REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
Poslovni broj: P-717/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužiteljice NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra protiv tužene ErsteSteiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 14. svibnja. 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženice te objave presude dana, 23. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice NN koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka, OIB:23057039320 da tužiteljici NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 15.273,59 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 0,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2007. do isplate,
- 3,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2007. do isplate,
- 2,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2007. do isplate,
- 2,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2008. do isplate,
- 88,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,
- 92,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,
- 97,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,
- 86,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008. do isplate,
- 83,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008. do isplate,
- 86,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008. do isplate,
- 80,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008. do isplate,
- 81,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 88,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 118,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,
- 95,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,
- 123,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,
- 124,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,
- 126,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,
- 121,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,
- 138,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,
- 132,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 125,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,
- 128,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,
- 133,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,
- 128,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,
- 128,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,
- 134,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,
- 139,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,
- 145,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 143,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 154,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,
- 152,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,
- 154,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 182,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 176,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,
- 199,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,
- 188,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,
- 164,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,
- 193,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 207,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,
- 197,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 200,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,
- 191,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,
- 192,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,
- 203,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,
- 207,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,
- 260,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 255,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 230,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,
- 209,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 207,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,
- 213,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,
- 220,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,
- 220,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,
- 216,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 217,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,
- 220,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,
- 217,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,
- 218,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,
- 215,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,
- 210,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 216,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 217,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,
- 218,06EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,
- 210,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,
- 215,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,
- 216,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,
- 213,51EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,
- 204,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu:01.06.2013. do isplate,
- 201,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu:01.07.2013. do isplate,
- 205,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,
- 208,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,
- 216,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,
- 211,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,
- 213,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,
- 215,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,
- 133,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu:01.02.2014. do isplate,
- 136,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu:01.03.2014. do isplate,
- 134,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,
- 132,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,
- 131,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014. do isplate,
- 131,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,
- 134,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,
- 137,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 137,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,
- 139,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014. do isplate,
- 141,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 140,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,
- 141,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,
- 141,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015. do isplate,
- 141,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 141,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,
- 141,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 141,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,
- 141,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,
- 178,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.
II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice 1. NN koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Jadranski Trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.050,40 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 0,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2007. do isplate,
- 3,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2007. do isplate,
- 2,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2007. do isplate,
- 2,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2008. do isplate,
- 32,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,
- 36,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,
- 41,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,
- 30,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008. do isplate,
- 27,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008. do isplate,
- 30,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008. do isplate,
- 24,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008. do isplate,
- 25,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 32,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 62,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,
- 39,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,
- 67,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,
- 68,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,
- 70,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,
- 65,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,
- 82,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,
- 76,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 69,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009.do isplate,
- 72,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,
- 77,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,
- 72,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,
- 72,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,
- 78,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,
- 82,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,
- 89,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 87,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010.do isplate,
- 98,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,
- 95,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,
- 98,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 126,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 120,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,
- 143,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,
- 132,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,
- 108,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010.do isplate,
- 137,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 151,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011.do isplate,
- 140,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 144,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,
- 135,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,
- 136,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,
- 147,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,
- 151,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,
- 183,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 179,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 154,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011.do isplate,
- 132,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 130,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,
- 136,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,
- 143,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,
- 143,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012.do isplate,
- 139,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 141,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,
- 143,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,
- 141,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,
- 141,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,
- 138,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,
- 133,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 139,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 141,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,
- 141,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,
- 133,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013.do isplate,
- 138,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,
- 139,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,
- 136,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,
- 128,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,
- 124,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013.do isplate,
- 129,01EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013.do isplate,
- 131,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu:01.09.2013. do isplate,
- 139,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013.do isplate,
- 135,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu:01.11.2013. do isplate,
- 137,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,
- 138,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,
- 56,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014. do isplate,
- 59,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014. do isplate,
- 58,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014.do isplate,
- 55,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,
- 54,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu:01.06.2014. do isplate,
- 54,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,
- 58,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,
- 61,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 61,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,
- 62,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014.do isplate,
- 64,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 63,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015.do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.03.2015. do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,
- 65,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se i prigovor tužiteljice radi prijeboja uzajamnih potraživanja koji je istaknut u ovoj pravnoj stvari.
II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 4.074,08 EUR-a. s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana. "
III. U preostalom dijelu zatraženi trošak postupka tužiteljice preko dosuđenog odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Dana 12. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužiteljice NN koja tvrdi da s tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d., kao kreditorom dana 27. lipnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu. Prema njenim tvrdnjama temeljem navedenog kredita joj je odobren kredit u iznosu od 115.860,00 CHF. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u presliku Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103596010 između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: banka) i NN (u daljnjem tekstu: korisnik kredita) i GN (u daljnjem tekstu: sudužnik) od 27. lipnja 2007. godine. Tužiteljica tvrdi da Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga da je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome tuženik da je teretio tužitelja sa pozivom na valutnu klauzulu. Nadalje tvrdi da se Ugovorom tužiteljica obvezala tuženiku plaćati kamate iako da kamatna stopa nije određena, niti je odrediva zbog čega da je stopa kamata određena temeljem čl. 26. st. 3. Zakona o obaveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata zbog čega da je tuženik teretio tužiteljicu po stopi višoj od one na koju ima pravo. Takvim postupanjem tuženik da je tužiteljici počinio štetu a sebi stekao korist bez osnove. Stoga da je tuženik koji je sastavio ugovor tužiteljici dužan vratiti stečeno bez osnove zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja. Nadalje tvrdi da je kamatna klauzula u dijelu Ugovora o kreditu ništetna jer da je protivna načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Navodi da je u ovom slučaju ugovor pripremio i predložio tuženik, te da se o kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo zbog čega da vrijedi početno ugovorena kamatna stopa sve na temelju odredaba čl. 81, 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 41, 49., 55 i dr. istoga Zakona a eventualno sporne odredbe ugovora da je sud dužan tumačiti u korist tužiteljice, a što da proizlazi i iz pravnih stečevina Europske unije i sudske prakse. Nadalje navodi da ukoliko sud ne bi usvojio glavni tužbeni zahtjev utemeljen na navodima točke 2., 3., i 4. ove tužbe i niti ijedan od istaknutih eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva smatrajući da se iznos koji tužiteljica potražuje po ovoj tužbi ima umanjiti za iznos koji je tužiteljica eventualno stekla od tuženika sukladno Dodatku ugovoru koji su isti sklopili temeljem odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju predlaže da sud usvoji i eventualno kumulirani zahtjev po toj osnovi.
2. U svom odgovoru na tužbu od 2. kolovoza 2019. tuženik Erste & Steiermärkischebank d.d. ističe da u cijelosti spori osnovanost i visinu kako glavnog tako i alternativnih tužbenih zahtjeva tužiteljice. Tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je za slučaj spora u ovoj pravnoj stvari ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužiteljice za isplatu da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima a sve to u smislu čl. 118. Zakona o zaštititi potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenoga, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. godine to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužiteljica vršila zbog čega da se ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužiteljice u zastari. Nadalje, navodi da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim Aneksom da su parnične stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značajne obnove na način da je tužiteljičin kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR odnosno da je položaj tužiteljice izjednačen sa položajem u kojem bi bio da je koristila kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Ističe da je tuženik pravovremeno i u skladu sa odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužiteljici izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 13. rujna 2015. godine zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te potpisivanjem anketa da je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonski propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija, te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Osim toga navodi da su tužiteljica i tuženik predmetni kreditni odnos uredili sklapanjem aneksa tako da su sve uplate po predmetnom kreditu tužiteljice priznate i uračunate odnosno uzete u obzir zbog čega da bi bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužiteljica bilo neosnovano. O nedopuštenoj i nepoštenoj primjeni valutne klauzule izražene u CHF predlaže se prekid ovog postupka do odluke Vrhovnog suda u pogledu tuženikove Revizije. Ukazuje kako primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju je ugovorena, u skladu sa svim važećim zakonskim propisima zbog čega da su tvrdnje tužiteljice o korištenju valutne klauzule protivno njenoj Zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovani. Nadalje navodi da je u ovom postupku potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužiteljica bila odgovarajuće informirana glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužiteljicu kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (CHF) za njegove kreditne obaveze. Nadalje o informiranosti tužiteljice i o postupanju tuženika u fazi pregovora ističe da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF. Napominje kako su potrošačima, pa tako i tužiteljici prilikom savjetovanja bankama bili predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Tuženik da je tužiteljicu, kao i općenito potrošače, upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. O nepostojanju ekstra profita banke tuženik ističe kako ga ne može ostvariti na tečajnim razlikama jer da je i sama tužena zadužena u CHF te da trpi isti tečajni rizik u CHF. Tome da govori u prilog i činjenica da banka ne bi smjela imati obvezu u devizi, a potraživanje u kunama. Bilo kakvo odstupanje da stvara valutni rizik koji si banka ne može priuštiti. Ističe da je neživotno i nelogično da tužiteljica nije znala za rizik koji postoji kod podizanja kredita u bilo kojoj valuti, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nitko ne može utjecati na promjene u tom pogledu. Tuženik isto tako navodi da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže u CHF bila nepoštena jer da sukladno pravilima pravne logike i duh zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba da j jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužiteljici kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču da nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje ističe kako je tuženik sve promjene kamatne stope izvršio tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik da je prije donošenja ZIDZPK (112/12, 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos sa potrošačem, odnosno da je tuženik bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope najmanje 15 dana prije nego što se stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a što je tuženik u ovoj pravnoj stvari uredno činio. Pozivaju se na Direktivu Vijeća Europskih zajednica 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine. Prema tim odredbama postupanje tuženika nije nepošteno. Isto tako ističe da je tužiteljici pružena zaštita sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je objavljena dana 02. prosinca 2013. godine, a stupila na snagu 01. siječnja 2014. godine. Tuženik da je spomenutoj obvezi udovoljio tako da je za predmetni ugovorni odnos u novoj metodologiji utvrđivanja kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata usklađenje proveo u skladu s vrijednošću parametara. Prema tome, da je već kroz ZPK tužiteljici pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna. U odnosu na kamatnu stopu od 3,23 % da je na ovaj ugovorni odnos ZIDZPK imao utjecaj kroz odredbu čl. 11.a. st. 5. kojom je potrošačima, a tako i ovdje tužiteljici omogućio progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23 % do daljnjeg. Deklaratorni tužbeni zahtjev da se ne može stoga usvojiti bez da se pri tom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, a i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja. Tuženik nadalje osporava i navode tužiteljice kako bi predmetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu bila neodređena odnosno neodrediva. To iz razloga što je objekt ugovorne obveze na strani tužiteljice činidba na plaćanje ugovorene kamate i vraćanja iskorištenog iznosa uvrijeme i način kako je ugovoreno. Tuženik ističe kako se ne može govoriti o neodređenosti odnosno neodredivosti činidbe iz razloga što je predmetna činidba plaćanja ugovorenih kamata u odnosu na ugovor o kreditu itekako bila određena, te da je podrazumijevala, u trenutku ugovaranja, visinu od 4, 75 %. Također, ista da je bila i odrediva iz razloga što da je promjenjivost bila uvjetovana odlukama banke. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže Naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. U podnesku tuženika od 21. travnja 2020. godine, između ostalog, tuženik navodi da tužiteljica nije potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik prvenstveno ističe da tužitelj pogrešno smatra da bi u ovoj stvari uživao zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, sada NN 41/14, dalje u tekstu: ZZP), te s osnove Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13 i 09/15, u daljnjem tekstu: ZPK). Predmetni ugovor o kreditu da se ne može smatrati potrošačkim kreditom u smislu odredaba ZZP i ZPK. Naime, radi se zapravo o kreditu čija je namjena bila kupnja prostora u potkrovlju stambeno-poslovne kuće, a koji prostor je upisan u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograda na Moru, pod br. k. č. [katastarska čestica], br. zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio: 351/1000 – ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), a za poslovnu djelatnost tužitelja. Naime, navedena nekretnina, čija se kupnja financirala predmetnim kreditom, da se nalazi u poslovno-stambenoj zgradi koja se sastoji od dva poslovna prostora u prizemlju i stana na prvom katu zgrade, upisanih u isti zemljišnoknjižni uložak. Da se radi o poslovnoj namjeni predmetnog kredita da proizlazi iz činjenice što se poslovni prostori u prizemlju zgrade nalaze u vlasništvu društva“LUBENICA“ d.o.o., [adresa], a koje društvo da je osnovao i čijije jedini osnivač suprug tužiteljice GN, a koji je sudužnik po predmetnom kreditu. Isto tako, stan na katu označen kao etažno vlasništvo (E-3) da se nalazi u vlasništvu sudužnika UN. Dakle, predmetnim kreditom tužiteljica da je financirala kupnju stana u potkrovlju navedene poslovno-stambene zgrade, a sve s ciljem obavljanja poduzetničke djelatnosti, što između ostaloga da proizlazi iz cjelokupne poslovne aktivnosti društva Lubenica d.o.o. i iz činjenice da tužiteljica i suprug kao sudužnik imaju prebivalište u [adresa], na adresi [adresa] te iz činjenice da je odobrenje predmetnog kredita bilo vezano za odobrenje investicijskog kredita kojim je tvrtka Lubenice d.o.o. kupila preostali dio poslovno- stambene zgrade. Nadalje navodi da činjenica da je tužiteljica ugovorila predmetni kredit s ciljem obavljanja poduzetničke djelatnosti, a slijedom čega se da ne može smatrati potrošačem. Tuženik upućuje na recentnu presudu Suda EU u predmetu C- 630/17 ĆN protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, koju je dostavio u spis.
3. Sud je odbio prigovor tuženika radi mjesne nenadležnosti kao neosnovan. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 29. siječnja 2020., posl. br. Gž-690/2020-2 zauzeto je Pravno shvaćanje prema kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje su nesporne.
4. U ovoj pravnoj stvari sud je već bio donio prvostupanjsku presudu pod posl. br. P-2385/2022 od 19.10.2023 godine kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Povodom izjavljene žalbe tužitelja donesena je drugostupanjska odluka Županijskog suda u Vukovaru Gž-335/2023 od 26.03.2025 godine kojom odlukom se uvažava žalba tužiteljice, te se ukida cit. prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. U obrazloženju drugostupanjske odluke se navodi da je sud najprije utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila radi rješavanja svog stambenog pitanja, zatim da je sud zaključio da nema status potrošača zbog profesionalne djelatnosti svog supruga, pa da nije jasan taj razlog, zbog čega bi ocjena statusa potrošača tužiteljice bila povezana s profesionalnom djelatnosti svog supruga. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud da će raspraviti sporna pitanja svojstva potrošača na strani tužiteljice imajući u vidu kriterije za ocjenu svojstva potrošača pa ovisno o tome utvrđenju odlučiti o tužbenim zahtjevima te raspraviti i ostale prigovore tuženika.
5.U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103596010 sklopljen između Erste &S teiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i NN (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) i ŠN kao sudužnika od 27. lipnja 2007. godine (l.s 14-18); kao i svu dokumentaciju koja je dostavljena od strane samih stranka; Ankes br. 1 Ugovora o kreditu sklopljen između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i NN (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) i ŠN kao sudužnika od 19. siječnja 2016. (l.s. 201-203); zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 230-238), izvadak iz sudskog registra za tvrtku Lubenica d.o.o. sa sjedištem u [adresa] (l.s. 239-241); pročitao nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Sandre Došen (l.s 357-373); saslušao svjedokinju HN (l.s 623-625); saslušao tužiteljicu kao stranku u ovom postupku (l. s. 625-628)
6.Iz iskaza saslušane svjedokinje HN, koja je djelatnica tuženika proizlazi da je djelatnica banke koja je direktno radila na kreditima kod tužene poslana na zamjenu iz Zadra, koje da joj je bilo primarno mjesto, u [adresa]. U vezi konkretnog predmeta da je pogledala u dokumentaciju u banci. Sjeća se predmeta.Tadašnji direktor banke u [adresa] LN da joj je predmet u rješavanje a sa tužiteljicom da nije nikada razgovarala. Predmet da je bio vrlo specifičan jer da je bio investicijski kredit, a koji da je bio u službi malog i srednjeg poduzetništva za firmu Lubenica d.o.o. Cijela zgrada u kojoj je bio predmetni stan koji se kupovao na kredit da je poslovno-stambena zgrada, koja da je u prizemlju imala dva poslovna prostora, a predmetni stan da je bio u potkrovlju, a prvi kat da je bio isto jedan stan, koji da je kupljen investicijskim kreditom od strane pravne osobe Lubenica d.o.o. Uvjet za plasman stambenog kredita tužiteljice, da je bio najprije odobrenje i plasman investicijskog kredita za poslovne prostore i za stan na prvom katu. Na poseban upit suda kakve veze ima ovdje tužiteljica i pravna osoba Lubenica d.o.o. ova svjedokinja je iskazala da je vlasnik te pravne osobe Lubenice d.o.o. bio suprug tužiteljice. Također svjedokinja iskazuje da je ovaj kredit bio specifičan iz toga razloga što je cijela zgrada bila pod fiducijom Splitske banke i nije bila etažirana nego da je bio priložen elaborat o etažiranju koji još nije bio proveden. Na poseban upit suda, iskazala je da nije kontaktirala niti sa nekom osobom iz pravne osobe Lubenica d.o.o. Nije sigurna gdje se nalazi predmetni stan, ali misli da je u centru [adresa]. U toj stambenoj zgradi da su bila dva stana, jedan na katu od Lubenica d.o.o. i jedan u potkrovlju to da je ovaj predmetni. U prizemlju zgrade da su bila dva poslovna prostora, jedan da je bio kladionica, drugi da ne zna, ali da su isto bili u najmu. Dakle, cijelu zgradu osim stana u potkrovlju da je kupila Lubenica d.o.o. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužene je li sklapala predmetni ugovor o kreditu i sudjelovala u pregovaranju iskazala je da nije, kao što je već rekla da nije kontaktirala sa tužiteljicom kao ni sa njezinim suprugom. A na pitanje li joj poznato za što se koristi stan u potkrovlju, koji je kupila tužiteljica, također iskazuje kako joj nije poznato. Isto tako na daljnji upit je li se taj stan u potkrovlju ili cijela zgrada ostvarivala financijska dobit za tužiteljicu ili tvrtku Lubenica d.o.o. ova svjedokinja iskazuje da za tužiteljicu ne zna, a zaLubenicu da zna da je preuzimala korist od preuzetih najmova, odnosno zakupa poslovnih prostora. Na pitanje suda iskazala je da je da za taj stan na prvom katuvlasništvo Lubenice d.o.o. nije bilo nikakvih naznaka za preinaku u poslovni prostor, da je to bio isključivo stambeni kredit. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužene iskazuje da ne zna da li je taj stan bio iznajmljivan, a na pitanje što to znači investicijski kredit ista odgovara da je cijela zgrada bila pod fiducijom Splitske banke i zgrada da nije bila etažirana kako je već rekla. Tužiteljica da je isplatila je cijeli iznos za cijelu zgradu po kupoprodajnom ugovoru koji da je potpisan između prodavatelja zgrade i kupaca (Lubenica d.o.o. i tužiteljica) da bi se tada navedena fiducija brisala. Uvjet za sklapanje ovog stambenog kredita da je bio najprije plasiranje investicijskog kredita za ostali dio zgrade, a potom realizacija.
7. Iz iskaza tužiteljice NN proizlazi da je predmetni stan kupila u [adresa], na adresi [adresa], misli da je površine 54 ili 56 m2, i tou stambenoj zgradi, u potkrovlju. Prije toga da su ona i suprug živjeli u kući njegovih roditelja. Taj stan da je bio namijenjen za njen život i život njenog supruga i dvoje djece. Naime, to da je bila stara, trošna kuća koju da su kupili i preuredili da se može normalno u njoj živjeti. Tada da je otišla u Erste banku jer da je kao ekonomista smatrala da je to ozbiljna banka i to radi kupnje toga stana u potkrovlju. Njoj da je trebalo riješiti stambeno pitanje jer je živjela u zajednici s njegovim roditeljima. Par mjeseci nakon toga da se preselila sa obitelji u taj stan i promijenila svoju osobnu iskaznicu na taj stan. Suprug da je isto živio u tom stanu. Međutim, prošle godine da je predmetni stan prodala jer da je na nju loše utjecao zbog priče oko kamata koje da su joj zagorčale značajan dio života. Kada je došla u tu banku da je tražila od službene osobe sve parametre vezane za uvjete kreditiranja, jer da iako je ekonomist u tom dijelu da nema saznanja. U razgovoru sa službenikom banke, za kojega ne zna tko je bio, što bi za nju bila najbolja solucija, da su zaključili zajedno da bi joj bilo najbolje da podignem taj kredit u CHF. Prilikom toga da su razgovarali i o kamatnoj stopi, a da se ne sjeća da joj je rečeno da je promjenjiva kamatna stopa, s tim da je pročitala ugovor, ali kako je laik da se ne sjeća da je to vidjela. Kredit da je podigla na 25 godina. U početku vraćanja kredita da je bila normalna kamatna stopa, a u neko vrijeme da je počela panika u obitelji zbog povećanja rate koja da je utjecala na njihov život i egzistenciju. Rata da je stalno rasla i da nije bilo izgleda da će se situacija u tom dijelu riješiti. Oni da su dolazili u banku da vide što će napraviti, da se to nekako dovede u kontrolu, ali nije bilo naznaka da će se to dovesti dokraja. Tada da su se ona i suprug dogovorili da će konvertirati kredit jer da su mislili da im je to slamka spasa, te da su opet išli u banku, te da su se učlanili u udrugu Franak. U banci da su tražili da im konvertiraju kredit iz CHF u EUR. Tako da su napravili konverziju kredita. Iskazuje da je potpisala ugovor o konverziji i da ga je pročitala. Njoj da je tada banka priznala neki iznos u toj konverziji ali da se radilo o vrlo malom iznosu, koji da ju je vrijeđao, nakon sve te patnje kroz koju su prošli. Kredit da je vratila nakon prodaje ovog stana. U međuvremenu da je suprug prodao još jedan stan u toj zgradi vezano za Lubenicu d.o.o. Na poseban upit suda, iskazuje da sada žive u kući, sada pokojnih roditelja njenog supruga. Još je istakla da je to bio jako loš segment u njenom životu jer da je imala takve upute od banke možda da se ne bi u to upustila. Na poseban upit punomoćnika tužitelja iskazuje da je predmetni Ugovor o kreditu pripremila banka, na čiji sadržaj da nije mogla pregovarati, niti da joj je banka detaljno pojašnjavala parametre uz koji se vezuje promjena kamatne stope, a isto tako da ju banka nije ni upozoravala na rizike koji nosi ovakav kredit, kao ni javni bilježnik, a da iz nekih kasnijih obavijesti banke nije mogla zaključiti uz koje parametre se vezuje promjena kamatne stope. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika je li ju netko nagovarao na bilo koju ugovornu odredbu kredita, a napose da se odluči za kredit u CHF i promjenjivu kamatnu stopu u ugovorenoj visini tužiteljica je iskazala da je nisu nagovarali, ali da su je navodili. Na daljnje pitanje je li pismeno prigovarala banci bilo u odnosu na kamatnu stopu, tečaj valute i sl. iskazuje da nije pisala, ali da je odlazila u banku i usmeno tražila razgovore sa svima. Ne sjeća se je li se usuglasila o visini kamatne stope koja je bila ugovorena u kreditu kao promjenjiva, a ne sjeća se niti je li ovjeravala ugovor kod javnog bilježnika, ali da joj je u podsvijesti da su išli, ne sjeća se niti da li joj je javni bilježnik pročitao taj ugovor, kao ni da li je prije potpisivanja ugovora u banci ga pročitala, kao ni da li je pročitala sve ugovorne odredbe. Navodi da su u tom stanu živjeli i da ga nisu iznajmljivali turistima ili drugim osobama. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika jesu li ona i njen suprug ostvarivali prihode od ostalog dijela zgrade koji je bio u vlasništvu Lubenice d.o.o., a za koji je bio podignut investicijski kredit a kako uvjet ovom stambenom kreditu tužiteljica iskazuje da je ona stambeni kredit otplaćivala isključivo od svoje plaće, jer da je potpisala platni nalog sa bankom, a tada da je radila u Turističkoj zajednici Pakoštane, na mjestu direktorice, ali da joj nije ništa od plaće ostajalo više od desetljeća. Nema saznanja u tom dijelu da li je Lubenica d.o.o. ostvarivala prihode u ostalom dijelu zgrade koje pravne osobe da je vlasnik njen suprug GN, sa kojim da je još uvijek u braku a koji je sudužnik u ovom stambenom kreditu. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika da li zna koje su tvrtke bile u zakupu te poslovno stambene zgrade iskazuje da ne zna odnosno da se ne sjeća. Danas da je u jednom dijelu firma mog supruga, a drugom dijelu print studio koji da je u najmu kod pravneosobe Lubenice d.o.o. U pogledu plaćanja rata do konverzije iskazuje da su se rate skidale sa njenog računa.
8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Sandre Došen od 17. travnja 2023. (l.s.357-373) proizlazi kako ista utvrđuje da su tuženica Erste&Steiermarkische bank d.d., kao Kreditor i tužiteljica NN kao Korisnik kredita, dana 27. 06. 2007., sklopili su Ugovor o kreditu, broj Ugovora: 2402006- 1031262160/51400607-5103596010, kojim je tuženica odobrila kredit tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti iznos od 115.860,00 CHF. Ugovoreni rok otplate kredita da je 305 mjeseci, a ugovorena kamatna stopa da iznosi 4,75% godišnje, te da tužiteljica otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan plaćanja. Tužiteljica otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 576,39 CHF. Prema planu otplate po kreditu da je evidentno je, da je tuženik tijekom otplate povisivao mjesečne iznose anuitete i to od 01.01.2008. Odobreni kredit u iznosu od 115.860,00 CHF da je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 509.424,95 HRK. Tečaj na dan isplate kredita 05. 07. 2007. iznosi 4,396901 HRK za CHF. Tijekom prikaza traženih izračuna, vještakinja da je iste prikazala u eurima po tečaju 7,53450 HRK za 1 EUR. Iz gornjih da izračuna proizlazi: da bi tuženica, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, više stekla od tužiteljice razliku anuiteta u iznosu od 115.078,87 HRK odnosno 15.273,59 EUR, u odnosu na ono što bi stekla da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl.26.st.3 ZOO, sve za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. nadalje; da bi tuženica, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, više stekla od tužiteljice razliku anuiteta u iznosu od 68.190,27 HRK odnosno 9.050,40 EUR, u odnosu na ono što bi stekla da nije primijenjena Valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, sve za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014; da bi tuženica, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, više stekla od tužiteljice razliku kamata u iznosu od 72.178,01 HRK odnosno 9.579,67 EUR, u odnosu na ono što bi stekla da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl.26.st.3 ZOO, sve za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. nadalje; te da bi tuženica bi, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, više stekla od tužiteljice razliku kamata u iznosu od 13.387,39 HRK odnosno 1.776,81 EUR, u odnosu na ono što bi stekla da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, sve za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014. Također iz istoga proizlazi da je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZID ZPK/15 te su prilikom izračuna konverzije i sklapanja aneksa predmetnog ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužiteljice vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije, kao i da je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR). Sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu, na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, sve sukladno Aneksu uz Ugovor o kreditu i metodi određenoj ZID ZPK. Međutim, po pitanju učinka konverzije na okolnost razlike u tečaju u CHF izračuna novčanog iznosa, izraženog u kunama i CHF po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužiteljica platila da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 01. studenoga 2011. pa do 30. rujna 2015., a sve sukladno prigovoru radi prijeboja, vještakinja smatra da je to pravno pitanje. Konverzijom kredita iz CHF u EUR, tužitelj je dana 30. 09. 2015.g. imao preplatu u iznosu od 6.108,56 HRK. Obzirom da je konverzija potpisana 19. 01. 2016.g. te je obračunata zaključno s danom 30. 09. 2015.g., u periodu od 01. 10. 2015.g. do 19. 01. 2016. g. utvrđena je preplata u iznosu od 423,81 HRK, koja se odnosi na višak iz prijelaznog razdoblja – više uplaćeno u prijelaznom razdoblju. Konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije 19. 01. 2016. g. da iznosi 6.532,37 HRK. Isto tako da je konverzijom definirano da će se navedena preplata umanjivati sukladno priloženom otplatnom planu, na način da će se svaki budući anuitet umanjivati do max 50% njegove visine, do konačnog iskorištenja preplate.
9. Svojim podneskom od 09. svibnja 2023. godine tužiteljica NN je precizirala svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju angažiranog vještaka financijske struke Sandre Došen, na koji nalaz i mišljenje tuženik nije prigovarao samom matematičkom izračunu vještaka, te nije tražio saslušanje vještaka, ali je i dalje osporavao osnovu potraživanja tužiteljice.
10. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
11. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
12. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
13. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
15. U ovom konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima, kao i odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.
16. Ovaj sud smatra da je u postupku utvrđeno da je tuženik tužitelju odobrio i s tužiteljicom zaključila predmetni stambeni potrošački ugovor o kreditu. Naime, iz samog ugovora proizlazi da je tužiteljica podigla kredit u svojstvu fizičke osobe izvan svoje poslovne djelatnosti, a nije podignut ispred pravne osobe i obrta, pa iz već navedenog nedvojbeno proizlazi da bi tužiteljica imala potrošački status. Također je nesporno da je tužiteljica sa tuženicom zaključila dodatak predmetnom ugovoru o kreditu u kojem je provedena konverzija i to temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji se i primjenjuje na potrošačke kredite pa stoga sud smatra da je već sklapanjem tog dodatka tuženik bi po mišljenju ovog suda priznao tužiteljici svojstvo potrošača.
17. Kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
18. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.
19. Stoga u predmetnom slučaju analizom spornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ne osporava. Ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
20. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO), nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni ugovor o namjenskom kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa, a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
21. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
22. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
23. Međutim, ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
24. Tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je tužitelj s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
25. Stoga je valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, a usvojiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice 1. kako je odlučeno u izreci presude pri čemu je visina tražbine utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještakinje Sandre Došen stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju.
26. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
27. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
28. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
29. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjene tečaja i promjenjive kamatne stope više obračunao tužitelju iznose anuiteta kako je to dosuđeno.
30. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
31. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
32. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
33. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
34. Sukladno navedenom pravno shvaćanju za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. to je ista podnesena prije nastupa zastare jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.
35.Tuženik je istakao prigovor prijeboja, a kako po mišljenju ovog suda tuženik nema potraživanje prema tužitelju koje bi stavio u prijeboj sa potraživanjem tužitelja, to je taj prigovor neosnovan.
36. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude i toč.I. izreke rješenja
37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22– u daljnjem tekstu ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tužiteljica bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, te se tužiteljici priznati troškovi za: sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 16. 01.2023.,17. svibnja 2023. 13.09.2023, 18.10.2023., i 14.05.2025 za svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od:
04.09.2019., 17.01.2022., 16.09.2022.,09.05.2023., 12.05.2023., 29.05.2023., i 21.09.2023.za svaki 100 bodova, trošak za sastav žalbe u iznosu od 150 bodova što sve uvećano za PDV ukupno iznosi 3.375,00 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 199,08 EUR-a, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 4.074,08 EUR-a.
Što se tiče preostalog zatraženog troška, isti sud nije priznao tužitelju jer smatra da isti nije bio nužan za vođenje postupka, te da zatraženi bodovi za poduzete radnje nisu određeni sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi.
Zadar, 23. srpnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Glavan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženici po pun.
