Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
21000 Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj P-554/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja VETERINARSKA AMBULANTA IMOTSKI d.d., Imotski, Kralja Zvonimira 21, OIB: 15315364639, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 4. srpnja 2025. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, objavljene dana 22. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 72.200,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18.06.2020. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022., određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II Dužan je tužitelj u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime troškova parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 2.176,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.088,00 EUR-a, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje:
1.Kod ovog suda je dana 6. studenog 2023.zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.
2. U tužbi tužitelj navodi kako je tužitelj odnosno prednik tužitelja bio u posjedu nekretnina koje u naravi čine „Stočni pazar“ u Cisti od 1953. godine do dana kad je strankama dostavljena presuda Županijskog suda u Splitu, broj:Gž-889/2020, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, broj: Pup-1948/2019, kojom je utvrđeno vlasništvo FZ i SZ na dijelu „Stočnog pazara“ te vlasništvo tužitelja, također, na dijelu istog. Tužitelj da je u nekretninu „Stočni Pazar“ uložio znatna materijalna sredstva te je istu nekretninu, koja je ranije bila kamenjar, oplemenio, dakle, nasuo, konfiguracijski izjednačio, ogradio je kamenobetonskim zidom te poduzeo i druge radnje. Zbog opisanih ulaganja da je uvećana vrijednost nekretnine koja u naravi predstavlja „Stočni pazar“ za cca 850.000,00 kn/112.814,00 eura. Prema odluci iz točke I., od ukupne površine „Stočnog pazara“ koja iznosi cca 5800 m2, ĆZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da je pripalo u vlasništvo cca 2400 m2 (oko 40% površine) dok je SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pripalo u vlasništvo cca 1440 m2(oko 24 % površine). S obzirom na participaciju FZ i SZ u vlasništvu nekretnine to tužitelj u istom udjelu potražuje i razmjeran dio ulaganja odnosno razlike vrijednosti nekretnine prije i poslije ulaganja od strane tužitelja, pa od tuženice po toj osnovi potražuje iznos od 72.200,45 eura(45.125,00 eura na ime dijela FZ, a 27.075,45 eura na ime dijela SZ) s obzirom da je upravo tužena izvršila pretvorbu bivšeg poduzeća „Veterinarsko-stočarski centar“ Imotski koje je pretvoreno u društvo Veterinarska stanica d.d. Imotski, a koje je promijenilo tvrtku u Veterinarska ambulanta Imotski d.d., koja tvrtka je aktualna i danas, te je imovina na kojoj je utvrđeno vlasništvo trećih osoba(FZ i SZ) procijenjena u temeljni kapital društva. Navodi kako je jasno da opisana imovina nije bila stvarni kapital društva. Tužitelj da se obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenja spora koji zahtjev je odbijen. Stoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.
3. Kod ovog suda je dana 13. studenog 2023. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika u kojem tuženik navodi kako nije sporno da je tužitelj bio u posjedu nekretnina koje čine obuhvat stočnog pazara u Cisti, te da je Agencija za restrukturiranje i razvoj dala suglasnost na pretvorbu društvenog poduzeća Veterinarsko-stočarski centar Imotski još 1. prosinca1992. U tom postupku društveno poduzeće da je prijavilo za procjenu nekretninu koju su vodili kao svoje osnovno sredstvo s čim u vezi je cilj postupka pretvorbe bio odrediti vlasnika društva koje se pretvara, pa je shodno tome društvo kao subjekt pretvorbe odgovorno za evikciju u odnosu na nekretnine koje je u autonomno provedenoj pretvorbi uključilo i procijenilo u svoj društveni kapital. To da se očituje i u rješenju Agencije za upravljanje državnom imovinom od 18. lipnja 2013. S druge strane ni sam tužitelj da nije našao osnov odgovornosti tuženice za rad HFP- a, a niti u tom smislu ističe zahtjev prema pravnom predniku ranijeg HFP-a a to da nije tuženica. Tužitelj da smatra kako je baš Republika Hrvatska dužna naknaditi razmjernu vrijednost ulaganja u nekretnine drugih osoba, a budući je tuženica izvršila pretvorbu prednika tužitelja. Takav zaključak da nije pravilan. Tuženica da nije provodila pretvorbu već suprotno istu da je provodio prednik tužitelja, a suglasnost na istu da je dalo nadležno tijelo. Utoliko da stoji tvrdnja Agencije za upravljanje državnom imovinom kako je na predniku tužitelja odnosno tužitelju odgovornost za evikciju u odnosu na nekretnine koje je u autonomno provedenoj pretvorbi uključilo i procijenilo u društveni kapital. Stoga u ovom postupka da nije pitanje predstavlja li ulaganje korisni trošak već za koga. Tužitelj se poziva na primjenu odredbe članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe kako se može zaključiti kako ulaganje o kojima govori tužitelj može predstavljati troškove (nužne i eventualno korisne) koje tužitelj može potraživati od vlasnika nekretnina na kojima je izvršio određena ulaganja koja procjenjuje u visini od 72.200,45 EUR-a. Stoga tužitelj svoje pravo na nužne troškove (eventualno korisne) može ostvarivati samo prema vlasnicima odnosno suvlasnicima nekretnina koje dijelom čine stočni pazar u Cisti, a vlasništvo kojih su stekli SZ i GZ temeljem presuda, a nikako prema tuženici. Tužitelj da nema pravo zahtijevati od tuženice naknadu vrijednosti na ime ulaganja na nekretnine drugih osoba te da nema odgovornosti tuženice po nekoj drugoj osnovi, radi čega tužbeni zahtjev da nije osnovan, te da istoga valja odbiti.
4. Na ročištu održanom dana 4. srpnja 2025. tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe kako je presuda ŽS u Splitu broj Gž-889/2020 ukinuta rješenjem VSRH Rev-681/202, pa predlaže a s obzirom da je vlasništvo predmetnih nekretnina FZ i SZ prethodno pitanje i za odluku u ovom predmetu prekinuti ovaj par ini postupak do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem PuP-1948/19. Na istom ročištu tuženik je ustrajao u svim do tada iznesenim navodim, ističe kako u pogledu predmeta spora nije bio, a niti je sad u ikakvom odnosu s tuženicom, pa da nije pasivno legitimiran u ovom sporu, a niti da postoji njena odgovornost za eventualno ulaganje tužitelja čime je povećana vrijednost nekretnina trećih osoba. Spor koji se vodi u pravnoj stvari tužiteljice SZ i FZ, a protiv tužitelja iz ovog spora, da je pravno neodlučan za ovaj spor radi čega tuženica da ne nalazi razlog za prekid ovog parničnog postupka.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom spisu priloženih isprava, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate utuženog iznosa od 72.245,00 EUR-a uvećan za zakonske zatezne kamate od 18. lipnja 2020. pa do isplate, na ime ulaganja u tuđu nekretninu.
7. Prema činjeničnim navodima tužbe tužitelj je bio u posjedu nekretnina koje u naravi čine "stočni Pazar" u Cisti od 1953. do dostave presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-889/2020 od 18. lipnja 2020., a za koje vrijeme da je uložio znatna materijalna sredstva u nekretnine koje su bile predmetom parničnog postupka P- 1948/19 Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, čime da je uvećana vrijednost predmetne nekretnine za iznos od 112.814,00 EUR-a (850.000,00 kn). Kako je prema presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-889/2020 GZ stekla suvlasništvo od 40/100 dijela, Anka Madunić 24/100 dijela predmetne nekretnine, to tuženica da je dužna tužitelju naknaditi utuženi iznos na ime ulaganja u tuđu nekretninu, a iz razloga jer je tužena izvršila pretvorbu bivšeg poduzeća, te procijenila u temeljni kapital društva imovinu koja je utvrđena kao vlasništvo treće osobe (FZ i SZ).
8. Iz stanja spisa proizlaze slijedeće činjenice koje među strankama nisu sporne:
-da je tužitelj bio u posjedu nekretnine koje čine obuhvat stočnog pazara u Cisti od 1953. do dostave presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-889/2020 od 18. lipnja 2020;
- da je Agencija za restrukturiranje i razvoj temeljem potvrde broj: 05-16/92-06/238-3 od 1. prosinca 1992. (list 75 spisa) dala suglasnost na pretvorbu društvenog poduzeća "Veterinarsko-stočarski centar" Imotski;
- da su rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/08-02/19, Ur. broj 563-03-0202/01/2009-11 od 23. siječnja 2009. (list 38-39 spisa) u točci I. izreke rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/08-02/19, Ur. broj: 563- 03-0202/01-2008-5 od 30. rujna 2008. podtočke II. i III. mijenjane i glase: "Lokacija: [adresa], zemljište i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina 850 m2, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina 398 m2, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površina 66 m2, čl. Br. 854/4 k. o. [katastarska općina], površina 514 m2, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površina 124 m2, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površne 1734 m2, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1349 m2, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površina 630 m2, kčl. br. 847/19, k. o. [katastarska općina], površine 113 m2, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površine 25 m2 i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 52 m2;
- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 9. prosinca 1994. (list 26-28 spisa) upisana u sudski registar pretvorba poduzeća u društvenom vlasništvu "Veterinarsko stočarski centar" Imotski u dioničko društvo u mješovitom vlasništvu pod tvrtkom "Veterinarska stanica" d.d., Imotski, Kralja Zvonimira 21;
- da je rješenjem Agencije za upravljanje Državnom imovinom Klasa: UP/I-943-06/12- 01/141, Ur. broj: 360-7021/01-2013-15 od 18. lipnja 2013.,(list40-41 spisa) ukinuta rezervacija dionica određena potvrdom Agencije za restrukturiranje i razvoj broj 05- 16/92-06/238/3 od 1. prosinca 1992. broj 9a) podataka za zaključenje Ugovora, kao sastavni dio Potvrde, kojom je dana suglasnost na namjeravanu pretvorbu Veterinarsko stočarski centar p.o. u cijelosti, što se odnosi na nekretnine označene kao kat. čestice [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] Provo, u naravi zemljište;
- da se je pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom vodio parnični postupak pod poslovnim brojem Pu P-1948/19, u pravnoj stvari tužitelja 1. SZ, tužitelja ad.2. GZ protiv tuženika Veterinarska ambulanta d.d., Imotski, radi utvrđenja i predaje;
- da je presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pu P-1948/19 od 20. ožujka 2020. (list 4-15 spisa) usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tužiteljica ad 1 SZ, [adresa]-protutužena predmnijevani vlasnik čestice zemljišta 847/17 u površini od 52 m2, 847/18 u površini od 25 m2, čestica zemljišta 847/19 u površini od 113 m2, čestice zemljišta 852/2 u površini od 398 m2, dijela čestice zemljišta 856 /6 u površini od 810 m2, dijela čestice zemljišta 854/4 u površini od 45 m2, čestice zemljišta 856/12 u površini od 850 m2, sve označeno točkama A-B-C-K-A vještaka mjernika Perice Puljić od 17. srpnja 2017 godine koje vještvo čini sastavni dio ove odluke, u ukupnoj površini od 2293 m2, slijedom čega su tuženici dužni kaniti se daljnjeg pačanja na ovu nekretninu, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tužiteljica-protutuženik GZ žena F, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključiva vlasnica istočnog dijela nekretnine zvani [adresa] u [adresa] i to baš onog dijela koji je na skici od 17. 07. 2017. godine sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljić, dipl. ing. geodezije, koja skica čini sastavni dio ove presude prikazan između točaka D-E-F-G-H-I-J-K-D, ukupne površine 2.447 m2 a koja se sastoji od dijela čestice zemljišta 854/4 u površini od 213 m2 i dijela čestice zemljišta 854/6 u površini od 105 m2 dijela čestice zemljišta 856/6 u površini od 123 m2, dijela čestice zemljišta 856/13 u površini od 1475 m2 i dijela čestice zemljišta 847/20 u površini od 531 m2, sve KO [katastarska općina], pa se tuženima nalaže da opisanu nekretninu predaju u posjed tužiteljici ad 2, a prethodno uklone sa nekretnine sve što su na istoj sagradili ili odložili te im se zabranjuje da u buduće na bilo koji način smetaju tužiteljici ad 2 u posjedovanju opisane nekretnine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-889/2020-2 od 18. lipnja 2020. (list 17-24 spisa) djelomično uvažena tuženikova žalba i preinačena prvostupanjska presuda te je suđeno: djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice-protuženice SZ u dijelu koji glasi: Utvrđuje se da je tužiteljica ad 1 SZ, [adresa] ud. Ivana predmnijevani vlasnik čestice zemljišta 847/17 u površini od 52 m2, 847/18 u površini od 25 m2, čestica zemljišta 847/19 u površini od 113 m2, čestice zemljišta 852/2 u površini od 398 m2, dijela čestice zemljišta 856 /6 u površini od 810 m2, dijela čestice zemljišta 854/4 u površini od 45 m2, sve K. O. [katastarska općina], sve označeno točkama A-B-C-K-A vještaka mjernika Perice Puljić od 17. srpnja 2017 godine koje vještvo čini sastavni dio ove odluke, u ukupnoj površini od 1443 m2, slijedom čega je tuženik dužan kaniti se daljnjeg pačanja na ovu nekretninu, sve u roku od 15 dana , dok se za više zatraženu nekretninu oznake čestica zemljišta 856/12 u površini od 850 m2 odnosno za ukupnu površinu preko 1443 m2 do 2293 m2 tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka I. izreke). Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice-protuženice GZ koji glasi: Utvrđuje se da je tužiteljica- protutuženica GZ žena F, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključiva vlasnica istočnog dijela nekretnine zvani [adresa] u [adresa] i to baš onog dijela koji je na skici od 17. 07. 2017. godine sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića, dipl. ing. geodezije, koja skica čini sastavni dio ove presude prikazan između točaka D-E-F-G-H-I-J -D, a koja se sastoji od dijela čestice zemljišta 854/4 u površini od 213 m2 i dijela čestice zemljišta 854/6 u površini od 105 m2, dijela čestice zemljišta 856/6 u površini od 123 m2, dijela čestice zemljišta 856/13 u površini od 1475 m2, umanjeno za dio nekretnine označen sivom bojom i dijela čestice zemljišta 847/20 u površini od 531 m2, umanjeno za dio nekretnine označen sivom bojom sve KO [katastarska općina], dok se za više zatraženo u dijelu kojim je traženo utvrđenje vlasništva nekretnina koje su na skici od 17. 07. 2017. godine sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića, dipl. ing. geodezije, koja skica čini sastavni dio ove presude prikazane između točaka D-E-F-G- H-I-J -D označene sivom bojom, kao i u dijelu kojim je tražena predaja u posjed i uklanjanje sagrađenog i odloženog tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka II. izreke). Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Veterinarske ambulante d.d. Imotski u odnosu na tužiteljicu-protutuženicu SZ i tužiteljicu- protutužiteljicu GZ koji glasi: Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica vlasnica nekretnine označene kao: č. zem. [katastarska čestica], površine 850 m2, K. O. [katastarska općina], , pa se nalaže tužiteljici ad.1.-protutuženici da s te nekretnine ukloni zasađene voćke, i navedenu nekretninu preda u posjed tuženoj-protutužiteljici slobodnu od osoba i stvari, te se tužiteljici ad.1.-protutuženici zabranjuje daljnje uznemiravanje odnosno svojatanje vlasništva tužene-protutužiteljice, predmetne nekretnine sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica vlasnica nekretnine označene kao: dio č. zem. [katastarska čestica], i dio č. zem. [katastarska čestica], , sve K. O. [katastarska općina], kako je to prikazano na skici vještaka Perice Puljića od dana 17.07.2017. i označeno sivom bojom a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa se nalaže tužiteljici ad.2. -protutuženici da navedenu nekretninu preda u posjed tuženoj-protutužiteljici slobodnu od osoba i stvari, te da preda ključeve kapije koja postoji na navedenoj nekretnini i ključeve veterinarske ambulante odnosno zgrade koja je izgrađena na navedenoj nekretnini, te se tužiteljici ad.2-protutuženici zabranjuje daljnje uznemiravanje odnosno svojatanje vlasništva tužene ad.1. -protutužiteljice, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka III. izreke);
-da je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-681/2022-2 od 13. rujna 2024.(list 82-84 spisa) prihvaćena revizija tuženice-protutužiteljice, ovdje tužiteljice, te je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-889/2020-2 od 18. lipnja 2020. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužiteljice SZ kao i pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je o trošku postupka odlučeno u odnosu na prvotužiteljicu SZ, te je predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje;
- da je prilikom pretvorbe bivšeg poduzeća "Veterinarsko-stočarski centar" Imotski koje se pretvorilo u društvo Veterinarska stanica d.d. Imotski, a koje je promijenilo naziv tvrtke u Veterinarska ambulanta Imotski d.d. (povijesni izvadak iz sudskog registra list 33-37 spisa), nekretnina na kojoj je utvrđeno (su) vlasništvo trećih osoba- FZ i SZ (temeljem naprijed citiranih presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba Imotski, te Županijskog suda u Splitu) procijenjena u temeljni kapital tog društva;
- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je tuženik odbio.
9. Pravni temelj nastanka obveze može biti pravni odnos, tj. pravni posao, protupravna radnja ili neke druge činjenice koje na temelju zakona imaju za posljedicu nastanak obveze. Valjalo je, kao sporno, utvrditi da li postoji pravni temelj nastanka obveze ovog tuženika radi isplate utuženog iznosa.
10. Tužitelj smatra da je upravo ovaj tuženik dužan naknaditi troškove na ime ulaganja u predmetnu nekretninu, a iz razloga jer je tuženik izvršio pretvorbu, te procijenio u temeljni kapital društva predmetnu nekretninu, a koja nije bila stvarni kapital društva. Takav stav tužitelja sud ne prihvaća iz slijedećih razloga:
11. Sukladno odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 84/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03, 145/10) temeljem kojeg Zakona je izvršena pretvorba društvenog poduzeća "Veterinarsko-stočarski centar Imotski" u dioničko društvo pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika (članak 4). Procjenu poduzeća sukladno odredbi članka 9. navedenog Zakona obavlja samo poduzeće na svoj trošak, pri čemu elaborat o procijeni vrijednosti poduzeća može izraditi samo poduzeće ili njegovu izradu može povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je ovlaštena za obavljanje poslova iz te djelatnosti (članak 11.).
12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama procjena poduzeća, te izrada elaborata o procjeni predstavljala je obvezu društvenog poduzeća u odnosu na koje se vrši pretvorba. Cilj pretvorbe, kako isti definira zakon, bio je stjecanje vlasništva nad predmetnim poduzećem u društvenom vlasništvu, od strane točno određenih (poznatih) osoba-vlasnika, dakle u privatno vlasništvo.
13. U ovoj pravnoj stvari prednik tužitelja društvo "Veterinarsko-stočarski centar" Imotski u postupku pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća je u društveni kapital uvrstio i predmetnu nekretninu za koju se kasnije u sudskom postupku, a kako je to naprijed navedeno, utvrdilo da je (su)vlasništvo trećih osoba i time da nije bilo pravne osnove za uvrštavanje. Do donošenje rješenja nadležnog tijela društvo "Veterinarsko-stočarski centar" Imotski je bilo poduzeće u društvenom vlasništvu, te nije moglo biti nositelj prava vlasništva, već samo nositelj prava upravljanja, te je sva njegova imovina bila u društvenom vlasništvu. U društvenom vlasništvu poduzeća nisu imala posebno ovlaštenje stvari, već je imovina bila samo na upravljanju te se odlukom nadležnog tijela lako mogao promijeniti nositelj prava korištenja i upravljanja. Procjena i unošenje vrijednosti određene nekretnine u kapital društva o čemu je Hrvatski fond za privatizaciju donio i rješenje na zahtjev trgovačkog društva, trgovačkog društvo nije stekao vlasništvo te nekretnine, jer Hrvatski fond za privatizaciju nije nadležan za odlučivanje o pravu vlasništva. Tek provedenom pretvorbom su ranija društvena poduzeća postala nositelji prava vlasništva, ako su za to se ispunili zakonom propisani uvjeti.
14. Prema članku 4. i 5. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, cilj pretvorbe je pronaći poznatog vlasnika pravnom predniku društva, a ne nekretnine na koje pretendira pravni prednik društva, odnosno društvo nastalo pretvorbom. Dakle, pretvorbu provodi samo društveno poduzeće i to autonomno, pa je dakle, društvo koje je subjekt pretvorbe odgovorno za evikciju glede nekretnina koje je u autonomnoj pretvorbi uključilo i procijenilo u svoj temeljni kapital, a ne ovaj tuženik. Tako sud ne nalazi da je predmetni zahtjev za pružanje zaštite osnovano upravljen upravo protiv označenog tuženika, odnosno nalazi da tuženik nije pasivno legitimiran.
15. Za osvrnuti se je i na tvrdnje tužitelja da ima pravo na izvršena ulaganja, čime se dakle poziva da ima pravo na troškove (nužni, korisni) na predmetnoj nekretnini. Pošteni posjednik stvari koji ju nema pravo posjedovati i mora je predati vlasniku stvari ima određena prava i obveze prema vlasniku stvari (članak 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 69/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje ZVDSP).
16. Prema članku 164. stavak 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koji ju nema pravo posjedovati mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno. Prema stavku 2. istog članka zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati, dok mu oni ne budu naknađeni. Prema stavku 3. istog članka nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.
17. Pošteni posjednik dakle može od vlasnika stvari tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao. Nesporno tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine, pa tužitelj nije ovlašten od tuženika tražiti naknadu za takve troškove, odnosno ne egzistira pasivna legitimacija ovog tuženika.
18. Slijedom svega naprijed navedenoga valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.
19. Obzirom na naprijed navedena utvrđenja sud je odbio kao suvišan prijedlog tužitelja da se od Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od tužene ili od druge osobe zatražiti spis Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/08- 02/19, prijedlog tužitelja radi provođenja vještačenja po vještaku za graditeljstvo i ovlaštenom sudskom procjenitelju radi utvrđivanja vrijednosti ulaganja tužiteljice i vrijednosti nekretnina, prijedlog radi provođenja očevida, odnosno uviđaja, prijedlog radi provođenja vještačenja po vještaku za geodeziju u svrhu geodetske identifikacije nekretnina na kojima je utvrđeno vlasništvo ranije navedenih osoba, kao i prijedlog tužitelj radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka VZ, TZ, RZ i MZ, a sve pozivom na odredbu članka 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) kojim je propisano da je sud dužan provesti postupak u razumnom roku i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
20. Isto tako sud je odbio prijedlog tuženika radi prekida ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Makarskoj poslovni broj Pu P-1948/19 (raspravno rješenje s ročišta od 4. srpnja 2025.) koji se vodi između tužiteljice između prvotužiteljice SZ i drugotužiteljice FZ protiv tuženika Veterinarska ambulanta d.d. Imotski. Prema odredbi članka 213. ZPP-a sud će odrediti prekid i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, dok je odredbom članka 12. stavak 1. ZPP-a određeno da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja, a o tom pitanju još nije odluku donio sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno. Kako je zaključak suda da u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji pravni temelj nastanka obveze ovog tuženika na ime ulaganja u tuđu nekretninu ovom tužitelju, budući isti nije odgovoran za evikciju glede nekretnine koju je tužitelj u autonomnoj pretvorbi uključio i procijenio u svoj temeljni kapital, a niti je vlasnik nekretnine, to postupak pred Općinskim sudom u Splitu PuP-1948/19, a glede vlasništva na predmetnoj nekretnini između stranaka toga spora, ne može imati nikakve učinke prema ovom tuženiku, odnosno sud zaključuje da odluka o tom postupku ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 dalje OT). Tako je tuženiku kojeg zastupa Županijski državni odvjetnik u Splitu kao zakonski zastupnik sud priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 13. studenog 2023. (Tbr. 8. točka 1. OT-a) - 1.088,00 EUR-a, zastupanje na ročištu od 4. srpnja 2025. (TBR 9 toč. 1. OT- a) u iznosu od 1.088,00 EUR-a, odnosno ukupno 2.176,00 EUR-a.
Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije obistinio trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 19. listopada 2023. u zatraženom iznosu od 1.088,00 EUR-a budući se ne radi o trošku za koje po OT-u tuženiku pripada nagrada, već o trošku koji je nastao prije pokretanja ovog parničnog postupka.
Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka tužitelju su priznate i kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a), a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, a određen za ostale odnose. Radi navedenog odlučeno je kao u točci II. izreke presude.
U Splitu, 22. srpnja 2025.
S U D A C
Ivana Madunić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u pisanom obliku.
DNA:
-Punomoćniku tužitelja;
-ŽDO;
- U spis
