REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-5348/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice KAP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Petru Ćubeli, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Karlovačka banka d.d., OIB: 08106331075, Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 04. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice OV-5820/07 od 17.04.2007. ovjerene po javnom bilježniku Anici Hukelj te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je Zaključkom ovog suda od 03.09.2024. posl.br. Ovr-3006/2024, upućena na pokretanje postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u postupku izravne naplate pred FINA-om koji postupak je pokrenuo ovrhovoditelj ovdje tuženik Zahtjevom za izravnu naplatu 11.07.2024. temeljem bjanko zadužnice br. OV-5820/07 od 16.04.2007. i u kojem postupku su blokirani računi ovršenika ovdje tužiteljice za 13.272,28 eur uz uvećanje za zakonske zatezne kamate.

Navodi nadalje kako je, osim što zadužnica temeljem koje se provodi ovrha nije ovršna isprava jer nije stekla svojstvo ovršnosti, nastupila i zastara tražbine o kojoj je odlučeno zadužnicom, budući da je zadužnica posl.br. OV-5820/07 izdana 16.04.2007. dok je Zahtjev za izravnu naplatu podnesen 11.07.2024., pri čemu je nastupila i zastara povremenih davanja tražbine iz zadužnice. Osporava tužiteljica i da bi za tuženikom bila u bilo kakvom poslovnom odnosu, ističući i kako je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku posl.br. Ovr-3262/14, u cijelosti namirio svoje potraživanje koje je bilo i predmetom zadužnice.

1.1. Stoga tužiteljica traži od suda da donese odluku kojom će proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice OV-5820/07 od 17.04.2007. ovjerene po javnom bilježniku Anici Hukelj te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu istu u cijelosti osporio, navodeći kako je dospijeće tražbine iz bjanko zadužnice, a koja je produkt Ugovora o dugoročnom kreditu partije 00263541, utvrđeno u ovršnom postupku posl.br. Ovr-3262/14 sa datumom 07.11.2008., čime zastarni rok od 10 godina počinje teći od 08.11.2008.. Nastavno na navedeno, tuženik je kao ovrhovoditelj, prvi puta, zadužnicu dostavio FINI na provedbu 25.01.2017. te je više puta zatraženo povećanje iznosa dugovanja i to 18.05.2021. i 11.07.2024., čime je neosnovano pozivanje tužiteljice na zastaru potraživanja.

Osporava nadalje navode tužiteljice da bi u cijelosti naplatio svoje potraživanje temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, već je potraživanje djelomično naplaćeno u ovršnom postupku koji se vodio pod posl.br. Ovr-3262/14.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu od 11.07.2024., Zadužnicu od 17.04.2007. posl.br. OV-5820/07, Rješenje i zaključak ovog suda od 03.09.2024. posl.br. Ovr-3006/24, Zahtjev za izravnu naplatu od 18.05.2021. uz Dopunu osnove za naplatu, Aktiviranje osnove za naplatu-Zadužnice kao ovršne isprave od 24.01.2017., spise ovog suda posl.br. Ovr-3006/24 i Ovr-3262/14 te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe u postupku izravne naplate pred FINA-om temeljem zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Anici Hukelj pod posl.br. OV-5820/07 od 17.04.2007..

5. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Ovr-3006/24, utvrđeno je kako je tužiteljica temeljem Zaključka ovog suda od 03.09.2024., upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 7, 9 i 11 Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/139, 3/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 dalje u tekstu OZ).

6. Stoga je, a uz nedvojbeno utvrđenje aktivne legitimacije tužiteljice u smislu odredbe čl. 210 u vezi odredbe čl. 52 st. 3 sve OZ-a, valjalo raspraviti osnovanost njezinih navoda u smislu odredbe čl. 50 st. 1 toč. 7, 9 i 11 sve OZ-a, budući da tuženik predmetno spori.

7. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Ovr-3262/14, utvrđeno je

-kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 12.05.2009., podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne javnobilježničke isprave Ugovora o dugoročnom kunskom kreditu br. SKGP-IV-23/07 partija 00263541 od 16.04.2007. solemniziranog kod javnog bilježnika Anice Hukelj pod br. OV-5817/07, protiv ovršenika ALBA-Gradnja d.o.o., radi naplate novčane tražbine u iznosu 673.508,75 kuna prodajom nekretnine u vlasništvu ovršenika, a koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to na posebnom dijelu označenom kao 7.etaža: poslovni prostor u prizemlju povr. 83,55 m2 vlasništvo kojeg je neodvojivo povezano s 94/1000 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 2 i dvorište u Modruškoj

-kako je sud, Rješenjem o ovrsi 29.09.2011. posl.br. Ovr-2304/11, usvojio predloženu ovrhu

-kako je nekretnina na kojoj je određena ovrha, Rješenjem ovog suda od 09.05.2018. dosuđena kupcu trgovačkom društvu 1712 Analiza d.o.o. za 510.000,00 kuna, kojom kupovninom je Rješenjem ovog suda od 28.04.2021., a sukladno Obračunu dugovanja ovrhovoditelja ovdje tuženika koje je na dan 15.12.2017. iznosilo 1.403.930,36 kuna, namirena tražbina ovrhovoditelja ovdje tuženika i to

-s naslova troškova postupka u cijelosti u iznosu 17.841,00 kuna

-s naslova zateznih kamata djelomično u iznosu 490.142,66 kuna, te je Zaključkom od 26.08.2021. sud naložio računovodstvu ovog suda isplatiti ovrhovoditelju ovdje tuženiku ukupan iznos 507.983,66 kuna.

7.1. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu br. SKGP-IV-23/07 partija 00263541 od 16.04.2007. (dalje u tekstu Ugovor o kreditu), utvrđeno je kako je isti sklopljen između ovdje tuženika kao kreditora i trgovačkog društva Alaba-gradnja d.o.o. kao korisnika kredita i založnog dužnika, kojeg je KA rođ. K, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], bila potpisnicom u svojstvu jamca platca i mjeničnog dužnika, a predmetom kojeg je bio dugoročni kredit za trajna obrtna sredstva u iznosu 580.000,00 kuna koji se korisnik kredita obvezao vratiti kreditoru uz uvećanje za ugovorenu kamatnu stopu 9% godišnje, sukcesivno do 18 mjeseci od plasmana, koja obveza vraćanja je bila osigurana zadužnicom korisnika kredita, osobnom zadužnicom jamca platca i osobnom mjenicom jamca platca pri čemu je Ugovor o dugoročnom kreditu potvrđen po Javnom bilježniku Anici Hukelj 17.04.2007. pod posl.br. OV-5817/07, te je isti postao ovršan 08.11.2008..

7.2. Uvidom u JRO MUP-a u e-spisu, utvrđeno je kako su KA rođ. K, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] i ovdje tužiteljica, iste osobe, pri čemu je tužiteljica tijekom godina promijenila svoje ime i prezime, tako da sadašnji osobni podatci tužiteljice glase kako je u uvodu ove odluke i navedeno.

8. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Ovr-3006/2024, kao i dokumentaciju priležeću ovosudnom spisu, utvrđeno je

-kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 25.01.2017., dostavio FINI, zahtjev za aktivacijom osnove za naplatu temeljem Zadužnice od 17.04.2007. ovjerene po Javnom bilježniku Anici Hukelj posl.br. OV-5820/07 koja je izdana temeljem Ugovora o kreditu, protiv ovršenika, ovdje tužiteljice, radi naplate potraživanja u iznosu 691.097,55 kuna

-kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 18.05.2021., podnio FINI, Zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika, ovdje tužiteljice, temeljem Zadužnice od 17.04.2007. ovjerene po Javnom bilježniku Anici Hukelj posl.br. OV-5820/07 koja je izdana temeljem Ugovora o kreditu, radi naplate potraživanja u iznosu 99.000,00 kuna sve temeljem Dopune osnove za naplatu

-kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 11.07.2024., podnio FINI, Zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika, ovdje tužiteljice, temeljem Zadužnice od 17.04.2007. ovjerene po Javnom bilježniku Anici Hukelj posl.br. OV-5820/07 koja je izdana temeljem Ugovora o kreditu, radi naplate potraživanja u iznosu 13.272,28 eur sve temeljem Dopune osnove za naplatu

-kako je FINA, 11.09.2024., ovrhovoditelju ovdje tuženiku, izdala potvrdu o evidenciji osnove naplate koja je u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje zavedena na 7. mjestu.

9. Slijedom svega navedenog, nedvojbenim se utvrđuje kako su tuženik, kao kreditor i trgovačko društvo Alaba-gradnja d.o.o. kao korisnik kredita, temeljem Ugovora o kreditu, zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje u tekstu ZOO), kojeg ugovornog odnosa je tužiteljica bila jamcem platcem u smislu odredbe čl. 111 st. 3 ZOO-a, te je na ime osiguranja naplate po predmetnom Ugovoru o kreditu izdala kreditoru Zadužnicu ovjerenu kod Javnog bilježnika 16.04.2007. posl.br. OV-5820/07.

9.1. Budući da je Ugovor o kreditu potvrđen od strane javnog bilježnika 17.04.2007. pod posl.br. OV-5817/07, to isti, u smislu odredbe čl. 54 i čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 16/07, 120/16 i 57/22 dalje u tekstu ZJB) ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, koji je postao ovršan 08.11.2008. kako je to razvidno iz otisnute klauzule ovršnosti.

10. Nadalje, a budući da ovdje tuženik kao stranka Ugovora o kreditu nije bio obuhvaćen u postupku kolektivne zaštite potrošača pri čemu druga ugovorna strana Ugovora o kreditu, odnosno korisnik kredita, kao pravna osoba niti nema status potrošača u smislu odredbe čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09 dalje u tekstu ZZP/07) u vezi odredbe čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993., to je u konkretnom slučaju o ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valjalo raspraviti u smislu odredaba ZOO-a.

10.1. S tim u vezi, na tužiteljici je, temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, bio teret dokazivanja da bi odredba čl. 2 Ugovora o kreditu bila ugovorena protivno odredbi čl. 26 u vezi odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 st. 1 sve ZOO- a, a što tužiteljica ne samo da nije dokazala nego na navedene okolnosti nije niti predlagala dokazne prijedloge, pri čemu neosnovano tužiteljica navodi i kako promjenjivost kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, jer predmetno niti ne proizlazi iz odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu kao niti ostalih odredaba Ugovora o kreditu.

10.1.1. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa 9% godišnje, da je ugovoren rok otplate do 18 mjeseci od plasmana, zaključuje se kako je odredba čl. 2 Ugovora o kreditu, jasna, dopuštena i određena u smislu odredbe čl. 26 u vezi odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 st. 1 sve ZOO-a, pri čemu ista nije protivna niti odredbi čl. 12 ZOO-a, jer nema niti neizvjesnosti u pogledu iznosa glavnice kredita koji korisnik kredita ima obvezu vratiti banci u razdoblju od godinu i šest mjeseci uz uvećanje za kamatnu stopu 9% godišnje.

10.2. Stoga tužiteljica nije dokazala da bi Ugovor o kreditu, odnosno odredba čl. 2 Ugovora o kreditu bila ništetna u smislu odredbe čl. 270 st. 1 i čl. 296 sve ZOO-a.

11. Nadalje, a budući da je Ugovor o kreditu postao ovršan 08.11.2008., to je nedvojbeno kako korisnik kredita nije ispunio svoju Ugovorom o kreditu preuzetu obvezu plaćanja dospjelih anuiteta, radi čega je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj ishodio protiv ovršenika korisnika kredita, Rješenje o ovrsi od 29.09.2011. posl.br. Ovr- 2304/11 kojim je određena ovrha prodajom založne nekretnine radi naplate potraživanja iz Ugovora o kreditu.

11.1. Budući da je potraživanje ovdje tuženika temeljem Ugovora o kreditu, u ovršnom postupku posl.br. Ovr-3262/14, tek djelomično namireno prodajom nekretnine, obzirom da mu je od ukupnog potraživanja na dan 15.12.2017. u iznosu 1.403.930,36 kuna, Zaključkom suda od 26.08.2021., isplaćeno 507.983,66 kuna (od kojeg iznosa 17.841,00 kuna na ime troškova postupka te 490.142,66 kuna na ime zateznih kamata), to su neosnovanim cijenjeni navodi tužiteljice da bi tuženik svoje potraživanje u cijelosti naplatio u predmetnom ovršnom postupku.

12. Nastavno na navedeno, a budući da potraživanje ovdje tuženika iz Ugovora o kreditu nije namireno u ranije navedenom ovršnom postupku prodajom nekretnine, to je tuženik kao ovrhovoditelj, 24.01.2017., pokrenuo postupak izvansudske ovrhe protiv ovršenika ovdje tužiteljice i to temeljem Zadužnice br. OV-5820/07 kojom je bilo osigurano potraživanje iz Ugovora o kreditu koji je postao ovršan 08.11.2008., u smislu odredaba Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 91/10 dalje u tekstu Zakon o provedbi/10),

12.1. Budući da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj, pokrenuo postupak izvansudske ovrhe 24.01.2017. temeljem Zadužnice br. OV-5820/07 koja u smislu odredbe čl. 183 Ovršnog zakona („Narodne novine“ 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje u tekstu OZ/08) ima svojstvo ovršne isprave, to se prigovor zastare u smislu odredbe čl. 233 st.1 ZOO-a, cijeni neosnovanim.

12.1. Kako je pokretanjem postupka izvansudske ovrhe, 24.01.2017., nastupio prekid zastarijevanja u smislu odredbe čl. 241 ZOO-a, a iz dostavljene dokumentacije nije razvidno da bi FINA u smislu odredaba Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18 dalje u tekstu Zakon o provedbi/18) u vezi odredbe čl. 242 ZOO-a, prestala s izvršavanjem ovrhe, to sud ne nalazi da bi postupak izvansudske ovrhe bio ponovno pokrenut 18.05.2021. i 11.07.2024., već je predmetnim zahtjevima izvršena dopuna u pogledu visine naplate temeljem Zadužnice br. OV-5820/07 temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe još 24.01.2017., original koje Zadužnice se po dostavama Dopuna nalazio kod FINE kako je iz Dopuna i razvidno.

13. Slijedom navedenog, a budući da tužiteljica nije dokazala ispunjenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 7, 9 i 11 OZ-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

14. Iako bi tuženik temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a, ostvarivao pravo na trošak postupka, njegov zahtjev neosnovan je, budući da tuženik osim što nije specificirao visinu troška sudske pristojbe u smislu odredbe čl. 164 st. 2 ZPP-a, predmetni trošak tuženik nije niti dokazao da je imao. Stoga je odlučeno kao pod toč. II izreke.

U Zagrebu, 23. srpnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku