovora nazvan Anex Ugovor o kreditu, broj ugovora: 356-132/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Unatoč provedenoj konverziji, tuženik da nije u cijelosti vratio tužiteljici preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi. Naime, u vrijeme zaključenja Dodatka ugovora nije još bila donesena odluka VTS RH, broj: Pž-6632/2017-10 Od dana 14. lipnja 2018. godine, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Dakako da ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačiji. Tužiteljica drži da je Dodatak ugovora u cijelosti ništetan, ali odluku o tome prepušta naslovnom sudu. Kako je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između dana 10. rujna 2003. godine do dana 31. prosinca 2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između dana 1. lipnja 2004. godine do dana 31. prosinca 2008. godine, to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Prema odredbi čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača, odluka suda donesena je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga zakona, te obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, to su navedene presude i u ovom slučaju odnose na ugovorni odnos izjedu tužiteljice i tuženika. Ukoliko imovina jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.". Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala". Prema čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva". Čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati."

1.7. Tužiteljica da je nakon samostalnog izračuna preplate utvrdila da se radi o tražbini u iznosu od 118.745,20 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni anuitet kako je specificirano u postavljenom tužbenom zahtjevu.

1.8. Tužiteljica da je nakon provedenog vještačenja na ročištu 5. lipnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa kako je to navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019. tuženik ističe materijalnopravni prigovor zastare. Naime, na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 12. lipnja 2014. nastupila je zastara potraživanja. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za utvrđivanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog 28. listopada 2005. iz razloga što su te odredbe stavljene van snage i ne proizvode pravne učinke.

2.1. Konverzija, odnosno Aneks ugovora da je imao retroaktivan učinak na način da su sve uplate tužitelja pretvorene u ispunjenje ugovorne obveze sukladno tako sklopljenom Aneksu. Tuženik ističe da prema odluci VSRH Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. tužitelj nema pravni interes ako je proveo konverziju. Naime, predmetna odluka VSRH pravda se time što ponuđena konverzija, za razliku od toga što je ona bila obveza banke, nije bila obveza korisnika kredita u CHF (potrošača) jer su oni mogli prihvatiti tako ponuđenu konverziju ili ju odbiti. Drugim riječima, sud smatra kako postoji mogućnost da nisu svi ugovori o kreditu u CHF konvertirani u ugovore u kreditu u EUR zbog čega i dalje ostaje otvoreno pitanje valjanosti odredbi takvih ugovora o kreditu CHF. Tuženik ističe kako je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što je tužitelj s tuženikom zaključio Aneks ugovora o kreditu – konverziji, a koji je zaključen u smislu odredbi čl. 19b i čl. 19c ZPK-a. Imajući u vidu navedeno, tuženik ističe da tužitelj nema pravo potraživati povrat plaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu iz razloga što je zaključio Aneks ugovora o kreditu, tj. prihvatio je konverziju iz čl. 19b i čl. 19c ZPK-a, a osobito nema pravo ako Aneks ugovora o kreditu i nadalje proizvodi pravne učinke, budući nitko od stranaka ne pobija taj ugovor. Tuženik ukazuje na načelo pravne sigurnosti u ovom slučaju. Naime, ako je tuženik u cijelosti postupio sukladno Izmjenama i dopunama ZPK-a NN 102/2015 tada nema govora da bi tuženik zadržao niti najmanji iznos tužitelja bez pravne osnove. Sve uplate tužitelja su postupkom konverzije pretvorene u nove uplate po čl. 19c ZPK-a, slijedom čega učinak provedene konverzije je takav da se ima smatrati kako tužitelj i tuženik nikada nisu sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF i s promjenjivom kamatnom stopom, već su sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR i s zakonom dopuštenom ugovornom, Aneksom ugovora o konverziji, retroaktivno uredile svoja međusobna prava i obveze. Imajući u vidu navedeno, sve tužiteljeve uplate, pa tako i one s osnova svakog povišenja tečaja CHF, kao i one koje su posljedica povišenja kamatne stope tijekom otplate, uzete su u obzir prilikom sklapanja Aneksa ugovora o kreditu – konverziji.

2.3. Sklapanje Aneksa ugovora o kreditu znači da je isti sklopljen na temelju dispozitivne odluke tužitelja da pristupi Aneksu ugovora o kreditu, da je isti sklopljen na temelju dispozitivnog zahtijevanja tužitelja prema tuženiku da se napravi konverzija izvornog, početnog, ugovora o kreditu, sukladno svim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015), da je sam postupak konverzije propisao zakonodavac u čl. 19c ZPK-a, da tuženik kao banka nije imao mogućnost izbora da li prihvaća ili ne konverziju, sukladno odredbama ZPK-a.

2.4. Dakle, dok god egzistira i proizvodi pravne učinke Aneks ugovora o kreditu koji su zaključili tužitelj i tuženik, tuženik smatra da je nemoguće vraćanje bilo kojeg iznosa tuženika prema tužitelju, jer su sve uplate tužitelja predmet tog aneksa, sve uplate tužitelja pretvorene u novu obvezu, koje su obveze posve legitimne poštene, a osobitu su sve uplate tužitelja prema tuženiku napravljene sukladno pozitivnim zakonskim i ugovornim odredbama te nema govora da bi tuženik zadržao bilo kakva novčana sredstva temeljem ništetnih odredbi. Tuženik ne drži niti jednu kunu po spornim odredbama iz prvotnog Ugovora o kreditu, upravo suprotno, sve uplate tužitelja prema tuženiku napravljene su sukladno ZPK-a i u skladu s tim zakonom izvršenom ugovornom konverzijom.

2.5. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu, Aneks ugovoru o kreditu, otplatni plan, knjigovodstvena kartica – prijepis izvršenih uplata, provedeno je financijsko vještačenje, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka te je saslušana tužiteljica, svjedoci ČI i LI te vještakinja goranka Šmer Maraš.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, najprije za utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj:356-132/2005 kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 3. studenog 2005., koje su sadržane u čl. 3. i 6. toga Ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli) te zahtjev za isplatu iznosa od 4.006,97 EUR, zatim 9.081,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate na ime preplaćenih mjesečnih anuiteta nastalih zbog valutne klauzule i promjenjive kamate. Zatim isplata iznosa od 4.322,99 EUR zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a riječ je o iznosu obračunatih zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate po osnovi ništenih odredbi (kamata i valuta) od plaćanja do 29. rujna 2015. umanjenom za preplatu priznatu u konverziji. Predmet spora je i osnovanost zahtjeva za isplatom razlike u glavnici po kojoj osnovi tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 4.344,69 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6. Nesporno je među parničnim strankama da su tužiteljica kao korisnica kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor sklopili 3. studenog 2005. Ugovor o kreditu broj:356-132/2005 kojim je banka tužiteljici, kao korisniku kredita, odobrila stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 119.000,00 CHF (članak 2. Ugovora). Nadalje, nesporno je da se tužiteljica obvezala tuženiku platiti kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d., te ugovorenu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 % godišnje. Rok otplate kredita bio je ugovoren do 30. studenog 2027. Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu 8. travnja 2016. sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) kojim je izvršena konverzija kredita broj 356- 132/2005 u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Među strankama je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli CHF ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tužena obvezna (i u kojem iznosu) isplatiti tužiteljici novčane iznose koje ona potražuje imajući u vidu da je provedena konverzija i sklopljen Aneks Ugovoru.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka i tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07), i to čl. 96. i 97. toga Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).

8.2. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u članku 3. i 6. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u članku 2. i 3. odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

8.3. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (Narodne novine broj 70/19) u odredbi članka 502.c dodano je da se mogu isticati, pored zahtjeva za naknadu štete i zahtjevi za isplatu, kakav je i ovaj, stoga navedena odredba niti na koji način ne derogira primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima.

8.4. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.

8.5. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

8.6. Stoga, kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, o tome, po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak u ovom individualnom sporu, već su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, cijeneći pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite na koja se tužitelj pozvao, slijedom svega obrazloženog, utvrđene ništetnima.

8.7. Pritom valja napomenuti da tuženik u individualnom sporu, poput ovoga, može predlagati izvođenje određenih dokaza s ciljem dokazivanja da tužiteljica nije potrošač odnosno da je tijekom pregovara prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljicom pregovarao odnosno da je tužiteljica bila informirana o svim bitnim značajkama i parametrima promjene kamatne stope odnosno djelovanja i posljedica ugovorene valutne klauzule. U ovom postupku tuženik nije predlagao dokaze na te okolnosti, ali je tužiteljica predložila da bude saslušana u svojstvu parnične stranke što je sud prihvatio te saslušao tužiteljicu i svjedoke ČI i TI.

8.8. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je sredstva po predmetnom kreditu u potpunosti utrošila namjenski za adaptaciju kuće koju je bila naslijedila od pok. oca, a koja se nalazi u [adresa]. Kredit u CHF-u da je podigla jer je bio najpovoljniji i jer je imala uvjete za njega. Prije umirovljenja da je kao i u vrijeme podizanja toga kredita bila u radnom odnosu kao službenik u Gradu Buje, a potom da je bila zaposlena kod odvjetnika, a da nikada nije bila privatnik (poduzetnik). Njezin suprug da je kao vlasnik obrta bio dao bianco mjenicu za osiguranje toga kredita, naime on da je bio jamac po tom kreditu. Ona i suprug da u toj kući koju su adaptirali nikada nisu obavljali nikakvu djelatnost. Danas da u toj kući živi njezina majka i sin s obitelji, a 2005. da je živjela samo majka. Sav novac koji je dobila po osnovu toga kredita da je utrošila na adaptaciju predmetne kuće. Ne spori da je kasnije sklopila anex ugovora o kreditu odnosno da je isti konvertirala a sve s ciljem smanjenja mjesečnog anuiteta kako bi si olakšala plaćanje. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu da ju nitko nije upozorio na rizike sklapanja istog, da je znala da ga ne bi bila sklopila. Rata kredita da joj je neprestano rasta tako da je s početnih 2.500,00 kuna narasla do preko 5.500,00 kuna. Kredit da još uvijek otplaćuje, a sada da joj rata iznosi 490,00 eura. Na početku otplate da joj je odgovarala visina kamatne stope i valuta CHF, iako o valuti nije ništa znala, niti da su joj u banci išta o tome objasnili, no da je vjerovala banci kao instituciji. Razumjela je da je kamata promjenljiva, ali da nije znala da se može toliko promijeniti, niti je znala koji su to kriteriji koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope i valute. Tužiteljica da je u času sklapanja ugovora o kreditu znala koliko iznosi njezina mjesečna obveza, to da joj je odgovaralo i zato da je prihvatila sklapanje ugovora.

8.9. Svjedok II, suprug tužiteljice potvrdio je da je njegova supruga podigla kredit kako bi adaptirali staru kuću koja se nalazila odnosno koja se nalazi na adresi [adresa]. U toj kući da je živjela i da živi i dan danas majka njegove supruge koja ima 90 godina. Predmetnu kuću da nisu nikada iznajmljivali. On da je kao vlasnik obrta dao banci bianco mjenicu jer su mu tako tražili iz banke. On da je tada u to vrijeme bio vlasnik obrta za proizvodnju i otkup poljoprivrednih proizvoda, tu djelatnost da je obavljao na poljoprivrednom zemljištu, a njegov obrt da je bio registriran na adresi u [adresa], na kojoj živi i ima prijavljeno prebivalište. Sredstva ostvarena po osnovi toga kredita da su utrošili u adaptaciju stare kuće, a predmetni kredit da je otplaćivala njegova supruga.

8.10. Svjedok TI sin tužiteljice je u svom iskazu potvrdio da je njegova majka u Hypo Alpe Adria banci podigla kredit radi adaptacija kuće koja se nalazi na adresi na kojoj da on sada živi sa svojom obitelji na gornjoj etaži te kuće dok baka i mama žive na daljnjoj etaži. Kuća da je bila stara radi čega ju je trebalo adaptirati, popraviti krov, zidove.

8.11. Sud je iskaz tužiteljice i svjedoka prihvatio u cijelosti kao vjerodostojnog jer su iskazivali logično i životno uvjerljivo, u suglasju s materijalnim dokazima iz spisa, uz napomenu da ni tuženik njegove iskaze nije osporio.

9. Prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.

9.1. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

9.2. Iz izvatka iz obrtnog registra utvrđeno je da su tužiteljica i njezin suprug otvorili obrt 15. siječnja 2008. dakle gotovo tri godine nakon što su podigli predmetni kredit. Dakle, u času realizacije kredita oni nisu bili vlasnici obrta niti iz djelatnosti za koju je registriran – ostala trgovina na malo izvan prodavaonica, štandova i tržnica – ne proizlazi zaključak da im je za obavljanje tog obrta trebalo urbanizirano zemljište koje su kupili predmetnim kreditom.

9.3. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka koji su naveli da su predmetni kredit podigli za potrebe adaptacije stare kuće u kojoj žive majka i sin tužiteljice sa svojom obitelji, kao i drugih okolnosti da tužiteljica nikada nije bila vlasnica obrta, a da je njezin suprug vlasnik poljoprivrednog obrta koji je prijavljen da posluje na drugoj adresi, a osobito da niti iz jednog drugog dokaza ne proizlazi drugačije, sud je utvrdio da tužiteljica ima svojstvo potrošača.

9.4. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona prilikom sklapanja toga Ugovora o kreditu imala svojstvo potrošača jer je postupala kao fizička osoba te je sredstva koje je ostvarila utrošila namjenski za adaptaciju stare kuće koju je naslijedila iza pok. oca.

9.5. Tuženik koji tužiteljici osporava svojstvo potrošača prema teretu dokaza nije dokazao suprotno.

10. Nadalje, valja ukazati da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice i tuženika, suprotno navodima tuženika, sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite. Valja ukazati i da presudom donesenom u kolektivnom sporu nije određeno da je bitna namjena kredita za utvrđenje (ne)dopuštenosti pojedinih ugovornih uglavaka te u konačnici primjeni učinaka predmetne presude u ovakvom individualnom sporu.

11. Osim toga, nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena je iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

11.1. Iako je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ipak je predmetna odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

11.3. Nije, dakle, nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi i kako (utjecajem kojih faktora) do nje dolazi, naime svaki porast kamatne stope uzrokuje povećano kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i time je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.

11.4. Pritom, nije odlučna okolnost niti da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu, jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene. Nije relevantan niti navod tuženika da je povećanje kamatne stope bilo gospodarski opravdano, i to sve iz razloga jer način promjene kamatne stope nije preciziran.

12. Glede valutne klauzule, nije sporno da je njezino ugovaranje dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05. Međutim, odredbe o valutnoj klauzuli podliježu testu poštenosti (očito u smislu čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), s obzirom da je u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, čemu su nacionalni sudovi pravomoćno ocijenili da odredba o valutnoj klauzuli CHF podliježe testu poštenosti (u smislu čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača) i ocijenili ju nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima (kakav je i ovaj) vezani.

12.1. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

12.2. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu s pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača pa se radi o ništetnim odredbama.

13. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

14. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš koja je u zaključnom mišljenju navela kako razlika, odnosno mjesečne preplate anuiteta dospjelih u razdoblju otplate kredita sve do 30. rujna 2015., koja obuhvaća pozitivnu razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja, izračunom po mjesecima pozitivne razlike između anuiteta kredita prema Ugovoru o kreditu broj 356-132/2005 od 03. studenog 2005. godine i iznosa koje je tužiteljica trebala platiti primjenjujući na iznos ugovorenog kredita ugovorenu kamatnu stopu od 5,25% godišnje i iznosa kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF-a koji je bio važeći na dan isplate kredita ukupno iznosi:

- s osnova promjene kamatne stope 30.190,46 HRK kako je specificirano u stupcu 18 Tabele br. 4

- s osnova promjene tečaja CHF/HRK 68.423,84 HRK kako je specificirano u stupcu 19 Tabele br. 4, što da čini ukupnu preplatu od 98.614,30 HRK kako je specificirano u stupcu 20, Tabele br.4.

- tužiteljici da je konverzijom na dan 30. rujna 2015. kunska protuvrijednost neotplaćene glavnice EUR kredita (55.733,50 EUR) za 32.735,07 HRK viša u odnosu na kunsku protuvrijednost preostale neotplaćene glavnice realiziranog CHF kredita obračunate po tečaju na dan isplate kredita,

- u konverziji kredita na dan 30. rujna 2015. tužiteljici je tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 1.151,45 EUR po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 8.795,73 HRK koja da je sukcesivno korištena za otplatu budućih 50% dospjelih anuiteta po EUR kreditu do potpunog iskorištenja. U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je navela da je na dan 30. rujna 2015.:

- preplata u anuitetima s osnova promjene kamatne stope i tečaja uvažavajući samo pozitivne razlike iznosi 13.088,35 EUR,

- obračunata zatezna kamata na svaki pojedinačni iznos preplate do 30. rujna 2015. umanjena za preplatu iz konverzije da iznosi 4.322,99 EUR,

- razlika u nedospjelim glavnicama kredita u obračunu konverzije iznosi 4.344,69 EUR. Dakle, ukupna razlika na dan 30. rujna 2015., uvažavajući samo pozitivne razlike, s obračunatim zateznim kamatama umanjenim za preplatu utvrđenu po tuženiku u konverziji kredita da iznosi 21.756,03 EUR kako je specificirano u Tabeli br. 2 Dopune nalaza i mišljenja.

14.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te njegovu dopunu pa je sukladno nalazu i mišljenju, na ročištu 5. lipnja 2025. uredila tužbeni zahtjev za isplatom na način da s osnova razlike zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu iznosa od 4.006,97 EUR, po osnovi ništetne valutne klauzule iznos od 9.081,38 EUR zajedno sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, zatim isplatu 4.344,69 EUR po osnovu razlike na ime neotplaćene glavnice, te isplatu iznosa od 4.322,99 EUR po osnovu utvrđene zatezne kamate na iznose preplate (kamata i valuta) od plaćanja svakog pojedinog iznosa do 29. rujna 2015. sve sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate.

14.2. Tuženik je u svom očitovanju nije osporio matematički izračun vještaka već je opetovano ponavljao navode iz odgovora na tužbu ukazujući da je i vještak utvrdio kako je tužiteljici već priznata preplata na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 1.151,45 EUR. Ujedno ukazuje kako smatra da je vještak trebao umanjiti iznos tzv. pozitivne preplate za tzv. negativnu razliku.

14.3. Vještakinja je usmeno saslušana 22. siječnja 2025. pri tome ona je ostala u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Na preliminarni izračun koji joj je prezentirao punomoćnik tužiteljice, a koji je sačinjen 3. lipnja 2019. očitovala se kako je analizom istoga utvrdila da je isti sačinjen primjenom početnog tečaja 4,752 HRK za 1 CHF dok je ona u izračunu primijenila tečaj 4,772439 HRK za 1 CHF, a koji tečaj je primijenjen pri isplati kredita na dan 24. studenog 2005. S obzirom da je u preliminarnom izračunu korišten niži tečaj od onog kojeg je ona primijenila u istome je utvrđena veća razlika u odnosu na njezin izračun. Ujedno je istaknula da je razlika između njezinog izračuna i preliminarnog izračuna u tome što je u preliminarnom izračunu razlika kamata uvećana za dio tečajne razlike dok je iznos preplate time s osnova tečaja umanjen za taj isti dio tečajne razlike.

14.4. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući je sačinjen stručno i objektivno sukladno nalogu suda.

15. Nesporna je, među parničnim strankama, činjenica da je između istih sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu i to 8. travnja 2016. Uvidom u navedeni Dodatak utvrđeno je da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15.), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.

15.1. Dodatkom ugovoru o kreditu promijenjene su odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita. Neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa izračunom konverzije iz članka 4. Dodatka ugovoru iznosi 55.733,50 EUR. Kamatna stopa u trenutku zaključenja tog Dodatka ugovoru regulirana je odredbom čl. 3 Dodatka te se sastoji od promjenjivog i fiksnog dijela. Nadalje iz utvrđeno je da je tužiteljici priznat iznos preplate od 8.795,73 HRK koji da je iskorišten za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

16. Iz gore navedenog proizlazi, da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom IV.a (člancima 19.a do 19.i) Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje su odredbe u navedeni zakon unesene Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"102/15).

17. ZID ZPK/15 je u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZzP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO specijalni propis pa stoga njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO te se tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije primjenjuju odredbe ZZP/14, pa tako konkretno i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, a u stavku 5. da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

18. Imajući u vidu navedene odredbe ZPK i sadržaj potpisanog Dodatka ugovora o kreditu, proizlazi da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV.a ZPK, čime je došlo ne samo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, već i do promjene kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te utvrđenja preplate, kako to osnovano ističe tužena. Ovako provedenom konverzijom tužitelj je, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 19.b ZPK doveden u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je i primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana, sve sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 1. – 3. ZPK. Osim navedenog se, kako to i proizlazi iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZPK, svi uplaćeni iznosi pretvaraju u EUR po tečaju na dan uplate i istima se namiruju obroci, odnosno anuiteti u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu, pri čemu se ne uzimaju u obzir samo uplate na ime naplaćenih zateznih kamata (dakle kamata nastalih kao posljedica zakašnjenja u otplati kredita, a ne i redovnih kamata), naknada i troškova.

19. Nadalje treba navesti da je tužiteljici, kao što to i proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu, a sukladno čl. 19.e st. 1. ZPK, dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužiteljica ovaj izračun prihvatila, te slijedom toga i sklopila predmetni Dodatak ugovora o kreditu, a na što ista ničime nije bila obvezna, niti prinuđena, kako je to vidljivo i iz čl. 19.e st. 6. ZPK, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stoga je tužiteljica mogla ostati u ugovornom odnosu s tuženikom na način kako je to i prvobitno ugovoreno, u kojem bi slučaju, po stavu ovoga suda, ista mogla potraživati zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti preplaćenu kamatu i valutu.

20. Svrha koju je zakonodavac ZID ZKP/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema kredita u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Ukazuje se da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR.

20.1. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutna klauzula u CHF-u iz Ugovora o kreditu broj: 356-132/2005 nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

21. Valja napomenuti da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH pri čemu je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

22. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud RH u predmetu Gos 1/2019. koji je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

23. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, prema motrištu ovog suda, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. St.5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/2019 i 19/2022 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

23.1. To znači da je izvršena konverzija imala svrhu ne samo na promjenu valute već i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

24. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK stranke su iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

25. Stoga iz svega navedenog proizlazi da potrošač, koji je sklopio dodatak Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK, nakon sklapanja dodatka Ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZIDZPK (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta). Ovakav stav izrazio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama poslovni broj Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.).

26. Zbog naprijed navedenog valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica potraživala od tuženice isplatu iznosa od 4.006,97 EUR i 9.081,38 EUR zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos preplate tekućom od 30. rujna 2015. do isplate pa je stoga odlučeno kao u točki III izreke.

27. Međutim kako, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

28. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženice na plaćanje tužiteljici nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive kamate i valutne klauzule u CHF-u) i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Dodatku ugovora o kreditu.

29. Iznosi koje je tužiteljica platila s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to promjenjive kamate prema jednostranoj odluci tuženice kao razlike od ugovorene redovne kamate Ugovorom o kreditu od 5,25% godišnje i one koju je po višoj stopi tužiteljica plaćala kroz razdoblje otplate do dana konverzije 30. rujna 2015., te ugovorene valute obveze vraćanja kredita vezane uz srednji tečaj tečajne liste tuženice za CHF važeće na dan plaćanja rate koja je važila na dan isplate kredita i onog tečaja koji je važio u vrijeme plaćanja pojedinih rata kredita, ovaj sud je utvrdio provedenim dokazom financijskim vještačenjem.

30. Iz naprijed navedenih razloga sud je tužiteljici dosudio zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamate i ugovorene valute obveze vraćanja kredita u CHF od dana kada su plaćeni do 29. rujna 2015. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženica primila preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženicu nepoštenom stjecateljicom budući se ona kao autorica nepoštenih odredbi koristila tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima (članak 87. ZZP/03).

30.1. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

31. Sud je pod točkom III odbio i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 4.322,99 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. godine, pa do isplate, jer je to iznos zateznih kamata obračunatih na utvrđenu preplatu po osnovu ništetnih odredbi umanjeno za iznos preplate po konverziji (Dopuna nalaza i mišljenja vještaka) no obzirom na utvrđenu činjenicu da zatezne kamate na preplatu nisu bile obuhvaćene konverzijom i Aneksom Ugovoru o kreditu to iste nije trebalo umanjivati za iznos priznat kao preplata u konverziji Aneksom.

31.1. Upravo stoga sud je točkom II dosudio tužiteljici u cijelosti zatezne kamate po osnovi ništetnih odredbi (kamata i valuta) od dana plaćanja do konverzije odnosno do 29. rujna 2015. pa bi prihvaćanjem i dijela tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 4.322,99 EUR-a tužiteljica bila dvostruko namirena. Nadalje, nije osnovano potraživanje zateznih kamata nakon 30. rujna 2015. jer ono nije osnovano nakon konverzije ugovora, odnosno nakon zamjene ništetnih odredbi novima.

31.2. Odbijen je i zahtjev za isplatom iznosa od 4.344,69 EUR po osnovi razlike u nedospjeloj glavnici CHF i EUR kredita u konverziji. Razlika glavnice je posljedica konvertirane glavnice u skladu s odredbama ZID ZPK/15 u eurima u kunskoj protuvrijednosti i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica obračuna po početnom tečaju. Kako je navedena razlika glavnice posljedica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu između stranaka te kako tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da konverzija kredita zaključenjem Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izvršena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, a iz stanja spisa se ne može zaključiti da postoje neki od razloga ništetnosti navedenog ugovora (jer sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti) tužiteljica nema pravo tražiti od tuženika da joj vrati i razlike u neotplaćenoj i nedospjeloj glavnici u iznosu od 4.344,69 EUR.

32. Sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da treba uzeti u obzir i negativne razlike jer tuženik u ovoj pravnoj stvari nije postavio protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja niti je postavio materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. 15.1. Prigovor tuženika da je sud trebao uzeti u obzir i razdoblja primjene nižeg tečaja (tzv. "negativne razlike") od početno ugovorenog, odnosno i negativne, a ne samo pozitivne razlike, nije osnovan. U situaciji kada vjerovnik samostalno potrošaču smanjuje anuitet zbog primjene nižeg tečaja od početno ugovorenog on time ne uzrokuje povredu interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovu ugovornom odnosu, da bi takvo smanjenje anuiteta zbog nižeg tečaja imalo za posljedicu ništetnost. Odredbe o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. do 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja i to po prirodi stvari nije ni moguće jer nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice.

33. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Odredba čl. 214. u st. 1. do 3. ZOO propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245 st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari proizlazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude posl. br. Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., stoga je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda R i Č od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa već samo zatezne kamate, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ujednačena.

U Puli 23. srpnja 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.