REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8917/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika BELJE-PLUS d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika NĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-1578/2024, od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, preinačuje se pobijana presuda u oduci o kazni, tako da se za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude na temelju čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23) izriče novčana kazna I okrivljeniku BELJE-PLUS d.o.o. u iznosu od 3.980,00 eura (tritisućedevetstoosamdeseteura) i II okrivljeniku GĐ u iznosu od 530,00 eura (petstotrideseteura), koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), novčana kazna smatrat će se u cijelini plaćenom.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i na temelju čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona oslobođeni su od kazne, zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23), činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su oslobođeni dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog oslobađanja okrivljenika od kazne, navodeći u bitnom da okrivljenici u vremenskom razdoblju od dana isteka važeće vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda 1.10.2018., pa do dana nadzora 7.3.2024. nisu imali vodopravnu dozvolu, dakle gotovo šest godina, a da su vodopravnu dozvolu ishodili u svibnju 2024. Ističe da su ranije prekršajno kažnjavani za istovrsni prekršaj.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, sukladno čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, sud može osloboditi od kazne počinitelja „kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak“.

8. Prema stanju spisa predmeta nije prijeporno, što potvrđuje i žalitelj u žalbi, da su okrivljenici predmetni propust naknadno otklonili, odnosno ishodili vodopravnu dozvolu, od 29.4.2024.

9. Međutim, imajući u vidu težinu prekršaja, te da su okrivljenici i ranije višestruko prekršajno kažnjavani za istovrsni prekršaj počinjen na različitim lokacijama, po ocjeni ovog suda opravdano žalitelj ukazuje da u ovom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona i oslobađanju okrivljenika od kazne, pa je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena pobijana presuda, te je okrivljenicima izrečena novčana kazna u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 3980,00 do 39.810,00 eura, pravnoj osobi i od 530,00 do 1320,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi).

10. Tako izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

11. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci, s tim da sukladno čl. 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.