REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/III

Povrv-141/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja UPRAVITELJ-STAN d.o.o., Zagreb, Ksaverska Cesta 41, OIB: 54730193110, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Belaić Goleš, odvjetnica u Zagrebu, Sveti Duh 2, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate iznosa od 37,28 eura, bez održavanja ročišta, dana 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Medina Karahasanović, Zagreb, Ilica 297, poslovni broj Ovrv-16453/2024 od 18. travnja 2024., održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, platiti tužitelju UPRAVITELJ-STAN d.o.o., Zagreb, Ksaverska Cesta 41, OIB: 54730193110, iznos od 37,28 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 9,32 eura tekućima od 22. srpnja 2022.,

- na iznos od 9,32 eura tekućima od 22. kolovoza 2022.,

- na iznos od 9,32 eura tekućima od 22. rujna 2022. i

- na iznos od 9,32 eura tekućima od 22. listopada 2022.

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. da se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, kao i dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi tekućim od 18. travnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Medina Karahasanović, Zagreb, Ilica 297, poslovni broj Ovrv-16453/2024 od 18. travnja 2024., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 37,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka tuženik je podnio pravodobni prigovor povodom kojeg je, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-141/2025-3 od 21. veljače 2025., citirano rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i provedene radnje su ukinute, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik osporava rješenje o ovrsi navodeći da tužiteljeva vjerodostojna isprava – kartica prostora nije ovjerena pečatom i potpisom ovlaštene osobe pa da je stoga nepotpuna i da je bila nepodobna za donošenje rješenja o ovrsi. Navodi da rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona, da nije naznačena tražbina niti su priloženi računi. Ističe prigovor zastare za sve obroke dospjele prije godine dana do utuženja.

3. Podneskom od 19. ožujka 2025. tužitelj je obrazložio da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stan u zgradi u [adresa], na adresi [adresa], a koji je bio u vlasništvu tuženika upisano kao: 76. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-76) stan na IV (četvrtom) katu lijevo koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 28.10 m2, i pripadajuće drvarnice u podrumu površine 3,90 m2, kao poseban dio kčbr. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišne knjige pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, broj zk. uloška: [broj ZK uloška]. Pojašnjava da je u pogledu vlasništva tog stana utužena zakonska obveza tuženika da doprinosi u sredstva zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa] i da je tuženik bio zemljišnoknjižni vlasnik navedenog prostora pa da je stoga i obveznik plaćanja pričuve. Tužitelj pojašnjava da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] zaključili temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Međuvlasnički ugovor 15. siječnja 2002. kojim su utvrdili svoje međusobne odnose glede upravljanja i održavanja nekretnine u suvlasništvu, izabrali i upravitelja zgrade i ujedno ovlastili predstavnika suvlasnika da s upraviteljem zgrade zaključi ugovor o upravljanju, što je isti i učinio. Ističe da je na temelju čl. 85., čl. 90. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obveza svakog suvlasnika sudjelovati u upravljanju nekretninom te doprinositi u zajedničku pričuvu pa da je to i tuženikova obveza. Nadalje, vezano za visinu utuženih iznosa zajedničke pričuve tužitelja pojašnjava da je ista utvrđena sukladno Međuvlasničkom ugovoru, a izračunava se umnoškom ukupne površine posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika, a kako je upisana u zemljišne knjige, dakle 28,10 m2, i ugovorenog iznosu pričuve od 2,50 kn/m2, što nakon promjene službene valute u Republici Hrvatskoj, od 1. siječnja 2023. iznosi 0,33 eura/m2. Dakle, 28,10 m2 x 2,50 kn/m2= 70,25 kn, odnosno od 1. siječnja 2023. mjesečni iznos 9,32 eura. Tužitelj dalje ističe da je u javnobilježnički predmet dostavio vjerodostojnu ispravu - izvadak iz poslovnih knjiga - karticu prostora od dana 18. ožujka 2024. koja je na stranici 6 potpisana i ovjerena pečatom, zatim da je tuženik tada ovršenik, zaprimio i Obavijest javnog bilježnika o pokretanju ovršnog postupka, uz koju mu je dostavljen prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a čiji je sastavni dio i vjerodostojna isprava - izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, tj. kartica prostora od dana 18. ožujka 2024., potom je 18. travnja 2024. javni bilježnik donio rješenje o ovrsi i dostavio ga tuženiku, tada ovršeniku, uz svu dokumentaciju. Tužitelj dalje pojašnjava da u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne, a koji čini sastavni dio rješenja o ovrsi, navedeno na stranici 2. u rubrici “Opis tražbine iz vjerodostojne isprave” da tražbinu čine: “Dospjela i nepodmirena dugovanja doprinosa zajedničkoj pričuvi za stan u vlasništvu ovršenika u zgradi u [adresa].”, da je u članku 31. Ovršnog zakona jasno propisano što je vjerodostojna isprava i što mora sadržavati, a da bi se na temelju iste moglo donijeti rješenje o ovrsi, a obzirom da je ovopredmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave - izvadka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 18. ožujka 2024., odnosno kartice prostora, a na kojoj su bilježena sva zaduženja i sve uplate tuženika na račun zajedničke pričuve zgrade [adresa], tužitelj smatra da je nepotrebno bilo dostavljati u spis predmeta “račune”. Ističe da je mjesečna obveza doprinosa u sredstva zajedničke pričuve zakonska obveza svih suvlasnika, a koja je utvrđena i Međuvlasničkim ugovorom suvlasnika, a na zakonske obveze nitko nije dužan upozoravati i da se suvlasnicima dostavljaju uplatnice za mjesečne obveze. Tužitelj dalje navodi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, jer da se radi o obvezama koje dospijevaju mjesečno, temeljem članka 226. Zakona o obveznim odnosima, a koje obveze zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. A kako je ovršni prijedlog podnesen 7. ožujka 2024., a utužene su nepodmirene dospjele obveze za razdoblje srpnja 2022. do listopada 2022., to tužitelj navodi da niti jedna utužena rata nije u zastari. Tužitelj u odnosu na svoju aktivnu legitimaciju navodi da je sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III/3671/2003 od 28. lipnja 2006., Ustavni sud utvrdio da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, da je takav stav Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio i u svojim kasnijim odlukama, pa tako npr. u Odluci broj U-III/3974/2004 od 4. listopada 2006. te u Odluci broj U-III/1656/2004 od 10. listopada 2006. te osobito u Odluci broj U-III/3695/2010 od 10. studenog 2011.. Ističe da je nakon donošenja gore navedenih, ali i drugi odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, nedvojbeno i općeprihvaćeno da upravitelji zgrade iz samog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima crpe ovlaštenje zastupati suvlasnike u postupku naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu svoju zakonsku obvezu ne izvršava. Stoga je tužitelja kao izabranog i ugovorenog upravitelja stambene zgrade u [adresa] da zastupa suvlasnike u ovom predmetu i da za to angažira punomoćnika odvjetnika koja se temelji na izričitoj odredbi čl. 93. i čl. 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i na Međuvlasničkom ugovoru suvlasnika stambene zgrade u [adresa] te na Ugovoru o upravljanju. Navodi da je odredbom čl. 375. st. 1., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora. Zatim, da je odredbom čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju, u skladu s ugovorom kojega su s tim upraviteljem sklopili, s time da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova, da je propisano da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno. Nadalje, da je odredbom iz čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika. Pojašnjava da je iz priloženog Međuvlasničkog ugovora razvidno da je isti potpisala Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisana većina suvlasnika, kao i da je temeljem istog uredno zaključen Ugovor o upravljanju s izabranim upraviteljem zgrade. Stoga ističe da je upravitelj zgrade, odnosno ovdje tužitelj koji je imenovan ugovorom, ovlašten ex lege samostalno pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

4. Podneskom od 9. travnja 2025. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći u bitnome da u utuženom razdoblju više nije bio vlasnik predmetnog prostora. Pojašnjava da je tuženik predmetni stan stekao u vlasništvo Grada kao ošasnu imovinu iza pokojne vlasnice imenom FĐ (umrle **.**.2015.), no za koji stan je zbog dugovanja ostaviteljice, provedena javna dražba, te je isti dosuđen društvu Biološki derivati d.o.o. rješenjem od 1. ožujka 2022. pa obzirom da se utuženi period odnosi na nepodmirenu pričuvu u razdoblju od srpnja 2022. do listopada 2022., kada tuženik više nije bio vlasnik navedenog stana, a ni računi mu nisu nikada bili isporučeni, to tuženik potraživanje smatra neosnovanim.

5. Podneskom od 19. ožujka 2025. tužitelj je pojasnio da se sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo u Republici Hrvatskoj stječe trenutkom uknjižbe u zemljišne knjige, a da je iz već dostavljenog povijesnog zemljišnoknjižnog izvadka iz zemljišnih knjiga jasno vidljivo da je tuženik u utuženom razdoblju bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine u pogledu koje je ovdje utužena zakonska obveza plaćanja doprinosa u sredstva zajedničke pričuve zgrade.

6. Odredbom članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 502. stavak 1. ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022. i 155.2023.; dalje: ZPP) propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.

7. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima

male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

8. U konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 37,28 eura pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP-a, bez održavanja ročišta. Ističe se da niti jedna od stranaka nije predložila održavanje usmene rasprave, iako su na to upozorene rješenjem ovog suda posl. br. P-141/2025-3 od 21. veljače 2025. (točka V. i VI.). Neovisno o navedenom, kada se uzme u obzir da je u ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora 37,28 eura, stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti, dovelo bi do odugovlačenja postupka i prouzročilo bi dodatne troškove pa bi tako ti troškovi postupka bili daleko veći od same vrijednosti predmeta ovog spora. Sud je na temelju čl. 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku.

9. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221. a ZPP-a da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to: "Nepodmirena dugovanja" sa datumom 7. ožujka 2024. (list 8 spisa), Karticu prostora sa datumom 18. ožujka 2024. (list 26-30 spisa), "Nepodmirena dugovanja" sa datumom 18. ožujka 2024. (list 32 spisa), povijesni izvadak iz zemljišna knjiga za zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 69-77 spisa), Ugovor u upravljanju stambenom zgradom [adresa] od 15. siječnja 2002. s Potpisnom listom od 4. ožujka 2004. (list 84 – 91 spisa), Međuvlasnički ugovor od 15. siječnja 2002. sa popisom zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade i popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list 92-105 spisa), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-1013/2018-58 od 1. ožujka 2022. o dosudi nekretnine te zaključak istog suda od 4. studenoga 2022. o predaji nekretnine (list 113-120 spisa), rješenje javnog bilježnika Kornelije Modrušan iz Zagreba posl br. O- 2803/2015 od 30. prosinca 2015. (list 121-125 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige za zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 9. travnja 2025. (list 127-144 spisa).

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 37,28 eura na ime sredstava zajedničke pričuve za zgradu u [adresa] – prostor ST 2655 (E-76).

12. Uvidom u tužiteljev Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga naslovljen kao Nepodmirena dugovanja (list 8 spisa) sud je utvrdio da tužitelj, između ostalih, u svojim poslovnim knjigama vodi kao nepodmireno potraživanje prema tuženiku za utužene mjesece srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2022. godine od po 9,32 eura, a da za mjesec studeni i prosinac 2022. vodi kao obveznika društvo BIOLOŠKI DERIVATI d.o.o. Iz izvadka je razvidno da se radi o nekretnini na adresi u [adresa], prostor ST-2655 (E-76).

13. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Ovr- 1013/2018-58 od 1. ožujka 2022. utvrđeno je da je u ovršnom postupku nekretnina i to 76. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-76) - stan na IV (četvrtom) katu lijevo koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 28.10 m2, i pripadajuće drvarnice u podrumu površine 3,90 m2, kao poseban dio kčbr. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišne knjige pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, broj zk. uloška: [broj ZK uloška]. dosuđena kupcu BIOLOŠKI DERIVATI d.o.o., Zagreb, Gajeva ulica 57. U rješenju je jasno naznačeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnoj knjizi upisati pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini u korist kupca. Nadalje, uvidom u Zaključak posl. broj Ovr-1013/2018-69 od 4. studenog 2022. utvrđeno je da se nekretnina predaje kupcu, a ovršeniku Gradu Zagrebu naloženo je predati tu nekretninu kupcu slobodnu od osoba i stvari. U zaključku je navedeno da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno 2. rujna 2022.

14. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], Grad Zagreb, za stambenu zgradu [adresa] izgrađenu na kčbr. [katastarska čestica] , suvlasnički udio red. broj 76 (etažno vlasništvo E-76) sud je utvrdio da je tuženik bio upisan kao jedan od suvlasnika, odnosno etažni vlasnik stana na IV (četvrtom) katu lijevo koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 28.10 m2, i pripadajuće drvarnice u podrumu površine 3,90 m2, kao poseban dio zkčbr. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi do 4. studenog 2022.. Naime, 4. studenog 2022. je pod brojem Z-31461/22 zaprimljen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva društva BIOLOŠKI DERIVATI d.o.o. iz Zagreba, Gajeva ulica 57 (a na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Ovr-1013/2018-58 od 1. ožujka 2022. i Zaključka suda od 4. studenog 2022.), a 4. ožujka 2022. pod brojem Z-5793/2022 je upisana zabilježba dosude naprijed citiranih rješenja i zaključka Općinskog suda u Novom Zagrebu.

15. Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine 91./1996., 68./1998., 137./1999., 22./2000., 73./2000., 114./2001., 79./2006., 141./2006., 146./2008., 38./2009., 153./2009., 90./2010., 143./2012. i 152./2014.; dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, a st. 3. istog članka je propisano da provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

16. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63./2019., 128./2022.; dalje: ZZK) propisano je da je uknjižba upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnog naknadnog opravdanja, dok je st. 4. istog članka propisano da je zabilježba je upis kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Isto tako, pojašnjava se da je čl. 108. ZZK propisano da će se u zemljišnoknjižnom ulošku odmah učiniti vidljivim (plomba) dan i vrijeme kad je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis te broj dnevnika zemljišnoknjižnih podnesaka pod kojim je zaprimljen (broj dnevnika).

17. Prema tome, iz povijesnog izvadka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je sukladno naprijed citiranim odredbama ZV-a i ZZK neprijepornim utvrdio da je tuženik sve do 4. studenog 2022. bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine - stana na IV (četvrtom) katu lijevo koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 28.10 m2, i pripadajuće drvarnice u podrumu površine 3,90 m2, kao poseban dio zkčbr. [katastarska čestica] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi. Dana 4. studenog 2022. je uknjižbom prava vlasništva na predmetnom stanu upisano društvo BIOLOŠKI DERIVATI d.o.o. iz Zagreba, Gajeva ulica 57. Pojašnjava se da je 4. ožujka 2022. pod brojem Z-5793/2022 bio proveden upis zabilježbe rješenja o dosudi nekretnine, no da je tek 4. studenog 2022. proveden upis uknjižbe prava vlasništva za korist kupca BIOLOŠKI DERIVATI d.o.o., s time da je istodobno s uknjižbom brisana naprijed upisana zabilježba. Pa kako se utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari odnosi na srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2022. to je neprijeporno da je tuženik u tom razdoblju bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana (tuženik je tek 4. studenog 2022. uknjižbom prava vlasništva BIOLOŠKI DERIVATI d.o.o. prestao biti vlasnikom tog stana).

18. Odredbom čl. 90. ZV-a propisano je da je zajednička pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova uzdržavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, kojom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

19. Odredbom čl. 375. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako ga je sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine te odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

20. Temeljem odredbe čl. 378. ZV-a suvlasnici nekretnine dužni su poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom koji ga s tim upraviteljem sklapaju, koji može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova i koji upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenim ugovorom, raspolaže sredstvima zajedničke pričuve te zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drugačije određeno. Ovdje sud samo napominje da iz citirane odredbe proizlazi kako je upravitelj zgrade, imenovan ugovorom, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, osim ako je međuvlasničkim ugovorom drugačije određeno. Nadalje, odredbom čl. 379. ZV-a propisano je da je upravitelj dužan osobito, između ostalog, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima sukladno sredstvima kojima raspolaže kao i obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz čl. 378. ZV-a.

21. Prema odredbi čl. 380. ZV-a suvlasnici su dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, te su ta sredstva dužni uplaćivati mjesečno.

22. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 15. siječnja 2002. sa popisom zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade u [adresa] te popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa] od 15. siječnja 2002. sa potpisnom listom godišnjim programima upravljanja (list 84 do 105 spisa) sud je neprijepornim utvrdio da su suvlasnici zgrade u [adresa] međuvlasničkim ugovorom odredili svoje međusobne odnose vezano za upravljanje i korištenje zgrade, da su upravljanje zgradom povjerili tužitelju, da je za izračun mjesečnog iznosa pričuve za stambeni prostor određen koeficijent 1,00, a visina od 2,50 kn/m2. Ovdje se napominje da je čl. 13. Međuvlasničkog ugovora iznos pričuve bio određen u visini od 3,50 kn/m2 do otplate investicije popravka krova, no u Potpisnoj listi od 4. ožujka 2004. je iznos pričuve smanjen na visinu od 2,50 kn/m2 za stambeni prostor.

23. Dakle, kao što je naprijed navedeno, tuženik je u utuženom razdoblju bio suvlasnik odnosno etažni vlasnik nekretnine tj. stambenog prostora na adresi u [adresa] te je isti prema odredbama ZV-a dužan plaćati sredstva zajedničke pričuve u iznosima kako to proizlazi iz odredbi međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju i koji iznosi su navedeni u tužiteljevom izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

24. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018., 126./2021., 114./2022., 156./2022.; dalje: ZOO) određeno je da za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je usluga, odnosno isporuka obavljena za potrebe kućanstva, tražbine radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, te tražbine pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena.

25. Budući da je predmet ovog postupka tražbina plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu koja dospijeva na naplatu na mjesečnoj razini, a ne radi se o isporuci dobara niti pružanju usluga, već o zakonskoj obvezi svakog suvlasnika da sudjeluje u troškovima potrebnim za održavanje i poboljšavanje nekretnine, to se na zastaru predmetne tražbine primjenjuje odredba čl. 226. st. 1. ZOO-a prema kojoj tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

26. Kako je odredbom čl. 14. st. 2. Međuvlasničkog ugovora određeno da su suvlasnici dužni uplatiti doprinose za sredstva zajedničke pričuve najkasnije do dvadesetog u mjesecu za tekući mjesec, to znači da je tražbina naplate doprinosa za zajedničku pričuvu za srpanj 2022. što je najstarije utuženo potraživanje tužitelja, dospjela najkasnije 20. srpnja 2022., a kako je ovršni prijedlog javnom bilježniku podnesen 7. ožujka 2024., to zastara nije nastupila.

27. Slijedom navedenog, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio suvlasnik (etažni vlasnik) nekretnine, odnosno stambenog prostora na adresi u [adresa], a za koji prostor tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika plaćanje sredstava zajedničke pričuve. Plaćanje zajedničke pričuve je zakonska obveza svakog suvlasnika nekretnine. U ovom postupku sud je neprijepornim utvrdio da postoji dospjelo novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 37,28 eura na ime neplaćenih sredstava zajedničke pričuve, a tijekom postupka tuženik nije dokazao da je tužitelju taj iznos platio, a što je bila tuženikova obveza u skladu s člankom 219. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je tužbenom zahtjevu valjalo udovoljiti. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Medina Karahasanović, Zagreb, Ilica 297, poslovni broj Ovrv-16453/2024 od 18. travnja 2024., valjalo održati na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 37,28 eura, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112./2012., 25./2013., 93./2014., 55./2016., 73./2017., 131./2020., 114./2022. i 6../2024., dalje u tekstu OZ).

28. Tuženik je došao u zakašnjenje neplaćanjem mjesečnog doprinosa za pričuvu upravitelju u roku iz čl. 14. st. 2. Međuvlasničkog ugovora. Tužitelju na dosuđeni iznos od 37,28 eura pripadaju zakonske zatezne kamate od dospijeća neplaćenih iznosa pričuve pa do dana plaćanja, a sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a koja određuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zateznih kamata određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Do 31. prosinca 2022. bilo je propisano da se ona određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. da se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

29. Tužitelju pripada nastali trošak ovršnog postupka sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne Novine" broj 9./2021; dalje: Pravilnik) pa tužitelj ima pravo na trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura (s PDV-om od 25%), pravo na ostatak naknade u iznosu od 12,50 eura (s PDV-om od 25%) i prema Tbr. 11. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa) ima pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 12,50 eura (s PDV-om). Dakle, ukupno tužitelju pripada iznos od 37,50 eura na ime nastalih troškova ovršnog postupka. Ujedno tužitelj sukladno čl. 30. st. 3. OZ-a ima pravo i na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po istoj stopi kao i na dosuđeni iznos glavnice. O nastalom trošku ovršnog postupka odlučeno je u okviru točke I. izreke ove presude.

30. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom, pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.). Tako tužitelju prema Tbr. 7.9. pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eura (s PDV-om od 25%). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

U Karlovcu 23. srpnja 2025.

Sudac:

Marina Blažić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku