Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-286/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Baniću, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5776/2024-7 od 31. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5776/2024-7 od 31. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Nalaže se tuženiku MŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], predati u posjed tužitelju UŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nekretninu [katastarska čestica], [adresa], zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 1279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 103. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-102), u naravi stan broj 6 u IX (devetom) katu, koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe ukupne površine 66,55 m2, diletacija I. lijevo od stubišta, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 276,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 14. veljače 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik navodi kako žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, dakle i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne konkretizira bitnu povredu koju je počinio prvostupanjski sud. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao vlasnika da mu tuženik preda u posjed nekretninu označenu kao čkbr. [katastarska čestica], [adresa] u [adresa], zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 1279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 103. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-102), u naravi stan broj 6 na IX. (devetom) katu, ukupne površine 66,55 m2.
6.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je istaknuo svoje pravo na posjed, odnosno da postoji razlog zbog kojeg isti nije dužan predati posjed stana tužitelju.
6.2. Nesporno je između stranaka da je tužitelj upisan na predmetnoj nekretnini kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, kao i da se u posjedu te nekretnine nalazi tuženik.
6.3. Sporno je je li tuženik dužan predati predmetnu nekretninu, u naravi stan kako je to opisano, u posjed tužitelju, zbog toga što je njegova sada pok. majka ZŽ prodala 17. veljače 2025. stan EŽ, koja da nije u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu.
6.4. Iz dokaza koji su priloženi uz tužbu i uz odgovor na tužbu utvrđeno je:
- da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana čkbr. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe, površine 1279 m2, a u vlastovnici 103. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-102) stan broj 6 u IX. (devetom) katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe, ukupne površine 66,55 m2, dilatacija I, lijevo od stubišta, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi,
- da je na navedenom stanu upisan kao vlasnik tužitelj, a upis je izvršen temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. rujna 2024. kojeg je zaključila RŽ kao prodavateljica s tužiteljem kao kupcem,
- da je RŽ stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini temeljem ugovora o darovanju nekretnine kojeg je zaključila s EŽ kao darovateljicom,
- da je EŽ kao kupac s ZŽ, majkom tuženika, 17. veljače 2005. zaključila Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine za iznos od 70.000,00 eura te se temeljem tog Ugovora i upisala kao vlasnica u zemljišnoj knjizi,
- da se oko valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnine vodila parnica od 2006. godine koja je pravomoćno dovršena donošenjem presude broj P-184/2018 (raniji poslovni brojevi P-3273/2017, P-2461/2008, P-1647/2006),
- da je navedenom presudom odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika i njegovog brata GŽ kao nasljednika ZŽ i tužitelja u tom postupku, a koji je vođen protiv EŽ, na utvrđenje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17. veljače 2005. i odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor raskinut.
6.5. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 161. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) kojim je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed te stvari, s tim da vlasnikovo pravo ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 162. stavak 1. istog Zakona kojim je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, te na članak 163. stavak 1. i 2. ZV-a kojim je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje posjedovanje te stvari (pravo na posjed) te da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.
6.6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je izvatkom iz zemljišne knjige i priloženim kupoprodajnim ugovorom zaključenim s RŽ tužitelj dokazao da je vlasnik, a nesporno je da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine.
6.7. Prvostupanjski sud ne nalazi da bi tuženik imao pravo na posjed koje bi za posljedicu imalo njegovo pravo odbiti predaju stvari jer da obveznopravni zahtjev, a koji tuženik ističe da postoji temeljem Ugovora o kupoprodaji od 17. veljače 2005. koji je zaključen između ZŽ kao prodavateljice i EŽ kao kupca, jer da kupac nije isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku. Pored toga, da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. veljače 2005. proizlazi da je ZŽ zastupana po punomoćniku AŽ, potpisom tog Ugovora potvrdila primitak cjelokupnog dogovorenog iznosa kupoprodajne cijene i da nema više nikakvih potraživanja prema kupcu u svezi predmetne kupoprodaje te se obvezala predati predmetni stan slobodan od osoba i stvari u posjed kupcu odmah po ovjeri potpisa na tom ugovoru od strane javnog bilježnika, a presudom broj P-184/18 da je utvrđeno kako je taj Ugovor pravno valjan.
6.8. Zbog toga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
6.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).
7. U svojoj žalbi tuženik ocjenjuje da je prvostupanjski sud prije svega pogrešno primijenio materijalno pravo, a iz čega proizlazi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ponovo ističe da Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen između njegove majke ZŽ i EŽ nije bio u cijelosti izvršen jer EŽ nije u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu. Smatra da je sud trebao prihvatiti njegov prijedlog da se sasluša kao svjedok JŽ, kojemu je EŽ prije nego što je sa svojom kćerkom RŽ, 2. srpnja 2024. zaključila ugovor o darovanju predmetne nekretnine, istu htjela prodati navedenom svjedoku, ali je on od te kupovine odustao. Isto tako, da je trebalo kao dokaz provesti i uvid u telefonsku korespondenciju koju je on vodio s tužiteljem, a čime bi se utvrdilo da tužitelj nije bio pošteni kupac. Tužitelj da se ne može pozivati na presumpciju istinitosti zemljišne knjige jer mu je bilo poznato da njegovi prednici nisu u posjedu predmetne nekretnine jer nisu ispunili svoje obveze iz kupoprodajnog ugovora.
7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto promijenio materijalno pravo na koje se pozvao.
7.2. Iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu i odgovor na tužbu i koja je pročitana u svrhu dokaza, proizlazi kako je presudom broj P-184/18 pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ZŽ, odnosno kasnije tuženika kao tužitelja, na utvrđenje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji od 17. veljače 2005., kao i zahtjev da je navedeni Ugovor raskinut (obrazloženje pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3621/20-18 od 24. studenoga 2022.). S obzirom na navedeno i s obzirom da je EŽ u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji bila upisana na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine, ista je sa tom nekretninom raspolagala na način da ju je darovala svojoj kćerki RŽ, a ova ju prodala tužitelju. Dakle, kako je EŽ bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, ona je s istom mogla raspolagati na način kako je to učinila, a koje raspolaganje je uslijedilo nakon pravomoćnosti presude donesene u predmetu broj P-184/18.
7.3. Ugovor o kupoprodaji od 17. veljače 2005. nije raskinut, upravo suprotno, pravomoćno je odbijen zahtjev tužitelja za raskid toga Ugovora, pa tuženik nema pravni temelj za odbijanje predaje predmetne nekretnine u posjed tužitelju koji je nekretninu kupio od zemljišnoknjižnog vlasnika i upisao se u zemljišnu knjigu temeljem tog Ugovora o kupoprodaji, pri čemu je nebitno što prije zaključenja ugovora o kupoprodaji nije razgledao nekretninu.
7.4. U odnosu na prijedlog tuženika da se kao dokaz sasluša osoba koja je odustala od kupnje predmetne nekretnine treba reći da je to nebitno za ovaj postupak, odnosno nebitno je zbog čega je navedena osoba odustala od kupnje predmetne nekretnine. Isto tako, nebitno je kakve je razgovore vodio tuženik s tužiteljem telefonskim putem.
7.5. Za primjenu članka 162. ZV-a bitno je dokazati da je tužitelj vlasnik, što je on i dokazao, da je tuženik u posjedu, što nije sporno, a tuženik predloženim dokazima i svojom tvrdnjom da EŽ nije u cijelosti ispoštovala Ugovor o kupoprodaji od 17. veljače 2005. nije dokazao da ima pravo na posjed koje ga ovlašćuje odbiti predaju stvari njezinom vlasniku.
8. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
