Poslovni broj: P-4288/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupan po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, dana 23. srpnja 2025. godine,
presudio je
I Nalaže se tuženoj CD, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 isplati iznos od 102,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim počev od 15.06.2024. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženoj CD, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 nadoknadi parnične troškove u iznosu od 134,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 2025. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužena vlasnica odnosno posjednica nekretnine koja se nalazi u [adresa], koja je upisana u posjedovni list 2784, k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa]. Kuća, [adresa]. dvorište, ukupne površine 80 m2. Također, ovdje tužena je kao posjednik navedene nekretnine ujedno i stvarni korisnik električne energije na navedenom obračunskom mjestu, s time da je pravni prednik tužene i raniji posjednik nekretnine – TD kod tužitelja evidentirani kupac električne energije na adresi u [adresa], obračunskog mjesta/kupac 1000023362, ugovorni račun 2200673069, sve temeljem radnog naloga od 24.01.2002. godine. Tužena je i nasljednik iza pok. evidentiranog kupca na predmetnom obračunskom mjestu, ista ima i prebivalište na navedenoj adresi, a dana 14.10.2022. godine tužena je podnijela i zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi i o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu, te dala Izjavu radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u iznosu od 102,02 EUR, što je razvidno iz računa i kartice analitičkog knjigovodstva za predmetno mjerno mjesto koji se odnosi na nepodmirene obveze, a iz koje je razvidno kako predmetno potraživanje nije podmireno. Budući da je tuženik posjednik i korisnik na predmetnoj adresi i obračunskom mjernom mjestu, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik odnosno suvlasnik ili posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni slijednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženici nisu ispunili. Također, sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energije, novi korisnik/stjecatelj je dužan obavijestiti opskrbljivača o promjeni vlasnika/korisnika na obračunskom mjestu. Slijedom navedenog, tuženik je kao vlasnik i/ili posjednik nekretnine obvezan podmiriti predmetno dugovanje u iznosu od 102,02 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Prema odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženik je krajnji kupac -kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 61.st.2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. Opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( ZOO ) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze.
S time u vezi, a budući da je tuženik kao posjednik i stvarni korisnik električne energije na predmetnom obračunskom mjestu ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tuženik obvezan utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju.
2. Tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena dana 3. travnja 2025. godine, nije podnijela odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnostima s dokazima koje je podnio sam tužitelj, niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).
3. Sud je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika to prema Tbr 7/8 50 bodova, odnosno 100,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 125,00 eura. Tužitelju je također dosuđen i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 6,63 eura i presudu u iznosu od 3,17 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 134,80 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
4. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st 2. ZPP-a).
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženiku
RJ/
Rješenje tužitleju na platež pristojbe na tužbu 13,27 eura i presudu 6,63 eura
