REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

P-1095/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru po sucu toga suda Mireli Crnjak u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o. graditeljstvo, trgovina i usluge, OIB 81530401884, Drenovačka 1, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; zastupan po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Zagrebu, 2. UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Zagrebu; 3.GRAD SAMOBOR, OIB 33544271925, Trg kralja Tomislava 5, 10430 Samobor, kao nasljednik iza pok. ĆZ; 4. TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Zagrebu; 5. AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 5, 10000 Zagreb; 6. VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u [adresa]; 7. LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Zagrebu,; 8. KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Zagrebu; 9. ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 4. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1., 2., 4., 6. do 9. tuženika, te punomoćnika 3. tuženika HZ, dipl. iur. po spec. punomoći, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP-a), 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima 1. PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4. TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 5. AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 6. VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 7. LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 8. KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 9. ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Drenovačka 1, OIB: 81530401884,

izdaju suglasnost da se iznos od 15.948,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.05.2016. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi čl.29. st.2. ZOO-a,

naknadi tužitelju iz sredstava zajedničke pričuve zgrade na adresi [adresa], Gradna 86a koji se vode kod svakodobnog upravitelja zgrade,

a u protivnom će ova presuda zamijeniti traženu suglasnost, u roku od 15 dana."

II.Nalaže se tužitelju LIND-GRAD d.o.o. graditeljstvo, trgovina i usluge, OIB 81530401884, Drenovačka 1, 10000 Zagreb da tuženicima 1. PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 4. TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 6. VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 7. ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 8. KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 9. ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu od 5.625,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da bio upravitelj zgrade u [adresa], Gradna 86a, te da sa suvlasnicima ima sklopljen Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja od 1. prosinca 2003., a predmet upravljanja je i zajedničko postrojenje za centralno grijanje (kotlovnica) koja se nalazi na adresi [adresa], a sve za stambene zgrade [adresa], Gradna 85 b, Gradna 86 a i Gradna 86 b. Tužitelj je s Energometan d.o.o. [adresa] kao opskrbljivačem plina sklopio Ugovor o opskrbi prirodnim plinom broj 7115/O/12 od 16. listopada 2012. za potrebe navedene četiri zgrade. Tuženici su tužitelja 2015. obavijestili da više ne prihvaćaju predmetni ugovor o opskrbi plinom, no u tom trenutku svi vlasnici predmetne kotlovnice imali u dug od 498.334,15 kn s naslova neplaćenih obveza za plin i lož ulje, a koje je tužitelj kao zajednički upravitelj platio iz svojih sredstava. Kako udio suvlasnica Gradna 86A iznosi 26,75% u vlasništvu kotlovnice, to predlaže da sud naloži tuženicima da izdaju suglasnost da se iznos od 128.139,48 kn naknadi tužitelju iz sredstava zajedničke pričuve.

2.U odgovoru na tužbu 4. tuženik TZ (list 44) u bitnome navodi da je neosnovan zahtjev tužitelja jer se iz pričuve mogu koristiti samo sredstva radi plaćanja troškova održavanja i poboljšanja nekretnine ili zajma uzetog za plaćanje tih troškova, a grijanje, voda i ostali računi teret svakog stana posebno. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2.1. U odgovoru na tužbu 6. tužena VZ ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare, navodi da je kao stanar i vlasnik stana uredno plaćala račune za pričuvu koju je tužitelj ispostavljao, protivi se u cijelosti tužbenom zahtjevu.

2.2. U odgovoru na tužbu tuženici 1 i 2, 4., te 6-9 (list 82-84) ističu prvenstveno prigovor zastare, navode da su suvlasnici zgrade [adresa] otkazali Ugovor o opskrbi prirodnim plinom 24. kolovoza 2015., koji je tužitelj sklopio s Energometanom d.o.o. jer ugovor više nije ispunjavao svoju svrhu radi koje je sklopljen jer je kotlovnica na koju se odnosio taj ugovor prestala s radom, a suvlasnici su u svoje stanove uveli plinsko etažno grijanje. Suvlasnici ne bježe od svojih obveza, međutim, na njihov poziv, tužitelj im nikada nije dostavio specifikaciju potraživanja niti osnovu na temelju koje je nastao dug od gotovo pola milijuna kuna. Ističu da su sredstva zajedničke pričuve strogo namjenska te ih upravitelj ne može utrošiti u bilo koju drugu svrhu bez suglasnosti suvlasnika. Kako su suvlasnici račune za grijanje plaćali u sredstva pričuve najmanje tri i po godine, to se ne može utvrditi na što su utrošena sredstva sa zajedničkog računa kotlovnice, jer tuženici nemaju uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja. Tužitelj kao upravitelj ima pravo na naknadu samo s osnove upravljanja zajedničkim uređajem-kotlovnicom, ali ne i iz sredstava zajedničke pričuve potraživati iznos utrošen za grijanje. Tim više jer uopće nije evidentno na koji način su se izračunavali iznosi na uplatnicama za troškove kotlovnice. Tužitelj ne može protivno zakonu tražiti da mu se iz zajedničke pričuve plati nešto što ne ulazi u svrhu zajedničke pričuve. Troškovi grijanja nisu sredstva zajedničke pričuve. Također, svi suvlasnici redovito su plaćali uplatnice za pričuvu, kod većine je dug bio 0,00 kuna, da bi se u srpnju 2015. pojavio fantomski dug za svakog od suvlasnika koji nije prije postojao. Predlažu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

2.3. U odgovoru na tužbu 3. tuženik Grad Samobor kao nasljednik iza pok. ĆZ navodi da je naslijedio samo dugove, a ne i imovinu, te da sukladno odredbi čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju imovina Grada Samobora ne može biti predmetom ovrhe pa tako ni za potraživanje tužitelja, jer čl. 139. st. 6. istoga Zakona predmet ovrhe radi osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

3. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 15.10.2019. smanjio tužbeni zahtjev s iznosa od 128.139,48 kn na iznos od 120.167,21 kn, a sve temeljem udjela tuženika kao suvlasnika predmetne zgrade u vlasništvu kotlovnice od 26,73% utvrđenog člankom 2. i člankom 12. st.1. Ugovora o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja od 01.12.2003. u kojem udjelu suvlasnici sudjeluju u snašanju troškova kotlovnice., dok je podneskom od 31. listopada 2024. tužitelj uredio tužbeni zahtjev (u pogledu valute) te on glasi kao u izreci presude.

4.Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja od 1. prosinca 2023. (list 6-9), popis vlasnika s utvrđenim površinama (list 10-13), Ugovor o opskrbi prirodnim plinom (list 14-16), dopis odvj. Tatjane Babić (list 18-19), zapisnik od 14. ožujka 2013. (list 22), zapisnik od 21. travnja 2015. (list 23-25), Zapisnik o primopredaji od 31.5.2016. (list 113), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb od 5. rujna 2019. (list 144-150) saslušan je 2. tuženik UZ (list 136), svjedok ZZ (list 137).

4.1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog financijskog vještačenja obzirom da to ne bi pridonijelo drugačijoj odluci suda.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nije sporno da je tužitelj prijašnji upravitelj zgrada u [adresa], 85 b, 86 a i 86 b.

6.1. Nije sporno da se predmetna zgrada na adresi [adresa] prije grijala putem zajedničke kotlovnice na lož ulje.

6.2. Nije sporno da je tužitelj s tvrtkom Energometan d.o.o. [adresa] kao opskrbljivačem plina sklopio Ugovor o opskrbi prirodnim plinom broj 7115/O/12 od 16. listopada 2012. za potrebe dobave energenata (lož ulja i plina) navedene četiri zgrade.

6.3. Nije sporno da je tvrtka tužitelja plaćala trošak energenta za grijanje dok su stanari kroz uplatnice za pričuvu nadoknađivali taj trošak.

6.4. Nije sporno da su stanari zgrade [adresa] putem punomoćnika 2015. raskinuli ugovor koji je tužitelj u njihovo ime sklopio s Energometanom d.o.o. za dobavu plina i lož ulja nezadovoljni načinom obračuna, ali i uslijed činjenice da su uveli etažno plinskog grijanje.

6.4. Nije sporno da je 1. svibnja 2016. novi upravitelj KOMUNALAC d.o.o. [adresa] preuzeo upravljanje zgradom [adresa], a tužitelj je kao prethodni upravitelj novome predao financijsku karticu, te je utvrđeno (točka 7. primopredajnog zapisnika) da nema potraživanja ni po kojoj osnovi bilo koje od strana (list 113).

7.Sporno je može li tužitelj tražiti izdavanje suglasnosti kojim bi tuženici kao suvlasnici zgrade dopustili da se iznos od 15.948,93 EUR (120.167,21 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, naknadi tužitelju iz sredstava zajedničke pričuve.

8.Temeljem odredbe čl.90. st.1. i st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) propisano je da je zajednička pričuva namijenjena za pokriće troškova održavanja nekretnine, te da se u tu svrhu na njoj može provesti i ovrha, a odredbom čl.89. Zakona propisano je da troškove za održavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

9.Iz iskaza 2.tuženika UZ proizlazi da su stanari zgrade imali posebnu uplatnicu za pričuvu, a posebnu za pričuvu-kotlovnica, te je na sastancima stanara i upravitelja rečeno da stanari plaćaju manje nego što upravitelj prema dobavljaču lož ulja i plina ima, pa da se ima povećati pričuva-kotlovnica, a nakon što stanari dobiju specifikaciju tih troškova. Tek 2015. stanari su dobili povećane uplatnice. Neki su prije plaćali sve uplatnice, a neki nisu, pa je tom trenutku proizašlo da bi dug za grijanje trebali plaćati svi jednako i oni stanari koji su uvijek podmirivali svoje obveze i oni koji nikada nisu ništa plaćali.

9.1.Svjedok ZZ, prokurist tužitelja naveo je da je zbog povećanja cijene energenata došlo do povećanja troška nabave lož ulja, pa je upravitelj predlagao povećanje cijene za stavku pričuva-kotlovnica (trošak rada kotlovnice, troškovi dimnjačara, potrošnja el. Energije, troškovi kotlovničara, naknada upravitelja i trošak nabave energenata). Stanari su bili upoznati da postoji dug, a jednom godišnje objavljeno je i financijsko izvješće upravitelja. Upravitelj nije mogao sam podići pričuvu nego samo uz suglasnost stanara. Kako je tužitelj nabavljao energente za kotlovnicu a nije došlo do povećanja pričuve, to je nastao dug. Upravitelj je platio te dugove no neki stanari su izjavili da oni to ne žele platiti, da upravitelj nije trebao platiti njihove dugove.

10. Dakle, posve je nesporno da je dug tužitelja prema suvlasnicima nastao temeljem plaćenog energenta za grijanje.

11. Na okolnost visine dugovanja provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o. te je nalazom i mišljenjem od 5. rujna 2019. utvrđeno da na dan 31. prosinca 2017. dugovanje svih tuženika prema tužitelju iznosi 120.167,21 kn odnosno 26,73% što se odnosi na zgradu [adresa], a sve za razdoblje od 2014. do 2017. Sudski vještak je utvrdio je da je dio duga tužitelj naplatio pod stavkom "pozajmica" s računa pričuve zgrade, ali da su knjigovodstvene evidencije tužitelja nejasne. Također je uočeno da je upravitelj potpuno pogrešno iskazivao dug za prethodnu godinu svake tekuće godine kao dio tekućih troškova za tu godinu.

12.Međutim, tužitelj pogrešno smatra da su troškovi energenta za grijanje troškovi održavanja nekretnine, te da se mogu naplatiti iz sredstava zajedničke pričuve, te da bi tuženici mogli izdavati bilo kakvu suglasnost da se dugovanje naplati iz sredstava zajedničke pričuve.

13. Račun zajedničke pričuve je strogo namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, odvojena od imovine pojedinih suvlasnika.

13.1.Kako se potraživanje tužitelja odnosi na trošak grijanja (energenta) koji je umjesto stanara zgrade platio tužitelj, to se isti ne može naplatiti iz sredstava zajedničke pričuve, niti stanari za naplatu tog duga mogu izdati takvu suglasnost.

14.U tom smislu jasna je odredba čl. 84. st. ZV koja propisuje da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno (st.1.), dok st. 2. istog čl. propisuje da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Također, ako je dužnik obveze iz stavka 2. ovoga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze (st.3. istog čl.)

15.Kako je predmet ovog spora upravo trošak koji je upravitelj kao pravna osoba utrošio za podmirenje cijene energenata za sve četiri zgrade (ulaza) pa i za zgradu [adresa], to naravno osobe koje nisu platile troškove grijanja, a koji trošak je tužitelj platio umjesto tužitelj je tužbeni zahtjev imao postaviti prema svakom tuženiku osobe, osobno, u dijelu koji se odnosi na svakog od njih, u točno određenom iznosu, za točno određeni posebni dio, dok dug u konkretnom slučaju nije zajednički niti se može namirivati iz sredstava zajedničke pričuve zgrade, sve u smislu odredbe čl. 84. st. 2. ZV-a.

15.1.Tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potvrdio koji iznos se odnosi na kojeg tuženika, niti je postavio tužbeni zahtjev na isplatu u odnosu na svakog suvlasnika posebno, nego je postavio tužbeni zahtjev na činjenje- davanje suglasnosti da se iz sredstava zajedničke pričuve naknadi tužiteljev dug, što nije osnovano u smislu svega naprijed navedenog.

15.2.Posebno jer neki tuženici više nisu niti vlasnici posebnih dijelova ( tako trećetuženik, petotuženik, šestotuženik i devetotuženik više nisu vlasnici stanova dok je četvrtotuženik suvlasnik stana u ½ idealnog suvlasničkog dijela). Ovdje nema mjesta primjeni odredbe čl. 162. st. 4. ZV-a, a niti odredbe čl. 195. st. 1. ZV-a na koju se tužitelj poziva, obzirom da se ne vodi parnica oko otuđenja stvari ili prava, dok svakako sredstva zajedničke pričuve u sadašnjem trenutku mogu biti utrošena za plaćanje dugovanja koje je neki bivši stanar imao za trošak grijanja.

15.2.1. Stoga osobe koje više nisu suvlasnici svakako ne bi mogle davati nikakve suglasnosti, a kako je navedeno, potraživanje tužitelja nije moguće naplatiti iz sredstava zajedničke pričuve.

16.Stoga je iz svih naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci, točka I.

17. Prigovor zastare nije osnovan, jer je tužba podnijeta 16. svibnja 2016. dok se potraživanje odnosi na razdoblje od 2013. do 2015., a kako se radi o stečenom bez osnove to je zastarni rok propisanom odredbom čl.225. u svezi odredbe čl. 1111. st..1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18 156/22, dalje u tekstu ZOO-a) odnosno iznosi 5 godina. Međutim iako potraživanje nije u zastari, ono nije osnovano sve kako je naprijed navedeno.

18.Obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT) tuženicima zastupanima po odvjetniku ima naknaditi trošak i to: za zastupanje 1. i 2, 4, 6. do 9. tuženika, sukladno Tbr. 40 t. 1. OT, i to sastav odgovora na tužbu od 17. lipnja 2016., iznos od 375 bodova, pristup na ročišta 7. svibnja 2019., 9. prosinca 2021., i 4. lipnja 2025. za svako 375 bodova, sastav podneska od 3. prosinca 2019. i 20. listopada 2021. za svaki 375 bodova, ukupno 2250 bodova pomnoženo sa 2,00 EUR odnosno 4.500,00 EUR uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.125,00 EUR, sveukupno 5.625,00 EUR, te je odlučeno kao u izreci, točka II.

U Samoboru, 23. srpnja 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Rj

Dna Tužitelj po pun.

Tuženik 1. i 2, 4, 6. do 9. po pun.

3. tuženik osobno

5. tuženik osobno

Kal. 30 dana