Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-708/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv 1. tuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Andrei Alemani, odvjetnici u Makarskoj, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-3454/2019 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ĐI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-3454/2019 od 16. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavcima I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen sa zahtjevom da se naloži tuženicima da mu predaju u posjed nekretninu d. č. zem. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] površine 42 m2, na kojem je dijelu izgrađen građevinski objekt u visini suterena, sve prikazano na nacrtu stvarnog stanja geodeta ŽI „[adresa], rujan 2013. godine“ između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, te oslobode parcelu i zgradu od svih osoba i stvari koje su tu donijeli, te da im se zabrani bilo kakvo daljnje uznemiravanje tužitelja u posjedovanje te nekretnine te da solidarno plate tužitelju troškove postupka (st. I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 275,00 eura (st. II. izreke) te je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 56,00 eura (st. III. izreke).

2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu pod st. I. i II. izreke (u dijelu kojem nije uspio u sporu) iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed č. zem. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] površine 42 m2, na kojem je dijelu izgrađen građevinski objekt u visini suterena, sve prikazano na nacrtu stvarnog stanja geodeta ŽI, [adresa], rujan 2013. godine“ između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, te oslobode parcelu i zgradu od svih osoba i stvari koje su tu donijeli te da im se zabrani bilo kakvo daljnje uznemiravanje tužitelja u posjedovanje te nekretnine.

6.1. Takav zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da je isključivi vlasnik tog dijela nekretnine, na kojem je dijelu sagrađen građevinski objekt, da je taj dio nekretnine kupio od ĆI kupoprodajnim ugovorom od 23. rujna 2016., a da je ĆI vlasništvo tog dijela nekretnine stekao Ugovorom o darovanju kojeg je zaključio sa darovateljem ČI.

7. Prije svega treba reći da tužitelj nije uknjiženi vlasnik predmetnog dijela nekretnine za koji tvrdi da je stekao na temelju pravnog posla, niti se u takvom slučaju može kao prethodno pitanje utvrđivati da je vlasnik tog dijela nekretnine, jer se vlasništvo stječe uknjižbom pa stoga njegov zahtjev treba sagledati kao zahtjev predmnjevanog vlasnika za predaju u posjed iz čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) i za zaštitu od uznemiravanja predmnjevanog vlasništva iz čl. 167. st. 4. ZVDSP.

8. No, prema čl. 166. st. 3. ZVDSP i čl. 167. st. 4. ZVDSP predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari, a prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tužitelj nikad nije stupio u posjed spornog dijela nekretnine, pa kako slijedom toga nikad nije bio niti posjednik tog dijela nekretnine nema pravo u smislu navedenih zakonskih odredbi zahtijevati da mu tuženik preda u posjed točno određeni dio predmetne nekretnine, te da ga prestane uznemiravati u posjedovanju tog dijela nekretnine.

9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza svjedoka ĆI i tužitelja utvrdio da tužitelju, ali ni FI, koji mu je prema Ugovoru o kupoprodaji od 23. rujna 2016. prodao dio predmetne nekretnine od 42,00 m2, nikad taj dio nekretnine nije predan u posjed.

10. Tako svjedok ĆI u svom iskaz navodi da kada je zaključio darovni ugovor da mu darovatelj NI nikada nije dao ključeve od suterenskog objekta koji mu je darovan, zbog čega, kada je prodao taj objekt tužitelju, nije mu ga mogao pokazati jer je bilo zaključano a on nije imao ključeve. Tužitelj u svom iskazu navodi da prilikom kupnje te nekretnine nisu ulazili u konobu, jer mu je prodavatelj ĆI rekao da su ključevi kod ČI, te da od kada je kupio konobu nije ušao u nju.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, iz iskaza svjedoka ĆI proizlazi da nikada nije bio u faktičnoj vlasti objekta koji je bio predmet darovanja, a kasnije i kupoprodaje, jer je za svaki ulazak u konobu trebao tražiti ključeve od ČI, a da je tome tako dokazuje i činjenica da niti u vrijeme davanja iskaza (24. studeni 2024.), prema iskazu samog tužitelja, on nije pribavio ključeve i ušao u konobu, iako je ugovor o kupoprodaji zaključen 23. rujna 2016.

12. Prema tome, nije ostvarena osnovna materijalnopravna pretpostavka iz čl. 166. i čl. 167. st. 4. ZVDSP, a to je tužiteljev pošten posjed nekretnine, da bi predmnjevano vlasništvo djelovalo na njega, tako da tužitelj slijedom toga nije ovlašten kao predmnjevani vlasnik zahtijevati da mu tuženik preda u posjed sporan dio predmetne nekretnine i da ga prestane uznemiravati na tom dijelu nekretnine.

13. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik predmetne nekretnine, pa stoga nije ovlašten zahtijevati predaju u posjed te nekretnine od tuženika (za kojeg je utvrđeno da nije u posjedu) sukladno čl. 162. ZVDSP, niti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva sukladno čl. 167. st. 1. ZVDSP.

14. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

15. Kako je tužbeni zahtjev neosnovan pravilno je prvostupanjski sud tuženicima dosudio parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

U Velikoj Gorici 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković