Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R- 71/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. iz Zagreba, protiv tuženika pod 1) ZG (prije O) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Tatarić, odvjetnici u Zagrebu, pod 2) AG iz [adresa], 40, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4) TG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama svih tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 5633/2018-70 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 5633/2018-70 od 17. prosinca 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio svim tuženicima da u roku 15 dana solidarno isplate tužitelju neto plaću u ukupnom iznosu od 5.914,62 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke presude djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i to baš u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu plaće u iznosu od 1.744,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio svim tuženicima da s ovog osnova tužitelju solidarno isplate iznos od 2.468,34 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2.1. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dijelu pod točkama I. i III. izreke, tuženica pod 1) ZG podnijela je žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica pod 1) ZG predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženici pod 2) AG, pod 3) EG i pod 4) TG, također su protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke podnijeli žalbu i to iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Oni predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da je u tom dijelu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbe tuženika.

4.

Žalba tuženice pod 1) ZG te žalbe tuženika pod 2) AG, pod 3) EG i pod 4) TG su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom plaće koja mu prema njegovom mišljenju pripada za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 30. travnja 2013., a koja da ukupno iznosi 5.914,62 eura neto sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj kao radnik bio zaposlen kod poslodavca - prednika tuženika, pok. CG. Sada pok. CG bio je vlasnik obrta - Servisa za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje iz Zagreba. Sporno je, je li pok. poslodavac i pravni prednik svih tuženika CG isplatio plaću radniku OG - tužitelju za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 30. travnja 2013.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zaključio kako je pok. poslodavac tuženika, CG, u spornom razdoblju isplatio radniku OG (tužitelju) samo doprinose iz plaće te poreze i prireze. No, da u predmetnom razdoblju nije isplatio tužitelju neto plaću u ukupnom iznosu od 5.914,62 eura, odnosno da tuženici ničim nisu dokazali kako su u spornom razdoblju plaće tužitelju bile isplaćivane.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud donio presudu kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u točki I. izreke. Tužbeni zahtjev je djelomično odbijen kao neosnovan (pod točkom II. izreke) zbog zastare ovog dijela potraživanja tužitelja.

10. Svi žalitelji u žalbama, a u prilog svojim tvrdnjama da je njihov prednik u cijelosti isplaćivao plaću svojim radnicima, pa tako i tužitelju, ističu kako je sasvim nevjerojatno da bi tužitelj 3 godine dolazio na posao svaki dan, radio, a da pri tome ne bi dobivao plaću. Stoga kako je zaključak prvostupanjskog suda da prednik tuženika nije isplatio tužitelju neto plaću za predmetno razdoblje nepravilan.

11.1. U svezi s ovim žalbenim razlogom tuženika za reći je slijedeće. Zaista tužitelj tvrdi, a prvostupanjski sud utvrđuje, kako je tužitelj radio kod prednika tuženika kao svog poslodavca i u spornom razdoblju od 1. srpnja 2011. do 30. travnja 2013. Dakle, predmetno razdoblje za koje, prema tužitelju, prednik tuženika mu nije isplatio plaću jest jedna godina i deset mjeseci.

11.2. Odredbom članka 90. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR) propisano je kako je plaća u smislu ovog Zakona primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Odredbom članka 92. stavak 4. ZR-a pored ostalog je propisano kako se plaća isplaćuje u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. U predmetnom slučaju, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, prednik tuženika je trebao isplaćivati plaću tužitelju najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

12. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naravno, sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

13. U konkretnom slučaju zaista se postavlja pitanje koliko je logično i životno da je tužitelj kroz razdoblje od jedne godine i deset mjeseci dolazio na posao kod svog poslodavca (prednika tuženika), dakle u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 30. travnja 2013., uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze, tj. radio, unatoč tome što u tom razdoblju nije primio niti jednu plaću, a što sve proizlazi iz utvrđenja i obrazloženja prvostupanjskog suda. Naravno ovaj drugostupanjski sud nipošto ne želi prejudicirati i sugerirati kako bi takvo postupanje tužitelja bilo nevjerojatno i nemoguće, no svakako zaslužuje osvrt i pravnu ocjenu prvostupanjskog suda u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, a što je međutim potpuno izostalo. Na ovaj je način ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, a time posljedično i pod točkom III. izreke, trebalo ukinuti te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.

14.1. Usput je za reći i slijedeće. Odredbom članka 433. a ZPP-a propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

14.2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude (odlomak 39. obrazloženja) moglo bi se zaključiti kako prvostupanjski sud smatra da je tužitelj zatražio isplatu neisplaćene plaće u neto iznosu. No, tužitelj je u podnesku od 9. kolovoza 2023., u kojem je konačno „uredio“ tužbeni zahtjev, zatražio isplatu iznosa od ukupno 7.659,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, ne navodeći pri tome je li zahtijeva bruto ili neto iznos.

15. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega razmotriti iskazana pravna shvaćanja drugostupanjskog suda i u tom smislu iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje je ukazano, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, odredbi članka 135. stavak 1. ZR-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić