Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-777/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Skejiću, odvjetniku iz Splita, protiv tužene OTP BANKE d.d. (OIB:52508873833) iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj P-615/2019-46 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj P-615/2019-46 od 8. svibnja 2025.:

-potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti zateznu kamatu na slijedeće iznose i za razdoblje:

- na iznos od 25,56 EUR počev od 10.02.2009.do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 26,11 EUR počev od 10.03.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 25,14 EUR počev od 10.04.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,97 EUR počev od 11.05.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,87 EUR počev od 10.06.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 25,06 EUR počev od 10.07.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,67 EUR počev od 10.08.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,85 EUR počev od 10.09,2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,54 EUR počev od 12.10.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,82 EUR počev od 10.11.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,66 EUR počev od 10.12.2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 42,03 EUR počev od 11.01.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 42,72 EUR počev od 10.02.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 42,57 EUR počev od 10.03.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 43,16 EUR počev od 12.04.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 44,00 EUR počev od 10.05.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 44,75 EUR počev od 10.06.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 46,19 EUR počev od 12.07.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 44,78 EUR počev od 10.08.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 48,36 EUR počev od 10.09.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 46,48 EUR počev od 11.10.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 46,85 EUR počev od 10.11.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 48,40 EUR počev od 10.12.2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 50,46 EUR počev od 10.01.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 34,34 EUR počev od 10.02.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 34,85 EUR počev od 10.03.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 34,13 EUR počev od 11.04.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 35,77 EUR počev od 10.05,2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 36,89 EUR počev od 10.06.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,41 EUR počev od 11.07.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 43,08 EUR počev od 10.08.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,70 EUR počev od 12.09.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 36,89 EUR počev od 10.10.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,09 EUR počev od 10.11.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,02 EUR počev od 12.12.2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,72 EUR počev od 10.01.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,21 EUR počev od 10.02.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,36 EUR počev od 12.03.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,00 EUR počev od 10.04.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,19 EUR počev od 10.05.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,39 EUR počev od 11.06.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,10 EUR počev od 10.07.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,07 EUR počev od 10.08.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,52 EUR počev od 10.09.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,70 EUR počev od 10.10.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,12 EUR počev od 12.11.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,98 EUR počev od 10.12.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,17 EUR počev od 10.01.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,64 EUR počev od 11.02.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,35 EUR počev od 11.03.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,02 EUR počev od 10.04.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,44 EUR počev od 10.05.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,44 EUR počev od 10.06.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 36,79 EUR počev od 10.07.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,22 EUR počev od 12.08.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,45 EUR počev od 10.09.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,66 EUR počev od 10.10.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 37,65 EUR počev od 11.11.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 38,00 EUR počev od 10.12.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 19,63 EUR počev od 10.01.2014. do 30. rujna 2015.,

i to po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

-preinačuje u toč.I izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupni iznos od 2.198,01 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine u toj točki navedene mjesečne novčane iznose od 30. rujna 2015. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija;

-potvrđuje u toč.III. izreke.

r i j e š i o  j e

I/ Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija pa se toč.IV. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj P-615/2019-46 od 8. svibnja 2025. preinačava na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč.I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju (s osnova ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 23. siječnja 2008. sa prednikom tuženika Societe Generale-Splitskom bankom d.d. o promjenjivoj stopi redovne kamate prema odlukama kreditora) isplati iznos od 2.198,01 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose (u razdoblju dospijeća od 10. veljače 2009. do 10. siječnja 2014.) – do isplate. Toč. II. izreke utvrđeno je djelomično povlačenje tužbe za iznos od 776,24 Eur. Toč. III. izreke odbijen je tuženikov prigovor prijeboja, a toč.IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.023,17 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu u toč.I.-, toč.III.- i toč.IV. izreke pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da pobijane odluke preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu mu troškova postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4 .Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenih novčanih iznosa s osnova nepoštene ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog 23. siječnja 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Societe Generale-Splitskom bankom d.d. – i to odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne prema odlukama kreditora.

5.1. Na osnovu tijekom postupka utvrđenih činjenica:

- da su tužitelj i prednik tuženika dana 23.siječnja 2008. sklopili ugovor o stambenom kreditu i za adaptaciju kuće na iznos 118.000,00 CHF, na rok otplate od 120 mjeseci (10 godina), uz ugovorenu kamatu po godišnjoj stopi od 5,20 % koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika o kamatnim stopama koja se tijekom ugovornog razdoblja mijenjala na način da je od 12. siječnja 2009. 5,90%, od 10. prosinca 2009. pa do listopada 2010. primjenjivala se stopa od 6,40%, od 11. listopada 2010. pa do siječnja 2014. kamatna je stopa iznosila 5,99% dok je od 10. siječnja 2014. pa nadalje vrijedila kamatna stopa od 3,23%;

- da su stranke dana 14. siječnja 2016. u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju" (dalje: ZPK – "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15) sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak od 14.1.2016.) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da je čl.1. Dodatka konstatirano da će se preplata nastala temeljem konverzije definirati posebnim sporazumom što su naknadno i učinili te je dio preplate iskorišten za podmirenje anuiteta nakon konverzije kredita dok je ostatak preplate u iznosu od 56.590,62 kn iskorišten za prijevremeno zatvaranje kredita dana 23. rujna 2016.;

- da je povodom tužbe Udruge Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka (između kojih i tuženik) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.9.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega da je odnosna ugovorna odredba ništetna;

- da iz iskaza tužitelja i sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovarano, da su iste već bile sadržane u po tuženiku sastavljenom ugovoru o kreditu, da mu nije pojašnjeno na koji način i pod kojim pretpostavkama je moguća promjena ugovorene kamate niti utjecaj takve promjene na njegovu obvezu povrata primljenog kredita;

- da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena na temelju odredbe čl. 502.a ZPP te da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a toč.1. ZPP u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (502.c ZPP) te da se tužitelj u predmetnoj parnici na pravne učinke tih presuda i pozvao;

- da tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovoru od 14.1.2016. nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (istovjetno pravno shvaćanje da je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05 – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. stav. 2. ZOO/05 a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen),

prvostupanjski sud je zaključio da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene te posljedično tome ništetne ocjenivši da je riječ o ugovoru koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i tuženika te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. Pritom je utvrdio da se tužitelj sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a opravdano u predmetnoj (posebnoj) parnici poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Nastavno tome da sklapanjem Dodatka Ugovoru od 14.1.2016. nije otklonjena posljedica ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer tužitelj nije u potpunosti obeštećen od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti ugovorne kamate.

5.2. Utvrdivši na osnovu financijskog vještačenja provedenog po vještakinji Majdi Korljan da preplata s osnova povećanja početno ugovorene redovne stope kamate od 5,20 % godišnje do 1.1.2014. (imajući u vidu da se od 1.1.2014. do dana konverzije primjenjivala zakonski određena kamatna stopa 3,23%) - 2.198,01 €, da je sklapanjem Dodatka ugovoru od 14.1.2016. utvrđen iznos preplate u ukupnom iznosu od 99.016,94 kn koji je u prijelaznom razdoblju do 14. siječnja 2016. umanjen na iznos od 88.090,44 kn te da je utvrđeni iznos preplate iskorišten za podmirenje 50% anuiteta nakon konverzije kredita dok je ostatak preplate u iznosu od 56.590,62 kn iskorišten za prijevremeno zatvaranje kredita dana 23. rujna 2016., prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije u potpunosti obeštećen zaključenjem Dodatka ugovoru odnosno izvršenom konverzijom pa je pozivom na odredbu čl.1111. ZOO-a obvezao tuženika na plaćanje utuženih iznosa sa zateznom kamatom u smislu odredbe čl.1115. ZOO od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate.

5.3. Tuženikov prigovor radi prijeboja njegove dospjele tražbine "po osnovu utvrđene i dijelom za podmiru dospjelih obroka, a većim dijelom za prijevremeno zatvaranje kredita iskorištene preplate u ukupnom iznosu od 88.090,44 kn uvećano za zatezne kamate" prvostupanjski sud je odbio kao neosnovanog zaključivši da ne postoji osnovna pretpostavka za isticanje takvog prigovora tj. dospjela novčana tražbina. Naime, time što je sporazumno utvrđeni iznos pretplate prilikom konverzije iskorišten za podmiru dospjelih obroka te za prijevremeno zatvaranje kredita tužitelj ništa nije primio niti stekao bez osnove.

6. U odnosu na žalbom tuženika isticani žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, izreka presude je jasna i određena slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

7 .Ističući i tzv. relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl. 502.n.stav.1. ZPP-a tuženik smatra istu ostvarenom jer je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu na pravnom shvaćanju koje je oprečno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u rješenju broj Gos-1/2019. No u tom kontekstu valja odgovoriti da je u oglednom postupku koji se vodio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, Vrhovni sud Republike Hrvatske dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Također valja dodati da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud pravilno svoje shvaćanje u dopustivosti utvrđenja nepoštenim/ništetnim pojedinih odredbi ugovora, koji je naknadno konvertiran, pravilno utemeljio na odnosnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Neutemeljeno tuženik u žalbi sadržajno pledira na isključenju pravnih učinaka presuda donesenih u kolektivnom sporu, obzirom da je prvostupanjski sud iz iskaza tužitelja i sadržaja konkretnog ugovora o kreditu pravilno zaključio da su iste nepoštene u smislu odredbe čl.96. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/07 –"Narodne novine" broj 79/07, 125/07 koji je važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu) te posljedično tome u smislu odredbe čl.102.stav.1. ZZP/07 i ništetne jer tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošača (tužitelja) u cijelosti informirao o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na koji način je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/07. Tome valja nadodati da odredbe čl. 96. ZZP/07 propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca time da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a da tuženik na navedene odlučne okolnosti nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza pa je osnovano prvostupanjski sud, utvrdivši iz iskaza saslušanih tužitelja da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo, da su iste unaprijed pripremljene po tuženiku i sadržane u standardiziranom obrascu ugovora, a i da tužitelju nije pojašnjen značaj istih i da su nastavno prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja - navedene ugovorne odredbe ocijenio nepoštenim i ništetnim.

8.1. Tome valja nadodati da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu. Naime, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, no koju ovlast tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nije iskoristio.

9. Neutemeljeno je i žalbom ponovljeno stajalište tuženika da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegov istaknuti prigovor radi prijeboja sa tužiteljevom tražbinom tuženikove s osnova tužitelju priznate preplate prilikom sklapanja Dodatka ugovoru od 14.1.2016. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik uopće nema dospjelu tražbinu prema tuženiku jer je sporazumno utvrđeni iznos pretplate prilikom konverzije iskorišten za podmirenje dospjelih obroka te za prijevremeno zatvaranje kredita, dakle da je ušao u imovinu tuženika pa evidentno da tužitelj ništa nije primio niti stekao bez osnove.

10. No žalbenim sadržajem tuženik osnovano osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da sklapanjem Dodatka Ugovoru od 14.1.2016. tužitelj nije obeštećen u odnosu na uplate vršene na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

10. 1. Naime, odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nastavnom odredbom čl. 19.c stav.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

(1.) na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

(2.) umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

(3.) početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. stav.1.cit. odredbe, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

(4.) iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. stav.1.cit. odredbe, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

(6.) ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč.4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

(7.) iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

10.2. Imajući u vidu u čl.19. c ZID ZPK/15 propisani način konverzije te da tužitelj niti ne tvrdi da bi predmetni Dodatak Ugovoru bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i da njegovu valjanost tijekom postupka nije doveo u pitanje, povezujući navedeno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 ocijenivši isti usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske istaknuvši istodobno da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanja nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, to nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru od 14.1.2016. ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštenih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 102.stav. 1. ZZP/07 jer kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima takvu ugovornu odredbu, u načelu, valja smatrati kao da nikada nije postojala (ništetnost djeluje ex tunc).

10.3. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka ugovoru od 14.1.2016. izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl.19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stav. 1. toč.4. ZID ZPK/15) iskorišteni u korist tužitelja i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene navedenim Dodatkom - pa i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope. Obzirom da su dakle i te uplate iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene Dodatkom Ugovoru od 14.1.2016. to je evidentno da Dodatak Ugovoru ima restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate vraćaju tužitelju, nego se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovoru. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženika više nema imovine tužitelja koju bi stekao bez pravne osnove i koju bi primjenom članka 1111. ZOO bio u obvezi vratiti tužitelju.

10.4. Rezimirajući prednje, pravno je shvaćanje ovog suda da je tužitelj sklapanjem predmetnog Dodatka ugovoru od 14.1.2016. restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamate koje su sadržane u ugovoru o kreditu od 23.01.2008. jer ga navedene ugovorne odredbe ne obvezuju a isplate koje je temeljem njih izvršio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze koje je preuzeo sklapanjem Dodatka ugovoru od 14.1.2016.

11. Obzirom da je prvostupanjski sud dakle pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.1111. ZOO u vezi sa čl.19.c. ZID ZPK/15 kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj stopi redovne kamate iznos od 2.198,01 Eur, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika na temelju odredbe čl.373.toč.3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u toč.I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu zatražene isplate iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi i zahtjeva za isplatu zatezne kamate na te iznose od 30. rujna 2015. kao dana konverzije do isplate.

12. No imajući u vidu da je tuženik navedene novčane iznose držao bez pravne osnove od dana kada su mu pojedini, mjesečni iznosi plaćeni do dana obračuna konverzije (do 30. rujna 2015.) to Dodatak ugovoru od 14.1.2016. nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu redovnu kamatu prema odlukama tuženika (iznos od 2.198,01 Eur) jer ti iznosi nisu konverzijom (sklapanjem Dodatka ugovoru od 14.1.2016.) iskorišteni u tužiteljevu korist.

12.2. Obzirom na prednje navedeno, tuženik je i po shvaćanju ovog suda u obvezi sukladno odredbi čl.1111. i čl.1115. ZOO-a tužitelju isplatiti zateznu kamatu od dana plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa na temelju tih nepoštenih ugovornih odredbi do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim Dodatkom Ugovoru - sa stanjem obveza na dan 30. rujna 2015. s kojim danom je i provedena konverzija kredita s valutnom u CHF u kredit u valutnom klauzulom u EUR jer je obzirom na sve ranije navedeno, tuženik navedene iznose držao kao nepošteni stjecatelj (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.). Tome valja nadodati i pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022-21 koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

12.3. Stoga je djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi toč.I. izreke prvostupanjske presude pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a u dijelu kojim je obvezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu na ukupan iznos od 2.198,01 Eur i to na pojedine, mjesečne specificirane od svake pojedine uplate do 30. rujna 2015. Potvrditi je valjalo i toč.III. izreke iz razloga iznesenih u toč. 9. ovog obrazloženja.

13. Obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude valjalo je primjenom odredbe čl. 166.stav.2.ZPP odlučiti o troškovima postupka imajući u vidu da je tužitelj uspio sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice, a tuženik s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice. Primjenom odredbe čl. 154. stav. 2. ZPP tužitelj bi trebao naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka i to u okolnostima konkretnog slučaju u kojem tužitelj zahtjeva restituciju zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe, pa uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškovi postupka koje je već snosio tužitelj i onih koje bi morao platiti tuženiku bili bi veći od iznosa zatezne kamate koja mu je dosuđena zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje svojeg vlasništvo (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023. koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Obzirom da o predmetu spora ovoga postupka - osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev-1096/2022 od 8.11.2022. i Rev-586/2019 od 21.12.2022.) i da predmetno odlučno pitanje prava na restituciju potrošača nakon konverzije u trenutku podnošenja predmetne tužbe nije bilo jednoznačno pojašnjeno, to se ne može zaključiti da je predmetna tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljao bi miješnje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.

13.1.Tome valja nadodati da je o pitanju troškova postupka povodom tužbi potrošača protiv trgovaca pravno shvaćanje zauzeo i Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 prema kojem čl. 6. stav. 1. i čl.7. stav. 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Direktiva Vijeća 93/13 inkorporirana je u Zakon o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14 i 110/15) pa je navedena odluka Suda Europske unije primjenjiva i u ovom predmetu.

13.2. Slijedom izloženog pravnog shvaćanja ocjena je ovog suda da u okolnostima predmetne pravne stvari valja primjenom odredbe čl. 154. stav. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove (uključivo i troškove žalbenog postupka u odnosu na tuženika), pa je stoga na temelju čl.380.toč.2. i 3. ZPP-a žalba tuženika djelomično odbijena a djelomično uvažena i preinačena toč.III. izreke i određeno da svaka stranka snosi svoj trošak predmetnog postupka. Tuženika je stoga valjalo i odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

14. Nepobijani odbijajući dio sadržan u toč.II izreke nije bio predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. ZPP-a).

Varaždin, 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec