REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5058/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja FB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. (OIB: 02535697732), Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČB i zamjenice punomoćnice tuženika FBV, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju FB iznos od 2.439,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

0,53 EUR od dana 31.03.2008. do isplate

10,19 EUR od dana 31.10. 2008. do isplate

0,16 EUR od dana 30.11.2008. do isplate

10,87 EUR od dana 31.12.2008. do isplate

12,50 EUR od dana 31.01.2009. do isplate

13,22 EUR od dana 28.02.2009. do isplate

10,97 EUR od dana 31.03.2009. do isplate

11,32 EUR od dana 30.04.2009. do isplate

8,39 EUR od dana 31.05.2009. do isplate

5,88 EUR od dana 30.06.2009. do isplate

7,06 EUR od dana 04.08.2009. do isplate

8,41 EUR od dana 04.09.2009. do isplate

6,91 EUR od dana 05.10.2009. do isplate

6,55 EUR od dana 05.11.2009. do isplate

8,30 EUR od dana 04.12.2009. do isplate

10,19 EUR od dana 05.01.2010. do isplate

13,05 EUR od dana 05.02.2010. do isplate

12,62 EUR od dana 05.03.2010. do isplate

16,28 EUR od dana 06.04.2010. do isplate

16,21 EUR od dana 05.05.2010. do isplate

18,54 EUR od dana 04.06.2010. do isplate

28,00 EUR od dana 05.07.2010. do isplate

34,68 EUR od dana 06.09.2010. do isplate

30,79 EUR od dana 05.10.2010. do isplate

29,98 EUR od dana 11.10.2010. do isplate

25,61 EUR od dana 05.11.2010. do isplate

35,96 EUR od dana 06.12. 2010. do isplate

39,15 EUR od dana 04.02.2011. do isplate

39,15 EUR od dana 04.02.2011. do isplate

35,77 EUR od dana 05.04.2011. do isplate

40,90 EUR od dana 05.05.2011. do isplate

43,01 EUR od dana 09.05.2011. do isplate

49,35 EUR od dana 05.07.2011. do isplate

75,22 EUR od dana 04.08.2011. do isplate

90,56 EUR od dana 11.08.2011. do isplate

55,77 EUR od dana 05.10.2011. do isplate

55,51 EUR od dana 04.11.2011. do isplate

52,12 EUR od dana 05.12.2011. do isplate

52,12 EUR od dana 05.12.2011. do isplate

56,24 EUR od dana 05.01.2012. do isplate

59,89 EUR od dana 06.02.2012. do isplate

59,41 EUR od dana 05.03. 2012. do isplate

57,30 EUR od dana 05.04.2012. do isplate

58,28 EUR od dana 04.05.2012. do isplate

59,83 EUR od dana 05.06.2012. do isplate

58,09 EUR od dana 06.07.2012. do isplate

58,78 EUR od dana 03.08.2012. do isplate

57,55 EUR od dana 05.09.2012. do isplate

55,50 EUR od dana 05.10.2012. do isplate

58,01 EUR od dana 06.11.2012. do isplate

57,11 EUR od dana 07.12.2012. do isplate

58,93 EUR od dana 08.01.2013. do isplate

54,43 EUR od dana 07.02.2013. do isplate

55,09 EUR od dana 08.03.2013. do isplate

58,68 EUR od dana 05.04.2013. do isplate

56,65 EUR od dana 06.05.2013. do isplate

52,62 EUR od dana 05.06.2013. do isplate

51,85 EUR od dana 05.07.2013. do isplate

51,88 EUR od dana 06.08.2013. do isplate

54,35 EUR od dana 05.09.2013. do isplate

57,18 EUR od dana 04.10.2013. do isplate

56,40 EUR od dana 08.11.2013. do isplate

57,71 EUR od dana 06.12.2013. do isplate

55,58 EUR od dana 08.01.2014. do isplate,

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužitelju FB troškove parničnog postupka u iznosu od 1.824,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita 28.11.2006. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 9012127131 radi kupnje vozila, a kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.776,98 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U čl. 6. Ugovora ugovorena je za tužitelja obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. Tužitelj smatra da je naznačena odredba kojima je određena obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu ništetna. Naime, u kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika, utvrđeno je da je isti u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao banka potrošače nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Budući da je sve navedeno postojalo i u konkretnom pravnom odnosu stranaka, tužitelj se slijedom toga poziva na naznačena utvrđenja iz kolektivnog spora, koja onda vezuju i sud. S osnova rasta tečaja tužitelj je tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog povećanja nije bilo, zbog čega je tuženik u obvezi vratiti tužitelju tako stečeno bez osnove. Slijedom toga, tužitelj u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata ukupnog iznosa od 2.439,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni isplaćeni iznos kao u izreci i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare. Nastavno u bitnom navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na ovaj konkretan predmet, već bi tužitelj trebao dokazati odnose li se ta utvrđenja na istoga kao prosječnog potrošača, koji status tužitelj uopće ne dokazuje, odnosno postoje li pretpostavke za eventualno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Tuženik navodi da su takve odredbe u ugovoru bila jasne, uočljive i razumljive zbog čega njihovu ništetnost nije niti moguće utvrđivati, odnosno tužitelj je prilikom sklapanja ugovora bio informiran i upoznat s promjenljivošću tečaja CHF i rizicima nevoljnog tečaja, što je i potvrdio u samom Ugovoru. Stoga osporene odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana, a dodatno cijeneći i da tuženik nije imao saznanja o budućem rastu tečaja za CHF. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata budući da je bio pošteni stjecatelj te zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 28.11.2006. br. 9012127131 s potvrdom javnog bilježnika, otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope, pregled uplata po kreditu, plan otplate, knjigovodstvene kartice, dopis tuženika od 23.1.2014., provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb, saslušan je tužitelj.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 28.11.2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 9012127131 koji je potvrđen po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću iz Zagreba 1.12.2006. pod br. Ou-1042/2006, a kojim je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 17.776,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, koji je na dan isplate kredita 1.12.2006. iznosio 1 CHF = 4,615964 kn. Kredit je odobren za kupnju vozila. U čl. 4. Ugovora ugovorne strane su odredile da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja je na dan sklapanja ugovora iznosil 5,10 % godišnje. Predmetni kreditni iznos s kamatama tuženik se obvezao otplatiti u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja (čl. 6. Ugovora). Kredit je u cijelosti otplaćen 8.1.2014. Nadalje, nije sporno da je u razdoblju otplate kredita uglavnom dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Isto tako, nesporno je (što je utvrđeno nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Darfin d.o.o., Zagreb koje je sud prihvatio kao stručan i obrazložen te u skladu s pravilima znanosti i vještine, a kao takvog su ga prihvatile i stranke – tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, već je općenito prigovarao provođenju takvog dokaza u ovom postupku) da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.439,14 EUR, dakle upravo iznos koji tužitelj i potražuje u ovom postupku. Sud nije prihvatio navode tuženika da je prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja s osnova rasta tečaja trebalo uzeti u obzir i iznose koji je tužitelj manje platio kao posljedicu pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (koji prema nalazu i mišljenju vještaka ukupno iznose 99,88 EUR), a budući da u tom pravcu tijekom postupka nije stavljen odgovarajući zahtjev o kojem bi sud onda odlučivao te bi u suprotnom prihvaćanjem takvog prigovora sud faktično proveo prijeboj potraživanja iako za primjenu tog instituta u konkretnoj situaciji nisu ispunjene zakonske pretpostavke posebice cijeneći da po toj osnovi (ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli) tužitelj nije ništa primio (stekao) od tuženika, zbog čega ne bi niti postojala eventualno obveza tužitelja na povrat naznačenog iznosa.

7. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008 povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.11.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.6.2018. br. Pž- 6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 09 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.

8. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), sud odredbe ugovora o kreditu od 28.11.2006. koji se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 87. ZZP 03). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, kao i da Ugovor sadrži formalnu odredbu da je tužitelj upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja CHF te da ga je tuženik informirao o posljedicama i rizicima promjene tečaja CHF, a cijeneći da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.

9. S obzirom na utvrđenje da se radilo o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu citiranih odredaba ZZP 03 koje su ništetne (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi, a sukladno traženju tužitelja, vratiti istom nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa.

10. Slijedom svega toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.439,14 EUR (s osnova rasta tečaja) za koje je provedenim dokazima utvrđeno da je od strane tuženika stečen bez osnove. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim teku od dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa je tako i odlučeno izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).

11. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (neodlučno je što je kredit u međuvremenu isplaćen), pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbi predmetnog ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom i koja kao takva stoga kao da nije niti postojala. Zakonodavac za pojedinačne postupke pokrenute povodom odluka donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koristi termin naknada štete ili isplata, a neovisno o tome općenito prema stajalištu ovoga suda istu formulaciju ne treba tumačiti doslovno i isključivo, već pod time valja razumijevati i obuhvatiti mogućnost poduzimanja sveukupnih pravnih radnji i instituta kojima će pojedini potrošač ostvariti ili zaštititi svoja konkretna prava koja su mu povrijeđena postupcima određene osobe koja su bila predmet postupka po kolektivnoj tužbi. Odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnose se na sve tamo spomenute ugovore o potrošačkom kreditiranju neovisno o namjeni samih kredita (stambeni krediti ili krediti za kupnju vozila kao u predmetnom kreditu), a tuženik samo paušalno osporava svojstvo potrošača tužitelja u konkretnom slučaju (prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP 03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti), dok upravo suprotno proizlazi iz samog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja (korištenje osobnog vozila kupljenog kreditom isključivo za osobne i privatne svrhe). Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10 (glede valutne klauzule), a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5.6.2023. to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO- a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao do podnošenja ovopredmetne tužbe, dakle zastara nije nastupila.

12. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 5.1.2024. (koji iako je podnesen bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) i 27.3.2025. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 9.9.2024., 7.4.2025. i 2.7.2025. – 3 x 100 bodova = 300 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 2.439,14 EUR, što ukupno čini 650 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.300,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 325,00 EUR, zatim trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 1.824,08 EUR. Tužitelju kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 3.7.2024. i 22.4.2025. (uglavnom se ponavljaju ranije izneseni navodi, s time da su podneseni i bez prethodnog odobrenja), kao niti trošak sudske pristojbe na tužbu i ovu presudu budući da za istoga nije nastao (isti je u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama /"Narodne novine", br. 51/23./ oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj vrsti spora).

13. Kako je tužitelj u konačnici u cijelosti uspio u parnici, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti tuženiku nadoknaditi troškove tužitelju u cijelosti, odnosno odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika