Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-296/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Mihalić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HM, branjenog po branitelju Tomislavu Kosu, odvjetniku iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-189/2025 od 22. svibnja 2025., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 21. srpnja 2025., u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu – FM, okrivljenika, te branitelja okrivljenika, a izrečene i objavljene 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni HM, OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i ŠM, rođene F, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen, sa završenom VŠS, neoženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je:

dana 24. travnja 2025., u neutvrđeno vrijeme, u Presečnom kbr. 76, putem aplikacije Messenger, u cilju da ustraši ĆM, poslao poruku na Messenger MM, u kojoj je naveo da se ĆM ima čega bojati jer će mu „zapičiti“ nož u vrat pa će onda biti žrtva, da mu dođe da mu glavu „potere“ jer drugo nije zaslužil i da bi mu vrat mogel pregristi, a sadržaj koje poruke je MM pokazao ĆM,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom– opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23. i 36/24. u daljnjem tekstu: KZ/11).

III. Temeljem članka 139. stavka 2. KZ/11, okrivljeni HM se osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku HM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 24. travnja 2025. pa nadalje.

V. Temeljem članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku se izriče

Sigurnosna mjera

zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja,

i to oštećenom ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.2006., s prebivalištem u [adresa], kojemu se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ga uočio, a koja se sigurnosna mjera okrivljeniku izriče u trajanju od 3 godina, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije Policijske postaje Varaždin, po članku 73. stavku 5. KZ/11.

VI. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 200,00 eura (dvjesto eura), te sukladno članku 145. stavku 2. točka 1. ZKP/08 na ime troškova psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 662,55 eura (šestošezdesetdva eura i pedesetpet centa), u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 189/2025 od 22. svibnja 2025., protiv okrivljenika HM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, koji činjenični opis je uskladio sud, sve činjenično i pravno pobliže opisano u dispozitivu ove presude.

2. Sud je u 4. redu optužnice riječ „on„ zamijenio s riječi „onda“, a sve stoga što je tako dokazano iz sadržaja poruke.

3. Okrivljenik upitan da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim, te je na početku dokaznog postupka iznio svoju obranu.

4. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da ove poruke koje mu se stvaraju na teret optužnicom koje su poslane MM a nisu poslane oštećeniku po njegovom mišljenju nisu prijeteće poruke, te bi trebalo njega pitati što je njima mislio i što one znače. Sam oštećenik je njegov kolega muzičar te su oni jako puno toga podijelili zajedno, odsvirali na jako puno gaža, puno su popili pića zajedno i puno su se družili te je ovo što je sadržaj optužnice i što je bilo napisao u poruci MM s njegove strane napisano u afektu.

4.1. On tako nije mislio i smatra da se te rečenice ne mogu izvaditi samostalno iz cjelokupnog teksta i tumačiti. Naime, postoje određeni postupci koji su njega povrijedili od strane oštećenika, i ta rečenica da ću on zapičiti nož u vrat ĆM je izvađena iz konteksta i prenapuhana je. Isto tako napisao je i ovaj drugi dio poruke da mu dođe da mu glavu poterem jer drugo nije zaslužil i da bi mu vrat mogel pregristi , ali ističe da ništa od toga on ne bi mogao učiniti, da ne bi mogao ozlijediti nekoga kome je toliko pomogao u životu, za kojega je tako puno učinio. Sukladno nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka vidljivo je da nije osoba koja bi se pikala noževima, niti ne uči tome djecu koju odgaja i ne predstavlja nikakvu opasnost za okolinu. Po njemu ovo za što se tereti ne predstavlja prijetnju oštećeniku i misli da bi prijetnja bila prema oštećeniku da je on napisao MM da on poruči ĆM da će on njemu zapičiti nož u vrat, da će mu glavu potrti i da ću mu vrat pregristi. Međutim , to nije tako upućeno, na taj način poruka MM, već je točno vidljivo iz njegovih poruka kako je napisano.

4.2. Na upit, da li je on poslao poruke MM za ĆM, naveo je da su MM i ĆM u dobrim odnosima, da su zajedno išli u razred i da u porukama gdje piše o ĆM da je mislio o ĆM.

4.3. Na upit, da li je on MM nešto govorio, da li je tražio da on to prenosi oštećeniku, naveo je da nije.

4.4. Na upit, da pojasni zašto ne smatra da bi ovo bila prijetnja oštećeniku „budem mu zapičil nož u vrat pa bu onda žrtva“, naveo je da smatra da bi bila prijetnja kad bi on zapičio nož u vrat ĆM, a ne ovako kako je napisao.

4.5. Na upit, kako se osjećao u odnosu na ĆM u vrijeme kad je pisao poruke pa i sada, naveo je da je bio razočaran jer sve mu je dao što je mogao, a onda ga je istukao, nakon toga ga nije pozdravljao, niti se nije ispričao, dakle, smatra da to nije bilo primjereno, a na upit da li je na njega ljut naveo je da nije.

4.6. Na završnoj raspravi je nadopunio svoju obranu ostajući kod svoje obrane od 7. srpnja 2025. Istaknuo je da su na raspravi čuli svjedoka MM i njegovu konstataciju kako ne smatra da bi on mogao počiniti bilo što od navedenog u porukama za koje se tereti, jer ga dobro poznaje. Ističe da se radi o ružnoj rečenici koja je neprimjerena, ali on doista nikad takvu prijetnju, za koju se tereti, u činjeničnom opisu optužnice ne bi mogao izvršiti. Ne smatra se krivim iz tih razloga i smatra da to nije za osuđujuću presudu, ali ako sud smatra da to jeste tako onda moli sud da ga kazni najblaže što može.

4.7. Na upit, da li je on očekivao da će MM prenijeti sadržaj poruke oštećeniku, naveo je da ja to nije očekivao, a da je znao da će on to učiniti onda ne bi poslao takvu poruku.

4.8. Na upit, što je mislio postići takvim rečenicama u porukama MM, naveo je da ništa, bio je samo ljut i tako je reagirao nakon svega što je napravio za ĆM jer ga je razočarao.

5. Nakon toga sud je u tijeku dokaznog postupka ispitao psihijatrijskog vještaka dr. med. Nenada Horvata (listovi 172-189 , 185 -186 spisa), oštećenika ĆM (listovi 102-103, 186 -188 spisa), te svjedoka MM (listovi 105-107, 213 spisa), a potom je na suglasan prijedlog straka pročitao dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (listovi 16-17 spisa), preslik poruka (listovi 25-29 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta sa potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 24.04.2025. (listovi 30-31 spisa), imovinske podatke za okrivljenika (listovi 197-200 spisa), te podatke iz KE (list 168 spisa).

6. Nesporno je bilo u činjenicama da je okrivljenik poslao poruku MM, u kojoj je naveo da se ĆM ima čega bojati jer će mu „zapičiti“ nož u vrat pa će onda biti žrtva, da mu dođe da mu glavu „potere“ jer drugo nije zaslužil i da bi mu vrat mogel pregristi, a sadržaj koje poruke je MM pokazao ĆM, kako je to proizašlo iz obrane okrivljenika, te iskaza oštećenika ĆM (listovi 102-103, 186-188 spisa), te svjedoka MM (listovi 105-107, 213 spisa), dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (listovi 16-17 spisa), preslika poruka (listovi 25-29 spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 24.04.2025. (listovi 30-31 spisa),

7. Sporno je bilo u činjenicama:

- da li je dana 24. travnja 2025., u neutvrđeno vrijeme, u Presečnom kbr. 76, putem aplikacije Messenger otposlao poruku za koju se tereti MM,

- da li je znao da će istu MM proslijediti oštećeniku, te da li se radi o prijetećeim porukama oštećeniku

- da li je sve to učinio u cilju da ustraši ĆM

8. Na sporne okolnosti, da li je dana 24. travnja 2025., u neutvrđeno vrijeme, u Presečnom kbr. 76, putem aplikacije Messenger otposlao poruku za koju se tereti - MM, proizlazi iz obrane okr. da to nije sporno da je poruka po okr. poslana već je sporno da li je to bilo tog datuma, a o tome se nije u svojoj obrani izjašnjavao okrivljenik. O tim okolnostima izjašnjavao se oštećenik koji je naveo da je to bio četvrtak 24. travnja 2025. kada mu je MM rekao da mora nešto vidjeti, te mu je pokazao poruku koju mu je poslao okrivljenik i u kojoj je izrekao prijetnje spram njega, a kojih se on uplašio te je prijavio okrivljenika djelatnicima policije, dok se MM nije o točnom datumu slanja poruke izjašnjavao, ali je bio ispitan kod PP Varaždin 15.05.2025. kada je rekao da mu je okrivljenik poslao prijeteće poruke za oštećenika prije 2-3 tjedna tako da bi se to uklopilo u iskaz oštećenika kojemu je sud povjerovao u vezi datuma kojeg je naveo, a sve stoga što je smatrao da je najbolje upamtio kada se dogodio kritični događaj u kojem je bio oštećen, a ujedno i iz dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 24.04.2025. (listovi 16-17 spisa) proizlazi da je tog istog datuma oštećenik išao okrivljenika prijaviti za kaznneno djelo prijetnje, pa je to onda sigurno taj datum.

8.1. Iz tih razloga je sud smatrao da je točan datum slanja poruke od strane okrivljenika samom oštećeniku kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice.

9. Što se tiče spornih činjenica, da li je okrivljenik znao da će MM proslijediti poruku koju je poslao njemu za ĆM, iz obrane okrivljenika proizlazi da to nije znao jer da je to znao onda mu istu ne bi poslao.

9.1. Međutim iz iskaza okrivljenika proizlazi da je on znao da MM ide u isti razred s oštećenikom, da su u dobrim i prijateljskim odnosima on i ĆM (jer su zajedno svirali u različitim sekcijama), a isto tako je znao da ga je oštećenika već ranije prijavio za nametljivo ponašanje prema njemu djelatnicima policije i da nema pravo s njim kontaktirati i da mu se nema pravo približavati na određenu udaljenost, da su i dalje te mjere opreza na snazi, a kako je to sve u svojem iskazu naveo sam oštećenik. Upravo zato je i slao poruku MM, za kojeg je znao da kontaktira s oštećenikom, tražio je da o svemu što su imali on i oštećenik s njim razgovara i to što prije, inzistirao je na tom razgovoru (to je vidljivo iz poruke od kritičnog dana, te je to i sam rekao MM) i tu upravo u toj dugoj poruci dio sadržaja je prijeteći u odnosu na oštećenika. Vidi se da je ljut na oštećenika što ga je prijavio za nametljivo ponašanje, da se s tim ne slaže, hoće tu situaciju promijeniti jer ističe da se u materijalnoj dokumentaciji prijave oštećenik navodi kao žrtva, a onda ističe u poruci prijetnju „Budem mu zapičil nož v vrat, pa bu onda žrtva“. Onda dalje u tekstu poruke, gdje nije zadovoljan što je oštećenik u postupku predložio kao svjedoka GM, piše „Stvarno, kad si razmišljam o tome, dojde mi da mu glavu poterem jer drugo nije niti zaslužil“, a potom u daljnjem tekstu poruke opet navodi „Dopelal me do toga da bi ga mogel tuči i nekaj mu napraviti ….vrat bi mu mogel pregristi, a mamu i tatu mu sterati v 500 pički materini“ (listovi 25 -29 spisa).

9.2. Sud je bio mišljenja, da je nelogično da okrivljenik znade MM i oštećenika, da zna da idu zajedno u isti razred, da su dobri prijatelji i da se druže, da iz tog razloga on i traži da s oštećenikom MM i razgovara u vezi prijave za nametljivo ponašanje i fizički sukob i da nije znao da će te poruke MM pokazati oštećeniku. Sud je smatrao da je on to znao i da ih je zato i poslao, te da je tako htio svoju ljutnju dati do znanja oštećeniku, smatrajući da zapravo oštećenik na temelju te poruke treba shvatiti koliko je on za njega učinio, da bi mu se on trebao ispričati što ga je prijavio i što su imali fizički okršaj te je taj njegov stav vidljiv i na raspravi gdje je to mnogo puta ponovio, ne prihvaćajući da oštećenik više s njim ne želi djeliti društvo i da ga treba ostaviti na miru i družiti se s onima koji ga žele i dalje u društvu.

9.3. Stav okrivljenika da riječi iz optužnice nisu uopće prijeteće jer da je on „zapičio“ nož u vrat oštećeniku onda bi to bila, po njemu, prijetnja, zaključivši potom sud da je to njegov zaključak i za napisanu prijetnju da mu dođe da mu glavu „potere“ i da bi mu vrat mogao pregristi jer drugo nije niti zaslužil. Sud je smatrao da su ti zaključci okrivljenika nelogični, a sve stoga da je učinio nešto takvo kako je napisao u poruci, da bi onda bio terećen za pokušaj ubijstva, a ne za prijetnju i da se zbog toga i oštećenik uplašio takvih ispisanih riječi u poruci, nakon što je smatrao da će ga prestati uznemiravati, po kaznenim prijavama za nametljivo ponašanje, a on je nastavio dalje posredno preko njegovog prijatelja nastojati kominicirati s njim, radi čega je oštećenik zaključio logično i strah se pojavio kod njega u smislu gdje su okr ivljenikove granice uljuđenog ponašanja, neopasnog ponašanja za druge, kada niti na policijske obrade slučaja ne staje s pokušajem komunikacije, i ne samo to, nego je počeo i sa užasnim prijetnjama usmjerenim na njegov život, a vidljivo je iz istih da stalno ističe svoju volju u smjeru da našteti oštećeniku jer je jako povrijeđen ponašanjem oštećenika koji s njim više ne želi komunicirati.

10. Dakle, tvrdnje okrivljenika da on nikada ne bi mogao nauditi oštećeniku na način na koji je to naveo u poruci MM, te da je to napisao u afektu, te da je to u svojem iskazu potvrdio i svjedok MM (a s čime se nije složio oštećenik kojemu je prijetio i koji je upravo naveo suprotno da ne zna više gdje su granice ponašanja okrivljenika, ukoliko niti na dvije kaznene prijave ne želi korigirati postupke, pri čemu sud zaključuje da svjedok MM ne može dati takvu ocijenu okr ivljeniku – da li bi okrivljenik mogao izvršiti svoje prijetnje ili ne jer on nije oštećenik i nije imao nikakvih sukoba s okrivljenim) za sud nije relevantno, obzirom da je ovo kazneno djelo počinjeno kada počinitelj izrekne ozbiljne prijetnje smrću za neku osobu koje su po svom sadržaju podobne da izazovu uznem irenost i strah kod druge osobe, a što se upravo i dogodilo kod oštećenika, kada mu je iste pokazao i proslijedio MM, koji je okrivljenika išao odmah prijaviti policiji (vidljivo iz dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave listovi 16-17 spisa), te je tada oštećenik odmah i predao poruke policiji (vidljivo iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, te potvrdde o privremenom oduzimanju predmeta listovi 30-31 te preslike samih poruka listovi 25 -29 spisa), a koji dokumenti govore sami za sebe što je istinito.

11. Dakle, sud je smatrao da je okrivljenik svojim ponašanjem ispunio sve objektivne i subjektivni element kaznenog djela za koje se teretio, a radi čega ga je oglasio krivim i kaznio temeljem zakona.

11.1. Naime, sud je u potpunosti povjerovao iskazima oštećenika i svjedoka MM u vezi poruka koje je okrivljenik otposlao MM za oštećenika i kakav su one ostavile osjećaj kod oštećenika, radi čega je odmah oštećenik reagirao u bojazni za sebe – prijavom djelatnicima policije okrivljenika, a što bi učinila svaka osoba koja bi dobila ovakve poruke jer se radi o ozbiljnim prijetnjama smrću. Iz obrane okrivljenika je vidljivo da je on priznao da je napisao poruke, ali pokušavajući ih protumačiti na neki drugi način sudu, koji je neprihvatljiv te je takvim tumačenjem zapravo išao na izbjegavanje svoje kaznene odgovornosti.

12. Subjektivni element kaznenog djela okrivljenik je ispunio u trenutku kada je napisao prijeteće poruke za oštećenika poslavši ih MM, znajući da će mu isti to prenijeti jer su dobri prijatelji i idu zajedno u razred, te da će se istih oštećenik uplašiti, a što je i htio jer se inače ne bi na ovakav način ponašao.

12.1. Naime, okrivljenik je bio i psihijatrijski vještačen u ovom postupku, u vezi ubrojivosti u kritično vrijeme.

12.2. Psihijatrijski vještak dr. med. Nenad Horvat u svojem nalazu i mišljenju naveo da je okrivljenik osoba mlađe do srednje životne dobi, bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti i bez nedovoljne duševne razvijenosti, kao i bez razvijenosti ovisnosti o psihoaktivnim supstancama (uključujući i alkohol), te se kod njega ne može postaviti neka specifična i čvrsto utemeljena psihijatrijska dijagnoza. Okrivljenik je u sporno vrijeme i u odnosu na sporno ponašanje imao sačuvanu sposobnost shvaćanja suštine svojega postupanja, te je imao i sačuvanu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, dakle, u sporno vrijeme bio je ubrojiv, kod kojeg nalaza i mišljenja je ostao i nakon što je čuo obranu okr ivljenika na raspravi, a kojem nalazu i mišljenju je sud povjerovao jer je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine.

13. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

13.1. Dakle, sud je cijenio da je okrivljenik do sada neosuđivan, dok na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.

13.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika HM temeljem članka 139. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, smatrajući sud da je izrečena kazna zatvora primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna zatvora utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

14. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku HM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 24. travnja 2025. pa nadalje.

15. Temeljem članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja i to prema oštećenom ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.2006., s prebivalištem u [adresa], kojemu se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara kada bi ga uočio, a koja se sigurnosna mjera okrivljeniku izriče u trajanju od 3 godine, te koju mjeru će provjeravati djelatnici policije Policijske postaje Varaždin, po članku 73. stavku 5. KZ/11. jer smatra sud da da postoji opasnost da bi počinitelj mogao prema oštećeniku ponovno počiniti kazneno djelo, obzirom da se do sada u postupku prijave za nametljivo ponašanje nije držao mjera opreza – da niti na koji način ne pokušava kontaktirati oštećenika.

16. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 200,00 eura (dvjesto eura), te sukladno članku 145. stavku 2. točka 1. ZKP/08 na ime troškova psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 662,55 eura, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti i izvršnosti presude, a sve stoga što je okrivljenik mlada osoba te ta novčana sredstva može zaraditi radom na bilo kakvim poslovima.

U Varaždinu, 23. srpnja 2025.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem u tri primjerka ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-189/2025

2. Okr. HM Meštrić, Zatvor u Varaždinu

3. Branitelj okr. – Tomislav Kos, odvjetnik iz Varaždina

4. Ošt. ĆM, [adresa]