Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-74/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342 te umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 16. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača na strani tuženika, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, OIB 46377257342 iz Zagreba, Ulica Mije Kišpatića 12 da prvotužitelju VB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati novčani iznos od 47.751,86 EUR / 359.786,41 kn, drugotužitelju CB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati novčani iznos od 29.862,63 EUR / 225.000,00 kn i trećetužitelju VB, ml. OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati novčani iznos od 29.862,63 EUR / 225.000,00 kn, svaki iznos zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih 2 poena počevši od 29. rujna 2010., kao dana podnošenja tužbe do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da im nadoknadi troškove ovog postupka zajedno s kamatom po istoj stopi koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Tuženik Klinički bolnički centar Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342 je dužan nadoknaditi tužiteljima: 1. VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 42.726,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama računajući ove kamate od 29. rujna 2010. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 29. rujna 2010. godine podnijeli tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete koja je nastala kao posljedica štetnog događaja od 4. svibnja 2009. godine. Tom prilikom GB je umrla na Klinici za unutarnje bolesti, Zavoda za gastroenterologiju tuženika tijekom endoskopskog ultrazvučnog pregleda dvanaesnika. Prvotužitelj je suprug, a drugotužitelj i trećetužitelj su djeca pokojne GB. Tužitelji smatraju da je smrt GB posljedica liječničke greške prilikom vršenja navedenog zahvata. Osim toga, tužitelji tvrde da pokojna GB nije informirana od strane tuženika o svim pojedinostima navedenog zahvata te rizicima koji postoje kod ovakvih zahvata, pa stoga ista nije dala suglasnost za primjenu medicinskih zahvata prilikom kojih je i preminula.

Stoga tužitelji potražuju naknadu zbog povrede prava osobnosti zbog smrti supruge i majke.

Pored toga, prvotužitelj RB potražuje i naknadu štete za plaćeni nalaz obdukcije, troškove pogreba i troškove nadgrobnog spomenika u ukupnom iznosu od 29.786,41 kuna.

Podneskom od 27. lipnja 2022. godine tužitelji su povisili tužbeni zahtjev koji se odnosi na povredu prava osobnosti tako da prvotužitelj potražuje iznos od 330.000,00 kuna, dok drugotužitelj i trećetužitelj, sinovi pokojnice, sada potražuju svaki po 225.000,00 kuna. U odnosu na materijalnu štetu prvotužitelj i dalje potražuje iznos od 29.786,41 kuna tako da on ukupno potražuje sada iznos od 359.786,41 kuna. Tužitelji su povisili tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu neimovinske štete sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. godine kojom su prihvaćeni novi Orijentacijski kriteriji tako da je pravična novčana naknada neimovinske štete povećana za 50 % u odnosu na Orijentacijske kriterije iz 2002. godine.

Svojim podneskom od 20. travnja 2023. godine (list 257 spisa) tužitelji su uredili svoj tužbeni zahtjev tako da uz iznose u kunama sada određuju i odgovarajuću vrijednost u eurima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da u konkretnom slučaju prilikom liječenja pokojne GB nije došlo do liječničke pogreške te da je ista uredno informirana o svim rizicima primijenjenih zahvata te da je dala svoju suglasnost na isto.

3. U tijeku postupka na strani tuženika kao umješač se prijavila CROATIA osiguranje d.d. te je ista također osporila osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

4. U tijeku postupka provedena su dva medicinska vještačenja i to po vještaku dr. Josipu Čičeku iz Bjelovara i dr. Goranu Hauseru iz Rijeke koji su po struci gastroenterolozi.

Iz nalaza navedenih vještaka proizlazi da je dana **.**.2009. GB pripremljena za zahvat endoskopski ultrazvuk kako bi se provjerilo stanje u žučnim vodovima. Pri tom zahvatu bolesnica je bila uspavana. Pri izvlačenju endoskopa doktor PB je uočio otvor na stražnjem zidu bulbusa dvanaesnika te je utvrđeno postojanje perforacije. Nakon buđenja bolesnice iz anestezije ista je upućena na rendgensko snimanje trbuha te je snimak abdomena potvrdio perforaciju šupljeg organa. Nakon toga pacijentica je vraćena u endoskopsku jedinicu i ista je odvezena u endoskopsku salu gdje je započet endoskopski zahvat postavljanja kopči i zatvaranja mjesta perforacije. Pred kraj procedure došlo je do destabilizacije bolesnice te je zahvat prekinut i endoskop izvučen. Kako se na ovaj način nije uspjelo zatvoriti otvor perforacije pozvani su anesteziolog i kirurg zbog priprema za provođenje operativnog zahvata. Prije toga je bilo potrebno prethodno stabilizirati bolesnicu jer se ovaj zahvat vrši u anesteziji. Nakon što su poduzete mjere reanimacije za popravljanje općeg stanja bolesnice, odlučeno je da je potrebno postaviti tubus u dišni sustav. Unatoč stavljanja na respirator i reanimaciji, stanje bolesnice se pogoršalo te je ista preminula.

Sporno je pitanje da li je bolesnica GB prije provođenja navedenih medicinskih zahvata uredno obaviještena i informirana o istima i rizicima istih te da li je dala svoju suglasnost za te zahvate.

5. U spisu postoji samo pisani pristanak pokojne GB na pregled endoskopskim ultrazvukom i anestezijom (list 174 spisa) bez navođenja mogućnosti da zbog liječničkog postupka može doći do ozljede dvanaesnika te potrebe za višestrukim operacijama, intubacijom i smrti. Ovakva isprava se ne može smatrati informiranim pristankom na konkretni zahvat. Da bi pristanak bio pravno valjan, bolesnik treba poznavati sve na što daje pristanak. Stoga je valjan samo onaj pristanak na dijagnostički postupak koji je pacijent dao nakon što je obaviješten o mogućim rizicima tog postupka, te samo u tom slučaju nema odštetne odgovornosti tuženika za nastalu neimovinsku štetu. Bolesnik ima pravo prethodno dobiti informaciju koja se odnosi na svrhu, prirodu i predvidljive posljedice preporučenih liječničkih postupaka, vjerojatnost njihove uspješnosti, korist koju nose, rizike koje takvi zahvati nose sa sobom kao i rizike koji su vezani uz individualne posebnosti svakog bolesnika, moguće negativne popratne pojave koje ti postupci uključuju kao i mogućnost posljedice neprovođenja liječničkog postupka. Informacija mora biti jasna, izrečena jezikom i na način koji bolesnik može razumjeti kako bi mogao procijeniti koristi i štetu predloženog zahvata. Stoga pisana suglasnost pacijenta mora uslijediti nakon priopćavanja svih potrebnih informacija. Smisao informiranog pristanka je u tome da pacijent može procijeniti opasnosti kojima se izlaže i sam odlučiti o tome da li pristaje na takav zahvat i rizike ili će tražiti alternativne zahvate ili će snositi rizike nepoduzimanja preporučenog zahvata.

Osim toga, navedena suglasnost koja je priložena u spisu (list 174 spisa) nije potpuno ni pravilno popunjena jer na njoj nema potpisa liječnika koji je pacijenta trebao informirati. U njoj čak nije naveden ispravan naziv zahvata kojem se pacijent GB podvrgava. Nije jasno radi li se o dijagnostičkom ili terapijskom zahvatu jer je napisano oboje, a u nazivu postupka piše tekst "CPCP" koji tekst je potom prekrižen pa je ispred njega naknadno dopisano "EUS". Takav opis zahvata prosječan pacijent ne može razumjeti i takva suglasnost ništa ne govori o vrsti zahvata, rizicima zahvata i drugim bitnim okolnostima.

Nakon što je došlo do komplikacija prilikom endoskopskog pregleda, liječnici su se odlučili na zahvat saniranja perforacije endoskopskim zahvatom. Što se tiče ovog endoskopskog zahvata, nije sporno da za isti pacijentica GB nije dala nikakvu pisanu suglasnost. U svom iskazu liječnica MB je navela da je ona usmeno razgovarala s pacijenticom GB prije endoskopskog zahvata te joj pojasnila o čemu se radi, a nakon toga je navodno pacijentica usmeno prihvatila i pristala na ovakav zahvat saniranja perforacije. Ovakav navodni usmeni pristanak pacijentice nije pravilan i u skladu s propisima koji zahtijevaju da suglasnost pacijenta mora biti u pisanoj formi i to nakon što dobije sve potrebne informacije o predloženom zahvatu. Iz iskaza doktorice MB proizlazi da je pacijentica GB bila u potpunoj svijesti i budna u vrijeme kada joj je objašnjavala koje komplikacije su nastale i što treba dalje poduzeti za saniranje tih komplikacija. Pacijentica je bila u budnom i svjesnom stanju u razdoblju nakon buđenja iz narkoze pa do početka endoskopskog zahvata za saniranje perforacije otprilike jedan sat, a što su utvrdili i vještaci u svom nalazu. U tom periodu pacijentica je obavila i rendgensko snimanje koje je potvrdilo nastanak perforacije. Imajući u vidu da je pacijentica GB bila u potpuno svjesnom i budnom stanju oko sat vremena prije započinjanja endoskopskog zahvata, nije bilo nikakvog razloga da ista ne daje svoju pisanu suglasnost na takav zahvat. Dakle, bilo je dovoljno vremena da se pacijentica informira o novonastaloj situaciji, o svim rizicima novog zahvata te da nakon toga ista da eventualno svoju pisanu suglasnost. Saslušani svjedoci doktorica MB, doktor PB, doktor EB i doktor TB su u svojim iskazima suglasno naveli da su zajednički odlučili, nakon savjetovanja, da se kod pacijentice GB ide na endoskopsko zatvaranje perforacije, a da se izbjegne konzervativno kirurško rješenje. Tek nakon što endoskopsko zatvaranje otvora nije uspjelo, odlučeno je da se ide na kirurško rješenje, ali se stanje pacijentice GB u međuvremenu još više pogoršalo te je ista preminula prije provođenja kirurškog zahvata.

6. Na temelju gore navedenog sud je utvrdio da pacijentica GB nije dala svoju pisanu suglasnost za provođenje endoskopskog zahvata nakon što je došlo do perforacije prilikom endoskopskog pregleda. Osim toga, priložena suglasnost GB (list 174 spisa) na provođenje endoskopskog pregleda nije u skladu s pravilima struke, a kako je to već ranije obrazloženo. Iz navedene suglasnosti se ne vidi je li GB pravilno informirana o svim rizicima tog zahvata te jesu li joj pojašnjene pojedinosti tog pregleda i njegove specifičnosti (anestezija i slično). Iz nalaza medicinskih vještaka dr. Čičeka i dr. Hausera, iz priložene medicinske dokumentacije kao i iz iskaza navedenih svjedoka vidljivo je da je pacijentica GB i prije provođenja ovih zahvata kod tuženika imala težih zdravstvenih problema i bolesti koje su navedene i u nalazu vještaka. Osim toga, radilo se o osobi prekomjerne težine što su potvrdili i svjedoci dr. MB i dr. PB pa se stoga liječnički konzilij i odlučio za saniranje perforacije endoskopskom metodom, a ne kirurški. Upravo zbog svega navedenog bilo je neophodno da se pacijentica GB detaljno informira kako o endoskopskom pregledu i o mogućim rizicima tako i o zahvatu saniranja perforacije koja je nastala prilikom dijagnostičkog pregleda.

Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata u članku 6.-21. (Narodne novine broj 169/04, 37/08, dalje: ZZPP) utvrđeno je i pravo pacijenta na suodlučivanje i pravo na obaviještenost, na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskog postupka ili zahvata, te na povjerljivost. Prema članku 6. stavak 1. i članku 8. ZZPP-a propisano je da pacijent ima pravo na suodlučivanje što obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka te na obaviještenost o svom zdravstvenom stanju. Odredbom članka 16. istoga Zakona predviđena je isključivo pisana suglasnost pacijenta na određeni postupak.

Stoga je valjan samo onaj pristanak na dijagnostički postupak koji je pacijent dao nakon što je obaviješten o mogućim rizicima tog postupka. Informirani pristanak je valjan samo ako je pristanku prethodila informiranost osobe o proceduri, a ako je osoba dobivenu informaciju pravilno shvatila i na osnovi toga dobrovoljno dala svoj pristanak. Da bi pristanak bio pravno valjan, bolesnik treba poznavati sve na što daje taj pristanak. Pristanak pacijenta je važan jer on izražava temelj slobode osobe i njenog prava da bude liječena. Bolesnik ima pravo uskratiti pristanak na određene tretmane ili kirurške zahvate, pa i protivno mišljenu liječnika koji ga liječi, jer je samo on sposoban posjedovati cjelovitu predodžbu svih vrijednosti koje su u njegovoj situaciji aktualne. Da bi pristanak bio valjan, bolesnik ima pravo prethodno dobiti informacije koje se odnose na svrhu, prirodu i predvidljive posljedice preporučenih i alternativnog liječničkog postupka, vjerojatnost njihove uspješnosti, korist koju nose, rizike koje takvi zahvati općenito nose sa sobom, kao i rizike koji su vezani uz individualne posebnosti svakog bolesnika, moguće negativne popratne pojave kao i moguće posljedice neprovođenja liječničkog postupka. Informacija mora biti jasna, izrečena jezikom i na način koji bolesnik s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti može razumjeti, kako bi mogao sam procijeniti korist i štetu predloženog zahvata.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da je suglasnost pokojne GB (list 174 spisa) manjkava i nepotpuna te da ne ispunjava gore navedene uvjete. Iz te suglasnosti se ne vidi da je pacijentica upozorena i na moguće komplikacije kao što je perforacija te na koji način bi se takva komplikacija trebala sanirati i koji su rizici. Što se tiče poduzetog endoskopskog zahvata zatvaranja perforacije kod GB, za njega uopće nema pisane suglasnosti što je u suprotnosti s navedenim propisima.

Dakle, kod pacijentice GB je utvrđeno da nema pravilne suglasnosti prema gore navedenim kriterijima pa je stoga rizik neuspješnog liječenja na bolničkoj ustanovi, to jest tuženiku. Stoga liječenje bez pristanka, u slučaju neuspješnog liječenja, može dovesti do odgovornosti za štetu pružatelja zdravstvene usluge. Iznimke su propisane zakonom i odnose se na situacije kada pristanak nije bilo moguće ishoditi, na primjer zbog nesposobnosti pacijenta da da pristanak. U konkretnom slučaju takve nesposobnosti pacijenta GB nije bilo, kako prije dijagnostičke pretrage, tako i prije početka endoskopskog zahvata zatvaranja perforacije. Zbog svega navedenog utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da postoji odgovornost tuženika za neuspjelo liječenje.

Treba napomenuti da postoji uzročno-posljedična veza između poduzetih medicinskih zahvata od strane djelatnika tuženika i smrti pacijentice GB. Pacijentica je i umrla nakon neuspjelog endoskopskog zahvata zatvaranja perforacije što je vidljivo iz nalaza navedenih medicinskih vještaka. Točno je da je u obdukcijskom nalazu kao uzrok smrti navedeno zatajenje srca pokojne GB, ali to ne isključuje zaključak suda da postoji uzročno-posljedična veza između poduzetih medicinskih zahvata i smrti pacijentice. Pacijentica je toga dana sama došla iz [adresa] u [adresa] na dijagnostički pregled javnim prijevozom te se planirala na isti način i vratiti u [adresa]. To upućuje na zaključak da je bila takvog zdravstvenog stanja da joj nije bila potrebna pomoć treće osobe da bi došla u Zagreb i obavila ovaj pregled.

Sud je odbio prijedlog tuženika da se ponovno sasluša svjedokinja MB s obzirom da je ovaj svjedok detaljno saslušan na sve okolnosti na ročištu 4. listopada 2011. godine kao što su tada saslušani i svjedoci dr. PB, dr. EB i dr. TB. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka jer je isti dan na jasan način, a radi se o osobi koja je osobno razgovarala s pacijenticom i najbolje joj je poznato u kakvom je stanju ista bila. Stoga sud nije prihvatio navode vještaka dr. Gorana Hausera s ročišta od 27. studenog 2024. godine u kojem isti navodi da pacijentica GB nije bila pri punoj svijesti u vrijeme pripreme iste za endoskopski zahvat zatvaranja perforacije jer je bila pod utjecajem propofola. Ovakvi navodi su u suprotnosti s navodima svjedoka MB koja je navela da je pacijentica bila svjesna te da je prije poduzimanja endoskopskog zahvata bila budna i svjesna. Stoga je pacijentica GB bila u stanju da da pisanu suglasnost za endoskopski zahvat ili da eventualno odbije davanje takve suglasnosti.

7. Na temelju svega iznijetog tužiteljima je dosuđena pravična novčana naknada na ime neimovinske štete zbog smrti bliske osobe temeljem odredbi članaka 29., 1045., 1046., 1061., 1086., 1099., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08). Prvotužitelju VB je dosuđena naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 330.000,00 kuna te 29.786,41 kuna na ime imovinske štete zbog troškova sahrane i drugo. Visinu imovinske štete prvotužitelj je dokazao priloženim računima, a isti se odnose na usluge prijevoza u iznosu od 790,56 kuna i 200,00 kuna od 7. svibnja 2009. godine, na usluge pogrebne opreme (lijes, križ i slično) u iznosu od 3.035,85 kuna. Prvotužitelj je predočio i račun na iznos od 1.891,00 kuna od 5. svibnja 2009. godine koji se odnosi na trošak ukopa. Prvotužitelj je predočio i račun broj 48 od 16. rujna 2010. godine na iznos od 23.619,00 kuna te dokaz o isplati za nalaz obdukcije u iznosu od 250,00 kuna. Dakle, ukupni materijalni troškovi prvotužitelja koji se odnose na sahranu pokojne GB iznose 29.786,41 kuna. Tuženici nisu osporili navedene račune koji se odnose na materijalne troškove sahrane pokojne R pa je ovaj dio tužbenog zahtjeva usvojen u cijelosti.

Dakle, prvotužitelju je dosuđena ukupna naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 359.786,41 kuna, odnosno 47.751,86 eura.

Drugotužitelju CB, sinu pokojne GB, je dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 29.862,63 eura, odnosno 225.000,00 kuna.

Trećetužitelju VB, sinu pokojne GB, je dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 29.862,63 eura, odnosno 225.000,00 kuna.

8. Medicinski vještaci dr. Josip Čiček i dr. Goran Hauser su u svojim iskazima naveli da su svi medicinski zahvati na pokojnoj GB poduzeti sukladno pravilima struke te da se ne može govoriti o liječničkoj pogrešci. Perforacija stražnje stjenke dvanaesnika EUS pregleda spada u programirani dio zahvata jer je upravo to područje dvanaesnika mjesto rada tijekom te pretrage. Pored svog pismenog nalaza i mišljenja navedeni vještaci su se detaljno i opširno usmeno očitovali na sva pitanja stranaka na ročištu u zgradi suda na način da su ostali kod svog mišljenja da liječnici tuženika u konkretnom slučaju nisu počinili liječničku grešku, nego da se radi o komplikaciji pri medicinskom zahvatu. To je u suglasnosti s mišljenjem Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore od 26. siječnja 2010. godine (list 140 spisa). U tom stručnom mišljenju se navodi da u slučaju zbrinjavanja i liječenja pokojne GB nisu učinjeni nikakvi proceduralni ili stručni propusti uz napomenu da je u suvremenom algoritmu pretraga kod ikteričnih bolesnika s dilatacijom žučnih vodova endoskopski ultrazvuk nezaobilazna pretraga, a komplikacije poput perforacije su višestruko opisane u literaturi. Pokušaj da se mjesto perforacije zatvori endoskopski je opravdan i medicinski utemeljen, ali je završio tragično za pacijenticu unatoč svim reanimacijskim postupcima koji su bili provedeni u cijelosti i u skladu sa suvremenim medicinskim saznanjima (list 142 spisa).

Zbog svega navedenog sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka dr. Josipa Čičeka i dr. Gorana Hausera u dijelu koji se odnosi na pitanje postojanja liječničke pogreške u liječenju pokojne GB.

9. Tužiteljima je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 30. studenog 2010., 10. lipnja 2011., 4. listopada 2011., 26. travnja 2013., 21. studenog 2023. i 22. kolovoza 2024. godine, zastupanje na ročištima od 3. svibnja 2011., 10. lipnja 2011., 4. listopada 2011., 26. travnja 2013., 14. lipnja 2022., 22. ožujka 2023., 27. studenog 2024. i 16. lipnja 2025. godine, sve po 1.950,00 eura. Tužitelji imaju i troškove sastava podnesaka od 24. listopada 2012., 2. prosinca 2012., 3. svibnja 2013., 11. rujna 2023., 16. veljače 2024., 8. srpnja 2024. i 19. ožujka 2025. godine sve po 50,00 eura, trošak sastava podnesaka od 2. lipnja 2022., 27. lipnja 2022., 26. kolovoza 2022. i 20. travnja 2023. godine sve po 200,00 eura, trošak sastava revizije 2.925,00 eura te pristup na jedno ročište za objavu presude 100,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 39.571,25 eura. Tužitelji su imali i dodatne troškove koji se odnose na pristojbu na tužbu, presudu i reviziju po 663,61 eura te troškove medicinskih vještačenja dr. Gorana Hausera 736,20 eura te dr. Josipa Čičeka 428,00 eura.

Stoga ukupni parnični troškovi iznose 42.726,28 eura.

U Kutini 23. srpnja 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Bojan Grahek, Kutina, Kneza Trpimira 4/I

2. Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12

3. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33