REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6305/2020-64.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelavić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Trubelja, odvjetnica iz Zagreba, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 12. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tuženika i punomoćnice tuženika, dana 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SO da tužiteljici OO isplati iznos od 35.559,45 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 271,62 eura počevši od 11. siječnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 271,62 eura počevši od 11. veljače 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 271,62 eura počevši od 11. ožujka 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 270,21 eura počevši od 11. travnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 270,21 eura počevši od 11. svibnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 270,21 eura počevši od 11. lipnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 275,76 eura počevši od 11. srpnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 275,76 eura počevši od 11. kolovoza 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 275,76 eura počevši od 11. rujna 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 271,97 eura počevši od 11. listopada 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 271,97 eura počevši od 11. studenog 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 271,97 eura počevši od 11. prosinca 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 272,40 eura počevši od 11. siječnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 272,40 eura počevši od 11. veljače 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 272,40 eura počevši od 11. ožujka 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 277,73 eura počevši od 11. travnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 277,73 eura počevši od 11. svibnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 277,73 eura počevši od 11. lipnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 287,90 eura počevši od 11. srpnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 287,90 eura počevši od 11. kolovoza 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 287,90 eura počevši od 11. rujna 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 298,74 eura počevši od 11. listopada 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 298,74 eura počevši od 11. studenog 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 298,74 eura počevši od 11. prosinca 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 303,42 eura počevši od 11. siječnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 303,42 eura počevši od 11. veljače 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 303,42 eura počevši od 11. ožujka 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 309,70 eura počevši od 11. travnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 309,70 eura počevši od 11. svibnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 309,70 eura počevši od 11. lipnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 321,73 eura počevši od 11. srpnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 321,73 eura počevši od 11. kolovoza 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 321,73 eura počevši od 11. rujna 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 324,06 eura počevši od 11. listopada 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 324,06 eura počevši od 11. studenog 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 324,06 eura počevši od 11. prosinca 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 338,12 eura počevši od 11. siječnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 338,12 eura počevši od 11. veljače 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 338,12 eura počevši od 11. ožujka 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 354,70 eura počevši od 11. travnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 354,70 eura počevši od 11. svibnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 354,70 eura počevši od 11. lipnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 360,95 eura počevši od 11. srpnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 360,95 eura počevši od 11. kolovoza 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 360,95 eura počevši od 11. rujna 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 371,55 eura počevši od 11. listopada 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 371,55 eura počevši od 11. studenog 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 371,55 eura počevši od 11. prosinca 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 380,77 eura počevši od 11. siječnja 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 380,77 eura počevši od 11. veljače 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 380,77 eura počevši od 11. ožujka 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 385,51 eura počevši od 11. travnja 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 385,51 eura počevši od 11. svibnja 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 385,51 eura počevši od 11. lipnja 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 381,58 eura počevši od 11. srpnja 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 381,58 eura počevši od 11. kolovoza 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 381,58 eura počevši od 11. rujna 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 393,38 eura počevši od 11. listopada 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 393,38 eura počevši od 11. studenog 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 393,38 eura počevši od 11. prosinca 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 393,32 eura počevši od 11. siječnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 393,32 eura počevši od 11. veljače 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 393,32 eura počevši od 11. ožujka 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 412,58 eura počevši od 11. travnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 412,58 eura počevši od 11. svibnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 412,58 eura počevši od 11. lipnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 418,12 eura počevši od 11. srpnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 418,12 eura počevši od 11. kolovoza 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 418,12 eura počevši od 11. rujna 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 428,18 eura počevši od 11. listopada 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 428,18 eura počevši od 11. studenog 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 428,18 eura počevši od 11. prosinca 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 456,07 eura počevši od 11. siječnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 456,07 eura počevši od 11. veljače 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 456,07 eura počevši od 11. ožujka 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 473,62 eura počevši od 11. travnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 473,62 eura počevši od 11. svibnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 473,62 eura počevši od 11. lipnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 493,07 eura počevši od 11. srpnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 493,07 eura počevši od 11. kolovoza 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 493,07 eura počevši od 11. rujna 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 524,52 eura počevši od 11. listopada 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 524,52 eura počevši od 11. studenog 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 524,52 eura počevši od 11. prosinca 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 522,90 eura počevši od 11. siječnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 522,90 eura počevši od 11. veljače 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 522,90 eura počevši od 11. ožujka 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 539,88 eura počevši od 11. travnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 539,88 eura počevši od 11. svibnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 539,88 eura počevši od 11. lipnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 552,81 eura počevši od 11. srpnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 552,81 eura počevši od 11. kolovoza 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 552,81 eura počevši od 11. rujna 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 558,84 eura počevši od 11. listopada 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SO da tužiteljici OO nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.888,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana objave presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži naknadu za mjesec prosinac 2015. u iznosu od 266,72 eura zajedno sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2015. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada u [adresa] i oranica [adresa], površine 284 čhv, da tuženik u navedenoj nekretnini stanuje bez ikakve osnove i bez ikakve naknade, da su 1985. godine kći tužiteljice RO i tuženik sklopili brak, da su u predmetnoj nekretnini zajedno živjeli sve do rujna 2015. kada je kći tužiteljice napustila predmetnu nekretninu zbog teško i trajnog poremećenog odnosa s tuženikom, da je njihov brak razveden presudom ovog suda poslovni broj P Ob-1748/2015-12 od 13. svibnja 2016. te da je tuženik nastavio koristiti predmetnu nekretninu i nakon prestanka bračne zajednice u rujnu 2015. Tužiteljica dalje navodi da je 18. prosinca 2015. protiv tuženika podnijela tužbu radi iseljenja, da se postupak vodio pred ovim sudom pod brojem Ps-510/2015, da je tuženik presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj P-2210/2016-24 od 5. siječnja 2018. pravomoćno odbijen sa zahtjevom da se na predmetnoj nekretnini utvrdi njegovo pravo suvlasništva, da tuženik unatoč tome što je sudskom odlukom utvrđeno da nije suvlasnik predmetne nekretnine u istoj i dalje stanuje bez ikakve osnove i bez plaćanja bilo kakve naknade. Tužiteljica traži da joj tuženik kao nepošteni posjednik isplati naknadu u visini najamnine koju bi tužiteljica kao vlasnica mogla ostvariti, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja. Tužiteljica se pri tome poziva na odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima te traži vraćanje stečenog bez osnove od dana podnošenja tužbe radi iseljenja (18. prosinca 2015.). Ističe kako je i prije toga od tuženika u više navrata tražila da se iseli, osporava da bi tuženik ulagao svoja sredstva u njezinu nekretninu te navodi da je sud presudom dosudio tuženiku naknadu za izvršena ulaganja u iznosu od 5.000,00 HRK dok je ostatak zahtjeva u iznosu od 495.000,00 HRK odbijen. Tužiteljica je tijekom postupka obavijestila sud da je dana 30. listopada 2023. tuženik prisilnim putem iseljen iz predmetne nekretnine od strane sudskog ovršitelja u ovosudnom postupku broj Ovr-409/2023. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži da joj tuženik isplati naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2023. u ukupnom iznosu od 35.826,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i navode iz tužbe. Osporava tužbu i u pogledu osnove i u pogledu visine. Priznaje da je tužiteljica vlasnica gore navedene nekretnine, međutim, osporava da bi istu koristio bez ikakve pravne osnove. Navodi kako je u tijeku sudski postupak radi utvrđenja i podijele bračne stečevine između njega i kćeri tužiteljice, ističe kako u predmetnoj nekretnini stanuje 31 godinu i kako je u istu uložio oko 400.000,00 HRK, osporava da bi kći tužiteljice bila prisiljena napustiti svoj obiteljski dom, osporava da bi bio nepošteni posjednik, navodi kako mu je neposredni posjed predmetne nekretnine predan 1985. temeljem sklapanja braka sa kćeri tužiteljice te tvrdi da je od tada u nesmetanom posjedu nekretnine u skladu s odredbom čl. 14. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe prigovor zastare pri čemu se poziva na zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a podredno se poziva na zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima te navodi kako je tužba u ovom predmetu podnesena nakon isteka roka od pet godina računajući od dana kada je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu radi iseljenja (18. prosinca 2015.). Također, tvrdi dan ne posjeduje sam cijelu nekretninu već da koristi samo dio koji mu je nužan za stanovanje te stoga smatra kako tužiteljica nije spriječena da iznajmljuje objekte koje tuženik ne koristi. Tuženik tvrdi da koristi samo tri prostorije u jednom od objekata koji se nalaze na predmetnoj nekretnini, dok je drugi objekt prazan i on ga ne koristi, a treći objekt nije stambeni već se radi o garaži. Tuženik je u podnesku od 18. kolovoza 2022. istaknuo prigovor prava na dom navodeći kako je sud dužan provesti test razmjernosti i ocijeniti je li zahtjevom tužiteljice povrijeđeno tuženikovo pravo na dom i je li miješanje u to pravo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, a ukoliko jest, je li mjera iseljenja nužna. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica, tuženik i svjedokinja RO, izvršen je uvid u spise broj POb- 1748/2015, Ps-510/2015 i K-1937/2018 te je provedeno građevinsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak od 9. siječnja 2025.) tužiteljica traži isplatu manjeg iznosa od onoga u tužbi. Budući da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije povećan tužbeni zahtjev iz tužbe, tužiteljica nije preinačila tužbu u smislu čl. 191. toč. 1. ZPP pa je stoga protivljenje tuženika preinaci bespredmetno.

5. Predmet spora je naknada za korištenje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada i oranica, [adresa], površine 284 čhv, u razdoblju od prosinca 2015. do listopada 2023.

6. Pravo na naknadu za upotrebu tuđe stvari regulirano je odredbom čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25, dalje ZVDSP).

7. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2013. (predmet Su-IV-127/13-8) zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

8. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Odredbom čl. 165. st. 2. ZVDSP propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Sukladno odredbi čl. 165. st. 6. ZVDSP od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, a isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvari neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

9. Imajući u vidu mjerodavne zakonske odredbe, radi ocjene osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo je ocijeniti kakvoću posjeda tuženika odnosno je li njegov posjed bio pošten ili nepošten. Sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi su njezina kći RO i tuženik 1985. godine sklopili brak i da im je tužiteljica tada dala na korištenje svoju nekretninu, ali da nakon prestanka njihove životne zajednice u rujnu 2015. tuženik više nije imao njezino dopuštenje za korištenje nekretnine. Tužiteljica je nadalje iskazala da je tuženik unatoč tome ostao živjeti u njezinoj nekretnini, da je ona odmah nakon što je njezina kći odselila pisanim putem tražila od tuženika da iseli ili da joj plaća najamninu, a budući da se tuženik oglušio na taj zahtjev podnijela je tužbu radi iseljenja te je i usmenim putem u više navrata tražila od tuženika da iseli i da joj nekretninu preda u posjed. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik koristio cijelu nekretninu, odnosno sva tri objekta (kuću, garažu u kojoj je parkirao svoj automobil i spremište u kojem je držao svoje stvari), da je postavio električnu dvorišnu ogradu i da ona nije mogla pristupiti nekretnini jer nije imala ključ od nove ograde. Tužiteljica je iskazala da je tijekom utuženog razdoblja na nekretnini bila samo u dva navrata, jednom kada je došla sa svojom kćeri uzeti njezine stvari i drugi puta prilikom sudskog uviđaja.

11. Tuženik je iskazao da plaća sve režije za predmetnu nekretninu, da koristi spavaću i dnevnu sobu u jednoj od kuća te ulazni prostor, da je tijekom svih ovih godina ulagao sredstva i rad u održavanje nekretnine, da se ne sjeća da je primio dopis tužiteljica kojim od njega traži da iseli ili da plaća najamninu te da o tome nikada nije razgovarao s tužiteljicom. Iskazao je i to da tužiteljici ne brani ulazak u nekretninu.

12. Svjedokinja RO, kći tužiteljice, iskazala je da je s tuženikom živjela u predmetnoj nekretnini od 1985. kada su se vjenčali pa sve do 2015. kada je zbog narušenog odnosa napustila tuženika i odselila iz kuće. Iskazala je da je u prosincu 2015. osobno od tuženika zatražila da iseli iz kuće, da je početkom 2016. njezina majka u dva navrata od tuženika izravno tražila da iseli iz kuće, da je nakon razvoda braka 13. svibnja 2016. na jednom sastanku s odvjetnicima ona ponovno od tuženika zatražila da kuću preda njezinoj majci, da je majka u svibnju 2016. tuženiku uputila pisani poziv kojim je tražila da napusti nekretninu ili da joj počne plaćati najamninu, ali da se na sve ove pozive tuženik oglušio. Svjedokinja je iskazala da je tuženik koristio cijelu nekretninu, odnosno da je osim kuće koristio garažu, podrum, tavan, spremište i dvorište.

13. Sud je prihvatio iskaze stranaka i svjedokinje u dijelu u kojem se isti međusobno podudaraju. Također, sud je prihvatio iskaze tužiteljice i svjedokinje ĐO u dijelu u kojem tvrde da je tuženik koristio cijelu nekretninu, a ne samo dio kuće kako to tuženik tvrdi.

14. Prilikom uviđaja na licu mjesta tuženik je potvrdio da je parkirao svoje vozilo u garaži, odnosno ispod nadstrešnice kroz koju se ulazi u dvorište, da je u zidanom spremištu s istočne strane dvorišta držao svoj alat i druge stvari te da je koristio drveno spremište koje se nalazi uz objekt na susjednoj čestici kbr. 39/1 (ista nije predmet ovog spora). Također, tuženik je naveo da je sjenicu koja se nalazi uz zidano spremište koristio svega nekoliko puta i da nije koristio podrum ispod kuće, odnosno da je u istom bio ukupno desetak puta tijekom utuženog razdoblja. Tuženik je potvrdio da je koristio natkriveni parking na istočnom ulazu i da je tamo parkirao svoj automobil i skuter. Tužiteljica je navela kako su prilikom useljenja u spavaćoj sobi za koju tuženik tvrdi da ju nije koristio zatečene njegove stvari, isto kao i u podrumu gdje se nalazila škrinja za zamrzavanje i perilica rublja koje je tuženik koristio dok je živio u kući.

15. Imajući u vidu sve prethodno navedeno sud je utvrdio da je tuženik koristio cijelu kuću sa svim pripadajućim prostorijama, isto kao i spremište i garažu u kojima je držao svoj automobil, odnosno strojeve, alat i druge stvari. Iskazi tužiteljice i svjedokinje AO uvjerljivi su i životno logični, a tuženikove tvrdnje da nije koristio cijelu nekretninu (primjerice spavaću sobu, podrum, sjenicu itd.) ne mogu se prihvatiti kao utemeljene. Predmetna nekretnina u naravi se sastoji od stambene kuće sa jednim stanom u prizemlju i sporednim prostorijama u podrumu kuće (kbr. 39), dvorišne zgrade zidanog spremišta sa nadstrešnicom za parkiranje vozila, dvorišne drvene zgrade spremišta i natkrivene terase. Prilikom uviđaja utvrđeno je da opisana nekretnina predstavlja jedinstvenu uporabnu cjelinu, a to potvrđuje i nalaz vještaka. Dakle, neovisno o tome koliko vremena je tuženik boravio u pojedinim dijelovima nekretnine, u kojoj prostoriji je spavao i sl., on je bio u posjedu cijele nekretnine. Čak i u slučaju da su tužiteljica ili njezina kći imale ključeve dvorišnih vrata i vrata kuće, okolnost da je tuženik tamo stanovao nesumnjivo je onemogućavala tužiteljicu u samostalnom posjedu njezine nekretnine jer istu nije mogla nesmetano koristi na način koji njoj odgovara. S obzirom na ta da predmetna nekretnina predstavlja jedinstvenu uporabnu cjelinu, neosnovane su tuženikove tvrdnje da je tužiteljica mogla istovremeno koristi nekretninu ili iznajmljivati bilo koji njezin dio.

16. Uvidom u spis poslovni broj Ps-90/2021 (ranije Ps-510/2015) utvrđeno je da je tužba radi iseljenja podnesena 18. prosinca 2015. te da je ista tuženiku dostavljena 4. siječnja 2016. zajedno s rješenjem kojim se tuženik poziva podnijeti odgovor na tužbu. S obzirom na navedeno, tuženik je najkasnije primitkom tužbe postao nepošten posjednik i od tog trenutka isti je temeljem čl. 165. st. 1. ZVDSP dužan tužiteljici platiti naknadu za neovlašteno korištenje nekretnine. Nije sporno da je u vrijeme sklapanja braka između tuženika i ĐO tužiteljica istima dala svoju nekretninu na korištenje i da je tuženik imao pravni osnov za korištenje nekretnine sve do trenutka kada ga je tužiteljica pozvala da iseli.

17. Tužiteljica tvrdi da je i prije podnošenja tužbe radi iseljenja pozvala tuženika da iseli ili da joj plati naknadu za korištenje, međutim, tužiteljica ne precizira kada je točno prvi puta pozvala tuženika da joj preda nekretninu u posjed. Budući da tužiteljica nije dokazala da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila da iseli iz njezine nekretnine, sud je utvrdio da je tuženik tek zaprimanjem tužbe u predmetu Ps-510/2015 saznao da više nema odobrenje tužiteljice za korištenje predmetne nekretnine. Dakle, od toga trenutka posjed tuženika više nije pošten te je stoga dužan tužiteljici platiti naknadu za neovlašteno korištenje njezine nekretnine počevši od siječnja 2016. pa do kraja listopada 2023. kada je prisilno iseljen.

18. Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Goran Korica, mag.ing. aedif. (Desidia d.o.o.) nakon provedenog uviđaja na licu mjesta, temeljem analize relevantnih podataka, izračunao je da prosječna mjesečna najamnina na dan vrednovanja iznosi 5,82 eura/m2 što pomnoženo s površinom prostora od 96,02 m2 iznosi 558,84 eura/mjesečno. Vještak je dobivenu mjesečnu cijenu najamnine međuvremenskim izjednačenjem sveo na mjesečnu najamninu u traženom razdoblju od prosinca 2015. do listopada 2023. godine. Slijedom navedenog procijenio je da tržišna vrijednost najamnine za prostorije koje je koristio tuženik i to prostorije u kući kbr. 39 sa jednim stanom u prizemlju i sporednim prostorijama u podrumu, dvorišnoj zgradi zidanog spremišta sa nadstrešnicom za parkiranje vozila i dvorišnoj drvenoj zgradi spremišta i natkrivene terase na adresi u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u periodu od prosinca 2015. godine do listopada 2023. godine, iznosi ukupno 35.826,15 eura.

19. Vještak se na glavnoj raspravi očitovao na prigovore i primjedbe stranaka te je pojasnio da je prilikom procjene vrijednosti najamnine koristio podatke za slične obiteljske kuće prema evaluiranim cijenama najma izdanim od strane nadležnog gradskog ureda koji vodi takvu evidenciju, odnosno da se radi o poredbenim cijenama najma za stambene kuće sa sličnim obilježjima u jednako vrijednim cjenovnim blokovima. Nadalje, naveo je da utvrđena jedinična cijena najma odgovara stanju kuće zatečenom prilikom uviđaja te je ocijenio da nema značajnih odstupanja u odnosu na poredbene najamnine. Istaknuo je da eventualne zabrane gradnje ne utječu na postojeće stanje stambenog prostora s obzirom na to da je isto legalizirano rješenjem o izvedenom stanju, tako da uvjeti buduće gradnje na čestici nisu od značaja jer se radi o izračunu najamnine u proteklom vremenu. Vezano za prometnu povezanost te na dostupnost javnih i društvenih sadržaja, vještak je naveo da je ona slična kao i kod ostalih poredbenih nekretnina te da eventualne manje razlike ne utječu na utvrđenu prosječnu cijenu najma. U odnosu na primjedbu tužiteljice da postoji razlika od 0,02 EUR između utvrđene vrijednosti najma i zbroja pojedinih mjesečnih iznosa, vještak je pojasnio da se vjerojatno radi o tabličnom matematičkom zaokruživanju u Excel programu te da je razlika zanemariva u vrijednosti.

20. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno iz razloga što su svi izračuni pregledni, vidljivi su svi podaci koji su korišteni za procjenu, a izneseno mišljenje jasno je obrazloženo. Vještak se na glavnoj raspravi jasno i argumentirano očitovao na sve iznesene prigovore i primjedbe stranaka tako da istima nije dovedena u sumnju pravilnost provedenog vještačenja.

21. Vezano za prigovor prava na dom prvenstveno treba reći da je tuženik ovaj prigovor istaknuo tek nakon zaključenja prethodnog postupka. Odredbom čl. 299. st. 3. ZPP propisano je da sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno čl. 299. st. 2. ZPP kojim je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoji opravdan razlog zbog kojih tuženik nije mogao istaknuti prigovor prava na dom prije zaključenja prethodnog postupka.

22. Osim toga, prigovor prava na dom nije od utjecaja na ovaj postupak jer predmet ovog postupka nije zahtjev za iseljenje i predaju nekretnine u posjed već zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine bez suglasnosti vlasnika. Konačno, treba ukazati na to da je tuženik isti prigovor već ranije istaknuo u postupku Ps-90/2021 te je o istom sud pravomoćno odlučio na način da prigovor prava na dom nije prihvaćen. Budući da je u međuvremenu provedeno prisilno iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine i da ista predana tužiteljici u posjed, odlučivanje o tuženikovom pravu na dom u ovom postupku je bespredmetno.

23. U odnosu na tuženikove tvrdnje da je uložio značajna financijska sredstva i svoj rad u predmetnu nekretninu, treba reći da je vezano za isti zahtjev vođen spor između istih stranaka, a koji je pravomoćno okončan pa stoga sud u ovom postupku nije niti razmatrao navode i zahtjeve tuženika o kojima je već odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom. Vezano za navode tuženika da je tijekom utuženog razdoblja plaćao režijske troškove treba reći da se ne radi o ulaganjima u nekretnini već o troškovima komunalnih i drugih usluga koje je koristio upravo tuženik u razdoblju u kojem je sam neovlašteno koristio predmetnu nekretninu.

24. Prigovor zastare nije osnovan jer sukladno odredbi čl. 165. st. 2. ZVDSP tražbina tužiteljice zastarijeva u roku od tri godine od dana kada joj je nekretnina predana u posjed. Nije sporno da je tuženik prisilnim putem iseljen iz predmetne nekretnine dana 30. listopada 2023. i da je ista tek tada predana u posjed tužiteljici. Dakle, u trenutku pokretanja ovog spora (18. prosinca 2020.) rok zastare nije još niti počeo teći.

25. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 165. st. 1. ZVDSP tuženiku je naloženo da tužiteljici plati naknadu za neovlašteno korištenje njezine nekretnine u razdoblju od siječnja 2016. pa do kraja listopada 2023. u iznosu od 35.559,43 eura (ukupni iznos naknade koji je utvrdio vještak umanjen je za naknadu za prosinac 2015.).

26. Temeljem čl. 183. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) tuženik je dužan platiti tužiteljici i pripadajuće zatezne kamate od dospiječa svakog pojedinog mjesečnog iznosa naknada, a stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Budući da tužiteljica samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

28. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 10. ožujka 2021., 8. ožujka 2023., 23. studenog 2023. i 9. siječnja 2025. (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima dana 14. rujna 2022., 9. ožujka 2023., 6. prosinca 2023., 9. svibnja 2024., 18. srpnja 2024. i 12. lipnja 2025. (Tbr. 9/1) i to u iznosu od 1.000,00 eura za svaku od navedenih radnji te trošak zastupanja na pripremnom ročištu 19.5.2021. u traženom iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/2), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi ukupno 14.375,00 eura. Ostali podnesci nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP.

29. Tužiteljici je priznat trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 700,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 409,18 eura i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 404,71 eura.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnici