Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
Slavonski Brod
Poslovni broj P-287/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić u pravnoj stvari tužitelja PJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], , zastupanog po punomoćnici Jasenki Lukić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika ŠTIVICA d.o.o. OIB: 49383691561 Antuna Kanižlića 13, 35 000 Slavonski Brod, zastupana po punomoćnici Željki Brandt, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane zaključene javne glavne rasprave 1. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-156/2024-2 od 14. veljače 2024. god. na novčanim tražbinama tužitelja po računima koji pripadaju tužitelju FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod svih banaka.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5%-tnih poena u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe. U tužbi navodi kako je Rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave br. Ovr-156/2024-2 od 14. veljače 2024. god. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja po svim računima koji mu pripadaju kod svih banaka. Tuženik (u ovršnom postupku ovrhovoditelj Štivica d.o.o.) koji je stupio u parnicu umjesto ranijeg ovrhovoditelja Brod na Savi kreditna unija u likvidaciji Slav. Brod svoje potraživanje temelji na Ugovoru o prijenosu i otkupu potraživanja OV-6320/11 od 26. kolovoza 2011. godine i rješenju o ovrsi br. 430/2014 od 20. siječnja 2020. god. kojim je obustavljen postupak ovrhe koji je vodio raniji ovrhovoditelj Brod na Savi kreditna unija u likvidaciji Slav. Brod. Tužitelj je u tom postupku uložio žalbu na rješenje o ovrsi Ovr-156/2024-2 od 14. veljače 2024. iz razloga navedenih u čl. 50 st.1 t.7, t. 9 i t. 11 Ovršnog zakona. Žalba je djelomično odbijena , a djelomično uvažena, pa je temeljem toga prvostupanjski sud donio rješenje br. Ovr-156/2024-11 od dana 14. svibnja 2024. kojim je ovršenika uputio da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi br. 156/2024-2. Ovršenik ovdje tužitelj je dana 26. veljače 2024. godine dolaskom u svoju poslovnu banku saznao da mu je blokiran račun te je provjerom u Fini u Slav. Brodu utvrdio da je to učinjeno na temelju rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave gornji broj. Pobijanim rješenjem je na temelju ovršne isprave određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika kod svih banaka. Tužitelj je mišljenja da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nepravilno primijenio materijalno pravo i nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud je očito propustio dužnom pažnjom provjeriti sve navode iz prijedloga za ovrhu kao i priložene isprave na temelju kojih ovrhovoditelj traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. Tužitelj prije svega prigovara aktivnoj legitimaciji na strani tuženika - ovrhovoditelja u ovršnom postupku, jer on nije ovlašten tražiti predloženu ovrhu. Naime sve ovršne isprave koje ovrhovoditelj Štivica d.o.o. prilaže i koje navodi u prijedlogu za ovrhu glase na sasvim treću osobu „Brod na Savi” - kreditna unija, Ivana Zajca 21. 35 000 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Sve ranije ovršne postupke i to: br. Ovr-2648/2001, Ovr-2676/2010, Ovr-430/2014 protiv ovršenika je vodio kao ovrhovoditelj „Brod na Savi” - kreditna unija (sasvim treća osoba). Ako je taj ovrhovoditelj „Brod na Savi” - kreditna unija (treća osoba) prenio na Štivicu d.o.o. svoja potraživanja još 26. kolovoza 2011. godine postavlja se pitanje zašto tada taj vjerovnik nije stupio u ovršni postupak kao novi ovrhovoditelj na mjesto ranijeg ovrhovoditelja jer je to po Ovršnom zakonu mogao i trebao učiniti. Na novog vjerovnika je tražbina prenijeta i on je trebao stupiti u ranije ovršne postupke, međutim postupci su i nakon 2011. godine (nakon što je potraživanje prenijeto na novog ovrhovoditelja) nastavljeni sa starim ovrhovoditeljem „Brod na Savi” - kreditna unija i u odnosu na njega je ovršni postupak obustavljen 2020. godine. Nije te godine obustavljen postupak u odnosu na Štivica d.o.o. pa da bi on sada mogao na temelju tih ovršnih rješenja pokrenuti ovaj ovršni postupak. Rješenje o obustavi postupka ne glasi na Štivica d.o.o. pa to rješenje niti nije ovršna isprava temeljem koje bi se mogao pokrenuti novi postupak. Potraživanje Štivica d.o.o. iz Ugovora o prijenosu i otkupu potraživanja od 26. kolovoza 2011. godine je u zastari stoga tužitelj ističe i prigovor zastare potraživanja. Štivica d.o.o. kao kupac potraživanja je temeljem Ugovora o prijenosu i otkupu potraživanja OV-6320/11 od 26. kolovoza 2011. godine mogao samo tužbom pokrenuti parnicu radi naplate kupljenog potraživanja od ovdje naznačenog ovršenika (upitan je uspjeh i te parnice). Kako je Štivica d.o.o. propustio obavijestiti sud o tome da je kupio sporno potraživanje i stupiti u ranije ovršne postupke koje je pokrenuo prodavatelj potraživanja to sada nema aktivnu legitimaciju niti valjanu pravnu osnovu, nema valjanu ovršnu ispravu koja glasi na ime Štivica d.o.o. na temelju koje bi mogao pokrenuti ovaj ovršni postupak (Ovr- 156/2024) jer on nije osoba koja je u tim ranijim ovršnim postupcima označena kao ovrhovoditelj. Slijedom navedenoga, nameće se zaključak da je pobijano rješenje nezakonito i da je pravo pogrešno primijenjeno na štetu ovršenika ovdje tužitelja, budući je prijedlog za ovrhu podnijet na temelju rješenja o ovrsi iz ovršnog postupka u kojem ovrhovoditelj Štivica d.o.o. nije uopće stranka u postupku niti je kao takav bio označen u postupcima i rješenjima koja su donijeta ranijih godina. VII Iz navedenoga proizlazi da ne postoji dug tužitelja pa stoga isti predlaže da se u ovom postupku izvedu predloženi dokazi i da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će utvrditi nedopuštenom ovrhu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbu. Ističe da su svi navodi iz tužbe u potpunosti neosnovani i usmjereni na odugovlačenje ovršnog postupka broj: Ovr-156/2024-2 koji se vodi pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-156/2024-11 od 14. svibnja 2024. godine ovršenik, ovdje tužitelj je upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točke 7., 9. i 11. Ovršnog zakona u svezi sa člankom 52. stavak 3. Ovršnog zakona. Glede navoda tužitelja da tuženik - ovrhovoditelj nje ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu tuženik napominje da je predmetno potraživanje Brod na Savi kreditna unija ”u likvidaciji prodala društvu Štivica d.o.o. te je Štivica d.o.o. kao ovrhovoditelj dana 30. siječnja 2024.g. podnijela prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja. Tuženik - ovrhovoditelj Štivica d.o.o. je uz prijedlog za ovrhu dostavio sudu ispravu Ugovor o prijenosu i otkupu potraživanja ovjeren od strane Javnog bilježnika Nade Kemec dana 26.08.2011.godine pod poslovnim brojem: OV-6320/11, a na temelju kojeg se sukladno odredbama Ovršnog zakona dokazuje da je na ovrhovoditelja P prenijeto predmetno potraživanje od Brod na Savi kreditne unije ”u likvidaciji”. Iz svega navedenog, a s obzirom da predmetni dug nije izmiren u cijelosti, vidljivo je da je ovrhovoditelj Štivica d.o.o. ovlašten zatražiti ovrhu protiv ovršenika u skladu sa Ugovorom i člankom 32. Ovršnog zakona. Tužitelj u tužbi ističe prigovor zastare potraživanja. Navedeni prigovor zastare je u potpunosti neosnovan. Naime, prema odredbama Ugovora o prijenosu i otkupu potraživanja pravni prednik Brod na Savi Kreditne unije u stečaju se obvezao nastaviti vođenje postupaka koji su u tijeku u ime i za račun Štivice d.o.o. S obzirom da ovršni postupak koji je Brod na Savi Kreditne unije u stečaju vodila protiv ovršenika sada tužitelja obustavljen rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr-430/2014-78 od 20. siječnja 2020. godine tuženik napominje da nije protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrhu jer nije protekao desetogodišnji rok zastare u kojem se može tražiti ovrha. Naime, odredbu članka 233. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) treba sagledati u kontekstu članka 241. i 245. ZOO. Navedenim člancima utvrđeno je da se zastara prekida sa svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelima radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, tužitelj kod svojih navoda nije uzeo u obzir okolnosti koje utječu na prekid zastare. Tužitelj u tužbi također navodi da je novi vjerovnik trebao stupiti u ranije ovršne postupke koji su nastavljeni nakon sklapanja Ugovora o prijenosu i otkupu potraživanja odnosno nakon 2011. godine. S tim u vezi tuženik još jednom napominje da se pravni prednik Brod na Savi Kreditne unije u stečaju obvezao nastaviti vođenje postupaka koji su u tijeku u ime i za račun Štivice d.o.o. te iz iz tog razloga Štivica d.o.o. nije stupila u ranije ovršne postupke koji su vođeni protiv ovršenika sada tužitelja. Također što se tiče navoda tužitelja da ovršna isprava ne glasi na tuženika temeljem kojih bi Štivica d.o.o. mogla pokrenuti novi postupak tuženik ističe da su u skladu s Ugovorom o prijenosu i otkupu potraživanja Štivici d.o.o. ustupljena sva prava po osnovi ugovora o kreditu i sudskih sporova koji su bili predmet otkupa pa tako i sva prava po osnovi ugovora o kreditu i sudskih sporova koji se odnose na tužitelja. Tuženik napominje da je tužitelj tijekom ovršnog postupka nekoliko puta mijenjao i prezime i ime, a sve kako bi izbjegao obvezu koju je imao prema prethodnom ovrhovoditelju Brod na Savi kreditnoj uniji „u likvidaciji“ odnosno Brod na Savi kreditnoj uniji u stečaju. Tuženik, stoga, u slučaju da sud ne odbaci tužbu, predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. Tužitelj u podnesku od 14. studenog 2024. kojim se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužnu navodi kako tuženik - ovrhovoditelj nije ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu jer nema valjanu ovršnu ispravu koja glasi na njegovo ime. To što je predmetno potraživanje ranijeg kreditora Brod na Savi kreditna unija ”u likvidaciji prodano društvu Štivica d.o.o., a tuženik je propustio stupiti na mjesto ranijeg ovrhovoditelja u ovršnom postupku koji se vodio kod Naslovnog suda i tražiti da ovršni sud njega (Štivica d.o.o.) u daljem tijeku postupka označi kao ovrhovoditelja ne može naknadno ispravljati podnošenjem novog prijedloga za ovrhu i to bez valjane ovršne isprave. Sva rješenja o ovrsi koje ovrhovoditelj Štivica d.o.o. prilaže i koje navodi u prijedlogu za ovrhu glase na sasvim treću osobu „Brod na Savi” - kreditna unija, Ivana Zajca 21. 35 000 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ili na Štedno kreditna zadruga Brod na Savi Slavonski Brod, Zajčeva 21 Sve ranije ovršne postupke i to: br. Ovr-2648/2001, Ovr-2676/2010, Ovr- 430/2014 protiv ovršenika je vodio kao ovrhovoditelj „Brod na Savi” - kreditna unija ili Štedno kreditna zadruga Brod na Savi Slavonski Brod, Zajčeva 21 (sasvim treća osoba). Ako je ovrhovoditelj „Brod na Savi” - kreditna unija (treća osoba) prenio na Štivicu d.o.o. svoja potraživanja još 26. kolovoza 2011. godine postavlja se pitanje zašto tada taj vjerovnik nije stupio u ovršni postupak kao novi ovrhovoditelj na mjesto ranijeg ovrhovoditelja jer je to po Ovršnom zakonu mogao i trebao učiniti. Navodi tuženika da je se prema odredbama Ugovora o prijenosu i otkupu potraživanja pravni prednik Brod na Savi kreditna unija u stečaju obvezao nastaviti vođenje postupaka koji su u tijeku u ime i za račun Štivice d.o.o. dokazuju još jedan propust tuženika jer niti tako se nisu označili u gore navedenim ovršnim postupcima nigdje nisu naveli da prednik nastupa u ime i za račun stjecatelja tražbine Štivicu d.o.o. Tuženik - ovrhovoditelj Štivica d.o.o. je uz prijedlog za ovrhu dostavio sudu ispravu Ugovor o prijenosu i otkupu potraživanja ovjeren od strane Javnog bilježnika Nade Kemec dana 26. 08. 2011. godine pod poslovnim brojem: OV-6320/11, a na temelju kojeg dokazuje da je na ovrhovoditelja P prenijeto predmetno potraživanje od Brod na Savi kreditne unije ”u stečaju”. Potraživanje je kupljeno 2011. godine i kao takovo je u zastari. IV Ovršni postupak koji je Brod na Savi Kreditna unija u likvidaciji vodila protiv ovršenika sada tužitelja obustavljen rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr-430/2014-78 od 20. siječnja 2020. godine i u istom je kao ovrhovoditelj naveden Brod na Savi kreditna unija ”u likvidaciji”, a potraživanje je kupljeno ranije još 2011. Tužitelj ističe da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha jer je protekao desetogodišnji rok zastare u kojem se može tražiti ovrha po rješenju o ovrsi br. Ovr-2648/2001 od 2. kolovoza 2001. godine (ovrhovoditelj u prijedlogu traži da sud donese rješenje na temelju pravomoćnog rješenja br. Ovr-2648/2001 od 2. kolovoza 2001. godine, a aktivnu legitimaciju pokušava dokazati Ugovorom o prijenosu i otkupu potraživanja iz 2011. godine). V Tužitelj je iz osobnih i obiteljskih razloga mijenjao prezime i ime, a ne kako bi izbjegao obvezu koju je imao prema prethodnom ovrhovoditelju Brod na Savi kreditnoj uniji „u likvidaciji“ odnosno Brod na Savi kreditnoj uniji u stečaju. To je tužiteljeva privatna stvar koja se tuženika ne treba ticati. Osobe se po OIBu mogu lako identificirati, tako da je ovaj tuženikov navod neutemeljen. Tužitelj predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti.
4. Tuženik u podnesku od 3. siječnja 2025. navodi kako su u potpunosti neosnovani navodi tužitelja da tuženik nije ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu jer da nema valjanu ovršnu ispravu koja glasi na njegovo ime. S tim u vezi tuženik podsjeća na odredbu članka 32. Ovršnog zakona kojom je regulirano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Nesporno je da je tuženik dokazao da je tražbina na njega prenesena Ugovorom o prijenosu i otkupu potraživanja koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Nade Kemec od 26.08.2011. god. pod brojem OV- 6320/11 a nesporno je da tražbina i dalje postoji. Tuženik napominje da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o prijenosu i otkupu tražbine, dakle 2011. god. nije postojala mogućnost da vjerovnik stupi u ovršni postupak kao novi ovrhovoditelj umjesto ranijeg ovrhovoditelja. Naime tek je člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 93/2014) regulirano slijedeće: U članku 32. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase: »(3) Ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika. (4) Odredba stavka 3. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuje i ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene dužnika.“ Prema članku 84. navedenog Zakona ova izmjena i dopuna stupila je na snagu tek 1.9.2014. godine. Dakle, u to vrijeme tijekom ovršnog postupka novi ovrhovoditelj nije mogao nastaviti ovršni postupak bez pristanka ovršenika a radilo se u konkretnom slučaju o ovrsi na nekretnini. Zbog toga su stranke Ugovorom o prijenosu i otkupu potraživanja ugovorile članak 8. kojim se kreditna unija obvezuje nastaviti vođenje sudskih postupaka koji su u tijeku u ime i za račun Štivica d.o.o. do okončanja sudskog postupka i konačne naplate cjelokupnog iznosa. Tuženik također poriče navode da je potraživanje u zastari a imajući u vidu odredbe članka 233. u vezi s člankom 241. i 245. Zakona o obveznim odnosima uvažavajući okolnosti koje utječu na prekid zastare a što je vidljivo iz dokaza podnesenih uz prijedlog za ovrhu. Postupak naplate protiv ovršenika je dugo trajao između ostalog i zbog toga što je ovršenik nekoliko puta mijenjao ime i prezime i prebivalište a sve s ciljem izbjegavanja obveze. Na temelju naprijed navedenog predlaže se sudu nakon provedenog dokaznog postupka tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.
5. Među strankama nije sporno da se vodi ovršni postupak pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu Ovr-156/2024 temeljem prijedloga za ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja. Sporno je među strankama je li predmetna ovrha dopuštena iz razloga jer Štivica d.o.o. nije obavijestio sud u ranije vođenim ovršnim postupcima da je kupio sporno potraživanje i nije stupio u ranije ovršne postupke koje je pokrenuo prodavatelj potraživanja te je li tražbina u zastari.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao rješenje i Zaključak Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: OVr-156/2024-11 od 14. svibnja 2024., rješenje o ovrsi Ovr-156/2024-2, rješenje o prekidu i nastavku postupka OVr-430/2014-78 od 28. siječnja 2020., ugovor o prijenosu i otkupu potraživanja od 26. kolovoza 2011. te je priklopljen spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovr-156/2024 i isti je u cijelosti pročitan, pročitani su dijelovi spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu Ovr-430/14 te je saslušan tužitelj i zakonski zastupnik tuženika.
7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
8. Uvidom i čitanjem Rješenja i Zaključka Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovr-156/2024-11 od 14. svibnja 2024. utvrđeno je da je sud rješenjem odbio prijedlog ovršenika PJ za odgodu za odgodu radi naplate potraživanja ovrhovoditelja ŠTIVICA d.o.o. kao neosnovan, a zaključkom uputio ovršenika PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja ŠTIVICA d.o.o., [adresa],OIB:49383691561, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točke 7., 9. i 11. Ovršnog zakona u svezi sa člankom 52. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda RH, 73/17 i 131/20 – dalje OZ). Naime, ovršni sud je na temelju odredbe članka 52. stavak 3. OZ- a ovlašten uputiti ovršenika u parnicu kada je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. OZ-a (Zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-148/2018 od 21. studenog 2018.). Razlozi zbog kojih ovršenik smatra da je izravna ovrha nedopuštena predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a. Odredbom članka 52. stavak 3. OZ-a propisano je da ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga na koje se ovršenik poziva u smislu članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. do 11. OZ-a ili se o tim razlozima ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će zaključak kojim će uputit ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz navedenih žalbenih razloga. Ukoliko ovršenik svoje tvrdnje može dokazati javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ukoliko su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama, sud neće ovršenika uputiti u parnicu, nego će prihvatiti njegov prijedlog, ukinuti sve provedene radnje i obustaviti ovrhu, odnosno u ovom slučaju proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim.
9. Uvidom i čitanjem Ugovora o prijenosu i otkupu potraživanja od 26. kolovoza 2011. utvrđeno je da je isti sklopljen između Štivice d.o.o. i Brod na Savi Kreditna unija "u likvidaciji" 19. kolovoza 2011. a ovjeren 26. kolovoza 2011. Prema ugovoru unija prodaje, a Štivica kupuje potraživanja po osnovi ugovora o kreditu prema popisu iz Priloga I Ugovora koji je sastavni dio ugovora. Kreditna unija jamči za veritet i bonitet potraživanja. Člankom 4 ugovora navedeno je da isplatom iznosa iz čl. 3. kreditna unija ustupa Štivici d.o.o. cjelokupan iznos potraživanja i sva prava po osnovi ugovora o kreditu i sudskih sporova Člankom 8 Ugovora navedeno je da se Kreditna unija obvezuje nastaviti vođenje sudskih postupka koji su u tijeku u ime i za račun Štivica d.o.o. do okončanja sudskog postupka i konačne naplate cjelokupnog iznosa s tim da se obvezuje sredstva ostvarena u sudskom postupku od dužnika preusmjeriti na žiro račun Štivice d.o.o.
10. Tužitelj saslušan pred sudom u svom iskazu i butnome je naveo kako se ne sjeća točno kada je uzeo pozajmicu od štedno kreditne zadruge Brod, sjeća se da im je dao neke čekove, vraćao koliko je mogao a kad se razbolio nije više vraćao, ali pretpostavlja da su se oni naplatili iz čekova jer ih nikad nije dobio nazad. Nije nikada znao da se protiv njega vode neki ovršni postupci i nitko ga nije tražio neki dug. Kada je otišao u mirovinu bio je u bolnici i zna da je imao 150 eur-a na računu, tj. dvije mirovine od 70 eur-a. Negdje prošle godine u veljači misli saznao je da su mu računi blokirani i kada je utvrdio uvidio je da se protiv njega vodi neki ovršni postupak u vezi duga sa štedno kreditnom zadrugom, a da je ovrhovoditelj Štivica d.o.o., za koju nikada nije čuo niti ga itko obavijestio da su oni preuzeli dug. Nikada nije dao suglasnost niti ga netko tražio. Prije par godina bratić ga je obavijestio, a budući da je on suvlasnik zajedno nad nekretninama, da je dio nasljedstva prodan u ovršnom postupku te da su se štedno kreditna zadruga Brod namirila za svoje dugovanje, te je smatrao da je s tim namiren dug prema njima, nije mu poznato koji iznos duga je namiren, smatrao je da je cijeli dug riješen.
11. Zakonska zastupnica tuženika ĆJ saslušana pred sudom u svom iskazu i butnome je navela da kada je stupila na dužnost zz Štivice d.o.o. u cijelosti je bila upoznata sa potraživanjima jer je Štivica preuzela od kreditne unije Brod temeljem ugovora, a jedno od potraživanja je bilo i potraživanje tužitelja. Ugovor u odnosu na tužitelja i preuzimanje tog potraživanja je sklopljen 2011. godine, a ugovorom sa kreditnom unijom je ugovoreno da će oni nastaviti voditi ovršne postupke, budući da po tadašnjem ovršnom zakonu nije mogao stupiti u postupak novi ovrhovoditelj, te zbog rizika za obustavom postupaka takav je postignut dogovor. Čak i kada je stečajni upravitelj preuzeo vođenje tih ovršnih postupaka isti su se nastavili. Poznato joj je da je 2020. godine obustavljen ovršni postupak koji je vodila štedno kreditna unija protiv tužitelja. Nakon toga ona je provjeravala imovinu tužitelja na koju bi se mogla provjeravati ovrha, kao i za sve druge dužnike Štivice d.o.o. Kada je utvrdila je isti korisnik mirovine pokrenuli su protiv njega ovršni postupak, i to u siječnju 2024. godine i to za iznos koji je utvrđen prema ranijim ovršnim postupcima. Napominje kako do tada dug nije bio naplaćen a ranija ovrha koja se vodila na nekretninama, u njoj su se naplatili samo troškovi postupka. Prema evidencijama Štivice d.o.o. otkad se vodi ovršni postupak tj. od 2001. nije naplaćeno ništa od duga.
12. Sud prihvaća iskaz zakonske zastupnice tuženika i isti cijeni da je pouzdan i istinit te je u skladu s materijalnim dokazima u spisu.
13. U postupku je utvrđeno da je tuženik (u ovršnom postupku ovrhovoditelj Štivica d.o.o.) svoje potraživanje temelji na Ugovoru o prijenosu i otkupu potraživanja OV-6320/11 od 26. kolovoza 2011. godine i rješenju o ovrsi br. 430/2014 od 20. siječnja 2020. god. kojim je obustavljen postupak ovrhe koji je vodio raniji ovrhovoditelj Brod na Savi kreditna unija u likvidaciji Slavonski Brod. Tuženik - ovrhovoditelj Štivica d.o.o. je uz prijedlog za ovrhu dostavio sudu ispravu Ugovor o prijenosu i otkupu potraživanja ovjeren od strane Javnog bilježnika Nade Kemec dana 26.08.2011. godine pod poslovnim brojem: OV-6320/11, a na temelju kojeg se sukladno odredbama Ovršnog zakona dokazuje da je na ovrhovoditelja P prenijeto predmetno potraživanje od Brod na Savi kreditne unije ”u likvidaciji”. Iz svega navedenog, a s obzirom da predmetni dug nije izmiren u cijelosti, vidljivo je da je ovrhovoditelj Štivica d.o.o. ovlašten zatražiti ovrhu protiv ovršenika u skladu sa Ugovorom i člankom 32. Ovršnog zakona.
14. Naime prema čl. 32. Ovršnog zakona ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.
15. Ovdje valja također, istaknuti da za provedeni ustup tražbine između ustupatelja između Štivice d.o.o. i Brod na Savi Kreditna unija nije potreban pristanak tužitelja kao dužnika te isto tako obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, a to u smislu čl. 82. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
16. Neosnovan je prigovor tužitelja za nedostatak aktivne legitimacije na strani tuženika - ovrhovoditelja u ovršnom postupku, te da on nije ovlašten tražiti predloženu ovrhu. Tužitelj pogrešno smatra da bi određivanje ovrhe bilo nezakonito zbog toga što tvrdi da o tom ugovoru nije obaviješten tužitelj. Prema čl. 80 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga i tada prema čl. 81 st. 1 ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava kao što je hipoteka i druga založna prava. Prema čl. 82 st. 1 ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Obavijest dužniku o ustupanju nije preduvjet za valjanost ugovora o ustupanju, već samo za sobom povlači određene posljedice koje su navedene u čl. 82 st. 2 ZOO-a, a odnose se na ispunjenje obveze ustupitelju tj. cedentu što ovdje nije u pitanju. U predmetnom ugovoru o ustupu navedeno je koja se tražbina ustupa tj. da se radi o tražbini iz točno određenog ugovora o kreditu tako da ugovor o ustupu u tom smislu nema nedostataka.
17. Sud nalazi neosnovanim i prigovor zastare tražbine koji je istaknuo tužitelj. Naime, prema odredbama Ugovora o prijenosu i otkupu potraživanja pravni prednik Brod na Savi Kreditne unije u stečaju se obvezao nastaviti vođenje postupaka koji su u tijeku u ime i za račun Štivice d.o.o. S obzirom da ovršni postupak koji je Brod na Savi Kreditne unije u stečaju vodila protiv ovršenika sada tužitelja obustavljen rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr-430/2014-78 od 20. siječnja 2020. godine, nije protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrhu jer nije protekao desetogodišnji rok zastare u kojem se može tražiti ovrha. Naime, odredbu članka 233. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) treba sagledati u kontekstu članka 241. i 245. ZOO. Navedenim člancima utvrđeno je da se zastara prekida sa svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelima radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, vođenje ranijih ovršnih postupka prekinulo je zastaru.
18. Činjenica da Rješenje o obustavi postupka ne glasi na Štivica d.o.o. nema utjecaja na aktivnu legitimaciju tuženika da pokrene novi ovršni postupak, budući da je predmetno rješenje o obustavi nitno radi dokazivanja prekida zastre, a novi ovrhovoditelj ej ugovorom dokazao prijenos tražbine na njega. Tuženik je dokazao da je tražbina na njega prenesena Ugovorom o prijenosu i otkupu potraživanja koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Nade Kemec od 26.08.2011. god. pod brojem OV-6320/11 a iz iskaza zakonske zastupnice tuženika utvrđeno je da tražbina i dalje postoji. Tužitelj nije ničim dokazao da je tražbina radi koje je određena ovrha namirena.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak zastupanja na raspravi od 15. studenog 2024. sukladno Tbr. 9. toč. 1. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na raspravi od 26. veljače 2025. sukladno Tbr. 9. toč. 1. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na raspravi od 1. srpnja 2025. sukladno Tbr. 9. toč. 1. u iznosu od 200,00 EUR, trošak ročišta za objavu presude iznos od 100,00 EUR, trošak podnesaka od 2. siječnja 2025. sukladno Tbr. 8. toč. 1. u iznosu od 200,00 EUR, trošak podnesaka od 1. travnja 2025. sukladno Tbr. 8. toč. 1. u iznosu od 200,00 EUR, pdv u iznosu od 275,00 EUR. Tuženiku je dakle priznat ukupno trošak od 1.375,00 EUR.
20. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 23. srpnja 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku
