REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž R-80/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari 1. tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV. Br.1, OIB:52634238587, zastupano po nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 18. veljače 2025. poslovni broj: Pr-94/2020-29, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o

I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja prihvaća te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, od 18. veljače 2025. Poslovni broj: Pr-94/2020- 29:

Potvrđuje u pobijanim točkama ,I. B//. I III: B//

2. Ukida u dijelu odluke o troškovima te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

I. A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da I.tužiteljici CR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 565,34 EUR (petstotinašezdesetpet eura tridesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 73,62 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 19,87 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 75,76 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 41,61 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 6,21 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 65,39 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 63,72 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 6,71 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 38,17 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 28,43 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 32,28 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

I. B// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da I.tužiteljici CR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 252,71 EUR (dvijestotinepedestdva eura sedamdesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 64,75 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 87,22 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 14,42 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 34,02 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 15,43 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 6,21 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 30,66 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

II. A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da II.tužiteljici ŠR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 509,46 EUR (petstotinadevet eura četrdesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 61,35 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 56,01 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 30,67 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 46,22 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 6,57 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 87,61 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 32,55 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 11,89 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 79,77 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 46,41 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

III. A// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da III.-tužitelju AR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 594,42 EUR (petstotinadevedesetčetiri eura četrdesetdva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi

Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 5,86 eura od 15.11.2015. godine

- na iznos od 12,27 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 24,54 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 24,54 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 5,60 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 5,86 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 67,22 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 6,13 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 5,11 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 23,89 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 18,77 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 75,76 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 5,94 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 65,39 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 65,10 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 6,75 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 38,29 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 11,39 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 13,06 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 44,45 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

III. B// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da III.-tužitelju AR, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos 262,30 EUR (dvijestotinešezdesetdva eura trideset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 73,21 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 87,22 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 9,47 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 14,07 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 5,02 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 16,33 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 56,98 eura od 15.02.2020. godine pa do isplate

kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.205,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I.A do III.B izreke presude.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka pobijaju tužitelji zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1i 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.Smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a te da je u dijelu odluke o troškovima presuda nerazumljiva i proturječna kao i da je pogrešno primijenjena odredba članka 37. ZPP-a jer nije pravilno određena vrijednost predmeta spora uslijed čega tužiteljima nije pravilno odmjeren parnični trošak, kao i da im nije priznat osnovano zatraženi trošak podneska kojim obavještavaju sud o uplati predujma troškova vještačenja te trošak pristupa na ročište za objavu presude.

2.2. Predlažu da se u odluci o troškovima prvostupanjska presuda preinači i tužiteljima priznaju svi zatraženi troškovi na koje je ukazano žalbom podredno, da se u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže troškove podnesene žalbe.

Pravodobnu žalbu podnosi i tužena pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama I. B. i III B. zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3. ZPP-a .Pobijaju i odluku o troškovima postupka predlažući da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Navodi da odluka kojom se dosuđuje razlika plaće i u bruto iznosu i neto iznosu nije do sada donesena u činjenično i pravno istovrsnim sporovima te da je takav pristup prvostupanjskog suda pogrešan jer se dodaci za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva isplaćuju kao posebne naknade u službi sukladno Odluci o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18) i kao takve se ne mogu uračunati u potraživanje razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i mogu biti samo predmet odvojenog tužbenog zahtjeva .Konačno, da se u izračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ne mogu uračunati neto iznosi za takove dosuđene naknade koje nisu oporezive. Traži troškove podnesene žalbe.

3.1.U odgovoru na žalbu tužene tužitelji smatraju da su neosnovani žalbeni navodi tužene navodeći da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba Zakona o službi u oružanim snagama kao i odredaba Zakona o radu i kolektivnih ugovora pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijani dio prvostupanjske presude pa predlažu da se žalba tužene odbije. Traže troškove podnesenog odgovora na žalbu.

4.Žalba tužene nije osnovana.

Žalba tužitelja je osnovana.

5.Neosnovano tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući presuda u pobijanom dijelu odluke o troškovima nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6.Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a po službenoj dužnosti i pazi.

6.1.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužena. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijani dio prvostupanjske presude.

6.2.Žaliteljica u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, koju im tuženik nije isplaćivao sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba) već im je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužiteljima pripada, tako da 1. tužiteljica na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor potražuje bruto iznos od 565,34 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. IA izreke), a na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor potražuje isplatu neto iznos od 252,71 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, 2. tužiteljica na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor potražuje bruto iznos od 509,46 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te 3. tužitelj na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor potražuje bruto iznos od 594,42 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor potražuje neto iznos od 262,30 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8.Tužitelji razliku naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosima potražuju na osnovi prosječne isplaćene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dok razliku naknade plaće za godišnji odmor u neto iznosima potražuju na osnovu isplaćenih naknada za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi te naknadu za rad u službi dežurstva, koja davanja su propisana Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine“, broj 39/18 i 54/19).

9.Prvostupanjski je sud na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14 i 70/18 - dalje: Pravilnik) te Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službu („Narodne novine“, broj 39/18 i 54/19) dosudio tužiteljima tražene iznose razlike plaće za godišnji odmor u bruto iznosima, kao i razliku naknade plaće za godišnji odmor u neto iznosima, sukladno nalazu i mišljenju financijskog knjigovodstvenog vještaka D&S od 28.08. 2023. te dopune nalaza i mišljenja od 7.2.2024.., 29.03.2024.

10. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16 - dalje: ZSOSRH) za djelatne vojne osobe je lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu pa je tako odredbom čl. 1. st. 1. propisano da se tim zakonom prvenstveno uređuje služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske, prijam, raspored na ustrojbena mjesta, činovi i promaknuća u činove, obveze, prava i odgovornosti, izdvajanje i prestanak službe te ostala pitanja pripadnika Oružanih snaga.

10.1. Odredbama ZSOSRH je propisano:

- u čl. 135. st. 1. da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona;

- u čl. 136. st. 1. i 2. da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu;

- u čl. 137. st. 1. da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža;

- u čl. 139.:

(1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke.

(2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

(3 Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe.

(4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

(5) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće.

(6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak;

- u čl. 142. da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

11. U Glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14) propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (kao i u čl. 139. st. 2. ZSOSRH).

11.1. Odredbom čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u iznosima:

- 24% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Zapovjedništvo specijalnih snaga do razine Grupe specijalnih snaga i Satniju za obuku osim u Zapovjednu satniju,

- 19% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije gardijskih brigada, zapovjednici gardijskih brigada, zapovjednik Obalne straže Republike Hrvatske, zapovjednik Flotile Hrvatske ratne mornarice, zapovjednici bojni gardijskih brigada, zapovjednici divizijuna-odreda brodova borbene namjene, zapovjednici brodova borbene namjene, zapovjednici zrakoplovnih baza, zapovjednici eskadrila, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga, zapovjednik Počasno-zaštitne bojne, zapovjednik Središnjice za obavještajno djelovanje

- 15% ostali vojnici raspoređeni u gardijske brigade i Zapovjedništvo specijalnih snaga, ostali dočasnici i časnici raspoređeni u satnije gardijskih brigada (osim raspoređenih u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije), zapovjednici brodova pomoćne namjene

- 14% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Počasno-zaštitnu bojnu, Središnjicu za obavještajno djelovanje, mornari raspoređeni na brodove borbene namjene, prvi dočasnici u postrojbama razine brigade, prvi dočasnici grana, Zapovjedništva za potporu, Hrvatskog vojnog učilišta i prvi dočasnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Oružane snage), dočasnici i časnici raspoređeni u eskadrile

- 12% vojnici raspoređeni u ostale postrojbe i mornari raspoređeni na brodove pomoćne namjene

- 11% ostali dočasnici i časnici raspoređeni u gardijske brigade

- 10% ostali dočasnici i časnici raspoređeni na brodove borbene namjene, postaje obalnog motrenja, radarske postaje, operativna središta, Zapovjedništvo specijalnih snaga, instruktori za obuku, časnici i dočasnici tehničke službe raspoređeni u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja - Pomorske baze, Bojnu za opću logističku potporu, Remontni zavod i zrakoplovno-tehničke bojne

- 8% dočasnici i časnici na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga, Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici na brodovima pomoćne namjene

- 5% dočasnici i časnici raspoređeni na ostale dužnosti u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga i Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici izvan Oružanih snaga i Ministarstva obrane.

Stavkom 2. toga članka propisano je da djelatna vojna osoba iz stavka 1. može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

11.2. Odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba propisani su dodaci za otežane uvjete rada koje ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim 8. štetnima za zdravlje.

12. Odredbom čl. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., propisano je da djelatne vojne osobe stječu pravo na korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama ZSOSRH i odredbama toga Pravilnika.

12.1. Nadalje, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

13. Odlukom o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14), koja je donijeta na temelju odredbe čl. 153. st. 3. ZSOSRH, u točki II. je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe.

13.1. Odredbom točke III. Odluke o rasporedu radnog vremena određeno je da se pod radnim vremenom iz točke II. te Odluke podrazumijeva:

-redovno radno vrijeme

-radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

13.2. Odredbom točke V. Odluke o rasporedu radnog vremena (koja odredba je u glavi pod nazivom „redovno radno vrijeme“) određeno je:

(1) Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

(2) Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

(3) Iznimno od stavka 2. ove točke, zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. (4) Odluku o promjeni početka i završetka redovnoga radnog vremena zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine obvezan je donijeti najmanje sedam dana unaprijed.

(5) Redoviti mjesečni fond sati je umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnoga radnog vremena.

14. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH i propisima donesenim na temelju ZSOSRH.

15. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor trena uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024.).

16.Dakle, djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (kolovoza 2017.) pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu pa kako naknada za rad na terenu naknada za rad u stražarskoj službi te naknada za rad u službi dežurstva nisu oporezivi po Zakonu o porezu na dohodak a tužitelji prema navedenim propisima imaju pravo da im se naknadi za korištenje godišnjeg odmora pravilno ih je prvostupanjski sud dosudio u neto iznosima.

17. Slijedom izloženog, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te primjenom navedenih odredbi materijalnog prava naložio tuženiku da tužiteljima isplati naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u neto iznosima, pa je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod st. IB, i IIIB izreke.

18. U odnosu na odluku o troškovima žalba tužitelja je osnovana budući po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno odredio vrijednost predmeta spora. Naime odredbom članka 37. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi protiv istog tuženika proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

18.1.Nadalje ,prema odredbi članka 161. stavak 1, ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a stavkom 2. ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova naknaditi svaki od suparničara pa iz toga proizlazi da kod subjektivne kumulacije, postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj pojedinih zahtjeva , pa je kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti svih tužitelja(Rev-2752/2011 od 22. rujna 2015., Rev-486/2021 od 3. siječnja 2023.,Rev-797/2023).

19.Nesporno je da je u konkretnom predmetu više tužitelja tužilo istog tuženika pa ima mjesta primjeni odredbe 37. stavak 2. ZPP-a uslijed čega je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku o troškovima imao pogrešan materijalno pravni pristup zbog kojega niti činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i uslijed čega je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja te predmet u pobijanoj odluci o troškovima vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i u kojem će na pravilan način odrediti vrijednost predmeta spora te donijeti novu odluku o troškovima odlučujući i o cjelokupnim troškovima postupka kao i o zahtjevima stranaka za naknadu podnesenih žalbi te o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova podnesenog odgovora na žalbu.

20. Osnovano također u žalbi tužitelji ističu da im je prvostupanjski sud trebao priznati troškove pristupa na ročište za objavu presude.

Po ocjeni ovog suda trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda predstavlja trošak koji je potreban za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a a na koje ročište je punomoćnik tužitelja i pristupio i koji trošak je propisan Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) pa takav trošak valja priznati tužiteljima.

21. U nepobijanim točkama I A//, II A// i III A, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

22. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić