REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1303/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ARMAGOR ESTATE d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 35067013886, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, K. Zvonimira 19, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 9. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, s danom objave 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove sljedeće iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u razdoblju do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se računa uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tekućim od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate i to za:

- travanj 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn, dospio 1. svibnja 2019.

- svibanj 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. lipnja 2019.

- lipanj 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. srpnja 2019.

- srpanj 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. kolovoza 2019.

- kolovoz 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. rujna 2019.

- rujan 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. listopada 2019.

- listopad 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. studenog 2019.

- studeni 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. prosinca 2019.

- prosinac 2019. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. siječnja 2020.

- siječanj 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. veljače 2020.

- veljaču 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. ožujka 2020.

- ožujak 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. travnja 2020.

- travanj 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. svibnja 2020.

- svibanj 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. lipnja 2020.

- lipanj 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. srpnja 2020.

- srpanj 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. kolovoza 2020.

- kolovoz 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. rujna 2020.

- rujan 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. listopada 2020.

- listopad 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. studenog 2020.

- studeni 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. prosinca 2020.

- prosinac 2020. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. siječnja 2021.

- siječanj 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. veljače 2021.

- veljaču 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. ožujka 2021.

- ožujak 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. travnja 2021.

- travanj 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. svibnja 2021.

- svibanj 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. lipnja 2021.

- lipanj 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. srpnja 2021.

- srpanj 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. kolovoza 2021.

- kolovoz 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. rujna 2021.

- rujan 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. listopada 2021.

- listopad 2021. iznos od 297,94 EUR / 2.244,80 kn dospio 1. studenog 2021."

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi LIVADA JARAK U KOŠARICI, površine 10 čhv, a da se upisao kao vlasnik 6. studenoga 2019. temeljem rješenjem o dosudi Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St- 239/2016 od 6. ožujka 2019. i uplatom kupovnine dana 11. ožujka 2019. pa da je stoga vlasnik navedene nekretnine od 15. ožujka 2019.

1.2. Nadalje navodi kako se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s prijedlogom da tuženik otkupi predmetnu nekretninu na što je tuženik odgovorio dopisom od 3. lipnja 2020. u kojem izvješćuje tužitelja da trafostanica nije u vlasništvu tuženika.

1.3. Tužitelj tvrdi da je kao vlasnik predmetne nekretnine vlasnik i svega onoga što je na toj nekretnini izgrađeno, pa je tako vlasnik i trafostanice naziva Vrelo 2 TS 10 (20)/0,4 kV. Navodi da je prije podnošenja tužbe tužitelj dao izraditi nalaz po vještaku elektrotehničke struke iz kojega proizlazi da godišnja najamnina za ovakvo postrojenje iznosi između 2.455,37 EUR/18.500,00 kn do 4.695,07 EUR/35.375,00 kn. Kako tvrdi da je postao vlasnikom nekretnine i trafostanice dana 15. ožujka 2019., a da se tuženik navedenom trafostanicom koristi isporučujući električnu energiju krajnjim korisnicima preko te trafostanice, tvrdi da tuženik na taj način svakomjesečno stječe bez osnove iznos koji odgovara mjesečnoj najamnini. Tužitelj stoga ovom tužbom potražuje od tuženika srednji iznos iz nalaza vještaka Tomislava Šimetića (18.500,00 + 35.375,00)/2/12, odnosno 297,94 EUR/2.244,80 kn mjesečno, počevši od travnja 2019. kao prvog mjeseca nakon što je tužitelj stekao vlasništvo trafostanice.

2.1. Tuženik odgovorom na tužbu ne spori da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, ali tvrdi da je isti vlasništvo stekao tek upisom u zemljišne knjige dana 6. studenoga 2019., što proizlazi iz pregleda statusa predmeta Općinskog suda u Karlovcu broj Z-13388/2019, te da stoga može potraživati nešto što smatra da mu pripada temeljem nekog prava tek od dana kada je to pravo stekao, odnosno od dana stjecanja vlasništva nad nekretninom. Tuženik ne poriče da je tužitelj kupio predmetno nekretninu u stečajnom postupku St-239/2016, međutim, tvrdi da kupnjom istoga nije stekao i vlasništvo na trafostanici za koju ne posjeduje nikakvu dokumentaciju niti valjani dokaz o vlasništvu, a za koju vještak angažiran od tužitelja u svom nalazu navodi da je vrijednost od 370.000,00 kuna do 707.500,00 kuna pa stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz razloga što je predmetna trafostanica i dalje u vlasništvu stečajnog dužnika Azelija IT d.o.o. Bjelovar.

2.2. Ističe da je s prijašnjim vlasnikom nekretnine, sada stečajnim dužnikom Azelija IT d.o.o., 19. srpnja 2007. potpisao Ugovor o darovanju nekretnina i to površine od 35 m[2] kao dio k. č. br. [katastarska čestica], koja je u naravi livada Jarak u Košarici, upisan u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa izgrađenom 10 (20)/0,4 kV transformatorskom stanicom tip DTS 2x630 (1000) kVA naziva Vrelo 2 sa SN kabelskim priključkom. S obzirom da navedeni darovni ugovor nije bio podesan za provođenje upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama, tuženik tvrdi da je s društvom Azelija IT d.o.o. 21. rujna 2007. sklopio Predugovor potpisom kojeg je tuženik stupio u posjed dijela nekretnine površine 35m2 i trafostanice TS 10(20)/0,4 kV Vrelo 2 sa SN kabelskim priključkom te se nakon provedene parcelacije obvezao zaključiti ugovor o darovanju. Za predmetni zahvat u prostoru, tuženik je izdao Prethodnu elektroenergetsku suglasnost (PEES) broj 401700-030060-011 od 19. prosinca 2003. i pripadajući Ugovor o priključenju koji je investitor potpisao, ali po njemu nije platio naknadu za priključenje. Tuženik tako tvrdi da se temeljem navedenih ugovora nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine i trafostanice.

2.3. Tuženik opetovano poriče da bi tužitelj stekao vlasništvo nad trafostanicom navodeći da za navedeno nije dostavio nikakav dokaz niti se koristio istom na način kako to tvrdi. Također, u potpunosti osporava nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Šimetića, kojeg je angažirao tužitelj, te ističe da nije jasno iz čega je vještak crpio podatke iz kojih je izvukao svoje zaključke. Tuženik nadalje tvrdi da je izradio pregled potrošnje električne energije kupaca koji se napajaju iz TS Vrelo 1, trafostanica u vlasništvu tuženika, a koji su se trebali napajati iz TS Vrelo 2 te pregled gubitaka u praznom hodu transformatora u TS Vrelo 2, a buduće je svo ovo vrijeme tuženik držao transformator u TS Vrelo 2 pod naponom u praznom hodu iako ga nije koristio kako trafostanica ne bi bila devastirana od strane trećih osoba. Naime, tvrdi da prema dosadašnjem iskustvu svi objekti takve namjene koji duže nisu u upotrebi, a zbog vrijednog materijala koji se u njima nalazi i koji se prodaje kao sekundarna sirovina, budu provaljeni i iz njih se otuđuju materijali koji imaju vrijednost na tržištu.

2.4. Tuženik spori i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je svih 13 kupaca električne energije koji su spojeni preko NN bloka, koji se nalazi u objektu TS Vrelo 2 u vremenskom razdoblju od 1. svibnja 2019. do 1. listopada 2020. potrošilo ukupno 40.830,00 kWh električne energije, a tuženiku za naknadu za korištenje mreže (mrežarinu) kao dio cijene električne energije pripada ukupno cca 10.000,00 kuna, odnosno cca 500,00 kuna/mjesečno, uz napomenu da je u TS Vrelo 2 cijelo vrijeme u pogonu bio transformator tipa 8EuTBNV24/x-630 kVa koji ima kataloške gubitke u transformatoru od 1,3 kW, odnosno u ovom slučaju 15.912 kWh gubitaka.

2.5. Tuženik nadalje opetovano napominje da u utuženom razdoblju korisnici nisu napajani iz TS Vrelo 2, već iz TS Vrelo 1, odnosno da postoji mogućnost napajanja iz TS Vrelo 2, ali je uklopno stanje niskonaponske mreže takvo da je napajanje izvedeno iz TS Vrelo 1 koje je u vlasništvu tuženika. Za napajanje kupaca električne energije, tuženik ističe da je Elektra Karlovac u TS Vrelo 2 kao zakonit, istinit i pošten posjednik koristila samo niskonaponski blok u trafostanici, a ne i transformator i drugu opremu, budući se nije ostvarila potreba uključenja kuća za povremeno stanovanje, koje su trebale biti izgrađene u Jasenku te iz razloga što investitor koji je samoinicijativno izgradio TS Vrelo 2 sa SN raspletom i sazvao tehnički pregled prema pozivu KLASA: UP/I-361-05/06-01/09, UR.BR.: 2133-07-04/7-06-2 od 9. studenog 2006. prema saznanjima tuženika nije ishodio uporabnu dozvolu za navedenu trafostanicu te ona kao takva nije niti mogla biti stavljena u pogon.

2.6. Kako tuženik tvrdi da je zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine i trafostanice temeljem pravom priznate osnove, i to Ugovor o darovanju od 19. srpnja 2007. i Predugovora od 21. rujna 2007., kao i da je za predmetni zahvat u prostoru izdao PEES i pripadajući Ugovor o priključenju koji je investitor potpisao, ali po njemu nije platio naknadu za priključenje, smatra da nema mjesta utvrđenju nastanka izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove. Podredno tvrdi da sukladno odredbi čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), kao pošteni posjednik tuđe stvari, a ukoliko bi sud utvrdio da ju nema pravo posjedovati te da ju mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, nije dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao ili od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba niti nadoknaditi ono što mu je pritom oštećeno ili uništeno.

2.7. Slijedom svega navedenoga, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako osnovanosti tako i visini tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Tužitelj se podneskom od 17. studenog 2020. očitovao na navode iz odgovora na tužbu u bitnome navodeći da je stekao vlasništvo trenutkom pravomoćnosti rješenja o dosudi te je temeljem čl. 127. ZV-a samo stekao ovlast uknjižiti svoje vlasništvo u zemljišne knjige, a iz razloga što je vlasništvo stekao odlukom suda, a ne pravnim poslom. Stoga smatra da je vlasnik nekretnine i svega što je s njom trajno spojeno od pravomoćnosti rješenja o dosudi, odnosno od 21. ožujka 2019. Navodi da je sporna trafostanica objekt koji je izgrađen na površini zemljišta te je ugrađena i namijenjena da tamo trajno ostane pa je tužitelj kao vlasnik nekretnine ujedno i vlasnik svega što je s tom nekretninom trajno spojeno, pa tako i predmetne trafostanice. Navodi kako tuženik nije vlasnik trafostanice, a istu koristi bez da za to plaća naknadu tužitelju ili kome drugome, a da je tuženik upoznat s činjenicom da je tužitelj stekao vlasništvo iste te je unatoč tome nastavio ju koristiti bez plaćanja bilo kakve naknade. Spori tvrdnju tuženika da je u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine i predmetne trafostanice jer je svjestan da vlasništvo nikada nije stekao, kako i sam navodi u dopisu od 3. lipnja 2020. te da ugovor koji je bio sklopljen nije bio pogodan za prijenos prava vlasništva. Upire na činjenicu da je tuženik predmetnu trafostanicu koristio i da ju drži u funkciji te na taj način onemogućuje tužitelja u potpunom posjedu nekretnine i posjedu njegove imovine, pri čemu smatra da nije bitno je li tuženiku ekonomski isplativo ili ne koristiti predmetnu trafostanicu. Nadalje, navodi da tužitelj i tuženik nikada nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu vezanom uz ovu trafostanicu niti je tužitelj univerzalni pravni slijednik pravne osobe s kojom je nekada tuženik imao određene poslovne odnose. Tužitelj ponavlja da je i sam tuženik svjestan da nema prava na posjed jer nikada nije dobio valjani ugovor temeljem kojeg bi stekao pravo vlasništva, a ako je prethodni vlasnik predao u posjed sporni objekt tuženiku, to mu ne daje pravo besplatno koristiti tužiteljevu imovinu.

4. Tijekom postupka tuženik u bitnome navodi kako je iz korespondencije među strankama koja je prethodila ovom postupku razvidno da tužitelj prilikom kupnje predmetnog zemljišta nije niti znao da se na istom nalazi trafostanica, a kada je to saznao da je bio uvjeren da je ista u vlasništvu tuženika, iz kojeg razloga je od njega tražio da se ista ukloni sa zemljišta. Nadalje, dostavlja Izmjenu građevinske dozvole kojom se dozvoljava građenje predmetne trafostanice u kojoj je upravo tuženik naveden kao investitor zahvata u prostor, što tvrdi da je još jedan dokaz u prilog tome da predmetna trafostanica nije bila predmet stjecanja kroz prodaju u stečajnom postupku te da je tuženik u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine i trafostanice.

5.1. Tužitelj je podneskom od 9. studenog 2021. povisio tužbeni zahtjev na način da je istim obuhvatio i razdoblje do održavanja pripremnog ročišta.

5.2. Tuženik se podneskom od 23. studenog 2021. protivio preinaci te je istaknuo prigovor zastare prava navodeći da je od dana kada je tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine, odnosno od kada je počeo izvršavati posjed stvarne služnosti na nekretnini u vlasništvu tužitelja, u to vrijeme njegovog prednika, proteklo vrijeme duže od 14 godina. Nadodaje kako samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za 5 godina od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja pa da vjerovnik, kada zastari pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja, gubi pravo ne samo zahtijevati buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare pozivajući se pritom na odredbu čl. 227. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

5.3. Valja istaknuti da je tužitelj navedenim podneskom od 9. studenoga 2021. preinačio tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu (za daljnje razdoblje) pa se u skladu s odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a tuženik takvoj preinaci niti ne može protiviti.

6. Tijekom postupka tuženik čini nespornim da se tužitelj upisao vlasnikom čestice na kojoj se nalazi trafostanica, ali spori da bi postao vlasnikom trafostanice koja se na istoj nalazi pa ostaje kod istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Nadalje, podneskom od 28. studenog 2023. obavještava sud da su dana 10. listopada 2023. izvršeni radovi kojima je niskonaponski blok u predmetnoj trafostanici Vrelo 2 stavljen u beznaponsko stanje, što smatra da je dovelo do prestanka tuženikovog posjeda predmetne trafostanice. Podneskom od 15. prosinca 2023. tuženik je ispravio svoje očitovanje te naveo da očitom greškom u pisanju kao datum izvršenja radova naveo 10. listopada 2023., umjesto ispravno 10. listopada 2022., kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije.

7. Tužitelj podneskom od 6. prosinca 2023. konačno određuje tužbeni zahtjev kako glasi u izreci ove presude na način da je uskladio zahtjev sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22 i 88/22), a tijekom postupka je naznačio i adresu tužitelja kako glasi u uvodu ove presude.

8. Tijekom postupka stranke su učinile nespornim da je tužitelj pozvao tuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine 13. svibnja 2020.

9.1. Tijekom postupka sud izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tomislava Šimetića od 27. srpnja 2020. (list 4. do 10. i 31. do 37. spisa), Potvrda Trgovačkog suda u Bjelovaru od 10. listopada 2019. uz detaljan prikaz transakcije (list 11. do 13. spisa), HEP očitovanje od 3. lipnja 2020. (list 15., 41. i 93. spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 16. i 42. spisa), sudska praksa (list 28. do 30., 107. do 109. spisa), izvadak iz sudskog registra (list 52. do 57. spisa), pregled statusa predmeta broj Z-133388/2019 (list 61. spisa), Predugovor od 21. rujna 2007. (list 62. do 63. spisa), Ugovor o darovanju nekretnina (list 64. do 65. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-239/2016- 106 od 6. ožujka 2019. s potvrdom pravomoćnosti (list 87. do 89. spisa), dopis od 8. lipnja 2020. (list 92. spisa), dopis od 13. svibnja 2020. (list 94. spisa), dopis HEP od 24. travnja 2020. (list 95. spisa), zamolba za očitovanjem od 25. ožujka 2020. (list 96. spisa), Izmjena građevinske dozvole klasa: UP/O-361-03/05-01/53, Ur.broj: 2133-07-

04/4-05-7 od 31. kolovoza 2005. (list 99. do 100. spisa), Radni nalog broj 4100100805 od 10. listopada 2023. (list 117. do 118. spisa).

9.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede vještačenje po vještaku elektrotehničke struke.

9.3. Sud nije smatrao potrebni saslušavati po tuženiku predloženog svjedoka ŽR na okolnost kada je niskonaponski blok u trafostanici stavljen u beznaponsko stanje jer je navedenu činjenicu mogao utvrditi iz dokumentacije koja prileži spisu (Nalog za rad broj 4100100805 Izvješće o provedbi naloga za rad, listovi 117. i 118. spisa).

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 9.236,14 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno utužene iznose s osnove stečenog bez osnove zbog tuženikovog korištenja tuđe stvari, odnosno njegove nekretnine i postrojenja na istoj.

11. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporno je je li tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj trafostanici te je sporna aktivna legitimacija tužitelja, sporno je je li nastupila zastara prava i je li tuženik pošteni posjednik predmetne trafostanice, dok nije sporno da je tužitelj pozvao tuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine 13. svibnja 2020. te da je na istoj sagrađena predmetna trafostanica.

12.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je razvidno i iz Izvatka iz zemljišne knjige koji prileži spisu na listu 42. spisa. Među strankama nije sporno niti da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao kupnjom u okviru stečajnog postupka koji se vodio nad stečajnim dužnikom AZELIJA IT d.o.o. u stečaju. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-239/2016 od 6. ožujka 2019. utvrđeno je da su predmetne nekretnine dosuđene tužitelju kao kupcu te da je isti dužan u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja uplatiti razliku kupovnine preko iznosa uplaćene jamčevine. U točkama 3. i 4. rješenja navedeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja i nakon što tužitelj kao kupac uplati kupovninu upisati u zemljišnoj knjizi u njegovu korist prava vlasništva nad kupljenim nekretninama te da će sud donijeti zaključak o predaji nekretnine tužitelju u posjed. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 21. ožujka 2019. Uvidom u pregled statusa predmeta Z- 13388/2019 (list 73. spisa), razvidno je da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva zaprimljen kod nadležnog zemljišnoknjižnog odjela 6. studenog 2019.

12.2. Iz relevantnih odredbi Stečajnog zakona proizlazi da su pretpostavke da bi se kupac upisao vlasnikom, u konkretnom slučaju tužitelj, pravomoćnost rješenja o dosudi i plaćanje kupovnine, pri čemu je tužitelj imao rok od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o dosudi da uplati razliku kupovnine. Stečajni sud je na provedbu rješenje o dosudi dostavio zemljišnoknjižnom odjelu nakon što se se navedene pretpostavke ostvarile, odnosno u konkretnom slučaju 6. studenog 2019. Međutim, dosuda nekretnine u stečajnom postupku, koji se provodi po pravilima ovršnog postupka, poseban je način stjecanja prava vlasništva jer pravomoćnošću rješenja o dosudi prestaje dotadašnje pravo vlasništva i novi stjecatelj nekretnine (kupac) na taj način odlukom suda (bez uknjižbe stečenog prava) stječe pravo vlasništva dosuđene nekretnine, dok nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno i kupac položi kupovninu, sud zaključkom određuje da se nekretnina preda kupcu i da se u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva (vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-353/2018-2 od 18. siječnja 2023.). Kako je rješenje o dosudi konkretne nekretnine postalo pravomoćno 21. ožujka 2019., a tužitelj je kao novi vlasnik obuhvatio razdoblje od travnja 2019. do listopada 2021., od tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na razdoblje do provedbe uknjižbe prava vlasništva na tužitelja kao novog vlasnika je ocijenjen neosnovanim.

12.3. Odredbom čl. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) propisano da je objekt prava vlasništva pojedinačno određena stvar (stavak 1.), da tko ima pravo vlasništva ili koje od drugih stvarnih prava na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima (stavak 2.), a pripadnost je svaki njezin dio, sve što se s njom razmjerno trajno spoji (prirast) i svaki njezin plod, sve dok se od nje ne odvoji, pri čemu je pripadnost stvari i sve ono što je njezin pripadak (stavak 3.). Predmetna trafostanica izgrađena na nekretnini koja je sada u vlasništvu tužitelja je stoga pripadak iste te je tužitelj stekavši pravo vlasništva na nekretnini stekao i pravo vlasništva na njoj izgrađenoj trafostanici. Stoga je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.

13.1. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu utvrđeno je sljedeće.

13.2. Prednik tužitelja društvo AZELIJA IT d.o.o. sklopilo je s tuženikom dana 19. srpnja 2007. Ugovor o darovanju nekretnine, predmet kojeg Ugovora je nekretnina od 35 m[2] koja je dio k. č. [katastarska čestica], u naravi livada Jarak u Košarici, upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa izgrađenom 10(20)/0,4 kV transformatorskom stanicom tip DTS 2x630 (1000) kVA, naziva Vrelo 2 sa SN kabelskim priključkom. Člankom 3. navedenog Ugovora ugovoreno je da tuženik stupa u posjed navedene nekretnine po potpisu istog Ugovora.

13.3. Kako navedeni Ugovor o darovanju nije bio podoban za provedbu istoga u zemljišne knjige, tuženik je potom 21. rujna 2007. s društvom AZELIJA IT d.o.o. sklopio Predugovor u kojem su se stranke sporazumjele da je društvo AZELIJA IT d.o.o. vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], livada Jarak u Košarici, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 942 čhv, na kojoj nekretnini je sagrađena predmetna trafostanica. Istim Predugovorom ugovorne stranke su se sporazumjele da će temeljem sklopljenog Predugovora, nakon što se formira nova parcela, odnosno izradi parcelacioni elaborat kojim će se formirati nova parcela od 35 m[2] , zaključiti Ugovor o darovanju te je člankom 3. istog Predugovora ponovo sporazumno ugovoreno da tuženik stupa u posjed po potpisu istoga. Iz dokumentacije koja prileži spisu te iz tvrdnji samog tuženika, Ugovor o darovanju nikada nije sklopljen nakon što je formirana nova parcela.

13.4. Nadalje, uvidom u Izmjenu građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/05-01/53, Urbroj: 2133-07-04/4-05-7 od 31. kolovoza 2005. (list 99. i 100. spisa) razvidno je da je ovdje tuženik temeljem ranije navedenog Predugovora podnio zahtjev za izmjenu građevinske dozvole na način da se dozvoljava građenje predmetne trafostanice, s time da je investitor zahvata ovdje tuženik.

13.5. Tužitelj je u okviru stečajnog postupka kupio predmetnu nekretninu po načelu "viđeno-kupljeno" (javno objavljeni zaključak Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-239/2016-72 od 1. prosinca 2017.) pa je stoga morao znati da se na kupljenoj nekretnini nalazi trafostanica, čiji je posjednik u trenu kupoprodaje bio ovdje tuženik, a koji je posjed izvršavao temeljem ranije spomenutog Predugovora sklopljenog s ranijim vlasnikom još od 2007. godine.

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela održane 1. ožujka 2021. u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su)vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pri čemu nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

15. Odredbom čl. 164. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku iz razloga što vlasnik prema odredbi čl. 161. ZV-a ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, ali nije dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

16. Odredbom čl. 18. st. 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

17. Ovdje valja istaknuti kako je u trenutku kupoprodaje predmetne nekretnine ovdje tuženik bio istinit, zakonit i pošten posjednik predmetne trafostanice, a koji posjed je vršio još od 2007. temeljem sklopljenog Predugovora s ranijim vlasnikom, kako je to ranije navedeno.

18. Stranke su na ročištu 19. ožujka 2024. učinile nespornim da je tužitelj pozvao tuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine 13. svibnja 2020. tako da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na razdoblje do navedenog dana u svakom slučaju neosnovan jer tuženik kao pošteni posjednik nije u obvezi plaćanja naknade vlasniku, a sukladno ranije citiranim odredbama ZV-a. Međutim, trenutkom kada je tužitelj kao novi vlasnik pozvao tuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine, odnosno predmetne trafostanice koja je na istoj izgrađena, tuženik je postao nepošteni posjednik zbog čega bi tužitelj u odnosu na razdoblje nakon 13. svibnja 2020. imao pravo na naknadu uslijed tuženikovog korištenja tužiteljeve stvari-nekretnine, pri čemu nije relevantno je li predmetna trafostanica bila u pogonu ili u praznom hodu jer je tuženik u svakom slučaju bio u posjedu iste sve do 10. listopada 2022. kada je trafostanica stavljena u beznaponsko stanje.

19. Pravo tužitelja kao vlasnika zahtijevati od nepoštenog posjednika naknadu za to što je upotrebljavao tuđu stvar (njegovu nekretninu) dospijeva u trenutku kada je na odgovarajući način pozvao tuženika na predaju stvari. Kako među strankama nije sporno da je tužitelj pozvao tuženika na predaju u posjed predmetne nekretnine 13. svibnja 2020., njegov zahtjev je dospio navedenog dana, pa je od tuženika istaknuti prigovor zastare prava ocijenjen neosnovanim.

20. Međutim, tužitelj spornu visinu naknade temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka Tomislava Šimetića, koji nalaz i mišljenje nije izrađen u okviru ovog parničnog postupka, već po ovdje tužitelju kao naručitelju. Tuženik se tijekom postupka protivio korištenju tog nalaza i mišljenja te je osporio i parametre temeljem kojih je vještak došao do dobivenih podataka i slijedom toga izračuna godišnjeg iznosa najma, u prosječnoj visini kojeg je tužitelj postavio tužbeni zahtjev.

21. Tužitelj je prvotno na okolnost utvrđivanja sporne visine predlagao provođenje vještačenja po vještaku elektrotehničke struke, međutim, od tog prijedloga je odustao na ročištu 19. ožujka 2024. pozivajući se upravo na citirano mišljenje vještaka Šimetića. Valja istaknuti kako ovaj sud nema dovoljno stručna znanja elektrotehničke struke da bi mogao bez provođenja odgovarajućeg vještačenja provjeriti izračun vještaka Šimetića, pri čemu se ističe kako iz samog sadržaja zaključka Tomislava Šimetića proizlazi da izračun koji je izradio predstavlja okvirnu procjenu na temelju pretpostavki koje je naveo, a da je točan izračun moguć tek nakon uvida u tehničku specifikaciju stanice te podataka o njenom održavanju, kojim podacima vještak Šimetić nije raspolagao. Stoga ovaj sud, suprotno tvrdnjama tužitelja, nije mogao spornu visinu zahtjeva utvrditi iz navedenog nalaza i mišljenja, pa je ocjena ovog suda kako tužitelj nije tijekom ovog postupka dokazao spornu visinu tužbenog zahtjeva, odnosno spornu visinu naknade koju bi mu tuženik trebao platiti od trenutka od kada je postao nepošteni posjednik (od 13. svibnja 2020.), a što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 7. i 219. ZPP-a, pa i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

22. Stoga je slijedom svega navedenoga valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

23. Sud nije smatrao potrebnim posebno odlučivati o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka iz razloga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor, dok tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troškova.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

SUDAC

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.