Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr-319/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda, Lani Putrić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, protiv ovršenika MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovšenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-201/2019 od 4. veljače 2019., dana 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao osnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-201/2019 od 4. veljače 2019.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda određena je ovrha na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1620/2017-29 od 15. ožujka 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1297/2018-2 od 5. listopada 2018., i to pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenika radi naplate iznosa od 60.000,00 kn na ime glavnice sa pripadajućim zateznim kamatama od 2. srpnja 2013. do isplate, iznosa od 9.495,50 kn na ime troškova parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od 15. ožujka 2018. do isplate te iznosa od 2.662,50 kn na ime troškova ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od 4. veljače 2019. do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenik pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: OZ) ističući da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika obzirom da je pravomoćna i ovršna presuda donesena protiv osobe sa drugim osobnim identifikacijskim brojem. Predlaže žalbu prihvatiti te doneseno rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu, podredno ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, podredno uputiti ovršenika da svoje tvrdnje glede nedostatka pasivne legitimacije (identiteta) dokazuje u parnici radi utvrđenja ove ovrhe nedopuštenom.

4. Žalba je neosnovana.

5. Razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1.-11. i st. 4. OZ. Imajući u vidu da ovršenik od svih žalbenih razloga zbog kojih je ovlašten pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave sadržajno ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ (da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlaštena na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ ispitao pobijano rješenje u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je, pravilno primijenio i materijalno pravo, a na koju povredu ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, odredivši ovrhu pljenidbom novčanih sredstava na računima ovršenika i prijenosom radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice (čl. 174. OZ).

6. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da nije ostvaren žalbeni razlog na koji se poziva ovršenik, niti su u donošenju pobijanog rješenja počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je točno da je u ovršnoj ispravi (list 4 - 7 spisa) – presudi Općinskog građanskog suda broj P-1620/17 od 15. ožujka 2018. godine u stavku I. izreke naloženo MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem na adresi [adresa], da isplati tužiteljici (ovrhovoditeljici) iznos od 60.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. srpnja 2013. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u stavku II. izreke odluke nalaženo tuženiku MB, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici (ovrhovoditeljici) troškove postupka u iznosu od 9.495,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. ožujka 2018. godine do isplate, sve u roku od 15 dana. Nadalje, uvidom u zahtjev za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom (list 8 spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditeljica podnijela zahtjev protiv ovršenika NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je Financijska Agencija vratila osnovu za plaćanje jer navedeni OIB ovršenika nije ispravan (list 9 spisa).

8. Ovršenik u svojoj žalbi navodi kako njegov OIB glasi: [osobni identifikacijski broj], dok da je dužnik iz ovršne isprave druga osoba istog imena i prezimena, i s drugim OIB-om. Obzirom na navode ovršenika u žalbi, prvostupanjski sud je po službenoj dužnosti izvršio uvid u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP, list 13 spisa) te utvrdio da je OIB ovršenika doista: 86589713906.

9. Uvidom u predmet P-1620/2017 utvrđeno je da je ovršenik aktivno poduzimao sve procesne radnje, između ostalog podnošenje odgovora na tužbu, izdavanje i potpisivanje punomoći te raspravljanja o biti spora, pa sve do podnošenja pravnih lijekova. Nadalje, upravo je ovršenik saslušan kao stranka na ročištu održanom 19. veljače 2018. i tada je svojim izričitim navodima u pogledu merituma spora potvrdio da se predmetni postupak odnosi baš na njega.

10. Dakle, tijekom ovog ovršnog postupka bilo je sporno treba li preinačiti rješenje o ovrsi, te odbiti prijedlog za ovrhu zbog navedene razlike u osobnim podacima ovršenika naznakom pogrešnog OIB-a u ovršnoj ispravi, bez obzira na to što identitet ovršenika nije bio sporan.

11. Međutim, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj SU-IV-4/18-19) od 17. prosinca 2018.:

"Sud je ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe čl. 342. st. 1. ZPP samo u slučaju postojanja pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, odnosno pogreške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i pogreške koje su posljedica dispozicije samih stranaka, ali nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. ZPP ako je sud primjenom čl. 342. st. 1. ZPP, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB-a), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke." Navedeno pravno shvaćanje reafirmirano je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022. i dr.).

12. Nadalje, izloženo shvaćanje važi i za postupanje u ovršnim postupcima u smislu čl. 21. st. 1. OZ (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-135/2022- 2 od 31. kolovoza 2022.).

13. Dakle, u konkretnom slučaju odbijanje prijedloga za ovrhu predstavljalo bi pretjerani formalizam koji bi omogućio ovršeniku da ostvari u svoju korist neravnopravan položaj u ovom postupku te da ostvari nelegitiman cilj onemogućavanja ovrhovoditeljice da naplati tražbinu koju temelji na ovršnoj ispravi, što je protivno cilju i svrsi odredaba ovršnog postupka i predstavljalo bi povredu prava zaštićenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17), a koje pravno shvaćanje je zauzeo i Europski sud za ljudska prava u predmetu OOO „Vesti“ i Ukhov protiv Rusije, presuda od 30. svibnja 2013., broj zahtjeva 21724/03). Zaključno, suprotno žalbenim navodima, ovrhovoditeljica je ovlaštena ostvarivati naplatu svoje tražbine ne samo izravnom naplatom putem FINE, već i sudskim putem.

14. I odluka o trošku pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini učinjenih troškova (čl. 155., čl. 164. ZPP, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), a ovršenik niti ne navodi u čemu bi se nezakonitost odluke sastojala.

15. Slijedom navedenoga, kako nisu osnovani izneseni žalbeni razlozi niti oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je ovaj sud odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

U Varaždinu 23. srpnja 2025.

Sutkinja

Lana Putrić