Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pn-253/2019-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari I. tužitelja TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice RO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Draženu Pandurević, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, J. Huttlera 4, Osijek, OIB 89819375646, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, te uz javnu objavu presude, 23. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU OSIJEK, J.Huttlera 4, Osijek, OIB: 89819375646, da tužitelju TO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti bliske osobe, isplati iznos od 43.798,53 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2019. godine, kao dana podnošenja zahtjeva za naknadom štete, pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU OSIJEK, J.Huttlera 4, Osijek, OIB: 89819375646, da tužitelju TO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade uobičajenih troškova pogreba isplati iznos od 5.643,71 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.11.2019. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svakopolugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU OSIJEK, da tužitelju TO naknadi trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II/ Nalaže se tužitelju TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da umješaču na strani tuženika Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, plati trošak postupka u iznosu od iznosi 3.750,00 EUR-a (tritisućesedamstopedeseteura), sve u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
I/ Utvrđuje se da je tužba u odnosu na II. tužiteljicu RO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], povučena.
II/ Dopušta se preinaka tužbe od 18. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je I. tužitelj TO suprug, a II. tužiteljica RO, kćerka pok. ĐO, koja je umrla dana **.**.2019. Navode da je njihova, pok. ĐO, u više navrata liječena na Klinici za psihijatriju KBC- a Osijek i to prvi puta 6. ožujka 2018., kada joj je postavljena dijagnoza "miješana anksioznost i depresivni poremećaj", dok je drugi pregled obavljen dana 14. srpnja 2019., kada je sa Objedinjenog hitnog bolničkog prijema upućena u hitnu psihijatrijsku ambulantu, gdje joj je nakon pregleda utvrđena dijagnoza "povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška bez psihotičnih simptoma (F33.2.)". Tužitelji navode da je pok. ĐO, nekoliko dana prije pregleda na Klinici za psihijatriju, još u dva navrata obrađivana na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu i to dana 27. lipnja 2019. i 12. srpnja 2019., zbog pogoršanja psihičkog stanja, depresivnog raspoloženja, napetosti, oslabljenog apetita uz gubitak tjelesne težine i dr. Nadalje, navode da je pok. ĐO dana 16. srpnja 2019. zaprimljena na Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju, te da je na dan prijema stigla u pratnji I. tužitelja, da bi sutradan, odnosno 17. srpnja 2019., u jutarnjim satima izašla sa odjela i iz kruga bolnice, te je potom izvršila samoubojstvo skočivši u rijeku Dravu. Tužitelji ističu kako je tuženik odgovoran za nastali štetni događaj jer je propustio vršiti nadzor i kontrolu nad pacijenticom, sada pok. ĐO, odnosno propustio je izvršiti kvalitetnu i kontinuiranu zaštitu primjerenu njezinom zdravstvenom stanju. Uzme li se u teško psihičko stanje u kojemu se nalazila u trenutku prijema na Odjel gastroenterologije te dijagnozu sa kojom je upućena na taj odjel, navodi, tuženik odnosno njegovi djelatnici su bili dužni vrišti nadzor i kontrolu nad pok. ĐO, te joj nisu smjeli dozvoliti izlazak s odjela i iz kruga bolnice, tim više što je čl. 7. Pravilnika o kućnom redu, izričito zabranjeno pacijentima izlaženje iz kruga bolnice te ističu da je upravo takav propust u nadzoru doveo do toga da je pokojna ĐO u teškom psihičkom stanju počinila suicid. Tužitelji ističu da je tuženik dužan voditi računa o svim svojim pacijentima, a što je propustio u odnosu na pok. ĐO, te da su djelatnici tuženika mogli i trebali predvidjeti sklonost pacijentice suicidu, budući da je ista u više navrata neposredno prije smrti i prijema u bolnicu jasno izražavala namjeru počinjenja suicida. Tužitelji se u tužbi pozivaju na odredbu čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji, tj. bračni drug i djeca, te na odredbu čl. 1093. st. 1. kojom je predviđeno pravo na naknadu uobičajenih troškova pogreba. Navode da ih je iznenadna smrt, odnosno suicid ĐO teško pogodio i da je kod njih prouzročio duševne boli koji opravdavaju pravičnu novčanu naknadu, a koju I. tužitelj potražuje u iznosu od 220.000,00 kn, a II. tužiteljica u iznosu od 150.000,00 kn. Osim pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, I. tužitelj navodi kako od tuženika zahtijeva i naknadu za uobičajene troškove pogreba i to trošak kupovine grobnog mjesta u iznosu od 14.655,00 kn, kupovinu lijesa, popratne opreme i usluga organizacije pogreba u iznosu od 6.598,20 kn, organizaciju karmina kod kuće u ukupnom iznosu od 1.231,32 kn, ručak nakon pogreba (karmine) u iznosu od 5.038,00 kn te za izradu spomenika i grobnice u iznosu od 15.000,00 kn, odnosno ukupno 42.522,52 kn. Tužitelji navode da su dana 31. srpnja 2019. uputili tuženiku zahtjev za naknadom pretrpljene štete (neimovisnke i imovinske), a koji zahtjev je tuženik odbio. Slijedom svega navedenog, a budući da je tuženik odbio naknaditi im pretrpljenu štetu te da isti otklanja svoju odgovornost, tužitelji su podnijeli ovu presudu protiv tuženika te predložili sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, a potražuju i da im tuženik naknadi troškove parničnog.
1.1. Tijekom postupka tužitelji u podnesku od 18. listopada 2024. navode da ostaju kod tužbe, s tim da tužbeni zahtjev pod točkom I. i III. petita tužbe, povećavaju sukladno trenutno važećim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu, usvojih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, a prema kojim kriterijima, a prema kojim kriterijima se svi ranije prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama povećavaju u odnosu na 2002. godinu za 50%. Na taj način, I-tužitelj po osnovu pretrpljene neimovinske štete uslijed smrti supruge, zahtijeva isplatu naknade u iznosu od 330.000,00 kn, odnosno sada u iznosu od 43.798,53 eura, dok II-tužiteljica potražuje iznos od 225.000,00 kn, odnosno 29.862,64 eur. Navodi tuženika, a posebno njegova tvrdnja kako nisu postojali uvjeti i elementi za prisilnim psihijatrijskim liječenjem pok. ĐO, ni na koji način ne mogu ekskulpirati tuženika za nastali štetni događaj. Bez obzira na kojem odjelu je pokojna ĐO zaprimljena i hospitaliziranam tuženik, odnosno medicinsko osoblje je bilo dužno poduzeti i osigurati takve mjere da bolesnica bude adekvatno zbrinuta s obzirom na stanje njene bolesti i općenito njeno psihofizičko stanje i dijagnozu teškog povratnog depresivnog poremećaja. Vršiti nadzor nad duševno bolesnim pacijentom ne znači ograničavanje takvog pacijenta u njegovim pravima, već, dapače, to znači osiguranje svih uvjeta za adekvatnim zbrinjavanjem pacijenta s obzirom na stanje njegove bolesti. Dakle, neovisno o tome što nisu postojali zakonski uvjeti za prisilnim smještajem, te neovisno o tome što je pacijentica odbila bolničko liječenje na odjelu psihijatrije, tuženik se ne može osloboditi svoje odgovornosti za njenu smrt odnosno suicid, jer ista s obzirom na svoje teško psihičko stanje nije smjela, niti mogla tek tako napustiti odjel i bolnički krug bez nadzora i bez znanja medicinskog osoblja. Ono što je također bitno naglasti je i činjenica kako pok. ĐO nije svojevoljno napustila bolnicu radi odustanka od liječenja, već je ista napustila bolnicu isključivo radi počinjenja samoubojstva koje je inače počinila nedaleko od kruga bolnice. Upravo njeno napuštanje bolnice bez nadzora, odnosno propust u vršenju nadzora nad njome kao pacijenticom sa duševnom smetnjom je uzrok nastalog štetnog događaja, jer se nameće zaključak kako osoblje tužene nije postupalo na način kojim su nastanak ovog nesretnog događaja morali i trebali spriječiti.
1.2. Na ročištu održanom 25. lipnja 2025. tužitelj je naveo da se odgovornost tuženika prosuđuje na temelju presumirane krivnje, što znači da bolnica da bi se oslobodila odgovornosti mora dokazati da je šteta nastala bez njezine krivnje i da se radi o slučaju, što u konkretnom slučaju u dosadašnjem tijeku postupka tuženik ničim nije dokazao. Tužitelj upućuje na činjenicu kako je provedenom obdukcijom pok. ĐO utvrđen trenutak smrti ujutro u 06,00 sati, te ako se uzme u obzir činjenica da se mjesto utapanja, odnosno suicida nalazi nekoliko stotina metara od kruga bolnice, jasno se može izvesti zaključak da je pok. ĐO napustila Odjel i prije šest sati ujutro, što upućuje na zaključak kako djelatnici tuženika uopće nisu znali da je pok. ĐO napustila odjel. Da je tome tako, navodi, ukazuje i zaključak kako o nestanku ĐO djelatnici bolnice nisu uopće imali nikakva saznanja, već o pronalasku njezina mrtva tijela bolnicu je izvijestila policija, a ova činjenica proizlazi i iz otpusnog pisma. Dakle, navodi, potpuno je neobjašnjivo i životno nelogično da tuženik uopće nije imao nikakva saznanja gdje se nalazi pacijent, niti je imao saznanja kada je pacijent napustio krug bolnice, što sve upućuje na zaključak o propustu, o vršenju dužnog nazora i skrbi nad pacijenticom za koju je tuženik znao da se radi o osobi sa teškim povratnim depresivnim poremećajem. Tužitelj navodi da je dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, posebno uzročno-posljedičnu vezu koja se ogleda u propuštanju vršenja dužnog nadzora i adekvatne brige i skrbi o pacijentu, sukladno njegovom zdravstvenom stanju, a da tuženik nije dokazao da nije kriv za nastali štetni događaj, te smatra osnovanim tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Isto tako, tuženik je isticao i prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da tužitelji imaju mogućnost podnošenja tužbe protiv osiguravajućeg društva u koje je osiguran od odgovornosti – Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, te je predložio sudu da odbaci tužbu. Ističe i da je pok. ĐO dva puta pregledana na Klinici za psihijatriju KBC Osijek, a prvi puta 6. ožujka 2018., kada joj je postavljena dijagnoza Miješane anksioznosti i depresivnog poremećaja, te da se u nalazu navodi kako pacijentica nije agresivna i nije suicidalna. Drugi pregled, navodi, imala je 14. srpnja 2019., kada je upućena na hitnu psihijatrijsku ambulantu s Objedinjenog hitnog bolničkog prijema, te je tada kod iste postavljena dijagnoza Povratnog depresivnog poremećaja, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma (F33.2), te pri pregledu nije registrirana simptomatologija koja bi ukazivala na psihotično. Isto tako, ističe, iz medicinske dokumentacije proizlazi kako se pacijentica distancirala od autoagresivnih i heteroagresivnih promišljanja i pulzija, kao i da joj je preporučeno hospitalno liječenje što ista odbija, no ističe, nije bilo indikacija za prisilnim psihijatrijskim liječenjem. Nadalje, tuženik navodi da je pok. ĐO nakon dva dana primljena na Kliniku za unutarnje bolesti zbog učestalih mučnina i povraćanja te jakih bolova u gornjem dijelu abdomena, kao i gubitka na tjelesnoj težini i da je tijekom boravka nastavila primati terapiju određenu od strane psihijatra, kao i da je bila predviđena kontrola psihijatra, te da je sljedećeg dana po prijemu samovoljno napustila Zavod za gastroenterologiju. Tuženik navodi da je stručni kolegij Klinike za psihijatriju KBC-a Osijek dana 12. kolovoza 2019. zauzeo stručni stav da kod pacijentice nije bilo elemenata za prisilnim psihijatrijskim liječenjem te pod pretpostavkom da je pacijentica umjesto na Zavod za gastroenterologiju dana 16. srpnja 2019. bila primljena na Kliniku za psihijatriju također ne bi, s obzirom na kliničku sliku, bila smještena na zatvoreni dio Klinike za psihijatriju. Prema tome, navodi, pogrešno tužitelji smatraju da je KBC Osijek odgovoran za nastali štetni događaj, s obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje odgovornosti, te ističe kako pokojnica nije bila mentalnog ili intelektualnog oštećenja, nije bio drugih razloga zbog kojih nije bila sposobna za rasuđivanje te nije bio dužan na temelju zakona, odluke nadležnog tijela ili ugovora voditi nadzor nad pokojnicom u smislu odgovornosti za drugoga, pri tome se poziva na odredbe čl. 3. st. 1. toč. 11., čl. 6. st. 2. i čl. 13. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Prije svega, ističe, kako je KBC Osijek zdravstvena ustanova otvorenog tipa, a ne psihijatrijska ustanova zatvorenog tipa, te se svi pacijenti u istoj liječe dobrovoljno i istu mogu napustiti u svakom trenutku. Nadalje, navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je pok. ĐO bila pri pregledu po psihijatru dana 14. srpnja 2019. te da je ista svjesno i prisebno odbila ponuđeno bolničko liječenje, pri tome naglašavajući kako je pravo pacijenta odlučiti o svom liječenju, kao i da je ista prema medicinskom nalazu bila pri svijesti, kontaktibilna i uredno orijentirana te se aktualno distancirala od autoagresivnih i heteroagresivnih promišljanja i pulzija, prema čemu nije ispunjena niti jedna pretpostavka da joj se odredi prisilni smještaj, niti su takve pretpostavke bile ispunjene 16., odnosno 17. srpnja 2019. Ističe kako bi svako ograničavanje kretanja pacijentici, kao i ograničavanja odlučivanja o preporučenom liječenju u tom trenutku predstavljalo kršenje prava svjesnog i kontaktibilnog pacijenta na odlučivanje o vlastitom zdravlju i nezakonito ograničavanje kretnje, pri tome ukazujući na čl. 25. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, a prema kojem zakonu je propisano pravo pacijenta odbiti terapijski postupak te pravo da samovoljno napusti stacioniranu zdravstvenu ustanovu. U odnosu na pozivanje tužitelja na čl. 7. Pravilnika o kućnom redu, tuženik navodi da je isto u potpunosti promašeno, jer se Pravilnikom o kućnom redu ukazuje na obveze pacijenata, a ne na obveze zdravstvene ustanove u smislu prisilnog ograničavanja kretanja pacijenata. Isto tako, navodi da su netočni navodi tužitelja kako su "djelatnici tuženika mogli i trebali predvidjeti sklonosti pacijentice suicidu, budući da je ista u više navrata prije smrti i prijema u bolnicu jasno izražavala namjeru počinjenja suicida", iz razloga što je ista činila upravo suprotno od navoda tužitelja, a i psihijatar koji ju je pregledao utvrdio je kako je ista svjesna, kontaktibilna i uredno orijentirana, te povrh navedenog ista je negirala i distancirala se od autoagresivnih i heteroagresivnih promišljanja i pulzija. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio visini utužene imovinske štete, s obzirom da naknada za troškove pogreba predstavlja uobičajene troškove koje plaćaju građani prosječnih imovinskih prilika, sukladno mjesnim običajima, a ne stvarno nastali troškovi, te da bi odluka o visini tužbenog zahtjeva bila zakonita potrebno je utvrditi cijenu koju plaćaju građani prosječnih imovinskih prilika, sukladno mjesnim običajima. Isto tako, naveo je i da račun 3506 na iznos od 5.038,00 kn, a koji je datiran na 19. studenog 2019., je nastao više od četiri mjeseca nakon nesretnog događaja, kao i da tužitelji ničim nisu dokazali je li taj trošak nastao radi karmina, s obzirom na protek vremena. Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu da odbaci tužbu kao nedopuštenu, odnosno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužiteljima da mu naknade prouzročeni parnični trošak.
2.1. Na raspravi koja je održana 25. lipnja 2025. tuženik je naveo da ne odgovara po načelu presumirane krivnje, kao i da tužitelj do sada nije naveo pretpostavku za odgovornost tuženika, te da ističe kako bi u konkretnom predmetu odgovarao jedino sukladno odredbi čl. 1055. ZOO-a, a koja se odnosi u slučaju kada je osoba ima mentalno ili intelektualno oštećenje.
3. Sud je dopisom od 23. listopada 2024. obavijestio Euroherc osiguranje d.d. o otpočetoj parnici, te ga je pozvao da se očitujete o tome želite li stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.
3.1. Podneskom od 14. studenog 2024. umješač na strani tuženika je naveo da ističe da ima pravni interes da sukladno čl. 211 ZPP-a stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika. Umješač ističe da se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu u kojima u cijelosti osporava osnova i visinu štete tužitelja, te se pridružuje dokaznim prijedlozima tuženika iz odgovora na tužbu. Umješač osporava i visinu potraživanja neimovinske i imovinske štete od strane tužitelja.
4. Sud je na ročištu održanom 4. ožujka 2025. donio rješenje kojim je prihvatio sudjelovanje EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu. Naime, iz police osiguranja od odgovornosti (list spisa 65) proizlazi da je sklopljena između Kliničkog bolničkog centra Osijek, kao ugovaratelja i osiguranika, te Euroherc osiguranja d.d., osiguranje vrijed od 1. kolovoza 2018. do 1. kolovoza 2019., a predmet osiguranja je izvanugovorna odgovornost za štete trećima, pa stoga umješač Euroherc osiguranje d.d. ima pravni interes da u parnici koja teče između stranaka uspije tuženik (čl. 206. ZPP-a).
5. Punomoćnik I. i II. tužitelja je na ročištu održanom 4. ožujka 2025. naveo da povlači tužbu u odnosu na II. tužiteljicu kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nju, odnosno toč. III. tužbenog zahtjeva, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen. Tuženik i punomoćnik umješača na strani tuženika pristali su na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, te su izjavili da ne potražuju trošak u odnosu na povučeni dio. Budući da su tuženik i punomoćnik umješača na strani tuženika pristali na povlačenje tužbe u odnosu na II. tužiteljicu RO, sud je sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP), odluči kao pod toč. I. izreke rješenja.
6. Punomoćnik umješača na strani tuženika na ročištu održanom 4. ožujka 2025. naveo je da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te da ističe prigovor zastare na preinačeni dio i na tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
6.1. Punomoćnik umješača na strani tuženika se na ročištu održanom 4. ožujka 2025 protivio se preinaci tužbenog zahtjeva.
6.2. Odredbom čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku je potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa međustrankama. Tužitelj je nakon dostave tužbe tuženiku, a prije zaključenja prethodnog postupka, odnosno podneskom od 18. listopada 2024. preinačio tužbu. S obzirom na to da je tužitelj preinačio tužbu zbog usklađivanja tužbenog zahtjeva s Orijentacijskim kriterijima (sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020.) prema ocijeni ovoga suda preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, pa je sud sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe, te je odlučivao o preinačenom tužbenom zahtjevu, stoga je odlučeno kao pod toč. II/ izreke rješenja.
7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao izvadak iz matice umrlih za ĐO (list spisa 9-10), medicinska dokumentacija za ĐO (list spisa 11-20), Potvrda o smrti za ĐO i izvješće o uzroku o smrti (list spisa 21-23), Pravilnik o kućnom redu KBC Osijek (list spisa 24-37), preslike računa za Komunalac Čepin (list spisa 38-40), preslike računa-izdatnica robe Konzum plus d.o.o. (list spisa 41-42), preslik računa iz trgovine Stoppeldora j.d.o.o. (list spisa 43), preslik računa za Klesarstvo d.o.o. (list spisa 44), Polica osiguranja odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. (list spisa 65), dopis KBC Osijek Odjelu za pravne poslove od 12.8.2019. (list spisa 66-67), medicinska dokumentacija – nalazi za ĐO (list spisa 68-69), rodni list za RO (list spisa 81) Policu osiguranja odgovornosti broj: 804111224 (list spisa 111), med. dokumentacija za pok. ĐO (list spisa 113-126), te je saslušao tužitelja.
8. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida jer se istim dokaznim prijedlogom ne mogu utvrditi odlučen činjenice za ovu pravnu stvar. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje ŠO jer tužitelj nije sudu dostavio adresu svjedokinje na koju joj se mogao uputiti poziv za saslušanje (tužitelj je dostavio adresu KBC-a, ali iz KBC-a su naveli da navedena više ne radi u KBC-u, o tome je tužitelj obavješten te je pozvan da dostavi novu adresu, a što nije učinio, nego je na ročištu naveo da nema informacije o adresi predložene svjedokinje).
8.1. Sud nije saslušavao ni svjedokinju ZO, iz razloga što je ista, prema izjavama djelatnika KBC Osijek, preminula prije tri do četiri godine.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete temeljem odredbi čl. 1101. st. 1. i čl. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, zbog pretrpljene štete uslijed smrti bliske osobe.
11. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno koje radnje je tuženik bio dužan poduzeti u vezi s liječenjem pok. ĐO, te je li bio dužan vršiti nadzor nad pok.ĐO.
12. Među parničnim strankama nije sporno da je pok. ĐO napustila krug bolnice 17. srpnja 2019. te počinila samoubojstvo izvan kruga bolnice.
13. Iz izvatka iz matice umrlih za ĐO (list spisa 9-10) proizlazi da je ĐO preminula **.**.2019.
14. Iz medicinske dokumentacije za ĐO (list spisa 11-20, list spisa 68-69 i list spisa 113-126) proizlazi da je 14. srpnja 2019. u 10:29 sati pregledana u Kliničkom bolničkom centru Osijek, Klinika za psihijatriju, te da joj je dijagnoza: Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma. Na Kliniku za psihijatriju upućena je sa OHBP-a. U nalazu je navedeno da se aktualno distancira od autoagresivnih i heteroagresivnih promišljanja i pulzija. Aktualno otklanja preporučeno bolničko liječenje, kontrola psihijatra za mjesec dana, na indikaciju ranije.
14.1. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijam, proizlazi da je ĐO pregledana 14.srpnja 2019. u 9:48 sati, s dijagnozom: mučnina i povraćanje, te da je upućena na pregled psihijatru.
14.2. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijam, proizlazi da je ĐO pregledana 27. lipnja 2019., s dijagnozom depresivne epizode, te da je navedeno: učiniti pregled gastroenterologa i psihijatra po LOM.
14.3. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijam, proizlazi da je ĐO pregledana 12. srpnja 2019. u 18:21 sati s dijagnozom .medicinsko promatranje i praćenje (opservacija i evaluacija) zbog sumnje na bolest i bolesna stanja. U napomenama je navedeno da je potrebno učiniti kontrolni pregled psihijatra, kao i pregled i obradu gastroenterologa.
14.4. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinika za infektologiju, Ambulanta za infektivne bolesti proizlazi da je ĐO pregledana 12.srpnja 2019. u 13:27 sati s dijagnozom funkcionalni proljev, anamneza i klinički status bolesti kao i labaratorijski nalazi ne govore u prilog akutne infektološke bolesti u smislu kontagioznosti pa se pacijentica upućuje na OHBP.
14.5. Iz Otpusnog pisama Klinike za unutarnje bolesti, Zavoda za gastroenterologiju, proizlazi da je pacijentica primljena na Zavod 16. srpnja 2019., a datum otpusta 17.7. 2019., na zavodu je bila s dijagnozom: depressivo recidiva non psyhotica gradus majoris, neusea et vomitus, colicae abdominalis. U Zaključku je navedeno da je 17. srpnja 2019., u jutarnjim satima samovoljno napustila Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju, nikoga ne obavijestivši o tome. Po prijavi nestanka službenim osobama (zaštitarskoj službi KBC Osijek i policiji) obavješteni su od strane police kako je bolesnica počinila suicid. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinika za unutarnje bolesti, Gastroenterologija-prijemna proizlazi da je ĐO pregledana 16. srpnja 2019. u 8:54 sati, dijagnoza- medicinsko promatranje i praćenje (opservacija i evaulacija) zbog sumnje na bolest i bolesna stanja, te je navedeno da je pregledana na OHP-u i da vide nalaze uz prilogu, da se ista prima na zavod.
14.6. Iz Nazala Kliničkog bolničkog Centra u Osijeku, Klinika za psihijatriju, Opća psihijatrijska ambulanta, proizlazi da je ĐO pregledana 6. ožujka 2018. u 10:40 sati, s dijagnozom Miješana anksioznost i depresivni poremećaj, nije agresivna, nije suicidalna, kontrola na indikaciju.
14.7. Iz Zapisnika o sekciji od 18. srpnja 2019., proizlazi da je obdukcijom utvrđeno da je ĐO umrla nasilnom smrću uslijed utapanja, te da je smrt nastupila 17. srpnja 2019. oko 6:00 sati.
14.8. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinika za unutarnje bolesti, KDA- kardiologija- prijemna 1 proizlazi da je ĐO pregledana 25. siječnja 2018. , s dijagnozom medicinsko promatranje i praćenje zbog sumnje na bolest i bolesna stanja.
14.9. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinika za unutarnje bolesti, Gastroenterlogija –prijemna, proizlazi da je ĐO primljena 6. veljače 2018. s dijagnozom- manjak željeza, da je omršavila osam kilograma, brzo se umara s preporukom da se učini gastroskopija. Iz Nalaza od 12. ožujka 2018. proizlazi da ima kronični gastritis, nespecifičan.
15. Iz Potvrde o smrti za ĐO i izvješće o uzroku o smrti (list spisa 21-23) proizlazi da je ĐO, da je smrt nastupila samoubojstvom, uzrok smrti utvrđen obdukcijom. Osoba nije liječena od bolesti-stanja koja su uzrok smrti. Smrt je nastupila u rijeci u slobodno vrijeme. Uzrok smrti utvrdio liječnik koji je radio obdukciju
16. Iz preslike računa za Komunalac Čepin (list spisa 38-40) da se račun odnosi na dodjelu grobnog mjesta na korištenje u iznosu od 14.655,00 kn, te iz računa za ostale usluge prilikom pokopa (kruž, lijes, prijevoz pokojnika) da iznosi 6.598,20 kn. Iz preslike računa- izdatnica robe Konzum plus d.o.o. (list spisa 41-42) proizlazi da se odnosi na račune od 17. srpnja 2019. i 18. srpnja 2019., za plate, hranu i pića, u iznosu od 529,95 kn i iznosu od 701,37 kn. Iz preslike računa iz trgovine Stoppeldora j.d.o.o. (list spisa 43) od 19. studenog 2019. proizlazi da se odnosi na račun za hranu
1 0
i piće u iznosu od 5.038,00 kn. Iz preslike računa za Klesarstvo d.o.o. (list spisa 44) proizlazi da se račun odnosi na izradu i betoniranje jednostruke grobnice u iznosu od 15.000,00 kn.
17. Iz dopisa KBC Osijek Odjelu za pravne poslove od 12.8.2019. (list spisa 66-67) proizlazi da je tijek bolesti i liječenje pok. ĐO prikazan na Stručnom kolegiju Klinike za psihijatriju KBC Osijek 12. kolovoza 2019., te je zauzet stručni stav da kod pacijentice nije bilo elemenata za prisilnim psihijatrijskim liječenjem te pod pretpostavkom da je pacijentica umjesto na Zavod za gatroenterologiju, bila primljena 16. srpnja 2019. na Kliniku za psihijatriju, ne bi, s obzirom na kliničku sliku smještena n a zatvoreni dio Klinike, te smatraju da su kolege sa Zavoda za gastroenerologiju ispravno postupali u liječenju pacijentice.
18. Iz Zapisnika o očevidu (list spisa 94) proizlazi da je izlazak na mjesto izvršen povodom prijave EO **.**.2019. u 7:48 sati, a očevid je započeo 17.srpnja 2019. u 8:40, dovršen u 9:40 sati.
18.1. Iz Zapisnika o utvrđivanju identiteta, Ministarstva unutarnjih poslova, proizlazi da je utvrđivanje identiteta započelo u 10:00 sati, a utvrđivanje identiteta je obavio TO, suprug, predočenjem mrtvog tijela.
19. Iz trajnog praćenja stanja pacijenta (decursus) sa ZG1- Zavoda za gastroenterologiju, list spisa 120, proizlazi da 17.7.2019. u 7:00 sati pacijentica hoda hodnikom u civilu, vraćena u sobu, rečeno joj da se presvuče u pidžamu, te 17.7.2019. pacijentica nije zatečena u bolesničkoj sobi, tražena u svim prostorijama zavoda, kao i u cijeloj zgradi, nije nađena i prijavljeno zaštitarskoj službi, potpis djelatnika je ZO.
20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se sjeća da je pok. ĐO, svoju suprugu, doveo na odjel gastro jer je bila naglo smršavila. Taj dan su došli oko 9 sati i liječnik ju je pregledao i ostavio na odjelu te je zakazao pregled želudca za drugi dan. Otišao je te se potom vratio da joj donese pidžamu. Otišao je iz bolnice oko 17,30 sati i poslije toga se nisu čuli. Sutra je došao u posjetu ujutro i tada je čuo da med. sestra govori policiji da je dan ranije bilo dvoje smušenih i zbunjenih i da nema jedne žene i da je traže. Suprugu nije vidio te je otišao na šetnjicu i čuo da neki ljudi govore da su neku ženu odveli na patologiju. Otišao je na patologiju i tamo ju je vidio i prepoznao. Kada je došla u bolnicu na odjel gastro bila je u strahu, zbunjena i smušena, a to je i rekla med. sestra drugi dan kada je pričala s policijom. Par dana prije toga bila je na pregledima, on ju je vodio, bila je na psihijatriji. Bio je prisutan prilikom pregleda na psihijatriji gdje joj je ponuđeno liječenje na odjelu, ali je ona to odbila. Ponudili su joj jer je bolovala od depresije. Kada je došla na gastro nije bilo naznaka da će to učiniti, sjeća se da se ona osjećala manje vrijednom i da je imala manje volje za životom, ali misli da to nije spominjala doktorima na gastro, ali je to spominjala doktorima na psihijatriji. Doktori na psihijatriji rekli su da ima laganu depresiju, a on ne zna i ne razumije kako može biti lagana ili teška, jer svaka depresija je teška. Doktoru na gastro nije spominjala svoje psihičke smetnje, nego je pregled bio baziran na pregled želudca. Prilikom dolaska na gastro ponijela je sa sobom med. dokumentaciju od prije sa svih odjela gdje je bila. On, kao pratnja je rekao liječniku na gastro odjelu da je smršavila, da nema volje za ničim, pa ni za jelom. Liječnik je naveo na anamnezi pacijenta, koji se nalazi na krevetu pacijenta, da je imala
1 1
psihičkih problema. On je to vidio na toj listi na krevetu. 17. srpnja je došao u bolnicu oko 9, pola 10, prošlo je 9 sati. Dan ranije, kada je ostavio suprugu u bolnici, ostavio im je svoj kontakt telefon. Nitko iz bolnice ga nije obavijestio, nije mi nitko javio da moja supruga nije na odjelu, nego kada sam došao na odjel čuo sam da sestra priča s policijom. Njegovoj supruzi je prvi puta dijagnosticirana depresija 2018. Nikada nije liječena od depresije na način da je ležala u bolnici, nego je koristila lijekove. Nikad prije nije pokušala suicid, ne zna. Od ljudi na šetnjici je čuo da je nađena neka žena na Dravi i da se nalazi na patologiji te je otišao na patologiju to provjeriti i vidio je da je to ona.
20.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, u skladu s materijalom dokumentacijom u spisu i to Nalazom KBC Osijek od 16. srpnja 2019. i Otpusnim pismom u vezi s prijemom ĐO na Kliniku za gastroenterologiju, te je u vezi dijagnoze depresije i ranijeg liječenja u skladu s medicinskim nalazima sa Klinike za psihijatriju.
21. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio:
- da je pok. ĐO prvi puta pregledna na Klinici za psihijatriju 6. ožujka 2018. s dijagnozom Miješana anksioznost i depresivni poremećaj, te je navedeno da nije suicidalna, agresivna,
- da je u lipnju i srpnju 2019. u više navrata pregledana na Hitnom objedinjenom prijemu, te da je s Hitnog objedinjenog prijema 14. srpnja 2019. upućena na Kliniku za psihijatriju, na kojoj joj je postavljena dijagnoza Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma, te da se distancira od autoagresivnih i heteroagresivnih promišljanja i pulzija, da joj je preporučeno bolničko liječenje koje je odbila,
- da je pok. ĐO pregledana na Klinici za gastroenterologiju 6. veljače 2018. s dijagnozom manjka željeza, te joj je preporučena gastroskopija. Iz Nalaza gastroskopije od 12. ožujka 2018. proizlazi da ista ima kronični gastritis, nespecifični,
-da je **.**.2019. pok. ĐO primljena na Kliniku za unutarnje bolesti, Zavoda za gastroenterologiju, te je prilikom zaprimanja na taj odjel bilo poznato liječniku koji ju je zaprimao da je pok. ĐO bolovala od povratnog depresivnog poremećaja, jer isto navodi u Nalazu od 16. srpnja 2019. od 8:54.
- prilikom prijema na Kliniku za unutarnje bolesti, Zavoda za gastroenterologiju, pok. ĐO je prilikom pregleda bila sa suprugom, ovdje tužiteljem, te su liječniku predani svi nalazi pok. ĐO, uključujući i Nalaz sa psihijatrije od 14. srpnja 2019., te da prilikom pregleda pok. ĐO, kao niti tužitelj, liječniku nisu rekli za psihičke probleme, odnosno iste nije spominjala, a pregled je bio baziran na pregledu želuca (navedeno sud utvrdio na temelju iskaza tužitelja),
- i prema mišljenju tužitelja, supruga pok. ĐO, prilikom pregleda na Klinici za unutarnje bolesti, Zavoda za gastroenterologiju, nije bilo naznaka da će pok. ĐO počiniti suicid,
- da je pok. ĐO bila primljena na bolničko liječenje 16. srpnja 2019., da je svojevoljno napustila Kliniku za unutarnje bolesti, Zavoda za gastroenterologiju, i KBC Osijek,
- da je počinila suicid utapanjem u rijeci Dravi, da je vrijeme utapanja 17.srpnja 2019. u 6:00 sati,
1 2
- da tuženik o tome da pok. ĐO nije na odjelu nije obavijestio tužitelja, a nije ga obavijestio niti o počinjenom suicidu.
22. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik odgovoran za nastali štetni događaj jer je propustio vršiti nadzor i kontrolu nad pacijenticom, sada pok. ĐO, i nisu joj smjeli dozvoliti izlazak iz bolnice, odnosno da je tuženik propustio je izvršiti kvalitetnu i kontinuiranu zaštitu primjerenu njezinom zdravstvenom stanju, odnosno da je trebao uzeti u obzir teško psihičko stanje u kojemu se nalazila u trenutku prijema na Odjel gastroenterologije te dijagnozu.
22.1. Dakle, tužitelj ne osporava dijagnozu i postupanje prema pacijentici na Klinici za psihijatriju 14. srpnja 2019., nego smatra da je za štetu odgovoran tuženik jer prilikom liječenja pok. ĐO na Klinici za unutarnje bolesti, Zavoda za gastroenterologiju, nije omogućen nadzor i kontrola nad pacijenticom, a koji nadzor bi onemogućio pok. ĐO da napusti bolnicu.
22.2. S obzirom na navode tužitelja, bilo je potrebno odlučiti je li bilo potrebno provoditi nadzor i kontrolu nad pok. ĐO kad je bila primljena na Kliniku za unutarnje bolesti, Zavod za gastroenterologiju.
23. Prije svega, potrebno je reći da je tuženik odgovara prema načelu presumirane krivnje, odnosno sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu da ju je dužan nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3002/05 od 27. prosinca 2007., te u odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-645/2014-2 od 18. studenog 2014.). To znači da tužitelj treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu, neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (tako u odluci VSRH Rev-3669/2018-2 od 17. svibnja 2022.).
23.1. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao prema pravilima struke.
23.2. Odgovornost postoji ako je greška prilikom liječenja nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja.
24. Kao što je prethodno već rečeno, tužitelj treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza (postojanje uzročne veze se ne predmijeva), dok tuženik treba dokazati da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i da je šteta nastala bez njegove krivnje.
24.1. Tužitelj je tijekom postupka navodio da je čl. 7. Pravilnika o kućnom redu izričito zabranjeno pacijentima izlaženje iz kruga bolnice. Međutim, navedena odredba čl. 7. Pravilnika o kućnom redu odnosi se na ponašanje pacijenata ali ne i na postupanje zdravstvenih djelatnika.
1 3
25. Tužitelj je, da bi dokazao da postoji uzročna veza između štete i štetne radnje, bio dužan dokazati da je nad pok. Marijom Birtić bilo potrebno vršiti nadzor i kontrolu dok se nalazila na Zavodu za gastroenterologiju.
26. Kako bi se utvrdilo je li medicinsko osoblje na Zavodu za gastroenterologiju moralo znati da je život pok. Marije Birtić bio izložen stvarnom i neposrednom riziku samoubojstva, bilo je potrebno utvrditi:1) povijest problema s mentalnim zdravljem, 2) težina psihičkog stanja, 3) prethodni pokušaji samoubojstva ili samoozljeđivanja, 4) suicidalne misli ili prijetnje 5) znakovi fizičke ili psihičke boli (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3258/2018 od 21. srpnja 2025.). Navedeno proizlazi iz niz odluka ESLJP i to iz slijedećih odluka (v. Fernandes de Oliveira protiv Portugala, [Vv], br. 78103/14, § 115., presuda od 31. siječnja 2019.), za povijest problema s mentalnim zdravljem (v.Volk protiv Slovenije, br. 62120/09, § 86., presuda od 13. prosinca 2012.; Mitić protiv Srbije, br. 31963/08, presuda od 22. siječnja 2013.; Younger protiv Velike Britanije, br. 57420/00, odluka od 7. siječnja 2003.), za težinu psihičkog stanja (v. De NO i De Clippel protiv Belgije, br. 8595/06 § 75, presuda od **.**.2011. i T, navedeno), za prethodni pokušaji samoubojstva ili samoozljeđivanja (v. R, navedeno, Ketreb protiv Francuske, br. 38447/09, § 78., presuda od 19. srpnja 2012.; i Çoşelav protiv Turske, br. 1413/07, § 57., presuda od 9 listopada 2012., i usporedi s Đ, navedeno, § 52.), za suicidalne misli ili prijetnje (v. Reynolds protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 2694/08, § 10. presuda od 13. ožujka 2012.); te za znakovi fizičke ili psihičke boli (v. NO i dr, navedeno, usporedi s Š, navedeno).
26.1. ESLJP je u presudi Fernandes de Oliveira ponovio da se osobe s psihičkim problemima, bez obzira na to bile one smještene dobrovoljno ili prisilno, smatraju posebno ranjivima pa njihova sposobnost u donošenju racionalne odluke o okončanju svoga života može biti u određenoj mjeri narušena. Svaka hospitalizacija psihijatrijskog bolesnika, bila ona prisilna ili dobrovolja, neizbježno uključuje određenu razinu sputavanja kao rezultat zdravstvenog stanja pacijenta i posljedičnog liječenja. Vlasti imaju opću operativnu dužnost prema dobrovoljnom psihijatrijskom pacijentu poduzeti razumne mjere za njegovu zaštitu od stvarnog i neposrednog rizika od samoubojstva.
27. Imajući na prednje navedeno, sud je utvrdio 1) da je pok. ĐO imala nalaz sa odjela za psihijatriju i to od 8. ožujka 2018., u kojem je navedeno da ista nije agresivna, nije suicidalna, te nalaz od 14. srpnja 2019. iz kojeg proizlazi da ista nema autoagresivna i heteroagresivna promišljanja i pulzije. Nadalje, 2) težina psihičkog stanja je bila takva da nije opravdavala prisilnu hospitalizaciju, a bilo joj je preporučeno bolničko liječenje koje je ista odbila, a tijekom boravka na odjelu za gastroenterologiju ista nije pokazivala (to tužitelj niti ne tvrdi) veće psihičke smetnje. Isto tako, 3) i prema medicinskoj dokumentaciji kao i prema iskazu tužitelja, pok. ĐO ranije nije imala pokušaje suicida. Nadalje, a kao što je već rečeno, 4) pok.ĐO prema nalazima sa Klinike sa psihijatriju nije imala suicidalne misli i prijetnje, a niti je to navedeno liječniku prilikom prijema na odjel za Gastroenterologiju, te u konačnici 5) tužitelj nije niti dokazivao da je pok. KO pokazivala znakove psihičke ili fizičke boli.
28. S obzirom na Nalaz Klinike za psihijatriju od 14. srpnja 2019. u kojem je navedeno da je pacijentici predloženo bolničko liječenje koje je odbila, ali da ista
1 4
nema autoagresivnih i heteroagresivnih promišljanja i pulzija, kao i da je nakon dva dana od navedenog pregleda na Klinici za psihijatriju pok. Marija Birtić došla na Zavod za gastroenterologiju te liječniku, koji je imao nalaz Klinike za psihijatriju od 14. srpnja 2019., nije dodatno govorila o svojem psihičkom stanju, da ranije nije imala pokušaje suicida, prema ocjeni ovoga suda, prilikom prijema na Zavod za gastroenterologiju, zdravstveno stanje pok. Marije Birtić nije upućivalo da kod iste postoji rizik od suicida te da je potrebno drugačije postupanje u odnosu na druge pacijente, odnosno da je bilo potrebno vršiti nadzor nad istom (tužitelj navodi u svom iskazu da nije bilo naznaka da će to učiniti). Pri tome se ističe da tužitelj niti ne navodi da je tijekom boravka na odjelu pok. Marija Birtić pokazivala ponašanje koje bi zahtijevalo nadzor i kontrolu nad pacijentom, nego ističe da je na temelju ranije medicinske dokumentacije pok. Marija Birtić trebala imati nadzor. Međutim, upravo ranija medicinska dokumentacija ne upućuje na to da bi pok. Marija Birtić mogla počiniti suicid, odnosno nije postojao rizik od suicida.
28.1. Ističe se da tužitelj na kojemu je teret dokaza postojanja uzročne veze (jer se ista ne predmijeva) bio dužan dokazati da je postojao rizik da će pok. Marija Birtić počiniti suicid, te da taj rizik nije prepoznat od strane djelatnika tuženika, te da su isti bili dužni vršiti nadzor nad istom kako do sucida ne bi došlo.
28.2. Odredbom čl. 27. st.1. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/04., 37/08.) propisano je da pacijent ima pravo samovoljno napustiti stacionarnu zdravstvenu ustanovu, osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, u slučajevima kada bi to štetilo njegovome zdravlju i zdravlju ili sigurnosti drugih osoba.
28.3. Prema ocjeni ovoga suda, a imajući na umu odredbu čl. 27. st. 1. ZZPP-a, tužitelj nije dokazao da bi, a s obzirom na psihičko stanje pok. ĐO, kao i na nalaze s Klinike za psihijatriju, postojao rizik da će ista počiniti sucid, te nije bilo osnove za zabranu napuštanja zdravstvene ustanove i vršenja nadzora.
29. Budući da je pok. ĐO svojevoljno napustila krug bolnice i počinila suicid, te da nije bilo osnove za zabranom pok. ĐO da napusti zdravstvenu ustanovu, kao i da se vrši nadzor (tužitelj niti ne navodi kakav nadzor je bio potreban), ovaj sud je utvrdio da ne postoji uzročna veza između štete i postupanja zaposlenika tuženika u pružanju zdravstvene zaštite pok. ĐO, pa stoga tuženik nije niti kriv za štetu, odnosno isti neodgovara za štetu. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci.
30. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost odabira i primjene metode liječenja i tretmana pok. ĐO. Naime, tijekom postupka uopće nije sporan odabir i metoda liječenja na Zavodu za gastroenterologiju, na koju je pristupila sama pok. ĐO (nije upućena od strane neke od ustrojstvene jedinice bolnice) a tužitelj niti ne tvrdi da je šteta nastala kao posljedica odabira i metode liječenja, nego kao posljedica propuštanja vršenja nadzora nad pacijenticom. Budući da nije sporan odabir i metoda liječenja, nije bilo potrebno da se vještačenje provodi na te okolnosti. Što se tiče tretmana liječenja – odnosno je li bio potreban nadzor nad pok.ĐO, potrebno je reći da je sud utvrdio da isti nije bio potreban jer u trenutku prijema pacijentice na Zavod za gastroenterologiju nije postojao rizik da će ista počinit suicid, stoga nije bilo potrebno provoditi vještačenje na te okolnosti.
1 5
31. Navodi tužitelja da nije bio obavješten o tome da je pok. ĐO napustila KBC, kao i da je sam došao u bolnicu nakon 9:30 sati, nisu odlučni za ovu pravnu stvar. Naime, navedenim neobavještavanjem tužitelja o napuštanju kruga bolnice od strane pok. ĐO do 9:30 sati tužitelj nije dokazao propuste u vršenju nadzora nad pacijenticom, te da je nadzor nad pacijenticom bio nužan i potreban.
32. Nije osnovan niti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj tvrdi da je šteta posljedica propuštanja nadzora prilikom liječenja i boravka pok. ĐO na Zavodu za gatroenterologiju, a što je sastavna jedinica Kliničkog bolničkog centra Osijek, pa je stoga tuženik pasivno legitimiran.
33. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka, pa je tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan.
34. Tuženik nije tražio naknadu troška, dok je umješač na strani tuženika tražio naknadu troška postupka. Umješaču na strani tuženika priznat je trošak sastava podneska od 12. studenog 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku:Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 4.ožujka 2025. i 25. lipnja 2025., za svako ročište iznos od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife, što sveukupno iznosi 3.000,00 EUR-a uvećano za 25%PDV-a iznosi 3.750,00 EUR-a, te je stoga odlučeno kao pod toč. II/ izreke presude.
Osijek, 23. srpnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
2. Pun. umješača na strani tuženika
