Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1064/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. Texro d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB:35134323657, i 2. ČŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. Zagreb, protiv tuženika ĐŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku IŠ, odvjetniku u [adresa], isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-327/2022-45 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-327/2022-45 od 27. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e :

I.Preinačuje se odluka o parničnom trošku u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-327/2022-45 od 27. veljače 2025. i odlučuje:

Tužiteljici 2. ČŠ se nalaže iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 4.287,00 eura sa zateznim kamatama od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Tužitelju 1. se ne priznaje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da 1. tužitelju Texro d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 80., OIB: 35134323657, isplati iznos od 24.303,38 eur (dvadeset četiri tisuće tristo tri eura i trideset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2020. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 1.1.2024. pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U odnosu na 2. tužiteljicu ČŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužbeni zahtjev se odbija u cijelosti kao neosnovan.

III.Nalaže se tuženiku ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].220,05 eur, naknaditi 1. tužitelju Texro d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 35134323657, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.220,05 eur (sedam tisuća dvjesto dvadeset eura i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/2 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je isplata ukupnog iznosa od 24.303,38 eura koji iznos je u postupku provedbe ovrhe određene rješenjem ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-17/12-2 od 20. siječnja 2012. isplaćen temeljem rješenja o namirenju prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019 od 7. studenog 2019. prema zahtjevu tuženika.

6. Među parničnim stranaka nije sporno da su namireni iznosi od 75.000,00 kuna dana 28. prosinca 2007., 50.000,00 kuna dana 4. siječnja 2008., 25.000,00 kuna dana 26. listopada 2012., te 25.000,00 kuna dana 25. travnja 2012, te iznos od 9.472,48 kuna dana 25. travnja 2012. iz osnove troška, kao i da je uplatom u iznosu od 9.472,48 kuna od 25. travnja 2012. trošak postupka namiren u cijelosti.

7. Međutim, sporno je je li ukupnim uplatama od 175.000,00 kuna namirena glavnica u cijelosti, a kako to navode tužitelji, odnosno jesu li uplatama od 175.000,00 kuna namirene zakonske zatezne kamate na glavnicu.

8. Tužitelji su protiv tuženika iz ovršnog postupka upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tijekom ovog parničnog postupka tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev tražeći isplatu predmetnog iznosa koji je plaćen u ovršnom postupku, dakle dva puta. S obzirom na navedeno temelj tužbenog zahtjeva je dvostruka isplata duga odnosno stjecanje bez osnove u smislu odredbe članka 1113. u vezi s člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

9. Uvidom spis Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-17/2012 prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dana 5. siječnja 2012. Trgovačkom sudu u Varaždinu protiv ovršenika, ovdje 1. tužitelja podnio prijedlog za ovrhu, a povodom kojeg je rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-17/2012-2 od 20. siječnja 2022. određena ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-148/07 od 6. lipnja 2007. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5087/07 od 9. kolovoza 2011. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika u iznosu od 175.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 75.000,00 kuna od 25. veljače 2005. do isplate, na iznos od 50.000,00 kuna od 9. ožujka 2005. do isplate, na iznos od 50.000,00 kuna od 31. ožujka 2005. do isplate, radi namirenja parničnog troška u iznosu od 2.575,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 6. lipnja 2007. do isplate te radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.175,00 kuna, na nekretnini ovršenika, ovdje 1. tužitelja, i to čk.br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 4. veljače 2012. te

- da je dopisom Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-17/2012-6 od 23. ožujka 2012. ovome sudu na provedbu dostavljeno rješenje o ovrsi Trgovačkog suda broj Ovr-17/2012-2 od 20. siječnja 2020.

10. Uvidom u spis prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019 (ranije broj Ovr- 2175/2011) prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je rješenjem o dosudi broj Ovr-2175/2011-151 od 25. listopada 2017. nekretnina 1. tužitelja čk.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dosuđena kupcu SŠ za iznos od 12.600.000,00 kuna, a koje je rješenje postalo pravomoćno 8. studenog 2017.,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-2175/2011-160 od 27. studenog 2017. nekretnina 1. ovršenika, ovdje 1. tužitelja, i to čk.br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predana u posjed kupcu SŠ,

- da je ročište radi diobe kupovnine održano dana 25. siječnja 2018. na koje nije pristupio uredno pozvani 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, a na kojem su ročištu ovršenici, ovdje tužitelji istaknuli da je 2. ovrhovoditelju, ovdje tuženiku uplaćen iznos od 175.000,00 kuna na ime glavnice te iznos od 9.472,48 kuna na ime troškova parničnog postupka, a čime je u cijelosti podmireno potraživanje 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, te su ovršenici, ovdje tužitelji u spis predali potvrde o uplati iznosa od 75.000,00 kuna od 28. prosinca 2007., 50.000,00 kuna od 4. siječnja 2008., 25.000,00 kuna od 25. travnja 2012., 25.000,00 kuna od 26. listopada 2012. te ugovore o cesiji od 26. listopada 2012. na iznos od 25.000,00 kuna i ugovor o cesiji na iznos od 34.472,48 kuna,

- da je dopisom ovoga suda broj Ovr-2175/2011-173 od 25. siječnja 2018. punomoćniku 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, IŠ dostavljena preslika podneska ovršenika, ovdje tužitelja, predano na ročištu 25. siječnja 2018., te je 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik pozvan na očitovanje u roku od 8 dana od primitka dopisa, a koji je dopis punomoćnik 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika zaprimio 29. siječnja 2018.,

- da se 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije očitovao na dopis ovoga suda broj Ovr-

2175/2011-173 od 25. siječnja 2018.,

- da je rješenjem o namirenju ovoga suda broj Ovr-2175/2011-153 od 23. srpnja 2018. u toč. I/ odbačeno ovršenikovo osporavanje tražbine iz čl. 110. OZ izjavljeno na ročištu za diobu kupovnine održanom 25. siječnja 2018., te podneskom od 27. veljače 2018. kao nedopušteno, a koje se osporavanje odnosi na tražbinu 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, sve iz razloga što ovršenici nisu ovlašteni osporavati prijavljene tražbine u okviru ovršnog postupka, već svoja prava ostvaruju podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi odnosno žalbe nakon proteka roka, dok je u toč. II/ do toč. XVII/ izreke odlučeno o diobi kupovnine, pri čemu je u toč. II/ namirena tražbina 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u cijelosti s osnova glavnice u iznosu od 175.000,00 kuna, u cijelosti s osnova troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.175,00 kuna, te u cijelosti s osnova troškova određenih u ovršnoj ispravi u iznosu od 2.575,00 kuna, a toč. IX/ određeno da će se dosuđeni iznosi isplatiti 2. ovrhovoditelju, ovdje tuženiku po pravomoćnosti rješenja o namirenju, te je pozvan 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik u roku od 3 dana od dostave rješenja o namirenju dostaviti sudu točan broj računa radi isplate kupovnine, a koje je rješenje dostavljeno 2. ovrhovoditelju, ovdje tuženiku dana 30. srpnja 2018.,

- da je povodom žalbe 3. ovrhovoditelja i ovršenika rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-891/2018-5 od 14. kolovoza 2019. odbijena kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđena toč. I/ izreke ovosudnog rješenja broj Ovr- 2175/2011 od 23. srpnja 2018., dok je uvažena žalba 3. ovrhovoditelja i ovršenika te su ukinute toč. II/ do XVII/ izreke ovosudnog rješenja broj Ovr-2175/2011 od 23. srpnja 2018., te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da su rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019-4, ranije broj Ovr- 2175/2011, od 4. studenog 2019. 1. ovršenik i 2. ovršenik, ovdje 1. tužitelj i 2. tužitelj upućeni u roku od 15 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-17/2012-2 od 20. siječnja 2012. nedopuštene iz razloga propisanih čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ iz kojeg su izjavili žalbu nakon proteka roka iz čl. 49. OZ,

- da je rješenjem o namirenju prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019-5 od 7. studenog 2019. iz kupovnine postignute prodajom nekretnine 1. ovršenika, ovdje 1. tužitelja, u ukupnom iznosu od 12.600.000,00 kuna namireno potraživanje 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika osigurano zabilježbom ovrhe pod brojem Z-159/12 u cijelosti s osnova glavnice u iznosu od 175.000,00 kuna, u cijelosti s osnova troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.175,00 kuna, te u cijelosti s osnova troškova određenih u ovršnoj ispravi u iznosu od 2.575,00 kuna, te da je određeno da će iznose od 175.000,00 kuna, 5.175,00 kuna i 2.575,00 kuna 2. ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, isplatiti računovodstvo ovoga suda po pravomoćnosti rješenja o namirenju te je 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, pozvan u roku od 3 dana dostaviti sudu točan broj računa radi isplate kupovnine, pri čemu iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik tijekom ovršnog postupka nije dostavio obračun svoje tražbine te je sud njegovu tražbinu uzeo prema stanju iz spisa, te ga namirio sukladno rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu Ovr-17/2012-2 od 20. siječnja 2022. i prednosnom redu koji je stekao zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, uz napomenu da su ovršenici upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom obzirom na istaknute tvrdnje da je tražbina 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u cijelosti namirena, a koje je rješenje dostavljeno 2. ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, dana 11. studenog 2019.,

- da je rješenje o namirenju prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019 od 7. studenog 2019. potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-2/2020-3 od 17. veljače 2020., a koje je rješenje dostavljeno 2. ovrhovoditelju, ovdje tuženiku 28. veljače 2020.,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019-15 od 4. ožujka 2020. 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, pozvan u roku od 8 dana od primitka zaključka dostaviti sudu točan broj transakcijskog računa radi isplate kupovnine sukladno rješenju o namirenju ovoga suda broj Ovr-503/2019 od 7. studenog 2019., a koji je zaključak 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik primio 9. ožujka 2020.,

- da je podneskom od 18. ožujka 2020. 2. ovrhovoditelj dostavio broj računa 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, broj [broj bankovnog računa], radi isplate kupovnine, a na koji je račun sud pokušao izvršiti isplatu iznosa od 182.750,00 kuna no utvrđeno je da je navedeni račun zatvoren,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019-18 od 20. ožujka 2020. sud pozvao 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika da dostavi točan broj transakcijskog računa radi isplate kupovnine, a s obzirom da je račun o kojem je sud obaviješten podneskom od 18. ožujka 2020. zatvoren,

- da je podneskom od 2. travnja 2020. 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dostavio broj računa 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, broj [broj bankovnog računa] radi isplate kupovnine te

- da je računovodstvo prvostupanjskog suda dana 6. travnja 2020. isplatilo iznos od 183.113,82 kune u korist 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika na račun broj [broj bankovnog računa].

11.Svoju odluku o spornoj činjenici redoslijeda uračunavanja nespornih uplata u iznosu od 75.000,00 kuna, 50.000,00 kuna, 25.000,00 kuna, 25.000,00 kuna i

9.472,48 kuna, prvostupanjski sud temelji:

- na iskazu JŠ, zakonskog zastupnika 1. tužitelja, koji u bitnome navodi da ne zna što su točno dogovorili raniji zakonski zastupnici tužitelja RŠ i punomoćnik tuženika IŠ, no da zna da su dogovorili da se vrati glavnica, te da je tužitelj proknjižio u svom računovodstvu da su glavnica i troškovi postupka u cijelosti otplaćeni, a da obračun kamata od tuženika nisu primili, te da je bilo dogovoreno da će se prvo platiti glavnica, a da će se nakon toga pregovarati o kamati,

- na iskazu punomoćnika tuženika IŠ koji navodi da je bio ovlašten sa Metal Vuraić d.o.o. (pravnim prednikom 1. tužitelja) pregovarati o odgodama ovrha i načinu otplate, da je prijedlog za ovrhu od 5. siječnja 2012. sastavio po uputi tuženika, da sve uplate nisu bile izvršene na njegov račun, a da je o uplatama sud u ovršnom postupku mogao obavijestiti sam 1. tužitelj, da prije donošenja rješenja o namirenju nije dostavljen obračun potraživanja jer je u tom trenutku još uvijek postojao dug, a da mu tuženik po njegovom pozivu nije dostavio obračun potraživanja, a da on sam nije ovlašten obračunavati potraživanja svoje stranke, kao i da on nije vodio knjigovodstvo tuženika tako da ne može znati što je tuženik zatvarao uplatama, a da mu tuženik, kada ga je to pitao, nije znao odgovoriti jer je promijenio knjigovodstveni servis i izvršen je prijenos gospodarske cjeline, da nije znao da je izvršen prijenos gospodarske cjeline s ĐŠ na [obrt], a da je o prijenosu gospodarske cjeline saznao tek iz vještačenja u ovom postupku, te ne osporava da bi potpisao dopis od 10. travnja 2012. niti uputio e-mail od 28. svibnja 2012.,

- na iskazu svjedokinje ČŠD koja u bitnome navodi da je po nalogu pokojnog RŠ, ranijeg zakonskog zastupnika Metal Vuraić d.o.o., pravnog prednika 1. tužitelja, kontaktirala s punomoćnikom tuženika IŠ o otplati predmetnog duga, da je uvidom u dopise koje je razmjenjivala sa svojom strankom i punomoćnikom tuženika IŠ utvrdila da ju je Metal-Vuraić d.o.o. obavijestio da je 2007. i 2008. godine bilo plaćeno 125.000,00 kuna, da je preostalo 50.000,00 kuna s osnova glavnice i troškova, da je uputila dopis punomoćniku tuženika IŠ o tome da će se platiti 50.000,00 kuna s osnova glavnice i troškova parničnog i ovršnog postupka, te dobila odgovor da tuženik pristaje na to, da je dobila e-mail punomoćnika tuženika IŠ da je preostalo još 25.000,00 kuna glavnice, da ju je dopisom iz travnja 2012. punomoćnik tuženika IŠ obavijestio da će se kamate obračunati nakon uplate glavnice,

- na iskazu svjedokinje LŠ, voditeljice računovodstva kod Metal- Vuraić d.o.o. u razdoblju od 2007. do 2017., koja u bitnome navodi da svoja saznanja o predmetnom dugu crpi iz uvida u konto kartice te iz navoda pokojnog RŠ, ranijeg zakonskog zastupnika Metal-Vuraić d.o.o., o dogovoru između stranaka da se uplatama zatvara glavnica, a da je za kamatu trebao biti dogovor, a da nikad nisu od tuženika primili obračun kamata kako bi ih mogli knjižiti, da nisu nikad primili obračun kamata na troškove, da ima saznanja da se vodila predmetna ovrha a da je dug koji se namirivao u ovrsi bio ranije plaćen, pri čemu pod dugom misli na glavnicu, kao i da nitko nije obavijestio 1. tužitelja o prijenosu gospodarske cjeline tuženika na [obrt],

- na dopisu ČŠD od 29. ožujka 2012., a koji punomoćnik tuženika IŠ ne osporava da bi mu bio poslan, iz kojeg u bitnome proizlazi da istim Metal-Vuraić d.o.o. obavještava punomoćnika tuženika IŠ da je spreman podmiriti dugovanje prema tuženiku na način da preostali iznos glavnice od 50.000,00 kuna i troškova postupka podmiri u roku od 30 dana, a da pripadajuće kamate plati u ratama, te da je iznos od 125.000,00 kuna uplaćen krajem 2007. i početkom 2008. godine o čemu dokaz dostavlja u privitku, te moli da joj se po izvršenoj uplati preostalog dijela glavnice dostavi izračun kamate te obavijest pristaje li tuženik na plaćanje kamata u ratama,

- na dopisu punomoćnika tuženika IŠ od 10. travnja 2012., a za koji punomoćnik tuženika u svojem iskazu ne spori da bi potpisao, iz kojeg u bitnome proizlazi da je tuženik suglasan s prijedlogom Metal-Vuraić d.o.o. od 29. ožujka 2012., da moli da Metal-Vuraić d.o.o. isplatu iznosa od 50.000,00 kuna te parničnog i ovršnog troška izvrši na račun punomoćnika tuženika uz naznaku da parnični trošak iznosi 2.575,00 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 6. lipnja 2007. do 10. travnja 2012. u iznosu od 1.722,48 kuna, a trošak ovršnog postupka da iznosi 5.175,00 kuna a da će se nakon uplate dostaviti obračun kamata radi obročnog plaćanja istih,

- na e-mailu od 28. svibnja 2012. (list 243 spisa), a za kojeg punomoćnik tuženika u svojem iskazu ne spori da bi ga uputio tadašnjoj punomoćnici Metal- Vuraić d.o.o., iz kojeg je u bitnome razvidno da je Metal-Vuraić d.o.o. izvršio uplatu iznosa od 34.472,48 kuna cesijom od 25. travnja 2012., a da se uplata odnosi na trošak postupka u iznosu od 9.472,48 kuna i dijela tražbine u iznosu od 25.000,00 kuna uz napomenu da je bilo dogovoreno u roku od 30 dana platiti 50.000,00 kuna i trošak pri čemu moli da ga se obavijesti kada će Metal-Vuraić d.o.o. izvršiti uplatu daljnjih iznosa od 25.000,00 kuna.

12.Iz iskaza zakonskog zastupnika 1. tužitelja te svjedoka IŠ, ČŠD i PŠ u cijelosti prihvaća, a s obzirom da isti u bitnome nisu međusobno kontradiktorni, niti su kontradiktorni dokumentaciji dostavljenoj u spis, pogotovo dopisima od 29. ožujka 2012., 10. travnja 2012. i 28. svibnja 2012., a sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost istih. U odnosu na iskaz svjedoka IŠ, punomoćnika tuženika, sud dopušta da isti o redoslijedu zatvaranja duga izvršenim uplatama nije razgovarao neposredno s pokojnim RŠ ili JŠ, no posebno cijeni navode svjedoka da je bio ovlašten da sa Metal-Vuraić d.o.o. pregovara o načinu otplate, kao i navode da ne osporava da bi primio dopis tadašnje punomoćnice Metal-Vuraić d.o.o. od 29. ožujka 2012., odnosno ne osporava da bi uputio dopis od 10. travnja 2012. i e-mail od 28. svibnja 2012., ali da zbog proteka vremena se ne sjeća navedene korespondencije.

13.Polazeći od navedenog, a što polazeći od sadržaja dopisa od 29. ožujka 2012., 10. travnja 2012. i 28. svibnja 2012., kao i iskaza saslušanih osoba, prvostupanjski sud je utvrdio da su Metal-Vuraić d.o.o. i tuženik po svojim punomoćnicima postigli dogovor o tome da se uplatama u iznosu od 75.000,00 kuna, 50.000,00 kuna, 25.000,00 kuna i 25.000,00 kuna, zatvara glavnica, da se uplatom od 9.472,48 kuna zatvara trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i trošak ovršnog postupka, kao i da će se nakon uplate glavnice u cijelosti obračunati kamata radi obročne otplate iste. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud zaključuje da su Metal-Vuraić d.o.o., pravni prednik 1. tužitelja, i tuženik postigli sporazum o uračunavanju, odnosno da su dogovorili da će se nespornim uplatama zatvoriti glavnica te troškovi parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovi ovršnog postupka, a da će se naknadno obračunati kamata na glavnicu. Prema navedenom, a imajući na umu datume nespornih uplata prvostupanjski sud je utvrdio da je u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu dana 5. siječnja 2012., a kojim je predložena ovrha radi naplate glavnice u iznosu od 175.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, radi naplate parničnog troška u iznosu od 2.575,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naplate ovršnog troška u iznosu od 5.175,00 kuna, već bila podmirena glavnica u iznosu od 125.000,00 kuna (nesporne uplate od 75.000,00 kuna dana 28. prosinca 2007. i 50.000,00 kuna dana 4. siječnja 2008.), a da je tijekom ovršnog postupka zaključno s 26. listopadom 2012. podmiren ostatak glavnice u iznosu od 50.000,00 kuna (nesporne uplate od 25.000,00 kuna dana 25. travnja 2012. i 26. listopada 2012.) te parnični trošak u iznosu od 2.575,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i ovršni trošak u iznosu od 5.175,00 kuna (nesporna uplata od 9.472,48 kuna dana 25. travnja 2012.), odnosno da je od 26. listopada 2012. pa nadalje nepodmirena preostala zakonska zatezna kamata na iznos glavnice od 175.000,00 kuna tekuća od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to naznačeno u prijedlogu za ovrhu do dana podmirenja istih nespornim uplatama.

14. Prema rješenju o namirenju prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019 od 7. studenog 2019., pravomoćnog od 17. veljače 2020., utvrđeno je da je istim namirena tražbina 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, s osnova glavnice u iznosu od 175.000,00 kuna, s osnova troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.175,00 kuna i s osnova troškova određenih u ovršnoj ispravi, odnosno parničnih troškova, u iznosu od 2.575,00 kuna, a koji su iznosi prema utvrđenju suda u ovom postupku bili podmireni najkasnije do 26. listopada 2012. godine u cijelosti. Odluku o spornoj činjenici prvostupanjski sud nadalje temelji na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez, koja u svom nalazu od 7. veljače 2023., u očitovanju od 17. travnja 2023., u dopuni nalaza i mišljenja od 17. travnja 2023., te u iskazu od 6. rujna 2024., navodi da je iznos od 183.113,82 kune temeljem rješenja o namirenju prvostupanjskog suda broj Ovr--503/19 od 7. studenog 2019. isplaćen [obrt] na račun broj [broj bankovnog računa], da je Ugovorom od 3. srpnja 2017. tuženik prenio svoju gospodarsku cjelinu na [obrt], kao i da je sukladno obračunu duga 1. tužitelja bez uračunavanja svih uplata na način da se najprije zatvaraju troškovi, pa kamate, pa glavnica duga, glavnica u iznosu od 175.000,00 kuna u cijelosti namirena, da su parnični trošak u iznosu od 2.575,00 kuna i ovršni trošak u iznosu od 5.175,00 kuna u cijelosti namireni, a da je iznosom od 1.722,48 kuna djelomično namirena kamata na parnični trošak, pa da dug 1. tužitelja na dan 26. listopada 2012. ukupno iznosi 112.082,09 kuna, od čega iznos od 111.533,39 kuna s osnove kamate po glavnici, iznos od 345,09 kuna s osnove kamate na parnični trošak i iznos od 203,61 kune s osnova kamate na troškove ovršnog postupka.

15. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez s obzirom da je isti izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, te sudu jasno i nedvojbeno prikazuje na koji je način vještakinja utvrdila iznos od 183.113,82 kune koji je temeljem rješenja o namirenju ovoga suda broj Ovr-503/19 od 7. studenog 2019. isplaćen [obrt], kao i obračunala dugovanje 1. tužitelja bez uračunavanja svih uplata na način da se najprije zatvaraju troškovi, pa kamate, pa glavnica duga, odnosno kako je utvrdila da je glavnica duga u iznosu od 175.000,00 kuna u cijelosti namirena, da su parnični trošak u iznosu od 2.575,00 kuna i ovršni trošak u iznosu od 5.175,00 kuna u cijelosti namireni, a da je iznosom od 1.722,48 kuna djelomično namirena kamata na parnični trošak, pa da dugovanje 1. tužitelja na dan 26. listopada 2012. ukupno iznosi 112.082,09 kuna, od čega iznos od 111.533,39 kuna s osnove kamate po glavnici, iznos od 345,09 kuna s osnove kamate na parnični trošak i iznos od 203,61 kune s osnova kamate na troškove ovršnog postupka. Vještakinja je na pitanja suda i punomoćnika stranaka na ročištu održanom dana 6. rujna 2024. dala detaljna i jasna obrazloženja, a same stranke nisu imale prigovora na matematičke izračune vještakinje iznesene u nalazu i dopunama nalaza.

16. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Ksenije Kekez proizlazi da je tuženik dana 3. srpnja 2017. kao prenositelj sa [obrt] kao stjecateljem sklopio ugovor o prijenosu gospodarske cjeline kojim je utvrđeno da gospodarsku cjelinu iz predmetnog ugovora čini cjelokupna imovine "[obrt]" obrt za prijevoz, poljoprivredu i usluge, vlasnik CŠ, da se cjelokupna gospodarska cjelina sastoji od bilance (aktiva i pasiva) koja se nalazi u prilogu predmetnog ugovora i čini njegov sastavni dio, a da tuženik kao prenositelj prenosi na [obrt] kao stjecatelja predmetnu gospodarsku cjelinu u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora, dakle s danom 3. srpnja 2017., a slijedom čega proizlazi da je s danom 3. srpnja 2017. tražbina tuženika iz presude Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-148/07 od 6. lipnja 2007. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5087/07 od 9. kolovoza 2011. (predmetne ovršne isprave) prenesena s tuženika na [obrt], a čime je tražbina tuženika prema 1. tužitelju prestala te je ovlaštenik iz navedenih presuda s danom prijenosa postao [obrt], pri čemu iz spisa broj Ovr-503/2019 nije razvidno da bi 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, o navedenoj činjenici prestanka svoje tražbine i prijenosu ovlaštenja za namirenje iste na [obrt] obavijestio sud ili stranke u postupku.

17. Prvostupanjski sud je uvidom u spis broj Ovr-503/19 utvrdio da je 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, podneskom od 18. ožujka 2020. radi isplate kupovnine dostavio broj računa [broj bankovnog računa], no da isplata nije izvršena iz razloga što je navedeni račun zatvoren, da je po ponovnom pozivu suda 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, podneskom od 2. travnja 2020. dostavio broj računa 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, broj [broj bankovnog računa], te da je sud temeljem rješenja o namirenju broj Ovr-503/19 od 7. studenog 2019. isplatio iznos od 183.113,82 kune u korist 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, na račun broj [broj bankovnog računa], a za koji stalna sudska vještakinja u svom nalazu utvrđuje da je navedeni iznos isplaćen na račun [obrt]

18. S obzirom na navedeno, postupanje 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, prvenstveno ne obavještavanje suda o podmirenju glavnice iznosima od 75.000,00 kuna, 50.000,00 kuna, 25.000,00 kuna, 25.000,00 kuna i troškova iznosom od 9.472,48 kuna, i to prije i tijekom ovršnog postupka, a najkasnije do 26. listopada 2012., kao i ne obavještavanje suda o prijenosu gospodarske cjeline, konkretno preostalog potraživanja s osnova zakonskih zateznih kamata na plaćenu glavnicu i troškove postupka, s danom 3. srpnja 2017., predstavlja postupanje 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je upravo zbog istog u okviru ovršnog postupka broj Ovr-503/19 namireno potraživanje 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, iznosima i iz osnova kako je to naznačeno u rješenju o namirenju broj Ovr-503/19 od 7. studenog 2019. iako, a kao što je to u ovom postupku utvrđeno, navedeno potraživanje u trenutku donošenja navedenog rješenja o namirenju više nije postojalo.

19. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio da su postupanjem 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, 1. tužitelju provedbom ovrhe u okviru postupka broj Ovr-503/19 u visini od 24.303,38 eura odnosno 183.113,82 kuna nastala šteta jer da je protupravnim postupanjem 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, kupovnina ostvarena prodajom nekretnine 1. tužitelja isplaćena [obrt] na ime potraživanja za koje je sud utvrdio da je namireno najkasnije do 26. listopada 2012., dakle prije donošenja predmetnog rješenja o namirenju.

20. Što se tiče navoda 1. tužitelja da se tuženik kao razlučni vjerovnik mogao naplatiti iz predmetne nekretnine 1. tužitelja na kojoj je imao upisano založno pravo samo za osigurani iznos, odnosno da se nije mogao naplatiti kakve zakonske zatezne kamate koje nisu namirene predmetnim rješenjem o namirenju, ovrhovoditelj ima pravo tražbinu za koju je određena ovrha namiriti iz nekretnine, pri čemu je predmetnim rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-17/2012 od 20. siječnja 2012. ovrha određena ne samo za glavnicu u iznosu od 175.000,00 kuna i parnične i ovršne troškove, već i za pripadajuće zakonske zatezne kamate, a slijedom čega bi po ocjeni prvostupanjskog suda vjerovnik imao pravo u okviru ovršnog postupka namiriti svoju cjelokupnu tražbinu, pa tako i sporednu tražbinu s osnova zakonskih zateznih kamata, no, a kako je to ranije utvrđeno, tuženik je prije donošenja rješenja o namirenju prenio svoju tražbinu s osnova zakonskih zateznih kamata na glavnicu i troškova parničnog i ovršnog postupka na [obrt], pri čemu nije ni dostavio obračun navedenih zakonskih zateznih kamata, a slijedom čega nema ni osnove u ovršnom postupku broj Ovr-503/2019 namirivati zakonske zatezne kamate u korist 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-503/2019 od 4. studenog 2019. upućena je na pokretanje ove parnice i 2. ovršenica, ovdje 2. tužiteljica, ali ona po ocjeni prvostupanjskog suda nema pravni interes za vođenje ove parnice jer je ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-17/2012-2 od 20. siječnja 2012. radi namirenja potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika, prema 1. ovršeniku, ovdje 1. tužitelju, i to ovrhom na nekretnini 1. ovršenika, ovdje 1. tužitelja, te je i rješenjem o namirenju broj Ovr-503/2019 od 7. studenog 2019., pravomoćno od 17. veljače 2020., iz kupovnine postignute prodajom nekretnine 1. ovršenika, ovdje 1. tužitelja, čk.br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], namireno potraživanje 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika, odnosno iz spisa broj Ovr-503/2019 (ranije Ovr-2175/11) nije razvidno da bi 2. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, podnio prijedlog za ovrhu protiv 2. ovršenice, ovdje 2. tužiteljice, odnosno da bi po prijedlogu 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika bila određena ovrha na nekretninama 2. ovršenice, ovdje 2. tužiteljice, niti da bi iz kupovnine ostvarene prodajom nekretnine 2. ovršenice sud namirivao 2. ovrhovoditelja, ovdje tuženika.

21. S obzirom na sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja 1., a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice 2. te tuženiku naložio da tužitelju 1. isplati ukupan iznos od 24.303,38 eura sa zateznim kamatama i naknadi parnični trošak.

22. Međutim, kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice 2., ona je, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, dužna tuženiku naknaditi parnični trošak jer u odnosu na nju parnični trošak nije neznatan. Tuženik prema tužiteljici 2. ima pravo na naknadu parničnog troška: sastava odgovora na tužbu, zastupanja na četiri ročišta, sastava jednog podneska po 500,00 eura i djelomično sastava žalbe, uvećano za PDV, te sudske pristojbe žalbe, ukupno 537,00 eura, odnosno sveukupno 4.287,00 eura sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

23. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su djelomično neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima nisu osnovani navodi tuženika da su se tužitelji mogli koristiti žalbom u ovršnom postupku. Naime, kako se u ovom slučaju radi o stjecanju bez osnove tužitelj je mogao u ovršnom postupku podnijeti zahtjev za protuovrhu. Međutim, to ga ne sprječava da u parničnom postupku podnese tužbu zbog stjecanja bez osnove radi isplate dvostruko plaćenog iznosa tražbine. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

24. S obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja 1. kao osnovan te je temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija.

25. Međutim, s obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice 2. ona je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak. Radi toga je, temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, preinačena odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude na način da je tužiteljici 2. naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.287,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

26. Tužitelju 1. nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 23. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić