REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-3/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja I K O - USLUGE d.o.o. [adresa], OIB: 29017721922, kojeg zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, Slavka Krautzeka 84b, protiv tuženika MEJO d.o.o. Rijeka, Strossmayerova 16, OIB: 19565302184, kojeg zastupa punomoćnik Adriano Paolo Marcotulli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marcotulli&Partneri O.D. d.o.o. u Rijeci, Strossmayerova 16, radi isplate 7.700,00 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-19517/2023 od 27. prosinca 2023. koje je donio javni bilježnik Robert Beletić iz Opatije, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 7.700,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. listopada 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

te troškova postupka koje je odredio javni bilježnik od 287,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.061,73 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Robertu Beletić protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 7.700,00 EUR s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – račun broj 3-01-23 K od 2.10.2023.

2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, poslovni broj: Ovrv-19517/2023 od 27.12.2023., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Naveo je da prema utuženom računu nije jasno u kakvom su navodnom odnosu tužitelj i tuženik bili, niti je jasno na što se odnosi navodno potraživanje. Tuženik nije u posjedu ikakve dokumentacije vezane uz navodni odnos s tužiteljem.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-322/2024-3 od 8.7.2024. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji se oglasio stvarne nenadležnim za postupanje i predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci. Trgovački sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Povrv-3/2025 od 22.1.2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 19517/2023 od 27.12.2023. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 16.4.2025. naveo da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju ugovora br. 23.001.23. R [adresa] od dana 2. siječnja 2023.. Tužitelj se obvezao tuženiku pružati usluge tajništva, upravljanja korespondencijom, pripremu dokumenata za računovodstvo, te druge kolateralne i potrebne poslove koje će u ime tuženika obavljati djelatnici tužitelja, a za što se tuženik obvezao tužitelju plaćati paušalni iznos od 500,00 EUR mjesečno. Uz to, tuženik se tužitelju obvezao plaćati naknadu za korištenje ureda na adresi [adresa] u iznosu od 8,00 EUR po danu. Sklapanju ugovora prethodila je posebna ovlast skupštine tužitelja izdana direktoru na sklapanje takvog ugovora. Naglašava se da je naknada ugovorena u paušalnom iznosu što podrazumijeva da se radi o ugovorenom iznosu naknade neovisno od količine posla koje tužitelj obavi za tuženika u pojedinom mjesecu, slijedom čega tužitelj nije u obvezi u predmetnom postupku dokazivati količinu odrađenog posla po tom ugovoru. Do dana izdavanja utuženog računa dana 2. listopada 2023., bila je dospjela naknada u paušalnom iznosu od 500,00 EUR-a za 7 mjeseci (ukupno 3.500,00 EUR), te naknada za korištenje ureda od 8,00 EUR-a dnevno za 745 dana (ukupno 5.960,00 EUR). Pojašnjava se da se naknada za korištenje ureda računa od dana osnivanja tuženika 17. rujna 2021. obzirom da od tog dana tuženik koristi ured tužitelja. Tužitelj je za dio naknade u iznosu od 3.300,00 EUR-a uvećano za iznos PDV-a ranije izdao račune dana 1. veljače 2023. i 2. svibnja 2023. koje je tuženik uredno podmirio, slijedom čega je na dan izdavanja utuženog računa preostalo za fakturirati iznos od 6.160,00 EUR-a uvećano za PDV. U istom podnesku tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tuženik je podneskom od 20.5.2025. naveo da je ugovorni odnos tužitelja i tuženika poznat samo zakonskom zastupniku tužitelja. U vrijeme zaključenja ugovora zakonski zastupnik tužitelja, KJ, bio je i jedini član uprave, dakle zakonski zastupnik tuženika. Tako tužitelj u podnesku od 16. travnja 2025. propušta navesti da je imenovani KJ potpisao ugovor kao zakonski zastupnik jedne i druge ugovorne strane. Potpisi na samom ugovoru su svakako identični. Iz dostavljenog zapisnika sjednice Iko - usluge odnosno tužitelja od 2. siječnja 2023. razvidno je da se kod tužitelja smatralo potrebnim sazvati izvanrednu skupštinu tužitelja (članovi kojeg su KJ i RJ – u isto vrijeme prednji jedni član uprave a potonja prokurist, a oboje i članovi, kako tužitelja tako i tuženika), isključivo kako bi razmotrili a posljedično i ovlastili imenovanog IJ na zaključenje ugovora br. 23.001.23. Istovremeno kod tuženika nije sazvana istovjetna (zapravo nikakva) skupština kako bi se razmotrilo zaključenje spomenutog ugovora, iako je ugovor obvezujući i krajnje nepovoljan za tuženika. Izlišno je i spominjati kako ostali članovi tuženika nisu znali da društvo zaključuje predmetni ugovor, a kamoli spomenuto odobrili. Kako je tuženik tek dostavom podneska od 16. travnja 2025. doznao za ugovor br. 23.001.23, ovdje prvenstveno prigovara valjanosti i istinitosti istog. Dio ugovora, članak 3., je na slovenskom jeziku koji ne razumije ni sud ni tuženik, čemu se posebno prigovara. Posljedično, prigovara i svakoj eventualnoj obvezi za tuženika proizašloj iz predmetnog ugovora. Sijedom netom iznesene argumentacije takva obveza nije nastala niti je mogla nastati. Opreza radi, tuženik i dalje osporava da je s tužiteljem bio i u kakvom odnosu, da je tužitelj tuženiku pružio ikakvu uslugu te da postoji bilo kakvo potraživanje tužitelja prema tuženiku, ustraje kod prigovora te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata 7.700,00 EUR za usluge iz ugovora o dijelu i podzakupu (usluge tajništva, upravljanja korespondencijom, pripremu dokumenata za računovodstvo, te druge kolateralne i potrebne poslove te korištenje adrese društva) prema računu broj 3-01-23 Mejo od 2.10.2023.

7. Ocjenjujući prigovorne tvrdnje tuženika proizlazi da je sporna osnovanost poslovnog odnosa jer je ista osoba KJ sklopio ugovor u ime tužitelja i u ime tuženika kao zakonski zastupnik jedne i druge strane. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22). Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na računu broj 3-01-23 od 2.10.2023. temeljem kojeg potražuje 7.700,00 EUR za administrativne, komercijalne i logističke usluge i naknadu za korištenje ureda. Obrazlaže da je do izdavanja utuženog računa 2.10.2023. bila dospjela naknada u paušalnom iznosu od 500,00 EUR za 7 mjeseci (ukupno 3.500,00 EUR), te naknada za korištenje ureda od 8,00 EUR dnevno za 745 dana (ukupno 5.960,00 EUR). Naknada za korištenje ureda se računa od dana osnivanja tuženika 17.9.2021.. Tužitelj tvrdi da je za dio naknade od 3.300,00 EUR uvećano za PDV tuženik, prethodno izdani račun podmirio, te da je preostali dug upravo fakturirani iznos od 6.160,00 EUR koji uvećani za PDV iznosi 7.700,00 EUR.

10. Uvidom u dokumentaciju koju je dostavio tužitelj - zapisnik sjednice IKO- usluge d.o.o. od 2.1.2.2023. (str 48 spisa) i ugovor br. 23.001.23. IKO-Mejo/hr (str. 49 spisa) sud zaključuje da je utuženi račun izdan temeljem tog ugovora. Računski iznos iz ugovora odgovara utuženom računu.

11. Međutim, sud zaključuje kao što tuženik tvrdi da je ugovor br. 23.001.23. IKO-Mejo/hr (str. 49 spisa) potpisala ista osoba kao zakonski zastupnik i tužitelja i tuženika.

12. Tu situaciju uređuje Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.) u odredbi čl. 41. st. 3. i čl. 49. tog zakona.

13. Odredba čl. 49. ZTD-a propisuje prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Isto ograničenje odnosi se i na zastupnike po zakonu sukladno čl. 41. st. 3. ZTD-a.

14. Članovi trgovačkog društva tuženika u vrijeme sklapanja ugovora bili su RJ, SJ, ŠJ i KJ (izvadak iz sudskog registra na str. 74 spisa). Dakle, za tuženika KJ nije imao ovlaštenje za sklapanje ugovora na kojem temelji tužbeni zahtjev jer nije dostavio dokaz da su SJ i ŠJ odobrili takav ugovor pored RJ i njega samog (ŽJ).

15. Slijedom navedenog, zaključak je suda da taj ugovor nije niti nastao jer je sklopljen bez posebnog ovlaštenja trgovačkog društva. Kako ugovor nije niti nastao, to isti tuženika niti ne obvezuje.

16. Tužitelj je naveo da kako je naknada ugovorena u paušalnom iznosu, da ista ne ovisi o količini posla koju je obavio za tuženika u pojedinom mjesecu pa da nije u obvezi dokazivati količinu odrađenog posla po tom ugovoru. Stoga sud nije mogao zaključiti niti o visini naknade koja bi tužitelju pripala za eventualno odrađeni posao na koju bi eventualno mogao imati pravo bez obzira na ugovor, ali bi visinu morao dokazati s obzirom da ugovor tuženika ne obvezuje. Jednako je i s korištenjem adrese odnosno korištenje ureda. Tužitelj je dokazao da je kao zakupnik sklopio ugovor o zakupu s EJ **.**.2014. (str. 52 spisa). Međutim tim ugovorom je u čl. 10. propisano da zakupnik ne može zakupljeni prostor davati u podzakup bez suglasnosti zakupodavaca. Niti ovdje tuženik ne dostavlja suglasnost zakupodavca za sklapanje ugovora o podzakupu s tuženikom.

17. Tužitelj tvrdi da je prethodni račun tuženik platio. Da bi plaćanje tog računa obvezivalo tuženika i na plaćanje daljnjeg računa kao možebitno priznanje ugovornog odnosa trebalo bi plaćanje biti odobreno kao i ugovor. Međutim, za plaćanje računa je dovoljno da ga odobri zakonski zastupnik koji je do 18.9.2023. bio KJ, pa se to plaćanje ne može tumačiti kao odobrenje ugovora od strane članova društva.

18. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 41. st. 3. i 49. ZTD-a odbio tužbeni zahtjev, te pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je naložena isplata 7.700,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

19. Sud je rješenjem na ročištu 30.6.2025. odlučio da se drugi dokazi predloženi po tužitelju (saslušanje stranaka, svjedoka RJ, knjigovodstveno vještačenje na okolnost plaćanja računa) i dokazi predloženi po tuženiku (grafološko vještačenje, saslušanje članova tuženika SJ, ŠJ i LJ) neće provoditi iz razloga suvišnosti. Dokumentacija u spisu je dostatni dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta, a pored suprotstavljenih navoda stranaka.

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastava prigovora od 200,00 EUR (Tbr. 13. t. 1.);

- zastupanje na ročištu 21.5.2025. i 30.6.2025. u iznosima od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 400,00 EUR;

-sastav podneska 2.5.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 200,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 1.000,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu od 61,73 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

21. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.061,73 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

22. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 23. srpnja 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.