REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-445/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku mr.sc. Zdenku Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja nevaljanosti usmene oporuke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1493/2018-77 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika LH presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1493/2018-77 od 24. siječnja 2025. se:

- potvrđuje se u točki I. izreke,

- preinačuje u točki II izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka tako da ista sada glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 68.865,55 eura u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tuženika i tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da nije istinita, da je ništavna i da nije pravno valjana usmena oporuka oporučitelja ČH od 14. veljače 2017. kojom je navedeni oporučitelj svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovao LH. U točki II. izreke naloženo je tuženiku LH da u roku od petnaest (15) dana naknadi tužitelju FH, troškove parničnog postupka u iznosu 76.298,05 eura.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu preinači te odbije tužbeni zahtjev uz dosudu mu prouzročenog i zatraženog parničnog troška. pobija i odluku o troškovima postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana, i to samo glede odluke o troškovima postupka.

5. Predmet spora u ovom postupku je utvrđenje pravne nevaljanosti usmene oporuke pokojnog ČH od 14. veljače 2017.

6. Sporno je i u ovoj fazi postupka valjanost predmetne usmene oporuke pok. ČH.

6.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj sin pok. ČH koji je preminuo **.**.2017. u bolnici u Splitu te da je pok. ČH na dan 14. veljače 2017. bio sposoban za rasuđivanje.

6.2. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je pok. ĐH sastavio pisanu oporuku pred svjedocima ŽH i AH **.**.2016. koja je sadržajno ista onoj koja je predmetom ovog postupka;

- da se kod suda prvog stupnja vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P- 5970/2018 radi utvrđenja da je izvornik oporuke pok. ĐH datirane 1. srpnja 2016. uništen, izgubljen, skriven ili zametnut bez znanja pok. ČH te da ta oporuka proizvodi pravne učinke;

- da pok. ĐH nije izjavio posljednju volju pred svjedocima ĆH i MH jer da je on samo MH iznio ono što je napisao u oporuci a što je ĆH bilo poznato;

- da su 14. veljače 2017. obje navedene svjedokinje bile prisutne u stanu pok. ĐH i da nijedna od njih, kao ni tuženik koji je naknadno došao kod ĐH

ĐH nisu zatražili medicinsku pomoć;

- da tada (14.2.2017.) nisu postojale subjektivne izvanredne okolnosti koje bi spriječile ĐH da barem potpiše pisanu oporuku pred svjedocima;

- da je tuženik dan poslije (15.02.2017.) zahtijevao uredovanje javnog bilježnika i suca radi sastavljanja oporuke od strane pok. ĐH;

- da je pok. ĐH dvadesetak godina bolovao od virusnog hepatitisa do te mjere da mu je jedina pomoć bila transplatacija jetre, da je zbog toga došlo do njenog propadanja te da je dva do tri dana prije smrti sigurno osjećao slabost (kako je to naveo vještak) a u bolnicu je zaprimljen (18.2.2017.) kao teški bolesnik sa suženom svijesti sa znakovima sepse;

- da su dana **.**.2017. ĆH i MH mogle s njime razgovarati;

- da je ispravu o usmenoj oporuci sastavila ĆH nakon pravnog savjetovanja i to 28. veljače 2017. a tu ispravu je podnijela na potpis MH, a nakon toga su one tu ispravu predale javnom bilježniku;

- da se pok. ĐH posljednjih mjeseci nije javljao na liječenje što proizlazi iz njegovog zdravstvenog kartona;

- da su svjedokinje MH i ĆH kada su bile kod njega 14. 02.2017., uočile opću slabost kod njega, a nisu iskazivale o postojanju simptoma karakterističnih za cirozu jetre (žutilo bjeloočnice) ili sepse (suhoća usta, bljedilo, treskavica, temperatura)

- te da u trenutku navodnog iskazivanja posljednje volje ĐH nisu postojale nikakve objektivne i subjektivne okolnosti zbog kojih bi usmena oporuka bila pravno valjana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i razloga a dodatno pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka prema članku 365. st.2. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka zbog koje bi valjalo pobijanu presudu u točki I. izreke ukinuti ili preinačiti, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

8. Naime, pobijana presuda je potpunosti razumljiva u svim svojim dijelovima – i u izreci i u obrazloženju, u njenom obrazloženju navedeni razlozi su potpuno jasni i međusobno ne proturječe, sud je jasno je naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio činjenično stanje, navodeći pri tome i razloge za ocjenu svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, te pobijana presuda prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće na valjan način ispitati.

9. Prema odredbi članka 37. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48703., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN) oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

9.1. U skladu sa tom zakonskom odredbom za pravnu valjanost usmene oporuke moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke:

- da oporučitelj svoju posljednju volju očituje usmeno pred dva svjedoka koji su sposobni za to da budu svjedoci usmene oporuke

- te da se oporučitelj u trenutku očitovanja posljednje volje nalazi u takvm izvanrednim okolnostima zbog toga nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku.

10. U konkretnom slučaju iz činjenica koje su u postupku utvrđene i ovaj sud zaključuje da zbog zdravstvenog stanja oporučitelja ČH ne bi jedini prihvatljivi oblik za očitovanje posljednje volje bila usmena oporuka.

11. Usmena oporuka je oporuka u izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti ni u kojem drugom valjanom obliku što znači da bi, u skladu sa prije navedenom odredbom, takva oporuka bila pravno valjana samo u slučaju postojanja iznimnih prilika, u subjektivnom i u objektivnom smislu na strani oporučitelja koje isključuju mogućnost sastavljanja oporuke u nekom drugom obliku – obliku javne oporuke, oporuke pred svjedocima ili vlastoručne oporuke. Pri tome treba imati u vidu da se, u skladu sa navedenom odredbom, te iznimne prilike ocjenjuju kakve su bile u momentu izjave usmene oporuke, a ne prema vremenu prije ili poslije toga. Osim toga treba imati u vidu da je usmena oporuka pred svjedocima valjana kada zbog iznimnih prilika ostavitelj nije bio u mogućnosti sastavi pisanu oporuku, a ne i onda kad je to za oporučitelja bilo samo lakše ili jednostavnije u konkretnim okolnostima.

12. Prema provedenim dokazima, iskazima svjedokinje MH i tuženika, ocjena je i ovog suda da je pok. ČH bio u mogućnosti dana 14. veljače 2017. potpisati pisanu oporuku pred svjedocima, obzirom da je ta svjedokinja iskazala da je ĆH koja je toga dana s njom bila u posjetu pok. ĐH njemu dala vode u plastičnoj čaši koju je obuhvatio i drhtavim rukama i zgrčenim prstima prenio ustima i popio, a da je tuženik iskazao da je pokušao pozvati javnog bilježnika i suca radi sastavljanja oporuke u danima od 14. do 18.2. 2017. (što su u svom iskazu javni bilježnik i sudac potvrdili) ali da se to nije realiziralo. Tuženik je iskazao i da je pok. NH davao vodu i 14. veljače 2017. u plastičnoj čaši koju je on prinosio ustima uz njegovu pomoć.

13. Navedeno ukazuje da pok. ĐH nije bio takvog lošeg zdravstvenog stanja 14. pa i naredna dva dana (16.02.2017.) takvog da nije mogao potpisati pisanu oporuku pred svjedocima. Moguće je da se tog dana 14.2.2017. osjećao loše ali je bio priseban i mogao je u nazočnosti svjedokinje oporuke ĆH i MH sastaviti valjanu pisanu oporuku pred svjedocima.

14. Ovaj sud prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja o razlozima sumnje u istinitost i vjerodostojnost iskaza svjedoka ĆH u dijelu kojim je ona navela da pok. ĐH nije tada 14.2.2017. bio u stanju sam iz čaše piti vodu. U sumnju istinitost tog dijela njena iskaza ukazuje i dio njena iskaza u kojem je navela da je nakon što je MH otišla ona ĐH otpratila do kreveta tako što mu je jednu stranu pridržavala rukom preko ramena a on se pridržavao za kauč i zid. To ukazuje da on tada nije bio toliko nemoćan da se nije mogao potpisati.

15. Zakonom nije definirano što se ima smatrati izvanrednim okolnostima na koje ukazuje odredba čl. 37. st.1. ZN, međutim sudska praksa je stvorila mjerodavne kriterije kakve to izvanredne (objektivne i subjektivne) okolnosti moraju biti da oporučitelj nije mogao napraviti pisanu oporuku.

16. Kako je navedeno pok. ČH imao je mogućnost i sposobnost ne samo 14.02.2017. sastaviti pisanu oporuku pred svjedocima već je i slijedeća dva dana to mogao učiniti, a što proizlazi iz iskaza tuženika a i svjedokinje ĆH. Tuženik je naveo da je pokušao pozvati javnog bilježnika ili sud radi sačinjenja oporuke, a što ne bi učinio da pok. ČH nije bio sposoban za rasuđivanje. Svjedokinja VH je iskazala da je ponovno posjetio pok. ČH **.**.2017. i da je stanje kod njega bilo nepromijenjeno, da je imao zgrčene ruke, teško je govorio ali je bio priseban. Tek 18.02.2017. kada je kod njega došla u jutarnjim satima on je vrlo loše izgledao i stanje mu se vidno pogoršalo, pa je o tome obavijestila tuženika. Toga dana je ČH odvezen u bolnicu gdje je preminuo.

17. Slijedom iznijetog, a kako tuženik nije doveo u sumnju valjanost i zakonitost pobijane odluke to je njegova žalba odbijena kao neosnovana a presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrđena (čl. 368. st.1. ZPP-a).

18. Žalba tuženika je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

19. Sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška, obzirom da je on u cijelosti uspio u ovom sporu, prije svega imao u vidu vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 255.823,21 eura, a kojoj tuženik nije prigovarao a niti ju je sud prvog stupnja ocijenio suviše visoko naznačenom. Pritom je primijenio odgovarajuću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa).

20. Ocjena je ovog suda da su tužitelju osnovano priznati troškovi za:

- za sastav tužbe od 22. ožujka 2018. prema Tbr. 7/1,1924 boda (2.558,90 eur koliko je tužitelj tražio)

- za četiri obrazložena podneska od 5. prosinca 2018., 14. prosinca 2018., 11. veljače 2019., i 7. veljače 2020. prema Tbr. 8/1 po 1924 boda (10.235,60 eura koliko je tužitelj tražio),

- za zastupanje na pripremnom ročištu 9. svibnja 2019. prema Tbr. 9/1 1924 boda

(2.558,90 eur koliko je tužitelj tražio)

- za zastupanje na ročištima glavne rasprave 9. srpnja 2019., 17. listopada 2019., 3. veljače 2020., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 po 1924 boda

(7.676,70 eur koliko je tužitelj tražio)

- za obrazloženi podnesak od 12. lipnja 2020. prema Tbr. 8/3 100 bodova (1000,00 eura)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 2. studenog 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima prema Tbr. 9/2 962 boda (1.924,00 eura)

- za obrazloženi podnesak od 18. veljače 2022. prema Tbr. 8/3 100 bodova (1000,00 eura)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 28. veljače 2022. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima prema Tbr. 9/2 962 boda (1.924,00 eura)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 28. travnja 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 1924 boda (2.558,90 eur koliko je tužitelj tražio)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 15. lipnja 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 1924 boda (2.558,90 eur koliko je tužitelj tražio)

- za obrazloženi podnesak od 9. kolovoza 2022.. prema Tbr. 8/3 100 bodova (1000,00 eura)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 19. rujna 2022.. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima prema Tbr. 9/2 962 boda (1.924,00 eura)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 18. listopada 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 1924 boda (2.558,90 eur koliko je tužitelj tražio)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 7. prosinca 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 1924 boda (3.838,34 eur)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 14. veljače 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 1924 boda (3.838,34 eur)

- za obrazloženi podnesak od 13. ožujka 2023. prema Tbr. 8/3 100 bodova (1000,00 eura)

- za zastupanje na ročištu glavne rasprave 10. listopada 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 1924 boda (3.838,34 eur)

- te za zastupanje na ročištu glavne rasprave 10. prosinca 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari prema Tbr. 9/1 1924 boda (3.838,34 eur).

21. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja tužitelju ne pripadaju oni troškovi koji prema čl. 155. st.1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje ovog spora, a radi se o troškovima za sastav podnesaka u kojim je tužitelj ponovio već prije iznijeto i/ili u kojim je iznio nebitno za vođenje ovog spora. Radi se o podnescima od 29. travnja 2022., 9. kolovoza 2022., 5. prosinca 2022., 10. svibnja 2023., 21. rujna 2023. i 25. studenog 2024.

22. Stoga je dosuđeni iznos od 76.298,05 eura valjalo umanjiti za iznos od 7.432,50 eura (ukupna vrijednost podnesaka koji su utvrđeni nepotrebnim) te pobijanu presudu u točki II. izreke preinačiti na način da se naloži tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka u iznos od 68.865,55 eura (čl. 380. t.3. ZPP-a). U preostalom dijelu do zatraženog je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

23. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom u svezi glavnog zahtjeva (točka I. izreke prvostupanjske presude) već samo djelomično u vezi odluke o parničnom trošku to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška ovog žalbenog postupka u cijelosti. Tužitelju nije dosuđen trošak podnošenja odgovora na žalbu jer isti nije bio ni potreban za način odlučivanja o istoj.

U Puli 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić